Forum Klix.ba

Ljudi plaču kada su tužni ili razočarani, može se plakati i od silnog smijeha ili od nesvakidašnje radosti. Također se može plakati i od jakog bola kada suze same teku.
Vrlo je težak plač od tuge i mislim da u ljudskom tijelu ili duši postoji neki posebno mračan izvor iz kojeg nagrnu te suze made by tuga.

Za sebe mogu reći da sam pustio suze iz svih gore navedenih razloga, osim što nikada nisam plakao od sreće .Mislim ono...bilo je tih momenata u životu kada sam bio euforično sretan ali nikada toliko da bih od sreće i zaplakao.
Nedavno sam bio kod zubara , zbog neke intervencije (nije vađenje ni operacija) gdje su mi suze same tekle od bola. Ponekad mi suze teku i od smijeha, ni to nije rijetkost.

Ljudi koji su izgubili nekog jako dragog , prvenstveno mislim na članove porodice (postoji istinita priča o čovjeku koji se poslije smrti oca zatvorio u kuću i gorko plakao 2 mjeseca jer je tek tad postao svijestan , nakon očeve smrti koliko mu je on značio) plaču od tuge i te su suze nekako naj......surovije.

Pored ovih ozbiljnih razloga za plakanje tu su naravno i oni koje bih ja nazvao neozbiljnim a to su plakanja osoba koje su previše razmažene ili nenaviknute ili nesposobne da se izbore i sa najmanjim teškoćama. I da...postoje suze u ljubavi unesrećenih, za koje ne znam da li da ih svrstam u red ozbiljnog ili neozbiljnog plakanja .Te su suze neozbiljne sve dok ne prerastu u suze tuge....(šmrc, šmrc.....''ona mene neće'') i tad mogu upropastiti čovjekovu emocionalnu stabilnost. Neki ih utapaju u lozi, konjaku i ostalim osvježavajućim pićima , čime pokušavaju smanjiti breme tuge što po meni nije dobro rješenje. Scena u kojoj pijana osoba cmizdri i priča o svom problemu teško da nekom može biti simpatična.

Neki ljudi vrlo vješto i prepredeno plaču da bi od drugih iskamkali nekakvu dobit ili donaciju a poznat je i jedan veliki francuski kompozitor koji se hvalio svojom sposobnošću da u svakom momentu i bez obzira na okolnosti može zaplakati (Debussy).

U životu jesam plakao i 80% mojih plač seansi su se desile zbog neuspjeha ili nemogućnosti da dobijem nešto što želim....

A vi?
Plačete li......ponekad

samo pizde od ljudi ne plaču.

JThomas wrote:samo pizde od ljudi ne plaču.

JThomas wrote:samo pizde od ljudi ne plaču.

trcicu trceci wrote:ne mogu da placem, nekad bi volio jer kontam bice mi lakse, ali djaba ne moze

Moras vjezbati ! Vjezba ti je sve !

Sad ozbiljno : ja se nikad ne mogu rasplakati u datom momentu. Moze biti ne znam ni ja sta ... moze oko mene plakati stotinu ljudi - nista.

... i onda gledam the lion king ili bilo koji dirljiv crtani i ... sklanjaj se ko moze ! (ridam! )

Plakala sam puno puta....ono, rastanci, sastanci...ali najupecatljivije u sjecanju mi je ostalo kada sam plakala, zbog ljubavi, od srece...o boze.....ON se javio, i Ja sam plakala....

seka wrote:

AC_grom_DC wrote:

JThomas wrote:samo pizde od ljudi ne plaču.

Fakat, ne vidim razlog tvog smijeha Otvorio si, veoma senzibilnu temu.

Sad se pitam: Cemu ismijavanje.

dušo...ovo nije ismijavanje nego oduševljenost konstatacijom s kojom se slažem a glasi da samo pizde od ljudi ne plaču.
de ti to malo bolje pogledaj....u stvari...kako hoćeš

Evo raymisljam sad i sjetih se da sam zadnji put uzasno plakala gledajuci film the Stoning of Soraya. Potresao me strasno taj film, cijelo vrijeme sam bukvalno ridala.
Sreca pa sam bila sama

maloprije...

neplacem ,to je za curice

Svaka prostoproširena rečenica ima šansu da bude interesantna.....

ostalo .........

Kada neko plače taj plač se može razumjeti i svesti na to da žali sebe!
Izuzev kada plaču žene. To im je u njihovoj ženskoj prirodi.
Razrješavaju nešto u sebi i sklone su plakanju. Dobro je to i za čulo vida.

kad žensko plače muško loše vidi

SaPnA wrote:neplacem ,to je za curice

JThomas wrote:samo pizde od ljudi ne plaču.

PipiDugaDevetka wrote:Kada neko plače taj plač se može razumjeti i svesti na to da žali sebe!
Izuzev kada plaču žene. To im je u njihovoj ženskoj prirodi.
Razrješavaju nešto u sebi i sklone su plakanju. Dobro je to i za čulo vida.

Zene placu javno, a muski se sakriju pa onda placu. A javnosti kazu, ko ja?ma neeeeeeeeeeeee

o kojem placu je rijec ima ih vise vrsta .........

svaka tuzna scena na filmu,u seriji mene rasplace,tuzne situacije u zivotu......malo mi fali

Dok sam bila mladja plakala sam od bijesa ili kad sam se osjecala bespomocnom ili obespravljenom...
A kako starim, vise placem kad se rastajem sa dragim ljudima.. Neki dan sam se rasplakala pri rastanku s nekim ljudima jer sam imala osjecaj da ih nikad vise vidjeti necu, a prirasli mi za srce.

Nagled'o sam se ljudi koji plaču nad mezarovima i grobovima.....najbliži umrlog ...ono kad se svi raziđu a oni ostanu sami....taj ''stil'' plakanja mi je baš ono ...jeziv. Imao sam jednu prijateljicu , nastavnicu Bosanskog jezika koja je preskakala lekciju u kojoj se obrađivala ova poema Skendera Kulenovića jer bi na samom početku čitanja počela nezaustavljivo plakati.



NAD MRTVOM MAJKOM SVOJOM

Poljubi još jednom joj čelo, kojim te sada gleda
ispod kapaka mrtvih: usnom što stid ti je stinu
nevjerstva izmjeri svoja na tom čelu od leda,
i zapamti ih vjerno u svakom svome vinu.

Baci još jedan joj grumen zemlje koja je prima,
da vidiš kako se ona sahranjivala u te,
da čuješ kako će pasti tvoja zaludna rima
kao što pada sad zemlja na ta usta što ćute.

Zaustavi tu suzu što hoće da ti ispere
taj pelin u omči grla, taj kasni jauk vjere,
i humku što raste ko grijeh - oblije tugom krina.

Ne miči nikud, jer korak - korak je zaborava,
stoj, gledaj: tako si nico ko što će iz nje trava.
Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tišina.

seka wrote: Duso ...de i ti pogleddaj malo bolje ... ne volim glumljenjenje patetike, u svemu mogucem.
S' vremenov upzonas ljude, te ih ignoriras koliko god je to moguce.

tako i treba

Plačem kad se rastajem sa porodicom... Pogotovo kad mamu zadnju zagrlim, sve mislim da će mi nešto puknuti u prsima

U filmovima samo zasuzim, trebala bih sjesti i razmisliti jesam li zbog nekog filma ono baš plakala

Isplakala sam se radi video clipa Look at yourself after watching this ...

A inače jednom u možda pola godine zaplačem radi bilo čega, i onda mi naumpadne još sto hiljada razloga za tugovanje, i to raspoloženje me drži par dana


Onda haj'mo iznova sa pozitivom i co.

vidi vidi - ja i BJB isto placemo
od huje - kad znam da je nesto nepravedno - a bespomocna sam - i tad bih "ubila nesto"

ne znam da sam plakla kad je neko umro - ovdje mislim na blize ljude, rodbina i sl - nekako to prihvatim
dok zna se desiti da se sjebem za nekim polupoznatim ljudima koje sam srela par puta i koji su mi djelovali kao dobre osobe - pa iz onog "steta" nekako i zaplacem
(mozda je i tu opet neki osjecaj nepravde)

evo maloprije sam jednu pms turu - tu je svaki razlog dobar

1906 wrote: evo maloprije sam jednu pms turu - tu je svaki razlog dobar

Čovjek je jedina vrsta koja plače iz emocionalnih pobuda.

Meni i kad suze pocnu navirati, ja stisnem zube ili sebi nanesem na neki drugi nacin bol da bih prestala plakati. Ne placem cak ni pred mamom, a najgore mi je kada prisustvujem necem potresnom ili gledam neki tuzan film. Tada suze same teku niz obraze, a ja se ljutim na samu sebe. Kao dijete sam recimo znala plakati kada bih pomislila da ce se nesto desiti onima koje volim, ali i tada potajno, da me niko ne vidi.

Ne volim ni suze na rastancima, sastancima, ni suze radosnice ni suze tuge. Mada ove zadnje mogu nekako oprostiti i sebi i drugima.

Nemojte me pogresno shvatiti, znam kako emocije mogu biti strasne, teske, intenzivne. Mogu gusiti, opsjedati, bez obzira da li je u pitanju sreca ili tuga. Ali mene iritiraju tudje, pogotovo kada mi ih neko namece (niti ja volim maltretirati druge svojim emocionalnim ispadima)i kada vidim da im ne vrijede puno. Jer te lake suze koje se prolijevaju na svakom koraku, zapravo nista ne znace ili znace samo kratko ili su vrlo sebicne.

Ne volim jeftinu patetiku i ne zelim da me drugi nerviraju njom, bilo da je musko ili zensko u pitanju.

(Smijeh je vec nesto drugo. Volim ljude koji se smiju bas onako puno, cak i bez razloga. )