#1 Kako to radi Beograd
Posted: 04/03/2011 14:04
Tema se ne odnosi direktno na hapšenje generala Divjaka. Želio bih da prokomentarišemo, po mogućnosti, bez nekih izliva emocija, hladne glave o načinima na koje Beograd sprovodi svoje već godinama (mnogo prije rata u BiH i poslije).
Beograd uprkos svim pljuvanjima sa strane, pritiscima međunarodne zajednice, historijom koja ih tereti, gledanjem svijeta na onaj dio srbije koji podržava režime koji su uglavnom beskompromisno sprovodili strašne ideje raznih prosrpskih režima, nekako ... opstaje. Još gore, očito po nas, jača.
Beograd i vlast koju čini ne samo vlast od naroda izabrana, nego i primjese intelektualaca, pisaca, glumaca, umjetnika itd, svaki dan rade na brendiranju SRBINA. Mi možemo konstatovati, ali džaba nam je, da se oni blamiraju pred očima svijeta. To je nekako dječije s naše strane. Tražimo sebi neku utjehu. Ja bih volio da sam naivan i da je moje mišljenje da oni uvijek (manje-više) znaju šta rade, pogrešno.
Mi se konstantno zavaravamo kada je politika Beograda u pitanju. Ne znam tačno koje su to snage koje tamo preovladavaju, ali to da su uvijek u ofanzivi a vrlo rijetko u defanzivi je činjenica. Napad je najbolja odbrana. Arogancija i ofanziva su im uvijek bili recept. Mi, naivni bosanci i hercegovci, se šprdamo sa svim i svačim u svojoj i u tuđim avlijama, a svako malo nam ovako neko opali jedan šamar, nisko nas uvrijedi.. Biti ovoliko naivan već prerasta u glupost.
Ne kažem to da se moramo radikalizovati prema Srbiji ili kome već. Ovo hapšenje Divjaka je dokaz koliko smo mi nebitan faktor igdje. Mi nismo nebitni zato što je Srbija bitnija od nas. Mi smo nebitni zato što smo takvi, nebitni. Srbija je bitna zato što se nameće, pa makar se nekada i izblamirala. To, ustvari, njima i nije blamaža. Poraz nakon oslobađanja Ganića je njima samo još jedan, onako .. poraz.
Oni se, prema nama, Bosni i Hercegovini, ponašaju kao srednjoškolac prema osnovcu. Klimaju nam glavom, a u sebi misle, nemaš ti sinko pojma. I nemamo, što je najgore. Činjenica da je sve uprto protiv njih i da oni opet uspjevaju nanovo da sprovedu svoju ideju je dokaz njihove velike upornosti i istrajnosti ... čega mi nemamo ni sekunde, a ne znamo ni šta bi s tim osobinama i da ih imamo. Jer nemamo ciljeve ...
Lako je sada palamuditi o bojkotu Srbije i srpskih proizvoda. To je slabašano i nebitno. Ovdje se radi o tome da smo mi, kao bosanci i hercegovci, sa koje god strane da živimo, nebitan fator u svijetu i da, ako nas neko brani, radi to samo zarad nekih drugih motiva, vrlo rijetko (desava se ipak) zbog dobrog djela ... Nas u suštini, ne benda niko. I to bi nas, konačno, trebalo navesti da se zaista, ali zaista, malo zapitamo. Svak nad sobom ...
Beograd uprkos svim pljuvanjima sa strane, pritiscima međunarodne zajednice, historijom koja ih tereti, gledanjem svijeta na onaj dio srbije koji podržava režime koji su uglavnom beskompromisno sprovodili strašne ideje raznih prosrpskih režima, nekako ... opstaje. Još gore, očito po nas, jača.
Beograd i vlast koju čini ne samo vlast od naroda izabrana, nego i primjese intelektualaca, pisaca, glumaca, umjetnika itd, svaki dan rade na brendiranju SRBINA. Mi možemo konstatovati, ali džaba nam je, da se oni blamiraju pred očima svijeta. To je nekako dječije s naše strane. Tražimo sebi neku utjehu. Ja bih volio da sam naivan i da je moje mišljenje da oni uvijek (manje-više) znaju šta rade, pogrešno.
Mi se konstantno zavaravamo kada je politika Beograda u pitanju. Ne znam tačno koje su to snage koje tamo preovladavaju, ali to da su uvijek u ofanzivi a vrlo rijetko u defanzivi je činjenica. Napad je najbolja odbrana. Arogancija i ofanziva su im uvijek bili recept. Mi, naivni bosanci i hercegovci, se šprdamo sa svim i svačim u svojoj i u tuđim avlijama, a svako malo nam ovako neko opali jedan šamar, nisko nas uvrijedi.. Biti ovoliko naivan već prerasta u glupost.
Ne kažem to da se moramo radikalizovati prema Srbiji ili kome već. Ovo hapšenje Divjaka je dokaz koliko smo mi nebitan faktor igdje. Mi nismo nebitni zato što je Srbija bitnija od nas. Mi smo nebitni zato što smo takvi, nebitni. Srbija je bitna zato što se nameće, pa makar se nekada i izblamirala. To, ustvari, njima i nije blamaža. Poraz nakon oslobađanja Ganića je njima samo još jedan, onako .. poraz.
Oni se, prema nama, Bosni i Hercegovini, ponašaju kao srednjoškolac prema osnovcu. Klimaju nam glavom, a u sebi misle, nemaš ti sinko pojma. I nemamo, što je najgore. Činjenica da je sve uprto protiv njih i da oni opet uspjevaju nanovo da sprovedu svoju ideju je dokaz njihove velike upornosti i istrajnosti ... čega mi nemamo ni sekunde, a ne znamo ni šta bi s tim osobinama i da ih imamo. Jer nemamo ciljeve ...
Lako je sada palamuditi o bojkotu Srbije i srpskih proizvoda. To je slabašano i nebitno. Ovdje se radi o tome da smo mi, kao bosanci i hercegovci, sa koje god strane da živimo, nebitan fator u svijetu i da, ako nas neko brani, radi to samo zarad nekih drugih motiva, vrlo rijetko (desava se ipak) zbog dobrog djela ... Nas u suštini, ne benda niko. I to bi nas, konačno, trebalo navesti da se zaista, ali zaista, malo zapitamo. Svak nad sobom ...