Ahmmed wrote:Priznajem, ters sam,priznajem, nerviraju me bezbrojne fotke kolača,sokova i kafa, priznajem da mi silna začatavanja znaju povući živac, priznajem .....
Zbog toga otvaram novu
džematsku temu, za nešto ozbiljniju priču, za razgovore o našim dilemama, nadama, strahovima, uz priliku da podijelimo lijepe i manje lijepe stvari, uz mogućnost da više saznamo o nama i drugima.
Bujrum
Bismillahi rahmanirrahim
1. ene
(rječica čuđenja, uzvika, svojstvena Sandžaklijama, čitaj: meni, na koju se Bosnci ibrete, mogla bi se prevest sa aaauf, čuj to, e)
2. oho-ho čekla je samo to
k'o da si me pi'to da uturiš (da prostiš na neozbiljnosti) ovu temu
3. jedno neozbiljno pitanje: koji džemat je Zilkićev, a koji Zukorlićev, ja se ođe u nas šetam i po jednom i po drugom, te me neki u šali zovu državnijem neprijateljOm
(ovo znači da će me biti i tam' i vam, samo u slučaju da tam' ne prećeraju s presipanjem iz šupljeg u šuplje, a ovde počnu s izrazima koje ne razumijem
)
________
a sada ozbiljno, kako se jelte i očekuje, sasvim se slažem sa konstatovanim, u moru šupljaka, jednostavno nemaš vremena da dođeš, da pronađeš ono što ti može biti: korisno, zanimljivo, edukativno...uvijek se pitam čemu nepotrebna, šuplja priča
O, svjesni i savjesni čovječe, samo jedan harf koji ili tek upoznaješ, spoznaješ ili ga proučiš nosi 10 bodova
(sevapa) pa ti malo stavi prst na čelo umjesto na tastaturu, te se zapitaj onako SAMOKRITIČNO šta radiš SEBI ne meni, ne @ahmedu, ne ptom i desetom već SEBI šupljom, beskoriskom,ispraznom pričom koja potire i sputava sve ono lijepo što možeš priuštiti SEBI (a opet, kad kažem sebi mislim i na nas, i ova beseda oko harfova odnosi se metaforično na korisnu i edukativnu sadržinu, iskustvo, stav, mišljenje, promišljanje, zanimljiv, poučan članak, rečenicu, misao...i td) ova priča o harfovima, apro po mene i mog poznog opismenjavanja, osjećam se kao pravi polaznik projekta "opismenjavanje odraslih", tek sad sam nekako potpunija kad upoznajem Knjigu i družim se na ovaj način s njom, a ne samo čitajući prevod na bosanskom. Jednom me je jedna persona tako postidjela i zacrvenila razotkrivši moju nepismenost pred puno ljudi, da SEBI tu nepismenost nisam mogla oprostiti ni tad a ni u periodu poslije toga. Zato, raspitaj se gdje ima kurs: sufare, tedžvida, hifza- i put pod noge, otiđi malo i potraži negdje sebe van, i bićeš zabazeknut kad se sretneš tamo i suočiš sobom, izgrliš se i kažeš: o pa đe si ti meni (e ovde mi već izlazi na
viđelo dijagnoza iz 3 pasusa ispod
i koliko mi se samo puta desilo, da bih k'o nešto rekla u virtualnom džematu, ali mi se k'o ne da, nemam nekad šta reći i zaćutim, nekad poželim svu raju tamo, poželim "upoznati" i ove nove, ali ne uspjevam da "doprem" a ne osjetim se, iskreno, najiskrenije rečeno ni plaho dobrodošlom, možda mi se čini...šupljak ubija produktivnost: stvaralačku moć da se u jedinici vremena proizvede određena količina proizvoda - u ovom slučaju smislenih riječi
nekad se, doduše osjetim i previše konzervativnom i staromodnom i za ovaj vakat koji je nastupio, i za okolinu koja me nerijetko guši i nikako neću da me asimiluju i upiju u sebe takvi, pitam se kuda ide ovaj svijet i čemu sve ovo vodi: pohlepa, sbičnost, nepažnja, nesluh, nemar za potrebe i osjećaje drugih, razvrat, nemoral (uf, pretjerat ću)
da mi ne biste ubrzo dijagnosticirali teško oboljenje verbalne dizenterije, ovdje ću stati, pa ću nastaviti inšaAllah drugom prilikom
i by the way, pročitah knjigu
Minaret autorke Lejle Abdulela, tako živogovoreća i nimalo dosadna knjiga, koja se guta u dahu, toplo je preporučujem svima koji mogu doći do nje, da je obavezno pročitaju, može se komotno povuć paralela sa načinom života nas bošnjaka, i lijepo prodiskutovati
i zapamtite nešto, ljudi vole najviše one koji im govore ono što žele da čuju, one koji odobravaju, koji rijetko kritikuju. Niko ne voli oštru kritiku. Meni zna zaklat sujetu i onako me dobro razdrmati, ali više ću uvijek cijeniti oštru i osječku kritiku upućenu za sopstveno (naše) dobro, već blago odobravanje i klnimanje, ne, ne treba se povinovati i prgrliti "zakon velikih brojeva"
još jednom ponavljam, nikome sigurno cilj nije da "rašćera" raju već, naprotiv zbližavanje
a svima uvijek ostaje pjesnička sloboda slobodnog tumačenja i prevoda svega, svakako nerijetko dolazi do nesporazuma usljed pisane komunikacije umjesto žive riječi
esselamu alejkum svima i molim da se me se pogrešno ne shvati, svi smo mi manje više približnih deredža, na skali sa dosta crtica čestih i gustih, a Allah dž.š. najbolje zna, mi ne smijemo da se usudimo jedni drugima biti sudije, nikad i ni u kom slučaju. sve potencijalne strelice mržnje, bockanja, aluzija upućene jedinkama ili grupama, koje su mi ranije pripisivane od strane pojedinih, ovdje jednostavno ne postoje. Da sam oštra jesam, to mi je odbrambeni mehanizam od otupljivanja
)
I ona ima potpuno pravo da tako reaguje, a neko drugi će joj uzvratit kako ''nema veze što to nije stvarna kahva, nego se zahvaljuje na nijjetu, a nijjet se vrednuje''. I svak ima neki argument, neki razlog. Valja to sve uvažit, skontat, poredat...