Forum Klix.ba

Ljudska je društvenost nužna ili neizbježna stvar a šta je ili u njenom okviru može biti nezavisnost ili sloboda izbora pojedinaca ili populacija može biti i jeste različito viđeno ili tumačeno. Za šoviniste je društvenost “društvenost” grupe i svi su ostali na drugoj strani, a i njihov pojam o slobodi je bar isto toliko nedruštven. I, mada na nezavisnosti i slobodi insistira, upravo nacionalističko zahtijevanje bezuslovne i nekritičke lojalnosti grupi zatvara čovjeka ili narode u svoj i sobom ograničeni “društveni” prostor. Kao i svaki drugi šovinizam, koji u ćorsokaku neuviđanja da ogradama koje oko sebe gradi teži ka odnosima sa ili prema drugima koji ili kakvi su neodrživi, ili čak potpuno nemogući, i nacionalizam - po pravilu podložan manipulativnom i militantnom liderstvu, svojom netrpeljivošću gotovo neumitno poseže preko granica koje oko sebe ili prema nama podiže. Malo šta je u pogledu toga moguće učiniti i jedini šovinizam koji možemo pokušati kontrolisati - ili koji eventualno možemo pobjediti, uglavnom ili samo je naš sopstveni! A ni to, međutim, većini nas ili većini populacija većinom ne polazi za rukom pa ni bosanski “narodi” nisu izuzetak.

Nacionalizam koji je u rukama buržoazije inicijalno, prije par stoljeća, napadao feudalnu pocjepkanost svijeta bio je integrirajući i produktivan, ali je Balkan i sa njim i Bosna na te staze reformi ljudske društvenosti nažalost zakoračila u doba kada je Evropa izgubivši kurs već bila u fazi razigravanja utakmica. Da bi preživjela i postojala Bosna je trebala i treba ljude čiji je nacionalizam taj integrirajući patriotizam! Bosanci su morali i moraju slijediti principe samoodređenja mnogo sadržajnije i univerzalnije od njihove sadašnje religističke nesposobnosti da nađu ili ostvare socijalni balans! Realizacija takvih “principa” nije samo ili neposredno stvar službene politike ili zadaća političara i parlamenata - ili tako i time moguća, nego je jedino ostvariva kroz proces neprekidnog nastojanja cjelokupnih populacija ili većine ljudi. Nacionalni osjećaji jesu ili mogu biti produktivnim činiocem naše socijalne psihologije, i time osmišljeni, ali šovonizam je osjećaj prema drugima i kao takav, i prije svega, i po prirodi stvari, ni nije ustvari stvar bilo kakvog ”nacionalnog” osjećaja - ili bilo kakvog smisla! On ne samo da nije osjećaj prema svome narodu nego nije ni stvar političkog uvjerenja kakvim ili kako ga “nacionalisti” u Bosni pretočenog u zbir predrasuda o sebi i drugima često ili mnogima uspijevaju podmetnuti. Osjećji etničke ili nacionalne pripadnosti nisu politički stav ili način političkog mišljenja čak ni onda kada nisu švinistički! Oni su upravo to - osjećaji, način osjećanja! Oni su “složeno emocionalno stanje” ili “kompleksna emocija”, ili samo “način na koji ljudi ili narodi sebe obmanjuju o svome porijeklu” - kako to neko skeptično ili cinično ustvrdi! Takve su “obmane” međutim jedno od onih “stanja” u kojima ili kroz koja sebe “prepoznajemo” po razilikama sa drugima! Te različitosti među nama su nasa nužda - one su nužna potreba svih i ličosti i populacija, ali dok je “traganje za sobom” pokušaj identifikacije za ljudske potrebe samodređnja ili samosvijesti, relevantnih, svrishodnih i produktivnih međusobnih razlika i različitosti, šovinizmi i netrpeljivost prema drugima ili od nas drugačijima su znak da smo se u tome traganju izgubili. Najčešće je to znak da su razlike koje postoje postale same sebi svrha, ili da su baš one na kojima najviše insistiramo samo naša puka invencija. Bosanski su “narodi” upravo najbolji - ili najgori, primjer takvoga čega…

Kolektivi ne mogu postojati, razumljivo je, bez individua, individue isto tako ne mogu postojati bez identiteta, a identiteti već po prirodi svega što postoji ne mogu postojati bez razlika - ni kolektivi, daklem, ne mogu postojati bez razlika! Koliko je međutim razlika među nama previše - ili premalo, za postojanje kolektiva ili mogućnost društvenosti pitanje je na koje i u zabuni oko koga ni bosnaski šovinizmi ne nalaze odgovor. Taj odgovor bez razumijevanja važnosti ili bez poimanja suštinske uloge razlika među nama - ili između bilo čega, nije ni moguće naći ili razumjeti. Razlike i, ili prije svega, sama sposobnost njihovog uočavanja su mehanizmi i pretpostavka mogućnosti postojanja naše svijesti o bilo čemu i time i o sebi samima! Sve što postoji drugačije je od svega što postoji i jedino je time i tako, kroz razlike, i nama uočljivo, prepoznatljivo i opijmljivo - dostupno našoj spoznaji! Razlike su zbog toga, i za razliku od sličnosti, temelj mogućnosti postojanja i naše svijesti o svojoj posebnosti. Misao o sebi, ili o drugim ljudima, ili o bilo čemu, misao je o razlikama nas ili bilo čega drugog u odnosu na sve ostalo što postoji - misao o postojanju samom, i o našem sopstvenom postojanju, neizbježno je misao o razlikama!

Razlike su takođe indikator ne samo različitosti nego sobom neizbježno - kao njihova suprotnost, ukazuju i na sličnosti. Ali dok su sličnosti samo od “kozmetičke” važnosti razlike su referalno ishodište ili polazište svakog i razmisljanja o bilo čemu - one su osnova mogućnosti opojmljenja bilo čega. Njima je opojmjeno i time i za nas osmišljeno i naše sopstveno postojanje i kao pojedinaca i kao populacija. I, što je najvažnije, i najlakše za previdjeti, na sebi svojestven način upravo su te razlike među nama zaloga naše kolektivnosti! Ljudska društvenost i naš “suživot” ili kooperacija ne počivaju na ili nisu uslovljeni sličnostima među nama! Naše su sličnosti prije impulsi kojima smo eventualno upravljani ili za kooperaciju inicirani dok su različitosti bitno ili vezivno tkivo našeg zajedništva i zajednica. Razlike koje među nama uočavamo - to nije teško uočiti, u velikoj mjeri proizlaze iz ili su odraz naše pojedinačne neopremljenosti, ili različite opremljenosti, za opstanak ili evolutivni progres koji ili kakav smo kroz zajedništvo ostvarili i bez koga ni ne bi postali ili bili to što jesmo, ljudi. Ta naša “neopremljenost” za takav, ili bilo kakav progres, ili opstanak, koliko čovjeka kao izolovanog pojedinca toliko i pojedinačnih populacija, je esencijalni uzrok naše upućenosti jednih na druge - ona je uzrok naše društvenosti. Sve razlike među nama, i naša lična ili pojedinačna “neopremljenost”, najlakše se uočavaju kao naša različita “opremljenost” za opstanak ili produktivan život i kroz proces međusobnog nadopunjavanja naših pojedinačnih (ne)mogućnosti te se razlike pojavljuju kao pogonski mehanizam kooperacije i kolektivnosti. Uviđanje razlika među stvarima ili bićima je ne samo esencijalni elemenat mogućnosti naše spoznaje ili opojmljenja bilo čega, ili mogućnosti svijesti o bilo čemu, nego je postojanje i prihvatanje razlika i među nama za našu društvenost, progres i opstanak kao vrste od imperativne važnosti. Prirodu toga ne mogu uvidjeti ili razumjeti samo ljudi male pameti a tu okolnost zloupotrebljavaju samo zli ili zlonamjerni! I bosanski šovinizmi, neprijateljstva i sukobi su takođe proizvod korelacije takvih zlih namjera i takve male pameti. Njima ili time od suštinskih pogonskih i produktivnih mehanizama ljudske kooperacije - i mogućnosti ljudskosti same, kroz egoizme i šovinizme kojima ličnosti gube individualnosti i realne populacije postaju idealizovani i manipulisani “entiteti”, razlike i različitosti među nama gube svoje kooperativne propozicije i postaju destruktivnim i dezintegrirajućim…

Nije neobjektivno ili danoj situaciji neprimjereno ne vjerovati u mogućnost bosanstva ili čak i samog postojanja Bosne - i na tome bazirati svoje političke stavove, ali je i neobjektivno i nepošteno ignorisati momente koji na objektivnost takvih mogućnosti upućuju ili svoja uvjerenja braniti neistinama koje mogućnost postojanja Bosne negiraju i onemogućuju. Čak i ako bosanstvo ili svijest o njemu, ili samu mogućnost zajedničkog života u Bosni, mi ne možemo ili ne znamo restaurisati ili uspostaviti ovoga časa - ili u vrijeme naših života, to ne znači da to učinjeno ne može biti, niti nam sopstvena indolentnost, ili zla volja, daju za pravo da takvu mogućnost onemogućimo generacijama koje dolaze. A ni bilo kakvo zajedništvo nije ništa bolje od nezajedništva pa je nemoguće ne uočiti notorno licemjerstvo često ponavljane dileme “zajednički identitet ili zajednički krov” kojom se nezajedništvo ustvari sugeriše. Situacija “zajednički krov” je u najbolju ruku samo “stambeno” riješenje koje ništa ne mijenja ili će nova “riješenja” ponovo tražiti već prvom prilikom, ili neprilikom! Sa toliko dobre volje koliko je za to potrebno - i ako već postoji, možemo se odmah kladiti i na “zajednički identitet”! Ustvari, Bosanci i sada žive pod istim “krovom” i prije takvih “dilema” su već ili većinom zajednički identitet i imali! Problem uopšte nije u krovovima ili identitetima - problem je u njihovim mistifikacijama i, zapravo, u mistifikatorima. Bosanci mogu živjeti pod različitim krovovima - svaki Bosanac pod sopstvenim krovom bila bi idealna stambena situacija, ali bez restauracije njihovog zajedničkog identiteta Bosna ne može postojati, ili može postojati takva kakva sada (ne)postoji. Ta “dilema” o zajedničkim krovovima nije dvoumljenje oko bilo čega zajedničkog, ona je lukava insinuacija kojom oni za koje dileme ni nema pokušavaju Bosnu gurnuti u nove greške i korak dalje ka svome cilju i njenom nepostojanju. I nepostojanje Bosne je riješenje, naravno, ali samo utoliko, onda i ako nije iznuđeno demagoškim obmanama ili retoričkim trikovima, i “dilemama”, nego je rezultat informisanog i svjesnog odlučivanja onih koji u njoj žive. Možda će trebati proći još par decenija, ili par generacija, prije nego što emocije i strahovi izblijede i rezoni i zaista interesi bosanskih ljudi dobiju svoju priliku ali to ništa ne mijenja vrijednost mojih tvrdnji. A postojanje problema, nesporazuma i sukoba - i postojanje šovinista samih, ne može njima koji su sve i uzrokovali istovremeno biti dokaz o nemogućnosti bosanstva ili postojanja Bosne. Ili samo u njihovim paranoidnim glavama može - i ne slučajno! Paranoici opasnost i neprijatelje vide ili mogu naći svagdje i u svakome a paranoja je “najpolitičnija od svih mentalnih bolesti” - kako to neko već od prije zaključi. Paranoici neprijatelje trebaju da bi se mogli na nešto ili nekakvu “realnu” opsanost “pozvati” i sebi normalnima izgledati ili se tako osjećati. Ni njihovi “nacionalni osjećaji” međutim nisu osjećaji - oni su iluzije kojima ili čime se i nacionalisti otimaju svojim psihopatskim strahovima. U procesu, i u politici, takvi “osjećaji” uzrokuju stanja neprijateljstava i sukoba stvaranjem kojih šovinisti ne samo sebi nego čak i drugima, ili mnogima, mogu izgledati braniocima njihovih ili interesa njihovih naroda. Ljudska je psihologija kompleksna stvar - “ništa što je (ne)ljudsko nije nam strano”, pa i šovinizmi u mnogima od nas “čekaju” vremena nesporazuma i sukoba. Političari koji su paranoici i sami, ili zluradi i to i o tome znaju, time se beskrupulozno služe…

Je li neko ovo procitao - da nam preprica!

srklet wrote:Je li neko ovo procitao - da nam preprica!

Ima i drugih podforuma na sarajevo-x gdje ces naci stvari koje jesu na tvom nivou. Nemoj da te neko zadrzava na 'politici'.

Sto se tice same teme, mislim da je ovo jedan od kljucnih momenata u tekstu ....

"Čak i ako bosanstvo ili svijest o njemu, ili samu mogućnost zajedničkog života u Bosni, mi ne možemo ili ne znamo restaurisati ili uspostaviti ovoga časa - ili u vrijeme naših života, to ne znači da to učinjeno ne može biti, niti nam sopstvena indolentnost, ili zla volja, daju za pravo da takvu mogućnost onemogućimo generacijama koje dolaze."

Nase je da se nastavimo zalagati za suzivot i da te vrijednosti multikulturalizma prenosima na nasu djecu. Uostalom, ne vidim kako je moguce da mi budemo manje motivisani od onih koji promovisu ksenofobiju i etnicki aparthejd.

1gorstak wrote: Nase je da se nastavimo zalagati za suzivot i da te vrijednosti multikulturalizma prenosima na nasu djecu. Uostalom, ne vidim kako je moguce da mi budemo manje motivisani od onih koji promovisu ksenofobiju i etnicki aparthejd.

upravo tako...ali metode kojima se borimo za zajednički krov nad glavom..i ideologija kojoj se priklanjamo baš i nije adekvatna sadašnjem trenutku, zar ne?

srklet wrote:Je li neko ovo procitao - da nam preprica!

1gorstak wrote: Nase je da se nastavimo zalagati za suzivot i da te vrijednosti multikulturalizma prenosima na nasu djecu. Uostalom, ne vidim kako je moguce da mi budemo manje motivisani od onih koji promovisu ksenofobiju i etnicki aparthejd.

Strah osnovni refleks, koji upravlja političkim odnosima između triju etničkih zajednica.

Strah je osnovni refleks, koji upravlja političkim odnosima između triju etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini. Strah, dubinsko nepovjerenje, nesposobnost za otvaranje prema nekoj drukčijoj budućnosti, nedajbože zajedničkoj!

Uz nešto analitičke i pojmovne strogosti, moglo bi se reći kako na tom planu rat još nije završio, nego se u latentnim oblicima preselio u mimikrijske forme kolektivno-političkoga ponašanja, aspiracija, strepnji, fantazija… U ovu bi se sumornu konstataciju mogla sažeti cijela bilanca kratke i neuspješne povijesti nove demokracije u Bosni i Hercegovini od 1990. do danas, a opisana politika straha kapilarno je ispunila i dobar dio najosobnijega prostora ljudskih intima, te postala trajan vladajući oblik ponašanja, kojim su obilježene i nove generacije.

Tri straha

Ne manifestira se ovaj refleks u svih etničkih zajednica jednako. Krajnje pojednostavljeno rečeno, kod Srba on funkcionira kao strah od nestanka Republike Srpske, koja i jest i nije država, ali u tako konstruiranoj kolektivnoj fobiji figurira kao posljednja brana „unitarizaciji Bosne i Hercegovine”, što je sinonim za dominaciju Bošnjaka-muslimana. A popratna pojava je - smanjen ili posve izgubljen interes za ostali dio Bosne i Hercegovine, za Srbe koji žive, ili su nekad živjeli, u njemu. Historijski je tragično i regresivno kako je kroz tako rigidno reartikuliran srpski nacionalni i kulturni identitet proizvedeno jedno osiromašeno i reducirano shvaćanje velike i bogate srpske kulture, organski povezane sa cjelinom bosanskohercegovačke historije. Najrječitiji primjeri toga samoodricanja i samonegiranja su slučajevi Sarajeva i Mostara - gradova koji su na mapi cjelokupne srpske kulture do rata 1992-1995. bili među nekoliko njezinih najproduktivnijih žarišta i najvažnijih središta uopće. Danas, moglo bi se bez mnogo pretjerivanja reći da su s te mape izbrisani potpuno. Ugledni srpski akademik i angažirani nacionalni radnik, historičar književnosti Predrag Palavestra, i sam porijeklom Sarajlija, piše o tome pregnantno i s neskrivenom gorčinom: „Trogodišnja opsada Sarajeva Srbima nije donela koristi ni u vojničkom, ni u političkom, niti u moralnom smislu. Naprotiv, samo je podstakla, razbuktala i izoštrila prigušenu omrazu i otpor drugih prema Srbima. (…) Krajem 2007. godine Srbi u Sarajevu bili su samo jedna politička dekoracija, bez većeg društvenog uticaja, potisnuti, jedva tolerisani građani drugog reda. Od nekadašnjih 150.000 sarajevskih Srba, u gradu se pominje jedva 20.000. To je najveći danak koji su Srbi u Sarajevu ikada platili.”

Kod Bošnjaka-muslimana strah o kojemu govorimo konstruiran je na figuri prijevarnih komšija, Srba i Hrvata, u proširenju: Srbije i Hrvatske, koji će uvijek raditi o glavi Bošnjacima, i - Bosni. U toj tački se, onda, pojavljuje potpuna politička identifikacija između Bošnjaka, islama i Bosne, dok su komšije njezini nepopravljivi neprijatelji i zatornici, otvoreni ili prikriveni. Kod Hrvata mehanizam straha funkcionira na gubitničkom resantimanu (neprežaljena Hrvatska Republika Herceg-Bosna), na objektivnoj institucionalnoj i političkoj marginaliziranosti od strane dvaju jakih političkih faktora - srpskoga i bošnjačkog, te na kompleksu najmalobrojnijeg naroda i fobiji od nestanka…

Odsutnost autorefleksije

Neovisno o porijeklu straha i o tomu koliko je „objektivno” utemeljen ili ne, nacionalni kolektivi zahvaćeni strahom jesu - opasni kolektivi, potencijalno destruktivni i autodestruktivni. Vrsni istraživač historije straha (na Zapadu) Jean Delumeaux, nalazeći kako „grupe koje historija nije naročito mazila… postaju opasne po društvo”, piše: „Temeljna obilježja psihologije gomile jesu njena prevrtljivost, apsolutni karakter njenih sudova, munjevito širenje priljepčivosti, slabljenje ili gubitak kritičkog duha, opadanje ili iščezavanje smisla za ličnu odgovornost, potcjenjivanje snage protivnika, njena sklonost ka naglom prelaženju iz stanja prestrašenosti u stanje ushićenosti i od odobravajućeg klicanja na prijetnje smrću.”

Jedan od najozbiljnijih problema Bosne i Hercegovine, svakako je činjenica da društvo još uvijek nije sposobno za političku autorefleksiju, za spoznavanje vlastite podijeljenosti - njezina povijesnog porijekla, prirode, suvremene tipologije, te mogućnosti demokracije u takvom tipu društva. Time se, kao problemom i procesom, politički nitko ozbiljno ne bavi. Zbog takve insuficijencije do sada nisu postojali gotovo nikakvi komparativni uvidi, nikakvo objektiviranje problema u širemu međunarodnom kontekstu, koji bi omogućio da se u sagledavanju pojave odmaknemo od fatalizma i „sudbine”, a uočimo njezinu historičnost, te logiku i kauzalitet pojavljivanja. Umjesto suočavanja s podijeljenošću društva kao s intelektualnim i političkim izazovom, na djelu su dva pristupa, podjednako evazivna i neosvješćujuća. Jedan prakticiraju vladajuće nacionalne političke stranke (jednako one koje to otvoreno jesu, kao i one koje svoju nacionalnu usmjerenost mimikriraju), koje to stanje i proces osjećaju kao svoje „prirodno” stanje i koriste ga kao političko gorivo u partnersko-antagonističkom odnosu s drugim strankama iste provenijencije, kao i u odnosu spram svojega etničkoga korpusa/biračkoga tijela. Drugi pristup njeguje se u vrlo difuznom i amorfnom ambijentu što ga čine predstavnici opozicijskih nenacionalnih političkih stranaka, organizacije civilnog društva, intelektualne udruge itd.

Prazno moraliziranje

Ako za etnopolitiku i njezine subjekte, dakle, vrijedi da se podijeljenošću društva ne bave, nego se njome koriste, na njoj „rastu”, za ovaj drugi „blok” se može reći da do sada također nije pokazao spremnost i sposobnost suočavanja s pojavom - ni u pokušaju njezina tumačenja, još manje njezina prevladavanja. Umjesto toga, ovdje se nudi prazno moraliziranje i ideološko anatemiziranje „podjela na etničke torove”, bez ikakvih stvarnih i radnih alternativa. Na taj način, nudeći se kao akter u tek virtualnoj i plakativnoj borbi protiv „etničkih podjela”, ovaj blok se, možda i ne imajući svijest o tome, i sam profilira kao neka vrst kolektivnoga predstavništva, kao četvrti kolektivni segment i sudionik u podijeljenosti bosanskohercegovačkoga društva. To nas, opet, vraća na pitanje političke i intelektualne odgovornosti, koje zapravo nikada nije ni bilo otvoreno kako treba i sa svim konzekvencama što iz njega izlaze. Kako bi se imala očitovati odgovornost onih koji istinski hoće Bosnu i Hercegovinu? Gdje je intelektualna i politička hrabrost da se detektira, opiše i radno uzme u obzir stupanj i forma naše razdijeljenosti - povijesne i aktualne? Također: forma naših realnih kulturalnih različitosti? Te: kakvo optimalno pravedno rješenje one iziskuju, da bi država i zajednica bile održive? O svemu tome u bosanskohercegovačkoj intelektualnoj i akademskoj javnosti, osim jalovih istomišljeničkih monologa, nema nikakvih oblika problemskog raspravljanja, otvorene debate kroz koju bi se mogle kristalizirati nove ideje i koncepti čija bi obavezujuća vrijednost narušavala ili dokidala sadašnji apsolutni monopol nad političkim životom u zemlji što ga drži partitokracijski politički establishment.

Napomena: U ovoj kolumni aktualiziraju se teze o prilikama, odnosima i stanju u Bosni i Hercegovini iz knjige Bosna i Hercegovina - budućnost nezavršenoga rata koju sam objavio u koautorstvu s Miljenkom Jergovićem (Novi Liber, Zagreb 2010). Taj tekst završen u ljeto 2010. godine. Današnje političko stanje u našoj zemlji govori da su analitički nalazi i uvidi iz spomenute knjige, po kojima je u njezin naslov došla zapitanost o budućnosti nezavršenoga rata, stekli pojačanu aktualnost.

tekst preuzet sa portala Radio Sarajevo/Autor Ivan Lovrenović

gomilego wrote:

1gorstak wrote: Nase je da se nastavimo zalagati za suzivot i da te vrijednosti multikulturalizma prenosima na nasu djecu. Uostalom, ne vidim kako je moguce da mi budemo manje motivisani od onih koji promovisu ksenofobiju i etnicki aparthejd.

Strah osnovni refleks, koji upravlja političkim odnosima između triju etničkih zajednica.

Strah je osnovni refleks, koji upravlja političkim odnosima između triju etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini. Strah, dubinsko nepovjerenje, nesposobnost za otvaranje prema nekoj drukčijoj budućnosti, nedajbože zajedničkoj!

.....

tekst preuzet sa portala Radio Sarajevo/Autor Ivan Lovrenović

To je kljuc. Uvjeren sam da je sasvim lako doci do pravednog rjesenja ako se svako od nas stavi u poziciju onog "drugog". Normalno je to sto vecina Bosnjaka ne prihvata etnicku podjelu, jer bi odustajanjem od prava na citavu BiH izgubili pravni okvir da se bune ako druga dva naroda odluce krenuti u secesiju. Danas su za Bosnjake granice prema Srbiji i Hrvatskoj otvorene zbog bosanskohercegovackih Hrvata i Srba, kada bi doslo do institucionalnog suzavanja bosnjackog zivotnog prostora samo na podrucja u kojim su brojniji, oko njih bi se digao pet metara visok zid i za put do Varazdina bi se trebalo cekati vizu po nekoliko mjeseci. Bosnjaci ne zele da zavrse u neodrzivom rezervatu koji bi bio taoc dobre volje Beograda i Zagreba i zato je sasvim razumljiv njihov otpor etnickoj podjeli.

S druge strane, opravdano je i zalaganje za visoko decentralizovanu drzavu u kojoj se ne bi odlucivalo prostom vecinom, u ovom slucaju bosnjackom vecinom. Mostar i Banja Luka trebaju imati sto je moguce vise ovastenja koja se ticu lokalne/regionalne uprave. Medjutim, ako ta decentralizacija ima etnicki karakter, ako se na tom srednjem nivou vlasti Bosnjacima namece srpski, odnosno hrvatski identitet kao jedini sluzbeni, decentralizacija kao inace pozitivno rjesenje, postaje destruktivna jer je to onda etnicka podjela kojoj se Bosnjaci opiru.

Mi trebamo uvaziti interes i jednih i drugih i trecih, te podrzati visok nivo decentralizacije, bez etnickog karaktera, kao jedino pravedno rjesenje koje moze dovesti do stabilnosti. Hrvati nemaju apsolutno nista od tog sto ce domu kulture ili planinarskom drustvu prikaciti ono "hrvatski/hrvatsko/hrvatska", ali imaju veliku korist od ocuvanja prava hrvatskog naroda na Kraljevu Sutjesku i Podmilacje. To je ono sto HDZ treba prepoznati i na osnovu toga sa Sarajevom otvoriti dijalog o jacanju kantona na stetu FBiH u zamjenu za eliminaciju etnickog karaktera te decentralizacije.

1gorstak wrote: To je kljuc. Uvjeren sam da je sasvim lako doci do pravednog rjesenja ako se svako od nas stavi u poziciju onog "drugog". Normalno je to sto vecina Bosnjaka ne prihvata etnicku podjelu, jer bi odustajanjem od prava na citavu BiH izgubili pravni okvir da se bune ako druga dva naroda odluce krenuti u secesiju. Danas su za Bosnjake granice prema Srbiji i Hrvatskoj otvorene zbog bosanskohercegovackih Hrvata i Srba, kada bi doslo do institucionalnog suzavanja bosnjackog zivotnog prostora samo na podrucja u kojim su brojniji, oko njih bi se digao pet metara visok zid i za put do Varazdina bi se trebalo cekati vizu po nekoliko mjeseci. Bosnjaci ne zele da zavrse u neodrzivom rezervatu koji bi bio taoc dobre volje Beograda i Zagreba i zato je sasvim razumljiv njihov otpor etnickoj podjeli.

S druge strane, opravdano je i zalaganje za visoko decentralizovanu drzavu u kojoj se ne bi odlucivalo prostom vecinom, u ovom slucaju bosnjackom vecinom. Mostar i Banja Luka trebaju imati sto je moguce vise ovastenja koja se ticu lokalne/regionalne uprave. Medjutim, ako ta decentralizacija ima etnicki karakter, ako se na tom srednjem nivou vlasti Bosnjacima namece srpski, odnosno hrvatski identitet kao jedini sluzbeni, decentralizacija kao inace pozitivno rjesenje, postaje destruktivna jer je to onda etnicka podjela kojoj se Bosnjaci opiru.

Mi trebamo uvaziti interes i jednih i drugih i trecih, te podrzati visok nivo decentralizacije, bez etnickog karaktera, kao jedino pravedno rjesenje koje moze dovesti do stabilnosti. Hrvati nemaju apsolutno nista od tog sto ce domu kulture ili planinarskom drustvu prikaciti ono "hrvatski/hrvatsko/hrvatska", ali imaju veliku korist od ocuvanja prava hrvatskog naroda na Kraljevu Sutjesku i Podmilacje. To je ono sto HDZ treba prepoznati i na osnovu toga sa Sarajevom otvoriti dijalog o jacanju kantona na stetu FBiH u zamjenu za eliminaciju etnickog karaktera te decentralizacije.

bravo
fakat, pod gotov svaki tvoj komentar mogu stavit potpis

kako ovu hajmo reci analizu da pretvorimo u nesto pozitivno za dobrobit svih nas u Bosni i Hercegovini?
kako ovu ideju provuc pored nacionalista i etnokriminalaca (pa i na ovom forumu) do usiju i ociju obicnog naroda?

gomilego wrote:

1gorstak wrote: To je kljuc. Uvjeren sam da je sasvim lako doci do pravednog rjesenja ako se svako od nas stavi u poziciju onog "drugog". Normalno je to sto vecina Bosnjaka ne prihvata etnicku podjelu, jer bi odustajanjem od prava na citavu BiH izgubili pravni okvir da se bune ako druga dva naroda odluce krenuti u secesiju. Danas su za Bosnjake granice prema Srbiji i Hrvatskoj otvorene zbog bosanskohercegovackih Hrvata i Srba, kada bi doslo do institucionalnog suzavanja bosnjackog zivotnog prostora samo na podrucja u kojim su brojniji, oko njih bi se digao pet metara visok zid i za put do Varazdina bi se trebalo cekati vizu po nekoliko mjeseci. Bosnjaci ne zele da zavrse u neodrzivom rezervatu koji bi bio taoc dobre volje Beograda i Zagreba i zato je sasvim razumljiv njihov otpor etnickoj podjeli.

S druge strane, opravdano je i zalaganje za visoko decentralizovanu drzavu u kojoj se ne bi odlucivalo prostom vecinom, u ovom slucaju bosnjackom vecinom. Mostar i Banja Luka trebaju imati sto je moguce vise ovastenja koja se ticu lokalne/regionalne uprave. Medjutim, ako ta decentralizacija ima etnicki karakter, ako se na tom srednjem nivou vlasti Bosnjacima namece srpski, odnosno hrvatski identitet kao jedini sluzbeni, decentralizacija kao inace pozitivno rjesenje, postaje destruktivna jer je to onda etnicka podjela kojoj se Bosnjaci opiru.

Mi trebamo uvaziti interes i jednih i drugih i trecih, te podrzati visok nivo decentralizacije, bez etnickog karaktera, kao jedino pravedno rjesenje koje moze dovesti do stabilnosti. Hrvati nemaju apsolutno nista od tog sto ce domu kulture ili planinarskom drustvu prikaciti ono "hrvatski/hrvatsko/hrvatska", ali imaju veliku korist od ocuvanja prava hrvatskog naroda na Kraljevu Sutjesku i Podmilacje. To je ono sto HDZ treba prepoznati i na osnovu toga sa Sarajevom otvoriti dijalog o jacanju kantona na stetu FBiH u zamjenu za eliminaciju etnickog karaktera te decentralizacije.

bravo
fakat, pod gotov svaki tvoj komentar mogu stavit potpis

kako ovu hajmo reci analizu da pretvorimo u nesto pozitivno za dobrobit svih nas u Bosni i Hercegovini?
kako ovu ideju provuc pored nacionalista i etnokriminalaca (pa i na ovom forumu) do usiju i ociju obicnog naroda?

E to ne znam Imaju medije, svoje sudije, lovu. Ja sam optimista, ali potrajace ovo jos ...

1gorštak, optimizam sam ne može ništa učiniti, i mnogo toga se mora i može uraditi! Vrijeme nikada ne radi za one koji imaju vlast - vladati, možemo reći, znači griješiti. Nenacionalisti na vlasti opijeni idealima postaju unitaristi, nacionalisti na vlasti prestaju biti patrioti čak i onda kada su to zaista bili – ili unitaristima postaju i sami, a i jedni i drugi usput regrutuju i za sobom vuku sve i svakoga. A takvi kakve oko ili iza sebe skupe, ili najgori među njima - i gori i od “vlastodržaca” samih, na kraju svaku vlast “u leđa guraju”, i u politički ambis… U Bosni je sve još i komplikovanije od toga ali "vlastodržci" u krajnjem nisu najveći problem ni u njoj, oni dolaze i odlaze – problem su “obični građani”, problem smo mi, i ono što ostaje, ono što se zapati i uvriježi u ljudskim glavama... I ja sam 20 godina bio “optimista” i vjerovao da će se sve to nekako srediti samo od sebe – “prašina će se sleći” i ljudi otrijezniti. Živio sam po Kanadi i Australiji (i sada živim) od 1987/8. godine - više ni ne pamtim, gledao sam “svoja posla”. Mješati se uvijek izgleda ili se završava pristajanjem uz nekoga i uzimati sud u svoje ruke nezahvalna je stvar. Pokušavati bit “objekivan”, i čak koliko god da to i jesi, ništa ili takođe u takvoj situaciji malo šta riješava, objektivnost je puki minimum. Imati ili kontrolisati “medije, sudije i lovu”, i štogod još – ili šta god još, može okolnosti mijenjati ali ne nužno učiniti i boljima. Samo bolji ljudi mogu i Bosnu učiniti boljom zemljom, a samo znanje može ljude učiniti boljima – ili i bosanskoj situaciji doraslijima… Bosanci ni ne moraju prestati biti “Bošnjaci”, “Srbi” i “Hrvati” – ili prestati sebe tako “strukturisati”, da bi stvari krenule na bolje ali moraju prestati vjerovati da to jesu. A to se samo znanjem može postići – znanjem o sebi. Razlike koje među nama postoje postojale su i prije a kako god mi njih, i nas same, nazivali ili opisivali one ili svijest o njima postojaće još dugo, praktično zauvijek - i nisu smetnja ničemu. Pamćenje o njima je pamćenje o Bosni i Bosnaci ih ni ne smiju zaboraviti – i mi pamtimo, ali najčešće ili većinom samo ono što nas dijeli. Mi nažalost ne žemo “pamtiti” to kako su te naše “narodne” razlike nastale i koliko smo mi zaista različiti “narodi”, ili nismo - ili ni ne želimo porijekolo tih razlika znati... U pokušaju da odredim dimenzije sopstvene indolentnosti ili neznanja, ili u pokšaju da odredim i svoje sopsveno porijeklo, proveo sam par godina čitajući, rezmišljajući i pišući. Gornji tekst “O društvenosti i o šovinizmu” samo je jedan od “članaka” u tom mom još nedovršenom “ciklusu” tema i razmišljanja kojima ili kakvima pokušavam na razmišljanje inspirisati i druge. Ostali tekstovi, od kojih neke možeš naći na ovom forumu ili pogledati i ovdje na mome blogu http://bosnarazmisljanjaibesmislice.blogger.ba/, su manje apstraktni ili dosadni i možda nose dio odgovora na pitanje “kako ovu ideju provuc pored nacionalista i etnokriminalaca do usiju i ociju obicnog naroda?” na koje je “gomilego” bez sumnje sa pravom ukazao. Internet je, na primjer, najdemokratskiji medijum koji je ikada postojao i medijum koji “oni” ne kontrolišu, i ni lova nam ne treba, a sudije – i našim i idejama "onih", će biti “običan narod”. Treba samo biti uporan – ni “oni” nisu ništa postigli "preko noći" pa i mi moramo od nečega početi. Za početak ili za većinu - za “običan narod”, je dovoljno već i samo ne biti kao “oni”, i ja vjerujem da većina ljudi ni nisu. A i njihov strah koji ih takvima čini ili u to gura, i na koji “gomilego” tekstom Ivana Lovrenovića koji citira pravilno ukazuje - i koji je iz predrasuda proizašao, i neznanja, i bez obzira na sve što se zbivalo, se takođe znanjem može preovladati. I, moram da primjetim, preovladati se mora i taj ružni običaj sakrivanja svojih imena – ako se za nešto zalažemo, ako hoćemo da prednjačimo ili izgledamo bolji od drugih, ako hoćemo da nam se vjeruje, onda imena moramo imati, bar njih...

Ovo je komentar jednog momka ... na jedan tekst u ''buka''

Al' ovaj narod je primitivan, nema demokratsku tradiciju, naviknut je da drugi odlucuju za njega, da ga se vodi na uzicu,... Na ovim prostorima nema tragova napredne kulture i obrazovanja,.. Kraljevina Bosna je bila jedna od najnazadnijih kraljevina u Evropi, sa beznacajnim brojem kulturnih radnika,.. Vladala je stroga diktatura banova, kraljeva, plemica,.. Narod nepismen i zatucan. Osmanlije su dodatno unistile ionako blijedu kulturu,.. 500 godina ugnjetavanja i zaostajanja za naprednim civilizacijama. Dok je Evropu zahvatio napredni period renesanse, mi smo bili pod rigidnom Osmanskom vlascu. Onda dolaze Austro - Ugari i namecu neka svoja pravila,... Narod opet nije bio slobodan, nije im'o pravo da misli, bio je sputavan na sve moguce nacinje,... Onda dolaze kraljevine koje su nastavile izgradjivati podanciki mentalitet naroda,.. Onda dolaze komunisti koji su narodu dali relativno dobar zivot, ali je sloboda razmisljanja bila zatirana na sve nacin,.. I na tako moralno i obrazovno osakacen narod dolazi demokratija, na koju ovaj narod izgleda nije pripremljen. Isplivali su podanici, poltroni i razno razni ljigavci, a posten narod tone u zivom blatu. Ljudi gledaju samo kako da se 'ugrade', gotovo da nema covjeka koji je nesto postig'o na posten nacin. Ljudi su isti politicari, ti politicari su uostalom iz tog naroda, tako da nije ni cudo sto nam se ovo desava.

Nikola,

Trenutno u BiH ima veoma veliki procent nepismenog stanovništva.

Ukoliko želiš da te narod razumije trebao bi se spustiti na njihov nivo govoriti što prostije.

Ono što je evidentno jeste to, da narod u BiH trenutno samo interesuje kako da preživi i da se izvuče iz kredita sa kamatnim stopama koje su 3,5 puta veće od Evropskih.

Sada su to dvije najvažnije stvari koje ljude ujedinjuje, ništa više.

Ono što ljude razdvaja je konstantni strah u kojem narod vještački drže.

Narod treba da se oslobodi podaničkog mentaliteta i straha prvo od svojih ljudi pa tek onda od drugih.

Pogledaj ovu genijalnu sliku dolje bolja je od hiljadu riječi.



Genijalno, jasno i prosto da svi mogu razumjeti.

@Nikola
od danas imas jednog citaoca vise

Nikola Djukić wrote:Treba samo biti uporan – ni “oni” nisu ništa postigli "preko noći" pa i mi moramo od nečega početi. Za početak ili za većinu - za “običan narod”, je dovoljno već i samo ne biti kao “oni”, i ja vjerujem da većina ljudi ni nisu.

bravo

ostaje pitanje kako narodu objasnit neke stvari i kud nas vode ovo svrstavanje "mi-oni, nase-vase"?
mozda krenuti bas od prostih stvari i napr. odstampat ovaj crtez sto je postavio "antimobbing" i dijelit ispred marketa. samo crtez bez ikakvog komentara, kako bi svako ko bi pogledo malo promocuko svojom glavom i skonto point?

mozda nedjelovat organizovano... nego spontano ali jako slikovito (za obican narod)?
kako je ko gdje u mogucnosti.

gomilego wrote:@Nikola
od danas imas jednog citaoca vise

.

+1

"gomilego",

Zamjenica “oni” se odnosi na one koje je “1gorstak” svrsato u grupu ljudi koji “Imaju medije, svoje sudije, lovu”, a “mi” su ili smo u tome kontekstu oni koji ih nemaju – čime, kako sam u mom prethodnom komentaru zaključio, nismo nužno u posebno inferiornom položaju… Jer, (1) Inernet je, na primjer, danas najuniverzalniji i najdalekosežniji medijum koji ni “oni” ne kontrolišu, (2) upotreba Interneta ništa ili jedva da nešto love košta, i (3) sudije mogu suditi samo onima koji nešto pokušavaju unutar sistema i interesa koje “oni” kontrolišu... “Mi”, da pretposatvimo, ne pokušavamo da “muzemo njihove krave” - ili volove, mi samo pokušavamo da ne budemo volovi ili da učinimo da se oni koji jesu “ritnu”… Ti volovi nisu baš uvijek volovi – samo tako izgledaju, neki od njih su magarci, kako je to slikovito predstavljeno tom karikaturom bosanske situacije koju je “antimobbing” priložio. A, magarci nisu glupi i najčešće su magarci samo zato jer je “od čovjeka laše napraviti magarca nego od magarca čovjeka” – i, oni su ti koje “mi”, da opet pretpostavimo, pokušavamo ponovo učiniti ljudima. Ne zato jer smo “mi” posebno dobri nego zato jer imamo svoja uvjerenja o tome kako bi red stvari među ljudima trebao izgledati i ne volimo “njihov” (ne)red stvari...

A, što se tiče toga kako “narodu” – ili magarcima, objasniti “neke stvari”!? Pa, ti si u pravu, humor je jedan od načina – taj “magareći primjer” je vjerovatno zaista genijalna ideja, kako to “antimobbing” tvrdi. Nekima možda neće trebati ni komentar ali ne treba propuštati ni jednu priliku – ili nijednog magarca, i par riječi bi pomoglo da se zna da to nije vic nego bosanska zbilja. Treći magarc bi bio od velike pomoći takođe... Moj omiljeni primjer u tome “zabavnom” smislu je ona priča Jana Berana “Bosanci, ili kako je Juso riješio nacionalno pitanje” (potraži je molim te na Internetu) – ali, u krajnjem, samo ozbiljnost može nešto zaista promijeniti.

Svi magarci ni ne moraju prestati biti magarci da bi ljudsko društvo bilo ljudsko ili kao takvo funkcionisalo – možda čak i naprotiv. A čak i magarci razumiju mnoge ili bar “neke stvari”. I, svi smo mi uglavnom magarci – bar povremeno ili iz nečijeg ugla gledano. Svako među nama ustvari ima svoje magarce – da to tako kažemo, i nekima imati nekoga ko ili čiji život izgleda gori i od njegovog jeste ili može biti utješna ili i spasonosna stvar... Ali i sa tim i bez takvog ekstrema, ili očaja, i bez obzira na devijacije, ljudske su zajednice hierarhijski organizovane na način koji priločno vjerno odslikava naše razlike – i različite magareće nivoe takođe, i otuda postoje magarci koji prednjače i magarci koji slijede. Organizacija kakvu imamo, da ne razvlačim, je takva kakvoj smo u ovome času dorasli i to ni nije “naš” problem. “Mi” ovdje imamo problem sa kriminalom, eksplotacijom i korupcijom – i sa korupcijom mišljenja, koji ili što ne moraju postojati, ne u mjeri u kojoj u Bosni postoje... Ovo posljednje, korupcija mišljenja, je od sveg zla vjerovatno najgore, ali ono na šta ustvari ja hoću da ti ukažem je to da svi mi nekoga slijediom i svi mi samo djelomično razumijemo one koje slijedimo – i uglavnom tako i do korupcije mišljenja dolazi. Svi mi onima koje slijedimo vjerujemo i u njih se pouzdavamo – i pouzdavamo u njih bez potpunog razumjevanja, i to je razlog zbog koga ja vjerujem da “pitanje kako narodu objasnit neke stvari” ni nije neko relavantno pitanje. Relevantno pitanje je kako zadobiti povjerenje “naroda” – i odgovor na to je još davno formulisao Josip Broz Tito, bar na Balkanu!? Moraš biti veći mangup, da tako kažemo, od onih koji su profesionalni mangupi – koji su hoštapleri... “Mi” ne trebamo “infrastrukturu” – institucije, automobile, šofere, kabinete i sekretare, ili sekretarice... kao “oni”. I, ti si i tu upravu, mi ne trebamo “djelovati organizovano” – mi samo trebamo, mi moramo, organizovati svoje misli i ideje koje zastupamo saopštavati na način koji ako nije ili ne može svima biti razumljiv jest razumno i razumljivo dosljedan...

Tito nije zavađao da bi vladao, on je samo situaciju svađe iskoristio – ponudio “narodu” mir, a većina ljudi želi živjeti u miru i to je ono što im i treba nuditi. I “nacionalisti” u Bosni im, naravno, to nude – nude im to, na primjer, kroz “zalaganje za visoko decentralizovanu drzavu”, kao bi to rekao “1gorštak” negdje ovdje, i sa čime se neki od “nas” ne slažu... Oni koji se osjećaju Bosancima ne slažu se sa time zbog lako razumljivih razloga, a ni one koji se osjećaju “Bošnjacima”, i njihove razloge, nije teško razumjeti – teško je međutim razumjeti kako ni “Bošnjaci” ne vide da centralizovana država nije moguća sve dotle dok oni postoje, i dok postoje “Srbi” i “Hrvati”, naravno, ili dok svi oni vjeruju da su to što nisu… Bosanci u mome vjerovanju međutim ni ne moraju – kako sam to već ovdje rekao, prestati sebe nazivati “Bošnjacima”, “Srbima” i “Hrvatima” da bi stvari krenule na bolje ali moraju razumjeti kako su to postali i prestati vjerovati da su takvo šta. Dovoljno za početak! I to je ono na čemu ja radim...

Možda i ovaj moj posljednj komentar nekome poput “skrlet” treba prepričavti ali većina ljudi sebe poštuje više od toga. A oni koji bolju ili primjereniju “ideologiju” ili metode znaju, poput “torcida” – kako izgleda, bi nam ih trebali reći ako imalo poštovanja za ikoga imaju... Ako zaista želiš razumjeti šta ja pokušavam postići ili kako, pogledaj moj blog, jedan od njih – cijelu “priču”, ovdje http://bosnarazmisljanjaibesmislice.wordpress.com (ako link ne otvori blog samo klikni na “Search” dugme na stranici koja se pojavi – ne trebaš ništa upisivati). Podnaslovi poput onih na kraju teksta: “O onome što je moguće učiniti” ili “Bosanska deklaracija” mogu pomoći razumjeti šta ja vjerujem da se učiniti mora ili može, a podnaslovi “Uvodna riječ - ili dvije”, “O mom mentalnom redu i o bosanskim odlukama” i “Posljednja rieč - ili dvije” možda mogu o meni više kazati. Ako sam zao ili glup tragove ili znakove toga tamo negdje možeš tražiti...

gomilego wrote:@Nikola
od danas imas jednog citaoca vise

Nikola Djukić wrote:Treba samo biti uporan – ni “oni” nisu ništa postigli "preko noći" pa i mi moramo od nečega početi. Za početak ili za većinu - za “običan narod”, je dovoljno već i samo ne biti kao “oni”, i ja vjerujem da većina ljudi ni nisu.

bravo

ostaje pitanje kako narodu objasnit neke stvari i kud nas vode ovo svrstavanje "mi-oni, nase-vase"?
mozda krenuti bas od prostih stvari i napr. odstampat ovaj crtez sto je postavio "antimobbing" i dijelit ispred marketa. samo crtez bez ikakvog komentara, kako bi svako ko bi pogledo malo promocuko svojom glavom i skonto point?

mozda nedjelovat organizovano... nego spontano ali jako slikovito (za obican narod)?
kako je ko gdje u mogucnosti.

Ovo je normalan način rukovanja ljudi na Balkanu …

Svi se rukuju identično bez izuzetka i bez obzira na naciju kojoj pripadaju …

Narod se ovako rukuje ''ne sitno'' a pojedinci na vlasti iz naroda ''na krupno'' …

Svima nam je normalno da se na ovaj korumpirani način rukujemo …

Među nema uopće osjećaja niti solidarnosti jednih prema drugima.

Sve nam se svodi samo i isključivo na naš podanički mentalitet i vlastiti suženi interes radi kojeg smo spremni uništiti sve bez obzira na kolateralne štete i dugoročne negativne posljedice …

Zašto se onda uopće svi pitamo što se osjećamo usamljeno, bespomoćno i nesretno?

Nesretni smo i bespomoćni jer smo sami sebe radi svoga ličnog interesa otuđili od drugih ljudi.

Ustvari, sasvim je suprotno jer naš ''lični'' treba da bude ''kolektivni'' interes, da bi svako od nas pojedinačno bio sretan.

Nikola Djukić wrote: Tito nije zavađao da bi vladao, on je samo situaciju svađe iskoristio – ponudio “narodu” mir, a većina ljudi želi živjeti u miru i to je ono što im i treba nuditi.

Nikola,

Drago mi je što je ova tema postala ''meeting point'' prirodne BiH koja je već hiljadu godina mješavina kultura, nacija i multietničnost.

Multietničnost je ono što je prirodno svima nama u BiH i što će pobijediti … ako Bog da.

Svim narodima u BiH, bez obzira na naciju prije svega treba istina, koju treba zajednički bez ikakvih falsifikata da utvrdimo i da napravimo zajedničku ''Multietničnu instituciju za stalno pamćenje i podsjećanje'' na vrhu države, da nam se opet kao običnim normalnim građanima koji vole svoju zemlju bez obzira na naciju, ne bi desilo nešto slično u budućnosti a to je da pojedinci radi svoga ličnog interesa zavedu mase iz naroda.

Dokaz kontinuiteta hiljadugodišnje multietničnosti BiH je i društvena mreža na kojoj se i dalje virtualno družimo, istovjetno kao i prije rata …

Uzrok svih problema u BiH jeste u prvo u nama samim kao narodu jer svi mi pojedinačno, bez obzira na naciju, na ovim prostorima Balkana imamo veoma suženu svijest koja se svodi isključivo na lični interes.

Svi mi kolektivno kao narod radi našega podaničkoga mentaliteta volimo da se uvlačimo onima koji su na društvenoj ljestvici iznad nas i tako sami sebi pravimo tiranine, koji nakon toga u svojoj nekoj psihopatiji umisle da je sasvim normalno da rade stvari koje ne bi trebali da rade.

Među nama običnim normalnim građanima bez obzira iz kojeg naroda dolazimo uopće nema solidarnosti niti kolektivne svijesti i sve dok budemo takvi dešavat će nam se ovakve i slične stvari ...

Stoga, generalno rješenje za sve naše probleme koje imamo u BiH jeste pojedinačno građenje kolektivne svijesti i solidarnosti među nama jer smo radi našeg podaničkog mentaliteta i veoma sužene svijesti koja se svodi isključivo na lični interes, napravili smo sami sebi izolaciju u kojoj se osjećamo bespomoćno.

http://www.sutra.ba/novost/29359/BiH-je ... bnih-ljudi

Umjesto antidepresiva uzimajte kao lijek ''izgradnju kolektivne svijesti i solidarnosti'' …



Vuk lako pojede zalutalu ovcu iz stada, zato ostavimo se lične i okrenimo građenju kolektivne svijesti i zajedničkih interesa ...

Svako od nas pojedinačno radi našeg balkanskog i podaničkog mentaliteta uvlačenja svima koji su iznad nas je napravio sam sebi tiranina, dok smo sa svojom suženom sviješću koja se svodi isključivo i samo na lični interes sami sebe doveli u izolaciju i jedan osjećaj bespomoćnosti.

Sve ovo se što svako od nas lično nosi u sebi a to je prije svega naš podanički mentalitet, sužena svijest i veoma izražen lični interes svakog od nas pojedinačno, prvo se reflektuje na sve one koji su nam blizini, a zatim se dalje prenosi sa čovjeka na čovjeka i na kraju cijelo društvo.

Zato smo svi pojedinačno i kao narod nesretni, bez obzira na naciju, jer ne postoji izgrađena kolektivna svijesti i zajednički interes kao što to imaju narodi u koji žive u Evropi.

Ukoliko želimo da svako od nas pojedinačno bude sretan moramo biti solidarni jedni prema drugima i graditi kolektivnu svijest za opće dobro svih nas, bez obzira na naciju kojoj pripadamo …

“antimobbing”,

Tvoj entuzijazam mi unekoliko, ili bar toliko, ne izgleda saglasan sa dijelom onoga što na ovome forumu pišeš ili navodiš. A sa onim “momkom” koga negdje gore citiraš složiti se ne mogu gotovo u nijednom sudu, jer:

(1) Ne znam sa koliko ste ti ili on naroda živjeli ali u mome iskustvu ja nigdje gdje sam živio nisam nalazio narode manje, ili više, “primitivne” od mene samog ili moga naroda – samo su bili drugačiji ili “primitivni” na drugačiji način…

(2) Živeći u Bosni ja (koji sebe, možda subjektivno, ne smatram primitivnim) sam postao onaj ko jesam i znam ili pamtim bezbrojne ljude koji takođe jesu – i koji su ili čije je postojanje ustvari i mene takvim učinilo...

(3) Ne znam kakva je sada u Bosni situacija sa obrazovanjem ali u vrijeme kada sam ja dospio u ovaj “bijeli svijet” naša su se djeca u kanadske ili australijske škole, na primjer, najčešće upisivala jedan razred “unaprijed” – naše je “obrazovni sistem” bar za toliko bio ispred njihovog. Jugoslavenska prema sugestijama tvog “momka” “obrazovno osakaćena” djeca koja su ovdje stizala kada je rat počeo su u odnosu na ovdašnju prosječno bukvalno ličila na genijalce...

(4) Problem Bosne je i u srednjem vijeku bio njen zlosrećni položaj između dvije posvađane filijale Hrišćanstva – slično kao i danas, a “uplitanja” sa obje strane su onemogućavale normalan život, kao i danas, uključujući i normalan “kulturni život”, kao i danas, ali niko ne može tvrditi da je bosanska banovina ili kasnije kraljevina bila posebno “nazadna”... “Kulturni život” se možda mora mjeriti i brojem “kulturnih radnika” – kako takve “momak” naziva, ali se kultura populacije generalno mjeri ili očituje njenom otvorenošću i tolerancijom. A upravo je Bosna, ili Crkva Bosanska – jer crkve su tada bile “žarišta” kultura, u to vrijeme prihvatala prognanike iz “kulturnih naroda” i nosila baklju otpora mračnjaštvu inkvizitora i njihovoj (ne)kulturi koju “momak” valjda smatra superiornom...

(5) Turci su na Balkan stigli pod Sulejmanom “Veličanstvenim” i donijeli sve samo ne “još blijeđu kulturu” – kako to “momak” hoće da sugeriše, a to što su tu kulturu koju su oni donijeli “momci” negirali i negiraju ne znači da Bosanci nisu bili kulturni. Neki jesu a neki nisu – ili koliko ko, kao i danas, i kao i svako i svagdje. Problem prije svega nije u tome da Bosna kulturu nije imala nego u time što su srpko-hrvatski “kulturolozi”, i “momci”, nakon povlačenja Turaka kulturu kakvu Bosna jeste imala gušili u duhu one iste inkvizicijske “kulture” zbog koje su svojevremeno u Bosnu slali Fanjevce ili “križarske pohode” da bi tadašnju bosansku kulturu ili pravac u kome se kretala gušili...

(6) A što se tiče “naprednog perioda renesanse” moram primjetiti da be “momak” trebao primjetiti da od evropskog “preporoda” ništa ne bi bilo bez Islama u koljevci koga su antička znanja sačuvana i nova polučivana u vrijeme kada je Hrišćanstvo po Evropi spaljivalo knjige i znalce na lomačama. Nosioci antičkih ili novih znanja u to vrijeme bili su i “kulturni radnici” u tadašnjoj Turskoj - i u Bosni. To što su "momci" taj dio istorije Bosne is njihovih udžbenika isključili ne isključuje njihovo postojanje. A gledati na Tursku ili Islam kroz filter najgoreg perioda iz njihove istorije a na “Evropu” kroz filter onoga što je ona danas teško da je fer! To su tako na Blakanu činili i čine samo oni koji time pokušavaju i danas negirati postojanje kontinuiteta kulturne posebnosti Bosne - pokušavaju tu posebnost svoditi na puku razliku religija i time ili tako Bosnu sebi pripisivati...

(7) Što se tiče postojanja naroda koji su prema “momku” bili “slobodni” narodi iz vremena prije XX vijeka i – ili pogotovo, što se tiče postojanja od turskih manje “rigidnih” vlasti ili carstava, moram da kažem da bih trebao malo više ili konkretnu informaciju o tome na koje je on to narode ili “nerigidne” carevine aludirao!? Ili o tome koje su to kraljevine postojale koje se za razliku od bosanske nisu bazirale na “podaničkom mentalitetu naroda”...

(8) “Momak” kaže da su komunisti narodu “dali relativno dobar život” ali istovremeno tvrdi da je “sloboda razmišljanja bila zatirana na sve načine”!? To je koliko kontradiktorno toliko i besmisleno ali ako služeći se tom “logikom” gledamo na sadašnju situaciju mogli bismo govoreći istim “jezikom” reći da danas narod može misliti “na sve načine” (i samo tri “načina” su očito previše) ali mu je “dobar život” ne relativno nego apsolutno oduzet... To se međutim desilo ne zato jer bosanski narod "izgleda nije pripremljen” za demokratiju nego zbog toga jer građanska demokratija nije “pripremljena” za dobar život naroda. Desilo se to zbog toga jer “građanska demokratija” sa zaista demokratijom, ili sa socijalnom pravdom, ništa nema ali narod u takve tvrdnje “Tita i partije” nije vjerovao. O tome kako ja to vidim možeš ako si razumjevanju mene, ili i možda sebe samog, voljan više pročitati u nekima od “tema” na mome blogu http://bosnarazmisljanjaibesmislice.wordpress.com – poput onih “O Aristotelu i Titu – i o vucibatinama”, ili “O porijeklu socijalnih nepravdi” i “O demokratiji na bosanski nači”, na primjer... I, što se “slobode razmišljanja” tiče, jedina i zaista tabu tema u vrijeme “komunista” bio je nacionalizam – sve ostalo ili drugačije tvrđeno je “na sve načine” i danas u najmanju ruku samo pretjerivanje. A “najnacionalniji” su i u to vrijeme bili – ili su se tako predstavljali, oni koji su bili nezasiti ili gramzivi i oni su ti koji su potom “isplivali”. Oni ili takvi su većinom i prije bili “podanici, poltroni i razno razni ljigavci” – oni su infiltrirali i korumpirali sistem koji je tada postojao, i oni su korumpirali i “građansku demokratiju” i učinili da ni ona ne može biti bar onakva kakva bi biti mogla... Možda je u vrijeme komunista narod nastavio biti “naviknut da drugi odlučuju za njega” ali za to nisu bili krivi komunisti nego ljudi sami. I ja sam kroz to živio i o svemu onom što danas pišem i tada razmišljao – razmišljati niko nikome ne može zabraniti, i svi koji su htjeli razmišljati mogli su razmišljati i onda i biti “pripremljeni za demokratiju”, ili za bilo šta…

(9) “Momkova” negativnost ne može ništa riješiti - niti pokušava, a njome sugerisana nemogućnost priličnijeg, ili ikakvog, riješenja je takođe i već odavno "riješenje" onih koji Bosnu pokušavaju rasparčati – ili i onih koji zagovaraju “Bosnu 100%”, svejdno…

(10) Multi-etničnost koju i ti zagovaraš je bila i jeste oruđe nacionalista i nije “ono što je prirodno svima nama u BiH” – nego samo njima. I, “prije rata” su se oni “virtualno družili” a mi smo se “družili” nevrtualno i zaista – većina nas. Velik broj u to vrijeme u Bosni rođenih ljudi poticao je i potiče iz “nevrtualnih” porodica koje su samo dio priče o tome koliko diobe nisu bile “ono što je prirodno svima nama”…

(11) I, jeste, način preovladavanja sadašnje situacije nesporazuma ili pukog “vrtualnog druženja” je znanje istina – ili njih “prije svega” kako ti tvrdiš. I prije svih treba znati istinu o tome kako smo “Srbi”, “Hrvati” i “Bošnjaci” postali i do “multietničnosti” dogurali. Oko istina bi možda i “stalno pamćenje i potsjećanje” od strane kakve državne institucije moglo pomoći ali mi se čini da se takvom tvojom propozicijom vraćamo na onu “momkovu” omiljenu temu o narodu koji ne misli svojom glavom ili je naviknut da drugi za njega misle ili odlučuju...

(12) Mi moramo, a tu bi se i “momak” vjerovatno složio, početi misliti! I, tu se neizbježno nameće pitanje kako se misliti počinje – ili kako se misliti počinje “svojom glavom”!? Pa, ja bih rekao, onda kada se rodimo “skroje nam ga kako im se hoće” – kako to neko reče, i tu ili u pogledu toga ništa ne možemo mijenjati. Niti vjerovatno trebamo – bar ne neko vrijeme. Dok “naše vrijeme” ne dođe “nosimo ga kako nam ga skrojiše” i “mislimo” ono što nam se kaže – ili prije u to “zdravo za gotovo” vjerujemo nego što o tome šta mislimo. Ali ni tu nam se nema šta prigovoriti ili za zlo uzeti. Kada međutim dođe vrijeme da hoćemo ili želimo imat “svoje mišljnje” došlo je vrijeme kada počinjemo misliti – ili bi trebali početi “svojom galvom” misliti. Koliko mi “želimo” misliti a koliko plimom fiziologije u nama bivamo nošeni i izbora nemamo – ili izbore u životu jednom moramo sami početi praviti, tema je za neku drugu priliku, ali niko ne počne misliti “svojom glavom” ko ono što su mu “skrojili” ne odbaci ili to ne počne skrutinizirati. I, neki od nas odbace sve što su im “skrojili” – i sve “pozitivne društvene norme” takođe, i od takvih “ništa ne postane”, a neki nađu manje radikalna riješenja i nekako ostanu na pola puta – oni “postaju” sve i svako, ili svašta. Ovi posljednji su među nama većina a ni jedni ni drugi nisu ustvari nikada sasvim naučili misliti “svojom glavom” – prvi nikada ni nisu skrutinizirali ništa od onoga što su odbacili a drugi nikada nisu odbacili usađene im konformističke okvire kroz prizmu kojih ni nije moguće skrutinizirati ono što bi eventualno trebalo odbaciti. Treći su oni koji nisu bili toliko “na svoju ruku” da bi se sasvim odmetnli niti životnom situacijom toliko indisponirani da bi konformizmu sasvim podlegli – i oni su možda samo imali sreće, mnogo sreće, dobre roditelje ili učitelje i uzore. Oni nisu jedini koji misle ali su najčešće jedini među kojima možemo naći one koji zaista misle “svojom glavom”…

Kojoj god od mojih gornjih kategorijia “mislioca” mi pripadali niko od nas svejedno ne može misliti o svemu “svojom glavom” – jer misliti se ne može u par rečenica, ili u par slika, pa takve moje podjele možda nisu ni važne. Ali “u par rečenica” ili tako nekako se mogu izricati i “stvarati” zaključci ili “formirati” uvjerenja. I to je ono što mi većinom i svakodnevno i činimo – i što neadekvatno nazivamo mišljenjem. Takva “površnost” je međutim ne samo uobičajena nego i nužna – treba samo imati u vidu da se takva “mišljenja” mogu naći i po “jeftinim novinama”, ili i “po kafanama”, i od toga se čuvati. "Mišljenja" takođe i “ispod tezge” nude i CIA i KGB – a u Bosni ih nude i SDA ili SDS, ili i HDZ, na primjer, i potpuno javno, i mnogi pripadnici bosanskih “naroda” se takvim “mišljenjima” bez imalo srama i sami ponose...

Tuđa uvjerenja možemo razumjeti i ne razumjeti, možemo prihvatati i odbacivati, možemo negirati ili slijediti – drugi sa nam mogu “dijeliti” ona koja su proizvod našeg sopstvenog mišljenja ali niko ne može “misliti kao mi”. “Misliti kao drugi” samo znači prihvatati uvjerenja koja je neko drugi “formirao”. U tome nema ili ne mora biti ništa loše, to je takođe dio, ili bi trebao biti, onog procesa “međusobnog nadopunjavanja naših pojedinačnih (ne)mogućnosti” o kome ili čemu sam gore na početku svega pisao. Svi mi, kako već rekoh, ne možemo o svemu misliti “svojom glavom” – nemamo za to vremena. Svi mi stoga nekoga slijedimo i na većinu nas se neko takođe ugleda, i oni koji sada u Bosni odrastaju – ili i svi koji još uvijek “nose kako im ge skroje”, trebaju uzore takođe. Ne uzorke sažvakanih ili serviranih uvjerenja poput možda i ovih mojih kojima se ovdje razmećem, nego uzore koji misle – poput možda i mene...

Mi možemo učiti misliti – i kada god pokušavamo misliti mi to i činimo, i koliko god da to nije lako to je najbolji put do utvđivanja i “nefalsifikovanih istina” postojanje kojih je jedini put u “izgradnju kolektivne svijesti i solidarnosti” i u Bosni, i u pogledu čega se sa tobom apsolutno slažem! Neznam ili ne razumijem međutim odakle dolazi ili kuda vodi tvoja tvrdnja o “hiljadu godina mješavine kultura”, ili tvoje oduševljenje “prirodnom” “multietičnosti” u Bosni... Možda ova moja gornja tema – koja je prema tebi postala “meeting point”, tebi ili i kome drugom izgleda “neutralna” ali ja neutralan nisam i ko god pogleda moje druge “teme” može to jasno vidjeti! Tačno je da je i u Bosni oduvijek bilo mješanja kultura, i tačno je da je i u Bosni oduvijek bilo etničkog miješanja, ali su se u Bosni današnji “Srbi” i “Hrvati” “pojavili” tek prije jednog vijeka – a “Bošnjaci” prije samo par decenija, pa mi u tome kontekstu tvojih “hiljadu godina” “multietičnosti” malo mnogo pretjerano “zvuči”…

Možda sadašnja “multietničnost” za koju se ne samo ti bogovima moliš mnogima izgleda “prirodna” ali je ona prije svega bila, i ostala, oruđe svojatanja ili pokušaja diobe Bosne – kako od strane kojeg “etniciteta” u Bosni, ili “okolnog naroda”. Postojanje ili porijeklo tih “etniciteta” je najfalsifikovanija od svih bosanskih (ne)istina i njena demistifikacija je minimalni uslov mogućnosti formiranja “kolektivne svijesti i solidarnosti” među Bosancima. Razlike vjerskih tradicija i pripadajući im kulturnih obilježja bez sumnje među Bosancima postoje – i možda ni nije važno kako sebe vođeni ili zaluđivani tim razlikama danas nazivamo ili opisujemo, ali samo usvajanjem istine o njihovom porijkelu može se u Bosni graditi “kolektivna svijest” ili postojeća razgradnja takve svijesti pokušati zaustaviti...

Nikola Djukić wrote:
(3) Ne znam kakva je sada u Bosni situacija sa obrazovanjem ali u vrijeme kada sam ja dospio u ovaj “bijeli svijet” naša su se djeca u kanadske ili australijske škole, na primjer, najčešće upisivala jedan razred “unaprijed” – naše je “obrazovni sistem” bar za toliko bio ispred njihovog. Jugoslavenska prema sugestijama tvog “momka” “obrazovno osakaćena” djeca koja su ovdje stizala kada je rat počeo su u odnosu na ovdašnju prosječno bukvalno ličila na genijalce...

klasična zabluda i mit da ne nazovem propaganda

kanadske i australijske skole (i americke) su vise usmjerene, znaci nema bespotrebnih predmeta kojima se mi dicimo da nadogradujemo opste znanje

nasi fakulteti takoder, i sada imas generacije koje zavrse fakultete, a nisu osposobljeni da rade ono sto im je struka, te posjeduju ogromnu kolicinu teoretskog znanja koju en znaju primjeniti u praksi

Ne u prirodnim znanostima smo obradjivali puno vise materije. Sada koji je bio kvalitet tog obradjivanja ne mogu suditi, ali stvari koji prosjecni Amerikanac nikad ne cuje su bili dio tog programa.

Medjutim nase drustvene znanosti su odron, ucenje datuma i recitiranje
Jezici, ajme nama...

madner wrote:Ne u prirodnim znanostima smo obradjivali puno vise materije. Sada koji je bio kvalitet tog obradjivanja ne mogu suditi, ali stvari koji prosjecni Amerikanac nikad ne cuje su bili dio tog programa.

Medjutim nase drustvene znanosti su odron, ucenje datuma i recitiranje
Jezici, ajme nama...

ne obraduje jer mu ne trebaju
sjecam se bolno detaljnog gradiva fizike, hemije, matematike pogotovo sa planom i programom za ETF skoro (eksperimentalni razred)
sada je malo drugacije, imas usmjerenja cak i u gimnaziji nakon 3. razreda

Trebali li ne, covjek koji to nauci i onda ode na fakultet bilo gdje ima ogromnu prednost nad onim koji to prvi put vidi sa 20 godina.

Znaci pokupili smo Njemacki model, haj fino je to.

Jesmo sta napredovali u razvoju kriticnog razmisljanja ili jos uvijek ubijamo djecu u pojam?

madner wrote:Trebali li ne, covjek koji to nauci i onda ode na fakultet bilo gdje ima ogromnu prednost nad onim koji to prvi put vidi sa 20 godina.

Znaci pokupili smo Njemacki model, haj fino je to.

Jesmo sta napredovali u razvoju kriticnog razmisljanja ili jos uvijek ubijamo djecu u pojam?

da ali onda treba uraditi razvrstavanje jos u srednjoj npr. ja apsolutno nikada nisam koristila znanje o entropiji i formule za specijalnu teoriju relativiteta otkako sam zavrsila srednju

kriticko razmisljanje?! kad sam pokusala to da objasnim pedagogici, dobila sam odgovor da ne mogu od djece da ocekujem da razmisljaju logicno u srednjoj skoli (na moj primjer da ako im objasnim da je A=b, a B=C, onda je A=?), ergo i dalje ih ubijamo u pojam (cast izuzecima od profesora)

Mislio sam recimo na historiju, treba djeci izvore i pustiti ih da samu izvedu zakljucke. Ovako nisu u stanju ni kad napuste skolu razlikovat najgluplju propagandu od necega validnog.

madner wrote:Mislio sam recimo na historiju, treba djeci izvore i pustiti ih da samu izvedu zakljucke. Ovako nisu u stanju ni kad napuste skolu razlikovat najgluplju propagandu od necega validnog.

it worked for me and you but we are special

u sustini da bi postigao to, treba mjenjati metodiku skolovanja samu po sebi, gdje je nastavnik centar razreda koji je izvor i referenca za sve

dati ucenicima vise samostalnosti da sami izvode zakljucke ali dug je jos put dotleN...

Samo pitam kakvo je stanje. Ne dijelim tvoje misljenje o tebi