#1 Intervju Emira Suljagića za BH Dane
Posted: 09/04/2011 11:50
Emir o školama, novcima, ministrovanju...Drago mi nešto što je brzo postao svjestan đe je up'o..ali prosudite sami..
Intervju vodio: Faruk Borić,BH Dani,broj 721
Emir Suljagić,SDP, ministar obrazovanja Kantona Sarajevo
DANI: Gospodine Suljagiću, jeste li zadovoljni budžetskom stavkom za Ministarstvo obrazovanja u budžetu za 2010. godinu koju je usvojila Vlada Kantona Sarajevo?
SULJAGIĆ: Bilo kakav komentar na tu temu bi u dobroj mjeri bio plakanje nad prolivenim mlijekom. Suštinski, nisam zadovoljan, ali mislim da problem nije u konačnom iznosu budžeta, nego u njegovoj strukturi, jer u ovom trenutku više od 90 posto novca kojim raspolaže ministarstvo odlazi isključivo na plate, a četiri posto se utroši na kapitalne investicije, što bi za svaku zemlju, svako društvo morao biti alarmantan podatak. Ovako nesrazmjernu raspodjelu novca ne bi izdržale ni puno bogatije države, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da u Kantonu Sarajevo broj đaka koji se upišu u škole svake godine padne za jedan i po do dva i po posto, dok broj nastavnog osoblja poraste za isti ili veći postotak.
Dva su temeljna uzroka tome: prvi je uvođenje devetogodišnjeg obrazovanja – a od prve tri godine devetogodišnje škole smo napravili obdanište – a drugi je smanjenje obaveznog broja đaka u razredu. Umjesto podizanja kvalitete – a sva ozbiljna istraživanja pokazuju da ne postoji skoro nikakva korelacija između broja đaka u razredu i kvalitete znanja s kojim djeca izađu iz škole – zbog našeg već poslovičnog razumijevanja da je sve što je državna, javna, institucija po definiciji i socijalna ustanova, jedini rezultat je bio podizanje javne potrošnje.
DANI: Kakav je odgovor iz Vašeg Ministarstva na ekonomsku krizu i recesiju u društvu, gdje su troškovi rezani?
SULJAGIĆ: Vjerujem da je javnost već upoznata sa uštedama na dnevnim, sedmičnim i vanstručnim publikacijama u javnim obrazovnim institucijama, koje su poreske obveznike koštale 100.000 KM godišnje. Ali, da ne bude zabune: svjestan sam da je makroekonomski efekt te uštede vrlo ograničen, jer je ušteda raštrkana kao i trošak. To je bila mnogo više simbolična mjera i poruka svima da će se Ministarstvo ozbiljno pozabaviti svakom markom koja prođe kroz škole. Ozbiljnije uštede su planirane kada je riječ o troškovima grijanja u školama koje plaćamo. Riječ je o 6,7 miliona maraka godišnje. Vjerovali ili ne, one škole koje griju Toplane plaćaju mnogostruko višu cijenu od škola koje imaju svoje grijanje i ne vjerujem da je to samo zato što naše škole nisu energetski efikasne. Međutim, ozbiljne štednje ćemo, po mom mišljenju biti u stanju da ostvarimo tek u idućem budžetu, jer nemojte da se zavaravamo, i ovo je u velikoj, dominantnoj mjeri naslijeđen budžet i moje intervencije su bile vrlo ograničene.
DANI: Hoće li doći do smanjenja plata na fakultetima i u osnovnim i srednjim školama u Kantonu?
SULJAGIĆ: Neće doći do smanjenja, ali ni povećanja plata u ovoj godini. Konstantno smo u razgovorima sa resornim sindikatima i svaka dobronamjerna sugestija je dobrodošla. Bit ću iskren – problem je u Kolektivnom ugovoru koji je Vlada KS u prethodnom mandatu potpisala sa sindikatima, u predizbornom periodu, a koji je omča oko vrata ne samo Ministarstvu, nego i Vladi KS-a i obrazovnom sistemu u cjelini, jer je preskup i neprovodiv. Obrazovni sistem mora postojati i za pet, 10, 20 godina te da se sva priča ne smije svoditi na plate, naknade i tužbe, nego na ljudski kapital ove zemlje, a to su djeca.Tvrdoglavo i ultimativno insistiranje na ugovoru koji je neprovodiv po mom sudu predstavlja rezanje grane na kojoj sjedi nastavno osoblje u obrazovnom sektoru u Sarajevu.
DANI: Jedan od Vaših poteza je bilo i ukidanje pretplate na dnevnu i periodičnu štampu u školama i obrazovnim institucijama. Neki su to protumačili kao političku osvetu Fahrudinu Radončiću i Dnevnom avazu. Molim Vas da razjasnite, čime je motivirana odluka da ukinete dnevnu i periodičnu štampu školama?
SULJAGIĆ: Nadam se da je svima jasno da se na kupovinu dnevnih, sedmičnih i vanstručnih publikacija dosad trošilo 100.000 KM godišnje. Ne bavim se likom, djelom ili bilo čijom kompanijom, nego obrazovnim sistemom i u ovom trenutku sam prinuđen da se bavim i mikromenadžmentom, kako bi što više novca utrošili na djecu.
Hajde da pojednostavim: ja sam jučer otišao u blic posjetu u tri škole na Ilidži i Hadžićima. Nakon što sam vidio kako izgleda Sedma osnovna škola, mogu vam bez uvrede reći da znam pilićarnike u kojima vladaju bolji uvjeti. I onda je najednom problem ukidanje pretplate na dnevne novine.
Ušteda je jedini razlog, a djeca su ta koja će osjetiti dobrobiti ove i narednih usluga, jer Vlada će se Vlada na jednoj od svojih narednih sjednica pozabaviti prinadležnostima svih budžetskih korisnika, uključujući i obrazovanje.
DANI: Vjerujem da ste pratili aferu “Pravni fakultet” i presudu koju je Jasminu Mašiću, vozaču u Vladi TK izrekao Kantonalni sud u Tuzli. U toj presudi se spominju profesori sa Pravnog fakulteta u Sarajevu koji su studenticama u zamjenu za seks davali ispitna pitanja i upisivali ocjene. Šta vlast može učiniti? I šta će učiniti?
SULJAGIĆ: Kao ministar, ne želim uticati na odluke suda – jer, ako sam pravilno informiran, ovaj predmet je na reviziji pred Vrhovnim sudom Federacije BiH – reći ću samo da Univerzitet u Sarajevu i Pravni fakultet u ovom slučaju moraju obratiti posebnu pažnju na glas javnosti.
Kao čovjek, bio sam duboko razočaran obrazloženjem drugostepene presude u kojoj se vrlo plastično i eksplicitno iznose navodi – zapravo, sudski utvrđene činjenice, a one bi trebale imati neku težinu, jer su se profesionalni suci potpisali imenom i prezimenom pod činjenične navode u toj presudi – o ponašanju trojice profesora sa Univerziteta u Sarajevu.
Tužno je, duboko razočaravajuće da barem Etički komitet Univerziteta u Sarajevu nije našao za shodno da raspravi o implikacijama te presude.
DANI: Također, na Fakultetu političkih nauka grupa studenata je pokrenula priču o diplomama magistarskog programa, tačnije prenosnog studija za dodiplomce koji su studirali prije bolonjskog programa, a koji su nakon tog programa trebali dobiti magistrature, kao i o školarinama za taj program. Molim Vas da javnosti izvjestite šta je, zapravo, istina i hoće li studenti dobiti diplome?
SULJAGIĆ: U svim kontaktima i razgovorima sa predstavnicima studenata ili Fakulteta političkih nauka UNSA sam jasno naglašavao da postoje zakonski propisi, odluke i procedure koje je FPN narušio i moja preporuka fakultetu je bila da se povinuje rješenju inspektora. Moja zakonska ovlaštenja mi ne dopuštaju nametanje bilo kakve odluke, ali i dalje vjerujem i pozivam FPN da se povinuje nalazu inspektora i da studenti trebaju dobiti svoje diplome. O provođenju zakona se ne može nagađati i pregovarati i to važi za sve.
DANI: Ipak, nisu Pravni i Fakultet političkih nauka izuzeci. Skoro na svim fakultetima Univerziteta u Sarajevu mediji su otkrivali i bilježili afere, korupciju, skandale, počev od Veterinarskog, preko Medicinskog do Prirodno-matematičkog fakulteta. Zašto je segment visokog obrazovanja spao na tako niske grane i šta se može učiniti da se ta praksa promijeni?
SULJAGIĆ: Jedna od prvih stvari koje sam naučio na ovom poslu je sljedeća: dvije trećine akademske zajednice dvije trećine vremena provodi cinkareći preostalu trećinu. U ovo ministarstvo svakodnevno stigne barem pola tuceta ili anonimnih ili potpisanih “predstavki”, dok ima nekih fakulteta na kojima su nastavnici naprosto kidnapovali ustanovu kao rezultat vlastitih razmirica. Apsolutna i potpuna bruka.
Kada je riječ o pravim problemima visokog obrazovanja, to je Zakon o visokom obrazovanju koji moramo mijenjati i – u direktnoj vezi sa zakonom – model i strategija integracije Univerziteta u Sarajevu. Ovakvu kakva jeste, ne mogu podržati. Mislim da je univerzitet veličine i strukture sarajevskog univerziteta mnogo primjereniji labaviji model integracije koji ne kažnjava najbolje fakultete i ne stavlja im kamen oko vrata, nego i one slabije motivira da se takmiče. Usto, pred nama je akreditacija i to je proces u koji moramo ući i dovršiti ga, ali mu moram prići oprezno da se ne bi hvatali za glavu u nekom trenutku. U međuvremenu, volio bih vidjeti Univerzitet koji je više itnernacionaliziran, na kojem više fakulteta ima programe na engleskom, mnogo više takozvanih “joint degree” programa. Na kraju, pred nama su upisni rokovi i mislim da ćemo morati donijeti – ali zajedno, jer u ovom trenutku Ministarstvo ima sve obaveze, a svi ostali sva prava – odluke o tome hoćemo li nastaviti da se visokim obrazovanjem služimo kao valutom za kupovinu socijalnog mira i proizvodimo obrazovne profile za kojima nema potrebe i koji poslije završenog studija – a imamo najduži prosjek studiranja u regionu – idu “na evidenciju” kantonalne Službe za zapošljavanje.
Na kraju, kao čovjek koji račun polaže poreskom obvezniku Kantona Sarajevo, moram reći da je neodrživo da sarajevski poreski obveznik finansira sedamdeset do osamdeset posto potreba visokog obrazovanja u ovoj državi i da je cijeli niz prethodnih Vlada od ovog kantona pravio supstitut za državu. Možda je nekad i moglo, ali sada više nema para za to, sve i da ja ne mislim da je to naopako i kontraproduktivno.
DANI: Jedan od vaših prvih poteza bio je i odluka o smjeni Arzije Mahmutović koja se poklopila sa sudskom odlukom u tom slučaju. Kasnije je gospođa Mahmutović u intervjuima pojašnjavala kako je žrtva montiranih procesa i pritiska na vlasti. Pitam Vas: Je li slučaj bivše direktorice JU Djeca Sarajeva konačno stavljen ad acta i šta će se sada dešavati u sarajevskim vrtićima, postoji li program, da tako kažem, izlaska iz krize u kojoj naša djeca neće jesti najjeftinije salame, piti sokove na razgađanje i to?
SULJAGIĆ: Vasva Jajetović je v.d. direktorice JU Djeca Sarajeva i ona će to ostati dok Upravni odbor te javne ustanove ne raspiše konkurs i imenuje novog direktora ili direktoricu Djece Sarajeva. Proces izbora upravnog i nadzornog odbora JU Djeca Sarajeva se bliži kraju i pravni vakuum u kojem se ta javna ustanova nalazi će biti riješen. Arzija Mahmutović je odavno završena priča, sa napomenom da se nikada nismo bavili likom bivše direktorice, nego isključivo traženjem rješenja za funkcionalniji i efikasniji sistem predškolskog odgoja.
DANI: Vjerujem da je jedno od najosjetljivijih pitanja obrazovanja ne samo u Kantonu Sarajevo nego i šire, pitanje vjeronauke koja kod nas postoji i u predškolskom i u osnovnom obrazovanju. S obzirom na poslijeratnu demografsku promjenu, riječ je prvenstveno o vjeronauci za muslimane. Treba li ukidati vjeronauku, uvoditi sociologiju i kulturu religija svijeta, ili nešto treće?
Prije svega, napominjem da roditelji imaju pravo zahtijevati da njihova djeca izučavaju vjeronauk, ma kojoj religiji pripadali. Isto tako, ne treba zaboraviti da je vjeronauk fakultativan predmet te da se djeci koja voljom roditelja ne pohađaju časove vjerskog odgoja treba omogućiti adekvatan zamjenski predmet. Smatram da pravo izbora ne smije biti zanemareno i moja je dužnost da svima omogućim to pravo.
S druge strane, mislim da moramo razmisliti o sadržaju tog predmeta, jer u najvećem broju slučajeva djeca na vjeronauci se tokom sedmice uče ritualu, a onda vikendom u najbližoj džamiji, odnosno mejtefu koji pohađaju – jer, u pravilu ona djeca koja vjeronauk pohađaju u školi to rade i izvan škole – uče isti taj ritual. Usto, mislim da kada je riječ o tim izbornim predmetima, roditeljima i djeci treba ponuditi još neke predmete – jer, i pravo na izbor je pravo – ali to moramo pažljivo odvagati, jer mjesta u budžetu za neke dodatne troškove naprosto nema.
DANI: Dani su nedavno pisali o slučaju Osnovne škole Gazzaz, u kojoj se dešavaju zaista čudne stvari. Iako je zamišljeno da školuje siročad i djecu ratnih stradalnika, školarine iznose hiljade maraka po školskoj godini, direktor je strani državljanin koji je deportovan iz BiH, a MONKS je ovoj privatnoj školi davao novac iz budžeta. Zašto je to bilo tako i jeste li našli izlaz promjene ove nesvakidašnje prakse?
SULJAGIĆ: Situacija je veoma jednostavna, Ured za reviziju Federacije BiH iz godine u godinu ovom ministarstvu ukazuje na nepravilnost, da ne kažem nezakonitost finansiranja privatnih obrazovnih ustanova javnim novcima. A logika nezakonitosti je crno-bijela: ili je nešto nezakonito ili nije. Ako se neko treba starati o našim siročadima, to onda treba biti država, a ne privatna fondacija iz Saudijske Arabije ili bilo kojeg drugog dijela svijeta.
Nemam ništa protiv da osnivačka prava OŠ Gazzaz preuzme Vlada KS-a te da na taj način obezbijedi siguran priliv sredstava za tu školu. Ali, to mijenja sistem upravljanja i odlučivanja u toj školi te postavlja nova pravila u svim segmentima procesa obrazovanja u OŠ Gazzaz.
Nije mi žao glasa, ni sekunde 
i nije ministarsko mjesto da se uci o poslu, nego se prodju instance, stekne iskustvo, pa se nesto odgovorno radi, a ne kao da nepismena beba iz pelena ide na fax.
ja sam bila i ostala u soku, jer sam neminovno usporedivala svoje obrazovanje sa trenutnim. Moj licni dojam je da se obrazovanje srozalo, kako osnovno tako i srednjeskolsko. Djelomicno kriva skola, djelomicno i roditelji i sistem.
