#1 Mladi Muslimani - El-Hidaje - Muslimanska braća
Posted: 06/02/2011 21:34
Kao uvod u ovu temu poslužiću se dijelovima intervijua sa Dr. Enesom Karićem iz 2002. godine objavljenom u BH Danima:
DANI: Pokret "Mladih Muslimana" definirate kao vjersko-socijalni pokret i smještate ga u "alternativno islamsko mišljenje". Po tvrđenju nekih pripadnika tog pokreta (Teufik Velagić, npr.), oni u svome programu uopće nisu baštinili ideju Bosne, da bi se naknadno historija poigrala i upravo jezgru tog antinacionalnog pokreta "namijenila" vulgarnu političku ulogu "nacionaliziranja bosanskih muslimana". Kako se odnosite prema ovoj i sličnim ocjenama te možete li pojasniti u odnosu na šta je mladomuslimanski pokret alternativan i da li takvo određenje znači da je tokom rata protiv Bosne i Hercegovine političko liderstvo SDA bilo "obojeno" alternativnim islamskim mišljenjem (Izetbegović, Behmen, Kasumagić…)? U kom smislu alternativnim?
KARIĆ: "Mladi Muslimani" su od 1939. do 1945. godine bili alternativa u smislu da su promovirali jedan netradicionalni, neulemanski, nehodžinski islam. "Mladi Muslimani" su smatrali da je stara ulema uzaptila islam, da ga je svela na puki obred. O islamskom mišljenju "Mladih Muslimana" u ovom mom djelu bit će ukupno oko stotinu stranica. Razumljivo je što se ja usredsređujem na njihovo islamsko mišljenje, ali je također opravdano da mi vi postavljate prethodno pitanje. Prvo, mislim da o pokretu "Mladih Muslimana" treba govoriti izvan oznaške, udbaške i supovske retorike. U mojoj knjizi o "Mladim Muslimanima" govorim u kontekstu diskursa o modernim koncepcijama islama u muslimanskim društvima. Oni su nesumnjivo bili jedan od izraza našeg ovdašnjeg islamskog moderniteta. Drugo, drago mi je da naslućujete gdje je glavni problem mladomuslimanskog mišljenja, recimo njihovog mišljenja iz doba časopisa El-Hidaje (što znači "Uputa", "Naputak u islam"). Već sam rekao da su "Mladi Muslimani" bili alternativni pokret jer su zaobilazili tradicionalnu islamsku ulemu i hodže. Tu prvu fazu "Mladih Muslimana" treba imati na pameti, jer su se ti mladići sklonili pod kišobran jednog također alternativnog ulemanskog kruga poznatog kao "El-Hidaje". Krug "El-Hidaje" imao je briljantne mislioce, vrsne teologe, islamiste i arabiste, Handžića i Dobraču prije svih drugih. "Mladomuslimani" su, kako i samo ime kaže, svojim stupanjem u društvo "El-Hidaje" postali mlado krilo toga pokreta, omladinska sekcija za upućivanje muslimana u islam. Literatura koja je formirala "Mlade Muslimane" u prvoj fazi bila je iz kairskog antiulemanskog intelektualnog kruga koji je sam sebe nazvao "Muslimanska braća". Pokret "Muslimanska braća", kao i naši "Mladi Muslimani", nisu nastali u vakuumu, oni su bili proizvod jednog koncepta islama koji se sastojao u koncepciji moralnog preporađanja muslimanskog društva u kojem se živjelo.
DANI: Pojasnite.
KARIĆ: "Muslimanska braća" su 1928. godine na svom osnivačkom kongresu u Kairu kazali: Halife više nema! Atatürk, Evropa, međunarodna zavjera, nije više važno ko, ukinuli su nam halifu. Muslimani su razjedinjeni, oni su roblje buržoaskog kolonijalizma, a nakon ruske Oktobarske revolucije muslimani su postali također i roblje komunizma. Nešto treba činiti. "Muslimanska braća" nisu smatrali nacionalne države izlazom za muslimane. Smatrali su da je izlaz u islamski orijentiranom moralnom preporodu, a kad se taj preporod ostvari, drugi će se ciljevi sami po sebi ostvariti. Otuda njihova parola "islam je muslimanu jedina domovina". I naši "Mladi Muslimani" imali su u početku vrlo sličnu kohezivnu matricu, u školi su trebali biti učenjem i moralom najbolji, u pomaganju starih i sirotinje najažurniji, u borbi protiv alkoholizma i drugih toksikomanija najhitriji, itd... Optuživali su ulemu i reisove za kompromiserstvo i ljigavost. U mladomuslimanskom mišljenju naglasak na moralu, onom za koji su smatrali da ga promovira islam, odnio je prevagu nad naglaskom na politici, naciji, domovini. U kontekstu "Muslimanske braće" to je značilo da su ih u Egiptu uvijek pobjeđivale nacionalne partije, baš stoga jer se "Muslimanska braća" nisu dokraja formirali kao politička partija. Kad je riječ o našim "Mladim Muslimanima" nakon dolaska socijalističke i komunističke vlasti oni nisu ni mogli, niti su imali slobode i vremena da izrastu u političku partiju. Napominjem da ja u ovoj svojoj knjizi ne donosim zaključke o ideologiji "Mladih Muslimana" na temelju iskaza njihovih protivnika, komunista. To bi bilo isto kao kada biste o bogumilima zaključivali na temelju dokumenata koje je pisala inkvizicija ili papinski istražitelji. Ili o Jevrejima na temelju gestapovskih izvještaja. Izuzimajući oštroumnog Mustafu Busuladžića, stoji činjenica da u prvo vrijeme (zaključujem, naravno, na temelju "mladomuslimanskih" tekstova iz El-Hidaje od 1942. i 1943. pa dalje) "Mladi Muslimani" nisu razvijali islamsko mišljenje koje bi se kulturno profiliralo kao "islam u Bosni". Mladomuslimanski tekstovi objavljeni u El-Hidaji mogli su biti podjednako čitani muslimanima i u Egiptu, Ugandi, ili Sri Lanki... Bili su najčešće bezvremenski i "bezmjesno" intonirani. Govorim ovdje, naravno, o prvoj fazi "mladomuslimanskih" tekstova."
DANI: Pokret "Mladih Muslimana" definirate kao vjersko-socijalni pokret i smještate ga u "alternativno islamsko mišljenje". Po tvrđenju nekih pripadnika tog pokreta (Teufik Velagić, npr.), oni u svome programu uopće nisu baštinili ideju Bosne, da bi se naknadno historija poigrala i upravo jezgru tog antinacionalnog pokreta "namijenila" vulgarnu političku ulogu "nacionaliziranja bosanskih muslimana". Kako se odnosite prema ovoj i sličnim ocjenama te možete li pojasniti u odnosu na šta je mladomuslimanski pokret alternativan i da li takvo određenje znači da je tokom rata protiv Bosne i Hercegovine političko liderstvo SDA bilo "obojeno" alternativnim islamskim mišljenjem (Izetbegović, Behmen, Kasumagić…)? U kom smislu alternativnim?
KARIĆ: "Mladi Muslimani" su od 1939. do 1945. godine bili alternativa u smislu da su promovirali jedan netradicionalni, neulemanski, nehodžinski islam. "Mladi Muslimani" su smatrali da je stara ulema uzaptila islam, da ga je svela na puki obred. O islamskom mišljenju "Mladih Muslimana" u ovom mom djelu bit će ukupno oko stotinu stranica. Razumljivo je što se ja usredsređujem na njihovo islamsko mišljenje, ali je također opravdano da mi vi postavljate prethodno pitanje. Prvo, mislim da o pokretu "Mladih Muslimana" treba govoriti izvan oznaške, udbaške i supovske retorike. U mojoj knjizi o "Mladim Muslimanima" govorim u kontekstu diskursa o modernim koncepcijama islama u muslimanskim društvima. Oni su nesumnjivo bili jedan od izraza našeg ovdašnjeg islamskog moderniteta. Drugo, drago mi je da naslućujete gdje je glavni problem mladomuslimanskog mišljenja, recimo njihovog mišljenja iz doba časopisa El-Hidaje (što znači "Uputa", "Naputak u islam"). Već sam rekao da su "Mladi Muslimani" bili alternativni pokret jer su zaobilazili tradicionalnu islamsku ulemu i hodže. Tu prvu fazu "Mladih Muslimana" treba imati na pameti, jer su se ti mladići sklonili pod kišobran jednog također alternativnog ulemanskog kruga poznatog kao "El-Hidaje". Krug "El-Hidaje" imao je briljantne mislioce, vrsne teologe, islamiste i arabiste, Handžića i Dobraču prije svih drugih. "Mladomuslimani" su, kako i samo ime kaže, svojim stupanjem u društvo "El-Hidaje" postali mlado krilo toga pokreta, omladinska sekcija za upućivanje muslimana u islam. Literatura koja je formirala "Mlade Muslimane" u prvoj fazi bila je iz kairskog antiulemanskog intelektualnog kruga koji je sam sebe nazvao "Muslimanska braća". Pokret "Muslimanska braća", kao i naši "Mladi Muslimani", nisu nastali u vakuumu, oni su bili proizvod jednog koncepta islama koji se sastojao u koncepciji moralnog preporađanja muslimanskog društva u kojem se živjelo.
DANI: Pojasnite.
KARIĆ: "Muslimanska braća" su 1928. godine na svom osnivačkom kongresu u Kairu kazali: Halife više nema! Atatürk, Evropa, međunarodna zavjera, nije više važno ko, ukinuli su nam halifu. Muslimani su razjedinjeni, oni su roblje buržoaskog kolonijalizma, a nakon ruske Oktobarske revolucije muslimani su postali također i roblje komunizma. Nešto treba činiti. "Muslimanska braća" nisu smatrali nacionalne države izlazom za muslimane. Smatrali su da je izlaz u islamski orijentiranom moralnom preporodu, a kad se taj preporod ostvari, drugi će se ciljevi sami po sebi ostvariti. Otuda njihova parola "islam je muslimanu jedina domovina". I naši "Mladi Muslimani" imali su u početku vrlo sličnu kohezivnu matricu, u školi su trebali biti učenjem i moralom najbolji, u pomaganju starih i sirotinje najažurniji, u borbi protiv alkoholizma i drugih toksikomanija najhitriji, itd... Optuživali su ulemu i reisove za kompromiserstvo i ljigavost. U mladomuslimanskom mišljenju naglasak na moralu, onom za koji su smatrali da ga promovira islam, odnio je prevagu nad naglaskom na politici, naciji, domovini. U kontekstu "Muslimanske braće" to je značilo da su ih u Egiptu uvijek pobjeđivale nacionalne partije, baš stoga jer se "Muslimanska braća" nisu dokraja formirali kao politička partija. Kad je riječ o našim "Mladim Muslimanima" nakon dolaska socijalističke i komunističke vlasti oni nisu ni mogli, niti su imali slobode i vremena da izrastu u političku partiju. Napominjem da ja u ovoj svojoj knjizi ne donosim zaključke o ideologiji "Mladih Muslimana" na temelju iskaza njihovih protivnika, komunista. To bi bilo isto kao kada biste o bogumilima zaključivali na temelju dokumenata koje je pisala inkvizicija ili papinski istražitelji. Ili o Jevrejima na temelju gestapovskih izvještaja. Izuzimajući oštroumnog Mustafu Busuladžića, stoji činjenica da u prvo vrijeme (zaključujem, naravno, na temelju "mladomuslimanskih" tekstova iz El-Hidaje od 1942. i 1943. pa dalje) "Mladi Muslimani" nisu razvijali islamsko mišljenje koje bi se kulturno profiliralo kao "islam u Bosni". Mladomuslimanski tekstovi objavljeni u El-Hidaji mogli su biti podjednako čitani muslimanima i u Egiptu, Ugandi, ili Sri Lanki... Bili su najčešće bezvremenski i "bezmjesno" intonirani. Govorim ovdje, naravno, o prvoj fazi "mladomuslimanskih" tekstova."
