Forum Klix.ba

Sta radite kada ste nezaposleni?
Kako se to odrazava na vase zdravlje, samopouzdanje i na odnose sa ljudima?
Izlazite li i radite li stvari koje rade ostali mladi (izlasci vikendom, ganjanje cura/momaka, itd...)?

Ja sam zavrsio ekonomiju prije 2 godine i nisam nigdje radio, protiv depresije se borim na razne nacine, a najcesce fizickom aktivnoscu, trcim, vozim bicikl, idem na plivanje, imam kucnu teretanu u podrumu koju sam sam napravio...
U meduvremenu za dzeparac se snalazim na razne nacine samo da ne uzimam od roditelja. Radim fizicke poslove, nosim, utovaram istovaram, cjepam drva, grubi zidarski radovi, irgetim, sastavljam kuhinje i plocasti namjestaj, instaliram windowse, itd...

Curu mi ne pada na pamet da imam, nekad izadjem ispred zgrade i klosarim sa rajom ispred ulaza

Na osnovu tvog posta da se zaključiti da zdravo rezonuješ i da nisi uhljup i parazit kakvih imamo na izvoz...Sabura, izbiće već nešto, nemoj klonuti duhom, probaj da ganjaš kakve kurseve engleskog, njemačkog i sl. preko biroa.Puno sreće!

Pomiriš se sa činjenicom da ćeš fizikaneriti još dugo vremena i da diplomu, razne certifikate, volonterski staž i neubilježeno radno iskustvo možeš iskoristiti kao toaletni papir. Pomiriš se sa tim da ne planiraš ništa, eventualno ono šta ćeš raditi u narednih nekoliko sati. Onda dođu ti dani u mjesecu kada sve pošalješ u k.rac i napiješ se ili ispušiš joint.
Dođu nekada i ti dani kada se kao nadaš, jer si poslao 38 aplikacija u deset dana na adrese "pravo zajebanih i poštenih firmi". Takvi dani su sve rjeđi kako prolaze godine.
Nezaobilazna je i plejada kojekakvih likova koji daju dobronamjerne savjete i kljucaju te u mozak. Često ti se smiju iza leđa što si prašnjav, znojan, nadrkan..., ali te ne tangiraju ni najmanje. Za kraj dolazi famozna rečenica uvijek ima gore.

Chischo wrote:Sta radite kada ste nezaposleni?
Kako se to odrazava na vase zdravlje, samopouzdanje i na odnose sa ljudima?
Izlazite li i radite li stvari koje rade ostali mladi (izlasci vikendom, ganjanje cura/momaka, itd...)?

Ja sam zavrsio ekonomiju prije 2 godine i nisam nigdje radio, protiv depresije se borim na razne nacine, a najcesce fizickom aktivnoscu, trcim, vozim bicikl, idem na plivanje, imam kucnu teretanu u podrumu koju sam sam napravio...
U meduvremenu za dzeparac se snalazim na razne nacine samo da ne uzimam od roditelja. Radim fizicke poslove, nosim, utovaram istovaram, cjepam drva, grubi zidarski radovi, irgetim, sastavljam kuhinje i plocasti namjestaj, instaliram windowse, itd...

Curu mi ne pada na pamet da imam, nekad izadjem ispred zgrade i klosarim sa rajom ispred ulaza

curu i da hoces tesko da mozes imati..jer zna se za cim lete skoro sve

a ja npr..mene izvlaci nesto sto privatno radim..inace ne znam sta bih....
nije lako tek postajem svjestan stanja nezaposlenosti..i svega sto ide uz to...racunajuci i uticaj na psihu, osjecaj bezperspektivnosti i sl...
nazalost ovo ce trajati jos dosta vremena....

Ja sam zensko, pa se po kuci posla uvijek nadje. Jedino dobro iz moje nezaposlenosti je to sto sam naucila kuhati za ovih godinu i pol od kada sam zavrsila faks
Ja sam se bacila na zemljoradnju, sadim cvijece, malo luka, salate i paradajza, pa cemo vidjeti sta ce od toga da izraste. Bar se covjek osjeca korisnim.
Citam knjige, idem na kurseve, setam.

Sa ljudima koji rade sve se manje druzim. Ne moraju mi to otvoreno reci, ali vidim da me iza ledja ogovaraju kako sam mutava, smotana, nesposobna. Cak sam dozivjela da mi jedna osoba koja ima jedva zavrsenu srednju trogodisnju skolu i koja se udala sa 18 i ima hrpu djece za vratom i ne moze da radi, pocela da pametuje kako cu naci posao.

Cesto izadjem na kafu sa nekim kolegicama i kolegama sa kojima sam studirala i koju su u istoj situaciji kao i ja, ali se uglavnom te kafe svedu na kuknjavu i jadikovanje. Tako da mi je i od toga vise muka.

Samopouzdanje mi je u k...cu, al nekako se uspijevam odrzati...

Na mladima svijet ostaje...hahahha...
Niko od nas penzije nece ni zaraditi i mislim da je to glavni cilj ove nezaposlenosti, da se skinemo drzavi sa grbace.

hurmasica wrote:Ja sam zensko, pa se po kuci posla uvijek nadje. Jedino dobro iz moje nezaposlenosti je to sto sam naucila kuhati za ovih godinu i pol od kada sam zavrsila faks
Ja sam se bacila na zemljoradnju, sadim cvijece, malo luka, salate i paradajza, pa cemo vidjeti sta ce od toga da izraste. Bar se covjek osjeca korisnim.
Citam knjige, idem na kurseve, setam.

Sa ljudima koji rade sve se manje druzim. Ne moraju mi to otvoreno reci, ali vidim da me iza ledja ogovaraju kako sam mutava, smotana, nesposobna. Cak sam dozivjela da mi jedna osoba koja ima jedva zavrsenu srednju trogodisnju skolu i koja se udala sa 18 i ima hrpu djece za vratom i ne moze da radi, pocela da pametuje kako cu naci posao.

Cesto izadjem na kafu sa nekim kolegicama i kolegama sa kojima sam studirala i koju su u istoj situaciji kao i ja, ali se uglavnom te kafe svedu na kuknjavu i jadikovanje. Tako da mi je i od toga vise muka.

Samopouzdanje mi je u k...cu, al nekako se uspijevam odrzati...

Na mladima svijet ostaje...hahahha...
Niko od nas penzije nece ni zaraditi i mislim da je to glavni cilj ove nezaposlenosti, da se skinemo drzavi sa grbace.

Ma nepadaj u depresiju i sam sam dugooooooo bio u takvoj situaciji vjeruj mi i mnogi moji prijatelji si jos uvijek u istoj situaciji. Nezaposlenost strasno utice na psihu covjeka znam iz vlastitog iskustva. Ja ti mogu poruciti da dignes glavu visoko i da se neobazires na te kloceve koji su se zaposlili raznoraznim stelama. Samo lagano ih posaljes u neku stvar

Carpe diem!
"Pomirite se sa činjenicom da će po završenom fakultetu, neki od vaših prijatelja raditi i imati bolja primanja od vas, iako su stvari izgledale drugačije za vrijeme studija". Investopedia.com

ja radim od nepunih 22 godine tako da nemam problema s ovim
ali vas razumijem
nakon 4. neradnog dana... bukvalno se loše osjećam... sve ispunim... ostane mi praznog hoda
slobodnog vremena... ako negdje ne otputujem za godišnji
pojave se razne čudne crne misli...smisao... bistvovanje... mjesto čovjeka u univerzumu... kontam pokrenuti privatni biznis trgujem švercujem svašta...
uglavnom bezveze bude

svak ko želi radit trebalo bi mu se omogućiti to je ustavno pravo

komi wrote:ja radim od nepunih 22 godine tako da nemam problema s ovim
ali vas razumijem
nakon 4. neradnog dana... bukvalno se loše osjećam... sve ispunim... ostane mi praznog hoda
slobodnog vremena... ako negdje ne otputujem za godišnji
pojave se razne čudne crne misli...smisao... bistvovanje... mjesto čovjeka u univerzumu... kontam pokrenuti privatni biznis trgujem švercujem svašta...
uglavnom bezveze bude

svak ko želi radit trebalo bi mu se omogućiti to je ustavno pravo

a prije su sirotinja bili oni koji ne zele da se skoluju i rade. znam da mi je tada tata govorio ako ne budem dobro ucila u skoli da cu morat cuvat ovce. eh kako se vremena mjenjaju

ma rintala bih ja i po 12 sati ako treba, samo da mi je raditi

probaj volontirati?

ja kad nam skrate radni dan... bukvalno dođem kući obavim svoj dnevni ritam... ako ne mogu na bajk ili vani... brrrrr umorim oči od čitanja nema šta da radim odmah mi loše

ima ljudi koji mogu da ništa ne rade i super im je
takvi obično nađu poso

Ja sam na birou za zaposljavanje nakon završetka fakulteta 4 (cetiri )godine i nema mjesta depresiji i ocaju. Vrijeme nisam gubio vec sam upisao postdiplomski studij, kojeg privodim kraju, te sam ispekao dva zanata od kojih se moze solidno ziviti mada je recesija malo pokvarila sve to. Naravno, apliciram i na konkurse u struci ali mi slabo ide. Islo se i na kurseve engleskog i informatike. Smatram da ako nista drugo uspio sam izgraditi kod sebe kulturu rada, koja će mi dobro doći u budućem zivotu. Nadam se da će biti što manje na ovakvim temama.

komi wrote:probaj volontirati?

ja kad nam skrate radni dan... bukvalno dođem kući obavim svoj dnevni ritam... ako ne mogu na bajk ili vani... brrrrr umorim oči od čitanja nema šta da radim odmah mi loše

ima ljudi koji mogu da ništa ne rade i super im je
takvi obično nađu poso

ma nedaju ni to iz razloga sto volonterima moraju platiti nekakvo osiguranje oko 150km. i to im puno!
ma stvar je u tome da posla nema ni za dzabe

lose sam kad ne radim
ona 4 neradna dana za maj ...ponedjeljak sam se bas cudno osjecala..
mislim da bi imala poprilicnih problema da ne radim

eh, sa kog ces aspekta - bud sam nezaposlena, bud sam psiholog...

ja ne radim vec dvije godine, imala sam nekih poslica povremeno, ali nista ozbiljno i nista zbog cega bih se osjecala da radim, osim eventualno love. Ja sam pravo posvecena struci i iden na edukaciju za terapeuta, sto me nekako vadi, jer imam neki cilj.

inace sam depresivna, pogotovo kad nemam sta raditi, uzasava, ali uzasava me osjecaj dosade... to me strasno plasi i cini da se osjecam jadno, stoga nastojim ispuniti vrijeme maksimalno.

dugo spavam - ne prija mi to - ali to je jedan od dobrih nacina da se skrati dan...

zaradjujem na razne nacine, sve neku sicu, ali ipak se nakupi dovoljno da doprinesem svom malom domacinstvu.

zivim sa partnerom, naravno zajednicki nam je budzet i ne bude mi dobro jer se ulaze u moju edukaciju, a za njega ostane jako malo...

najgore mi dakle pada
- osjecaj dosade koji mi je bio stran
- usamljenost dok svi rade
- i mozda najvise - osjecaj krivice, jer on radi, ustaje ujutro, pegla se, a ja sjedim kod kuce i jos se uvijek ja zalim...

ima samo jedna prednost u dosadi...

dani ne prolaze brzo a godine se ne nižu

Bez posla sam vec 2 godine. Osjecam se ko najveci jad. Vise mi je muka od slanja CV-a i razgovora pro forme radi. Dodje mi da vristim od muke na pitanje imam li momka, mislim li se udavat, kad cu udavati, da li zelim djecu bla bla, pa bemu misha Jos su mi gori sazaljivi pogledi ljudi oko mene, k'o da sam u najmanju ruku sugava.
Price i savjeti su posebna prica. Oni obicno dolaze od ljudi koji su u drzavnim institucijama, firmama, koji su posao dobili, naravno, zahvaljujuci steli...
Prije neki dan jedan pametnjakovic mi rece: posla ima ko zeli da radi i samo ljenguze kukaju da ga ne mogu naci Lako je srat onom ko ima..
Psihicko zdravlje je davno otislo u neku stvar. S*ebana sam, u depresiji, nikakva. Borim se??? Ne, ne borim se vise s tim. Bice bolje, mora biti bolje jer znam koliko sam ulagala u sebe, znam koliko vrijedim i za sta sam sve sposobna.
Bice bolje

Izdrži, jbg. nije lako i traži uporno i dalje

nije lako kad ti neko uzme mjesto koje zelis, samo zato st oje tatino dijete..sto je kovertu dao..a znas da si sposobniji od njega za taj posao nije lako dozivljavti ovo nama koj ise sami borimo da uspijemo..a ne mozemo na red doci zbog takvih funkcionerskih

ma kad bi ja znala kome i kako dati kovertu, nekako bih je i napunila... ali kad ni to ne znam, bem se smotanu...

Vrlo pazljivo citam, temu i pokusavam reci nesto pametno, korisno konstruktivno ... al jos uvijek vagam svaku rijec da se tema ne bi rpetvorial u komentare tipa "lako je vama koji radite" ... itd itd ... jos cu mal oda vagam ...

Ali za pocetaka izjave poput ove :

bullmastiff wrote:nije lako kad ti neko uzme mjesto koje zelis, samo zato st oje tatino dijete..sto je kovertu dao..a znas da si sposobniji od njega za taj posao nije lako dozivljavti ovo nama koj ise sami borimo da uspijemo..a ne mozemo na red doci zbog takvih funkcionerskih

Sve je to istina sve to stoji... ali fokus treba drzati na trazenju rjesneja ljoodi

atko wrote:Vrlo pazljivo citam, temu i pokusavam reci nesto pametno, korisno konstruktivno ... al jos uvijek vagam svaku rijec da se tema ne bi rpetvorial u komentare tipa "lako je vama koji radite" ... itd itd ... jos cu mal oda vagam ...

Ali za pocetaka izjave poput ove :

bullmastiff wrote:nije lako kad ti neko uzme mjesto koje zelis, samo zato st oje tatino dijete..sto je kovertu dao..a znas da si sposobniji od njega za taj posao nije lako dozivljavti ovo nama koj ise sami borimo da uspijemo..a ne mozemo na red doci zbog takvih funkcionerskih

Sve je to istina sve to stoji... ali fokus treba drzati na trazenju rjesneja ljoodi

Da, ali nije lose imati negdje se i iskukati...

a kad trazis rjesenja, u jednom trenutku dodjes pred zid i imas osjecaj da si na sva vrata pokucai, a da nista nije upalilo... Onda pocnu polako da se otvaraju nove sanse, pa se trudis dalje... onda se opet zatvore... i sve tako...

lol_sa wrote:Bez posla sam vec 2 godine. Osjecam se ko najveci jad. Vise mi je muka od slanja CV-a i razgovora pro forme radi.
Psihicko zdravlje je davno otislo u neku stvar. S*ebana sam, u depresiji, nikakva. Borim se??? Ne, ne borim se vise s tim. Bice bolje, mora biti bolje jer znam koliko sam ulagala u sebe, znam koliko vrijedim i za sta sam sve sposobna.
Bice bolje

Identicno, identicno !!! I ja dvije godine u potrazi. Bilo je tu nekakvih honararnih, ali nista na duze staze i vec nekoliko mjeseci nema ni tih honorarnih! Lose sam, nikad losije! Izbjegavam druzenja jer niko ne voli crnjake, a ja vise nemam snage da glumim. Bojim se da cu skrenuti s uma uskoro, ili u najblazu ruku s puta casnog i postenog zivota....

Najvažnija je podrška užeg kruga porodice.
Neka pravila i logičnosti iz prošlosti pokidala su veze sa sadašnjošću. "Samo ti završi fakultet" više ne vrijedi. Vrijedilo je do otprilike 2005. kada je bilo radnih mjesta, sada je već pravo teško. Sada imamo truli kapitalizam a la El Salvador, samo što još nismo skontali...
Meni se ova tema dopada, jer samo onaj koji je bio u vašoj koži zna kako vam je.

pa ja sam radio i pokušao mijenjati poso

malo je reći da sam oplakao neke konkurse dobro se sjećam 1.12.2006
stiže pismo ne smiješ ni otvoriti

Utokkha wrote:Najvažnija je podrška užeg kruga porodice. samo onaj koji je bio u vašoj koži zna kako vam je.

Poptpuno si u pravu, a kako clanovi uzeg kruga moje porodice nisu nikad bili u situaciji u kojoj sam ja, ne razumiju. Misle da je do mene, da necu da radim, da biram poslove. Zato se sve vise i vise udaljavam od njih... Pod uzi krug porodice podrazumijevam sestre i bracu moje mame jer ja i ona zivimo same. Ona me mozda i razumije, ali je jadna bolesna pa mi ne moze pruziti neku vele podrsku ....