E moj Zengi dok smo mi kao djeca pomagali pticama i žabama i učili o vrijednosti života, neki drugi su gađali i žabe i vrapce, i pse i mačke, pa se i u ovom ratu pokazalo kako su se ustanovile neke ljudske vrijednosti kod prvih, a kod ovih drugih ono dno dna, nastavili da gađaju i ljude i djecu, možeš tek misliti koliko je sebičluka, jada i bijede u duši kod one djece koja danas odrastaju uz roditelje kojima je osnovna postavka mrškati pse po ulici..
Ja i sada u kući imam nekoliko tek progledalih mačića koje su šupci prije pet dana istresli iza garaže jer smatram da je bilo grehota proći.. Bože moj koji grijeh ljudi stavljaju na svoju dušu takvim odnosom. Šta mene košta da ih pripazim mjesec dana, moja mahala vazda bila puna mačaka pa neka i njih. Danas smo išli kod veterinara, usput kupili mlijeko za male bebe mačiće. Niko od toga neće osiromašiti, a bogatstvo i malo sreće u duši neizmjerno, za razliku od onih nadrkanih, nervoznih i nesretnih jadnika koji mrze pse, mačke, a sebe najviše..
Opak ti je taj tvoj Bago na Youtbe, sjetih se da sam kao klinac i ja liječio nekog ranjenog gavrana, nije to tema, ali usput kad sam pregledao taj tvoj snimak nađoh i ovaj koji si stavio sa konjem:
http://www.youtube.com/watch?v=AAAkt1ti ... re=related
oraspoložio me je, dobar pravo

Gdje je to, čiji je konj, ja inače dosta hodam po planinama i već par godina srećem nekoliko istih puštenih konja, kada prepoznaju moj zvižduk eto ih lete, meni srce raste a sve tutnji dok oni ko ovaj tvoj galopiraju iza šumarka, znaju da maksuz za njih nosam jabuke, mrkvice i razne konjske delicije, pa i koju kocku šećera. Potamene mi i sve sendviče iz ruksaka

Malo se nasmijem kada im u sendviču uz salatu slučajno ostane mrvica piletine, šega je kada vidiš konja kako pravi "gadljivu" facu, koluta očima i jezikom izbacuju to iz usta..

A i prijatelj mi iz ljubavi drži nekoliko konja pa smo znali odjahati kroz šumu do planinarskog doma, ponesemo svega pa nam ko kaubojima iz bisaga vire sjekire, lonci i tave..
