#1 Šta je bošnjačka desnica?
Posted: 14/03/2011 23:12
Za razliku od lijevo nastrojenih intelektualaca i političkih opcija (prije svega SDP-a) koji nikad nisu krili svoju pripadnost ljevici, u posljednjih dvadeset godina ne pamtim da sam čuo ijednog bošnjačkog političkog subjekta da se deklarisao kao pripadnik desne političke opcije, čak i u očitim slučajevima pripadnosti konzervativnom političkom i životnom svjetonazoru. Nasuprot praksi u većini evropskih zemalja u BiH se do danas nijedna stranka, a da nije liberalna ili socijaldemokratska, tj. da ne gaji lijevije svjetonazore na političkom spektru, nije izjasnila o svojoj ideološkoj pripadnosti. Koje organizacije, političke, akademske i javne ličnosti su predvodnici bošnjačke desnice?
Šta je desnica u Bošnjaka, zbog čega se u bošnjačkom narodu toliko zazire od tog termina iako on sam po sebi ne mora podrazumijevati ništa loše i šta uopće čini politiku bošnjačke desnice, koje vrijednosti, kakva ideologija, koji poltički pravac?
Da bismo odgovorili na sva ova pitanja prvo moramo objasniti načela moderne konzervativne politike. Ocem modernog političkog konzervativizma, koji je danas u zapadnom svijetu personifikacija desnice, smatra se Edmund Burke, irski političar i politički filozof s kraja 18. stoljeća. U svom djelu "Razmišljanja o Francuskoj revoluciji" iznosi oštre kritike na račun revolucije smatrajući je rušenjem tradicije, društvenog aparata i socijalne stabilnosti zarad ulaska u neizvjesnu avanaturu društvenih reformi pod parolom "sloga, bratsvo, jednakost". Upravo i podjela na ljevicu i desnicu koju danas poznajemo nastaje u burnim vremenima francuske revolucije, gdje su pristalice monarhije prozvani desničarima, a zagovornici republike ljevičarima. Najjednostavnija podjela na ljevicu i desnicu jeste da se prvi zalažu za česte promjene i nove vrijednosti u društvu, a potonji se oslanjaju na tradiciju i provjerene društvene modele koji su se pokazali efikasnim. Neke od univerzalnih vrijednosti koje danas baštini desnica pored pomenutog oslanjanja na tradiciju su i individualizam, što je moguće slobodnije tržište po principu "laissez faire" kapitalizma, minimalna intervencija države u regulisanju društvenih i ekonomskih odnosa, shvatanje porodice kao nukleusa društva i najvažnije institucije, pozitivan odnos prema religiji, protivljenje naglim reformama, itd... Konzervativizam slijedi politiku oslanjanja na prijašnji sistem uređenja i povjerenje u one tekovine i način funkcionisanja društva koji se već pokazao dobrim i učinkovitim. I baš tu dolazimo do osnovnog problema općenito desnice u BiH, jer u zemlji koja nema političko-državni kontinuitet i u kojoj su se društvena uređenja naglo mijenjala sa svakom promjenom režima, od Otomanskog, preko Austro-Ugarske, kraljevine Jugoslavije, SFRJ i moderne Bosne i Hercegovine, vrlo je teško naći neki model u prošlosti koji bi bio uzor i osnova za socio-ekonomski razvoj države.
Stranka koja sa uvođenjem demokratije imala plebiscitarnu podršku Bošnjaka, i na neki način biva okarakterisana bošnjačkom desnicom, dakle SDA, nastala je u muslimanskom "kružoku" i na muslimanskoj tradiciji - odatle je i crpila svoju snagu. Poznato je, međutim, da islam kao vjera kudi i odbacuje nacionalizam, i da se nacionalne i etničke razlike, kao i rasne, u islamskom temeljnom pravu nazivaju "irelevantnim atributima", a pozivanje na njih "džahilijetom" iliti neznaboštvom. To je razlog zbog kojeg ne postoji profilirana "bošnjačka desnica",ako isključimo onu žuljevitu kod mlađeg naraštaja. Čak i sam odnos prema naciji, nacionalnim interesima i bošnjaštvu je kod ove stranke bio zamršen i konfuzan. Bošnjaštvo kao takvo, zahvaljujući upravo prvobitnom islamo-centričnom karakteru ove stranke gotovo je isključivo poistovjećivano s onim stanovnicima u BiH koji su bili pripadnici islamske vjere, često dovodeći do toga da se pojam Bošnjak gotovo izjednačava s terminom musliman u vjerskom smislu. Upravo će to kasnije dovesti i do zaziranja od bošnjačkog imena mnogih sekularno nastrojenih građana koji se odlučuju deklarisati kao Bosanci, praveći time otklon od vjerskih konotacija povezanih s bošnjačkim nazivom. Općenito politiku koju je tokom svih ovih godina provodila SDA možemo nazvati bezidejnom, ideologijom bez podloge, kojoj su populizam, podilaženje strastima narodnih masa i ustupci novoj ekonomskoj eliti bile i ostale osnove političkog djelovanja, i pored nešto snažnije i racionalnije političke profilacije u posljednjih nekoliko godina. Ako pak sagledamo njihovu ekonomsku politiku, a ekonomija je prvenstvena stvar koja razlikuje savremenu desnicu od ljevice, vidjet ćemo da tu ima vrlo malo principa koji slijede konzervativna politička načela. Umjesto zalaganja za što je moguće manje poreze i podsticaj poduzetništva, nakon dugogodišnje vladavine SDA FBiH ima jednu od najvećih poreznih stopa u Evropi; Umjesto zalaganja za što je moguće manju birokratiju i smanjenje broja onih koji žive na državnim jaslama, stvorili su birokratsko čudovišto za uhljebljivanje podobnih porodično-klanovskih kadrova; Umjesto insistiranja na rasterećivanje socijalnih davanja i nasuprot toga podsticaju privatnog biznisa kako bi se otvorila nova radna, čak preko 100 000 samo demobilisanih boraca nalazilo se u programu socijalne pomoći na osnovu učešća u ratu, itd.... Tako dakle, možemo zaključiti da je u ekonomskom pogledu SDA u praksi sprovodila politiku koja je direktno išla u suprotnost sa načelima savremenih desnih stranaka, ali stvari su nešto drugačije na socijalnom planu jer je ova stranka sve donedavno dosljedno koketirala s Islamskom zajednicom, akcenat stavljala na moralne vrijednosti, značaj porodice, protivla se homoseksualnim brakovima, abortusu, itd....A tek o profilskoj pogubljenosti nekih drugih bošnjačkih stranaka koje se svrstavaju desno poput SBiH je bespotrebno i govoriti.
Na kraju mislim da se može izvući zaključak da su Bošnjaci politički još uvijek nezreo narod kod kojeg do istinske političke pluralizacije nikad nije ni došlo. Zapravo, možemo reći da je suštinska razlika između navodne ljevice (SDP koji u ekonomskom smislu provodi neoliberalnu politiku) i navodne desnice (SDA), u tome što prvi mahom gaje vrijednosti i tekovine iz bivšeg socijalističkog sistema, dok se drugi oslanjaju na islamsku tradiciju i pripadnost vjeri. Kao i svakom politički zrelom narodu i Bošnjacima je potrebna jaka i lijeva i desna stranka sa svim tekovinama i vrijednostima koje sa sobom nose, ali u uslovima konstantne borbe protiv rušilaca BiH, teško će se isprofilisati politička scena kod Bošnjaka na ljevicu, desnicu i centar.
Šta je desnica u Bošnjaka, zbog čega se u bošnjačkom narodu toliko zazire od tog termina iako on sam po sebi ne mora podrazumijevati ništa loše i šta uopće čini politiku bošnjačke desnice, koje vrijednosti, kakva ideologija, koji poltički pravac?
Da bismo odgovorili na sva ova pitanja prvo moramo objasniti načela moderne konzervativne politike. Ocem modernog političkog konzervativizma, koji je danas u zapadnom svijetu personifikacija desnice, smatra se Edmund Burke, irski političar i politički filozof s kraja 18. stoljeća. U svom djelu "Razmišljanja o Francuskoj revoluciji" iznosi oštre kritike na račun revolucije smatrajući je rušenjem tradicije, društvenog aparata i socijalne stabilnosti zarad ulaska u neizvjesnu avanaturu društvenih reformi pod parolom "sloga, bratsvo, jednakost". Upravo i podjela na ljevicu i desnicu koju danas poznajemo nastaje u burnim vremenima francuske revolucije, gdje su pristalice monarhije prozvani desničarima, a zagovornici republike ljevičarima. Najjednostavnija podjela na ljevicu i desnicu jeste da se prvi zalažu za česte promjene i nove vrijednosti u društvu, a potonji se oslanjaju na tradiciju i provjerene društvene modele koji su se pokazali efikasnim. Neke od univerzalnih vrijednosti koje danas baštini desnica pored pomenutog oslanjanja na tradiciju su i individualizam, što je moguće slobodnije tržište po principu "laissez faire" kapitalizma, minimalna intervencija države u regulisanju društvenih i ekonomskih odnosa, shvatanje porodice kao nukleusa društva i najvažnije institucije, pozitivan odnos prema religiji, protivljenje naglim reformama, itd... Konzervativizam slijedi politiku oslanjanja na prijašnji sistem uređenja i povjerenje u one tekovine i način funkcionisanja društva koji se već pokazao dobrim i učinkovitim. I baš tu dolazimo do osnovnog problema općenito desnice u BiH, jer u zemlji koja nema političko-državni kontinuitet i u kojoj su se društvena uređenja naglo mijenjala sa svakom promjenom režima, od Otomanskog, preko Austro-Ugarske, kraljevine Jugoslavije, SFRJ i moderne Bosne i Hercegovine, vrlo je teško naći neki model u prošlosti koji bi bio uzor i osnova za socio-ekonomski razvoj države.
Stranka koja sa uvođenjem demokratije imala plebiscitarnu podršku Bošnjaka, i na neki način biva okarakterisana bošnjačkom desnicom, dakle SDA, nastala je u muslimanskom "kružoku" i na muslimanskoj tradiciji - odatle je i crpila svoju snagu. Poznato je, međutim, da islam kao vjera kudi i odbacuje nacionalizam, i da se nacionalne i etničke razlike, kao i rasne, u islamskom temeljnom pravu nazivaju "irelevantnim atributima", a pozivanje na njih "džahilijetom" iliti neznaboštvom. To je razlog zbog kojeg ne postoji profilirana "bošnjačka desnica",ako isključimo onu žuljevitu kod mlađeg naraštaja. Čak i sam odnos prema naciji, nacionalnim interesima i bošnjaštvu je kod ove stranke bio zamršen i konfuzan. Bošnjaštvo kao takvo, zahvaljujući upravo prvobitnom islamo-centričnom karakteru ove stranke gotovo je isključivo poistovjećivano s onim stanovnicima u BiH koji su bili pripadnici islamske vjere, često dovodeći do toga da se pojam Bošnjak gotovo izjednačava s terminom musliman u vjerskom smislu. Upravo će to kasnije dovesti i do zaziranja od bošnjačkog imena mnogih sekularno nastrojenih građana koji se odlučuju deklarisati kao Bosanci, praveći time otklon od vjerskih konotacija povezanih s bošnjačkim nazivom. Općenito politiku koju je tokom svih ovih godina provodila SDA možemo nazvati bezidejnom, ideologijom bez podloge, kojoj su populizam, podilaženje strastima narodnih masa i ustupci novoj ekonomskoj eliti bile i ostale osnove političkog djelovanja, i pored nešto snažnije i racionalnije političke profilacije u posljednjih nekoliko godina. Ako pak sagledamo njihovu ekonomsku politiku, a ekonomija je prvenstvena stvar koja razlikuje savremenu desnicu od ljevice, vidjet ćemo da tu ima vrlo malo principa koji slijede konzervativna politička načela. Umjesto zalaganja za što je moguće manje poreze i podsticaj poduzetništva, nakon dugogodišnje vladavine SDA FBiH ima jednu od najvećih poreznih stopa u Evropi; Umjesto zalaganja za što je moguće manju birokratiju i smanjenje broja onih koji žive na državnim jaslama, stvorili su birokratsko čudovišto za uhljebljivanje podobnih porodično-klanovskih kadrova; Umjesto insistiranja na rasterećivanje socijalnih davanja i nasuprot toga podsticaju privatnog biznisa kako bi se otvorila nova radna, čak preko 100 000 samo demobilisanih boraca nalazilo se u programu socijalne pomoći na osnovu učešća u ratu, itd.... Tako dakle, možemo zaključiti da je u ekonomskom pogledu SDA u praksi sprovodila politiku koja je direktno išla u suprotnost sa načelima savremenih desnih stranaka, ali stvari su nešto drugačije na socijalnom planu jer je ova stranka sve donedavno dosljedno koketirala s Islamskom zajednicom, akcenat stavljala na moralne vrijednosti, značaj porodice, protivla se homoseksualnim brakovima, abortusu, itd....A tek o profilskoj pogubljenosti nekih drugih bošnjačkih stranaka koje se svrstavaju desno poput SBiH je bespotrebno i govoriti.
Na kraju mislim da se može izvući zaključak da su Bošnjaci politički još uvijek nezreo narod kod kojeg do istinske političke pluralizacije nikad nije ni došlo. Zapravo, možemo reći da je suštinska razlika između navodne ljevice (SDP koji u ekonomskom smislu provodi neoliberalnu politiku) i navodne desnice (SDA), u tome što prvi mahom gaje vrijednosti i tekovine iz bivšeg socijalističkog sistema, dok se drugi oslanjaju na islamsku tradiciju i pripadnost vjeri. Kao i svakom politički zrelom narodu i Bošnjacima je potrebna jaka i lijeva i desna stranka sa svim tekovinama i vrijednostima koje sa sobom nose, ali u uslovima konstantne borbe protiv rušilaca BiH, teško će se isprofilisati politička scena kod Bošnjaka na ljevicu, desnicu i centar.
. 
.
