#1 Šta za Bosnu mogu učiniti Srbija ili Hrvatska?!
Posted: 21/04/2011 07:44
Predsjednici Srbije ili Hrvatske se mogu klanjati po bosanskim grobljima i njihove skupštine ili sabori izvinjavati za zlo koje su Srbi i Hrvati uzrokovali ili Bosancima činili, to je lijepo i za pohvalu, ali bi prvo morali prestati na tome zlu i dalje raditi. Srbija i Hrvatska moraju prihvatiti istorijsku istinu o porijeklu bosanskih “Srba” i “Hrvata” i svoju ulogu u tome - moraju prihvatiti to da “Hrvati” nisu Hrvati i “Srbi” nisu Srbi. Moraju prihvatiti to da većina njih u svakom slučaju to nisu! Bez toga je sve ostalo prazna politička farsa i licemjerstvo... Dvojno državljanstvo Bosanaca koji raseljeni žive u Srbiji ili Hrvatskoj je legitimno ali onim ljudima koji žive u Bosni i nisu rođenjem Hrvati ili Srbi i, praktično, nisu upošte Hrvati ili Srbi - ili hrvatski ili srpski građani, takva su se državljanstva dodjeljivala zbog istih razloga zbog kojih im se srpastvo i hrvatstvo pripisuju. Ona su bila dio srpsko-hrvatske agresije na Bosnu! Ti ljudi koji takve “dvojne statuse” imaju ne samo da najvjerovatnije Bosni nisu privržni nego još i dva glasa imaju - obadva protiv Bosne, jedan u Bosni i jedan glasajući izvan Bosne za one političare i partije “okolnih naroda” koji protiv Bosne rade.
Srbija ili srpski parlament ne prihvata odgovornost za genocide koji su u duhu i zbog veliko-srpskih teritorijalnih pretenzija ponovo pokušani - i koji su uzrokovali ne samo pogibiju "Bošnjaka" nego i bosanskih "Srba" samih. Bez sumnje je tačno da svi Srbi nisu “takvi”, ali oni koji nisu ili se nad počinjenim srpskim (ne)djelima zgražavaju očito ne sjede u parlamentu Srbije ni danas. Kada na nogometnoj utakmici protiv Bosne, na primjer, onih par ili desetak, ili jedanaest, Srba pobjede onda su Srbi “mi” - svi do jednog, a kada neki Srbi mučki pobiju hiljade ljudi u Bosni onda Srbi to nisu. Tačno je da je zločine činila manjina i tačno je da većina ljudi u Srbiji nije ni znala šta se događalo, ali sada znaju - i ti isti, većina, biraju one koji njih i volju Srbije i dans predstavljaju... Postoji nešto što se zove kolektivna odgovornost i što se u “moje vrijeme” i u Srbiji tako zvalo. Neki su to nazivali i “istorijska odgovornost” ali kako god mi to zvali to je ono zbog čega su Srbi - neki Srbi u svakom slučaju, sve Hrvate zlobno nazvali Ustašama ili, još od prije, sve muslimane Turcima. Zbog te i takve odgovornosti, onda kada mene neko ovdje u "bijelome svijetu" priupita za porijeklo - i kada mu objasnim da sam ja jedan od onih “Bosnian Serbs”, sve se uglanom završi u fazonu: Aaahaa…! Ko, biva, sad oni znaju ko sam ja! Nije lako sa time živjeti ali ne negirati svoj komad “istorijske odgovornosti” i za mene je jedini način na koji nešto ličnog “istorijskog” dostojanstva mogu osjećati. Znam, i drugi su zločine činili, ali to je njihov problem i njihova “istorijska odgovornost” - to ne može biti isprika i umanjiti ili anulirati moju ili bilo čiju ogovornost.
Negiranje svoje kolektivne političke - ili "istorijske", odgovornosti je način na koji se jedino može biti besraman i to je upravo ono što Srbi rade. I, naravno, ne samo Srbi, ali ne vidim šta bi čovjek i mogao od Srbije očekivati?! Nije to vidio ili znao ni Milošević!? I nije on ni bio prvi koga su slijedili - ili u leđa gurali, pa ga onda u kakve promućurne političke svrhe prodali. Ne znam šta o tome piše u njihovoj “samorodnoj” istoriji danas ali to su ili slično napravili i Karađorđu Petroviću, na primjer. Poređenju Miloševića sa Karađorđem, ili poređenju njihovih karaktera - ili sudbina, nema, naravno, nikakvog mjesta ali na ovom mjestu ni ne govorimo o njima ili njihovim karakterima nego o karakteru ili političkom mentalitetu koji i sada dominiraju u Srbiji...
Miloševića nisu u Hag otpremili, ili u Hagu za političke ili ekonomske ustupke trampili, oni koji su ga podržavali nego oni koji su mu oponirali - a i oni su ga predali ne zbog zločina ili genocida nego zbog ratova, i ne zbog toga jer je ratove pravio nego prije zbog toga jer ih je izgubio. Oni koji su Miloševića podržavali još uvjek su u Srbiji a oni koji su mu oponirali su protiv Bosne radili i prije i više od Miloševića - i rade i danas. Oni su štitili i skrivali Karadžića i oni skrivaju i Mladića! Kad vrijeme trgovini dođe međutim prodaće Srbi i njega - ne zbog Bosne ili bosanskog dobra, ili zbog pravde i zakona, nego zbog kakve političke ili sopstvene koristi. Neće to sa Bosnom vjerovatno ništa imati i ne vrijedi oko toga gubiti vrijeme - neka vrijeme čini svoje. Prije ili kasnije i Srbija i Hrvatska će se naći u Evropi - što prije to bolje, i sa njima će se u Evropi naći i njihovi zločini i zločinci. Ratni zločini ne zastarjevaju i zločinci takve vrste u Evropi već neko vrijeme nisu više heroji. Sadašnja insistranja “Bošnjaka” na tome da Srbija, ili i Hrvatska, sebe “pepelom posipaju” samo otežava i odgađa njihov ulazak u Evropu i gubljenje je dragocjenog vremena. Što sadašnja situacija duže traje to se postojeće diobe u Bosni - "nacionalni" identiteti i "entiteti", više produbljuju i učvršćuju...
Današnje generacije Srba i Hrvata, ili njihovih političara, se neće “pepelom posuti”, ne većina njih - osim možda deklarativno, i treba se okrenuti odnosima u Bosni, i sporazumjevanju, a ne zbog srpskih-hrvatskih, i bosanskih, zločina ili zločinaca, zemlju dalje vući blatom podjela stagnacije i dekadencije. To je upravo ono što svi zločinci, živi ili mrtvi - i u Hagu ili ne, sa zlobom i nadom očekuju i žele. Inati i tvrdoglavosti bacaju mlade i u Bosni i u “okolnim zemljama” u svinjac odnosa generacije njihovih očeva što odgovara jedino šovimistima i neprijateljima Bosne. Time se ne mogu vratiti ni izgubljeni životi niti prošlo vrijeme a buduće vrijeme će sud, pravdu i kaznu svejedno neumitno donijeti - prije bez zučnih insistiranja nego sa njima. Osveta može biti pravedna ali pravda ne može biti zlobna ili osvetoljubiva - kao takva ona nikoga ne može učniti boljim. One koji su zlo činili ništa boljima ni ne može učiniti a politika zlobe i revanšizma samo dalje podstiče i hrani šovinizme populacija. To onim ljudima u Srbiji i Hrvatskoj koji su razumni i radi sporazumjevanju otežava ili onemogućava afirmaciju a bez njih niti Srbija niti Hrvatska za Bosnu ne mogu činiti ili učiniti ono što bi činiti trebalo - niti za sebe same, i što bi ljudi kakvi i u Srbiji i Hrvatskoj zasigurno postoje učiniti mogli…
Srbija ili srpski parlament ne prihvata odgovornost za genocide koji su u duhu i zbog veliko-srpskih teritorijalnih pretenzija ponovo pokušani - i koji su uzrokovali ne samo pogibiju "Bošnjaka" nego i bosanskih "Srba" samih. Bez sumnje je tačno da svi Srbi nisu “takvi”, ali oni koji nisu ili se nad počinjenim srpskim (ne)djelima zgražavaju očito ne sjede u parlamentu Srbije ni danas. Kada na nogometnoj utakmici protiv Bosne, na primjer, onih par ili desetak, ili jedanaest, Srba pobjede onda su Srbi “mi” - svi do jednog, a kada neki Srbi mučki pobiju hiljade ljudi u Bosni onda Srbi to nisu. Tačno je da je zločine činila manjina i tačno je da većina ljudi u Srbiji nije ni znala šta se događalo, ali sada znaju - i ti isti, većina, biraju one koji njih i volju Srbije i dans predstavljaju... Postoji nešto što se zove kolektivna odgovornost i što se u “moje vrijeme” i u Srbiji tako zvalo. Neki su to nazivali i “istorijska odgovornost” ali kako god mi to zvali to je ono zbog čega su Srbi - neki Srbi u svakom slučaju, sve Hrvate zlobno nazvali Ustašama ili, još od prije, sve muslimane Turcima. Zbog te i takve odgovornosti, onda kada mene neko ovdje u "bijelome svijetu" priupita za porijeklo - i kada mu objasnim da sam ja jedan od onih “Bosnian Serbs”, sve se uglanom završi u fazonu: Aaahaa…! Ko, biva, sad oni znaju ko sam ja! Nije lako sa time živjeti ali ne negirati svoj komad “istorijske odgovornosti” i za mene je jedini način na koji nešto ličnog “istorijskog” dostojanstva mogu osjećati. Znam, i drugi su zločine činili, ali to je njihov problem i njihova “istorijska odgovornost” - to ne može biti isprika i umanjiti ili anulirati moju ili bilo čiju ogovornost.
Negiranje svoje kolektivne političke - ili "istorijske", odgovornosti je način na koji se jedino može biti besraman i to je upravo ono što Srbi rade. I, naravno, ne samo Srbi, ali ne vidim šta bi čovjek i mogao od Srbije očekivati?! Nije to vidio ili znao ni Milošević!? I nije on ni bio prvi koga su slijedili - ili u leđa gurali, pa ga onda u kakve promućurne političke svrhe prodali. Ne znam šta o tome piše u njihovoj “samorodnoj” istoriji danas ali to su ili slično napravili i Karađorđu Petroviću, na primjer. Poređenju Miloševića sa Karađorđem, ili poređenju njihovih karaktera - ili sudbina, nema, naravno, nikakvog mjesta ali na ovom mjestu ni ne govorimo o njima ili njihovim karakterima nego o karakteru ili političkom mentalitetu koji i sada dominiraju u Srbiji...
Miloševića nisu u Hag otpremili, ili u Hagu za političke ili ekonomske ustupke trampili, oni koji su ga podržavali nego oni koji su mu oponirali - a i oni su ga predali ne zbog zločina ili genocida nego zbog ratova, i ne zbog toga jer je ratove pravio nego prije zbog toga jer ih je izgubio. Oni koji su Miloševića podržavali još uvjek su u Srbiji a oni koji su mu oponirali su protiv Bosne radili i prije i više od Miloševića - i rade i danas. Oni su štitili i skrivali Karadžića i oni skrivaju i Mladića! Kad vrijeme trgovini dođe međutim prodaće Srbi i njega - ne zbog Bosne ili bosanskog dobra, ili zbog pravde i zakona, nego zbog kakve političke ili sopstvene koristi. Neće to sa Bosnom vjerovatno ništa imati i ne vrijedi oko toga gubiti vrijeme - neka vrijeme čini svoje. Prije ili kasnije i Srbija i Hrvatska će se naći u Evropi - što prije to bolje, i sa njima će se u Evropi naći i njihovi zločini i zločinci. Ratni zločini ne zastarjevaju i zločinci takve vrste u Evropi već neko vrijeme nisu više heroji. Sadašnja insistranja “Bošnjaka” na tome da Srbija, ili i Hrvatska, sebe “pepelom posipaju” samo otežava i odgađa njihov ulazak u Evropu i gubljenje je dragocjenog vremena. Što sadašnja situacija duže traje to se postojeće diobe u Bosni - "nacionalni" identiteti i "entiteti", više produbljuju i učvršćuju...
Današnje generacije Srba i Hrvata, ili njihovih političara, se neće “pepelom posuti”, ne većina njih - osim možda deklarativno, i treba se okrenuti odnosima u Bosni, i sporazumjevanju, a ne zbog srpskih-hrvatskih, i bosanskih, zločina ili zločinaca, zemlju dalje vući blatom podjela stagnacije i dekadencije. To je upravo ono što svi zločinci, živi ili mrtvi - i u Hagu ili ne, sa zlobom i nadom očekuju i žele. Inati i tvrdoglavosti bacaju mlade i u Bosni i u “okolnim zemljama” u svinjac odnosa generacije njihovih očeva što odgovara jedino šovimistima i neprijateljima Bosne. Time se ne mogu vratiti ni izgubljeni životi niti prošlo vrijeme a buduće vrijeme će sud, pravdu i kaznu svejedno neumitno donijeti - prije bez zučnih insistiranja nego sa njima. Osveta može biti pravedna ali pravda ne može biti zlobna ili osvetoljubiva - kao takva ona nikoga ne može učniti boljim. One koji su zlo činili ništa boljima ni ne može učiniti a politika zlobe i revanšizma samo dalje podstiče i hrani šovinizme populacija. To onim ljudima u Srbiji i Hrvatskoj koji su razumni i radi sporazumjevanju otežava ili onemogućava afirmaciju a bez njih niti Srbija niti Hrvatska za Bosnu ne mogu činiti ili učiniti ono što bi činiti trebalo - niti za sebe same, i što bi ljudi kakvi i u Srbiji i Hrvatskoj zasigurno postoje učiniti mogli…
Da se malo ucila moderna istorija, onda bi se lako doslo do toga da su nacije moderna politicka zajednica koja nije nuzno zasnovana na poreklu. 
To je obican birokratski papir, sutra da se iselis u Mongoliju i dobijes papire tesko da bi bio Mongol... pripadnost naciji mnogo je vise od jednog papira, on obuhvata citav sistem vrednosti, kulture, svesti.
(Sad ce nek reci: "Fasista" ili "Primjer multi kulti", "Siri netrpljivost" i sl. smece) Pa sta cu im ja, kad ih srce vise vuce za maticu? Samo hocu, da im se ljubav sto lakse ostvari 
