Pera Trta wrote:Ode mi njonjica
Nadao sam se da će odgovoriti k'o iz topa...ona, koja tako obožava Andrića.

Ne obozavam ja Andrica bolan Pero, nego volim da citam a covjek jos nobelovac....
Ivu jednostavno nem'res zaobic koliko god da ga mrzis ili volis, on je tu, prisutan ko nijet, ko ukaz.....
Nego, ako je ovo neki kviz, imam pitanje za tebe, donosi 5 bambija:
Ali Bule je opet nasrnuo oko Mese, premda nije izmislio niti lagao kada je rekao da obozavam njegov roman Dervis i smrt. Nastavljajuci sumskom stazom, Ivo je lijepo govorio o Mesi.
"Sad je Mesa odskocio, nije se ni on nadao, niti smo se mi nadali da Mesa moze toliko visoko, ali on je zanimljiva licnost. Mnogi misle da mu se ta knjiga otela, a nije tako. Muke je mucio i mnogo toga prosao dok nije uspio. Iz onoga sto je prozivio, moralo se to izleci. To je vrijedan covjek, lijepo razmislja i lijepo pise."
"Samo sto je taj roman Andric iz druge ruke", rekao je Bule.
"Nemojte tako, Bule. Mislim da sam bas vama pricao o onoj usporedbi literature s monetom. Postoji hiljadarka, postoji stotka, postoji sitnina, a bogami da nije sitnine, ne bi bilo ni hiljadarke."
"Nas trojica smo hiljadarke", ubacio je Bule na onaj svoj brzajuci nacin.
"Za sebe nijesam siguran", uzvratio je Andric.
"Opet Bule u nase ime", rekao sam.
"Vidjeste li vi to", rekao je Andric. "To vam je Bule, crni vrag. Nije zaludu napisao pripovijetku Crn. Sjutra ce ispasti kako sam ja rekao da sam hiljadarka u literaturi. A vi ste mi svjedok da sam kao oparen vrisnuo da nijesam. Pisac nikad ne zna gdje mu je mjesto i koliki je njegov doseg. Pa i kad mu kazu da je veliki, ne smije u to povjerovati."
"Kad smo vec kod novcanica, onda mi se cini da je Mesa s romanom Dervis i smrt hiljadarka, ma koliko Bule tvrdio da je to Andric iz druge ruke. Cak i da je tako, knjiga je velika", rekao sam.
"Pustite vi Buleta, ja se s vama slazem", rekao je Andric, a onda me uhvatio podruku i zastao.
Bule je isao ispred nas, a kad je vidio da smo stali, htio se vratiti, ali ga je Andric sprijecio.
"Idite vi Bule, ostavite me sekundu nasamo s vasim prijateljem", rekao je Andric, a Bule je nastavio stazom, poslusno i pitomo.
"Meni je Bule drag, jos od prvog dana. On je silovit temperament, bojim se da se rano ne isprazni. Talenat zna izdusiti kao probuseni mijeh. Bila bi steta. On je kao i njegov pijetao visoko uzletio i procuo se u inostranstvu. To je veliko za malu knjizevnost. Talenat cuda cini i pokazuje da se na iste i obradjene teme, moze i drukcije pisati. One njegove price o hodzi na nov su nacin pisane, kao da o tome prije njega niko nije pisao. Gete je rekao da je svaka dobra prica necuven i nevidjen dogadjaj. Bogme, Bule je veliki dar, jer umije pisati na necuven nacin", sve je to Andric izgovorio tiho, gotovo sapatom, a onda smo sustigli Buleta, da bi Andric, saljivo i sa simpatijama, dobacio:
"Malo smo vas ogovarali."
"Ali smo se obojica slozili da si jedino ti hiljadarka", rekao sam.
"To je s vase strane neiskreno, ali istinito", uzvratio je Bule.
Kad smo ulazili u restoran Doma pisaca, Andric nas je kao goste pustio da prvi udjemo, ali Bule je zastao na vratima drzeci ih otvorenim kako bi propustio domacina i ukazao mu postovanje. Andric je odbio uci, elegantno je rukom pokazao da to Bule ucini i rekao:
"Samo poslije vas, hiljadarko!"
Ko je Bule?
Ako treba mala pomoc javi, samo onda imas jednog bambija manje
I nemoj da me ignorises, ziva sam se namucila dok sam ovo nasla na netu
