Forum Klix.ba

Kao uvod u ovu temu poslužiću se dijelovima intervijua sa Dr. Enesom Karićem iz 2002. godine objavljenom u BH Danima:

DANI: Pokret "Mladih Muslimana" definirate kao vjersko-socijalni pokret i smještate ga u "alternativno islamsko mišljenje". Po tvrđenju nekih pripadnika tog pokreta (Teufik Velagić, npr.), oni u svome programu uopće nisu baštinili ideju Bosne, da bi se naknadno historija poigrala i upravo jezgru tog antinacionalnog pokreta "namijenila" vulgarnu političku ulogu "nacionaliziranja bosanskih muslimana". Kako se odnosite prema ovoj i sličnim ocjenama te možete li pojasniti u odnosu na šta je mladomuslimanski pokret alternativan i da li takvo određenje znači da je tokom rata protiv Bosne i Hercegovine političko liderstvo SDA bilo "obojeno" alternativnim islamskim mišljenjem (Izetbegović, Behmen, Kasumagić…)? U kom smislu alternativnim?

KARIĆ: "Mladi Muslimani" su od 1939. do 1945. godine bili alternativa u smislu da su promovirali jedan netradicionalni, neulemanski, nehodžinski islam. "Mladi Muslimani" su smatrali da je stara ulema uzaptila islam, da ga je svela na puki obred. O islamskom mišljenju "Mladih Muslimana" u ovom mom djelu bit će ukupno oko stotinu stranica. Razumljivo je što se ja usredsređujem na njihovo islamsko mišljenje, ali je također opravdano da mi vi postavljate prethodno pitanje. Prvo, mislim da o pokretu "Mladih Muslimana" treba govoriti izvan oznaške, udbaške i supovske retorike. U mojoj knjizi o "Mladim Muslimanima" govorim u kontekstu diskursa o modernim koncepcijama islama u muslimanskim društvima. Oni su nesumnjivo bili jedan od izraza našeg ovdašnjeg islamskog moderniteta. Drugo, drago mi je da naslućujete gdje je glavni problem mladomuslimanskog mišljenja, recimo njihovog mišljenja iz doba časopisa El-Hidaje (što znači "Uputa", "Naputak u islam"). Već sam rekao da su "Mladi Muslimani" bili alternativni pokret jer su zaobilazili tradicionalnu islamsku ulemu i hodže. Tu prvu fazu "Mladih Muslimana" treba imati na pameti, jer su se ti mladići sklonili pod kišobran jednog također alternativnog ulemanskog kruga poznatog kao "El-Hidaje". Krug "El-Hidaje" imao je briljantne mislioce, vrsne teologe, islamiste i arabiste, Handžića i Dobraču prije svih drugih. "Mladomuslimani" su, kako i samo ime kaže, svojim stupanjem u društvo "El-Hidaje" postali mlado krilo toga pokreta, omladinska sekcija za upućivanje muslimana u islam. Literatura koja je formirala "Mlade Muslimane" u prvoj fazi bila je iz kairskog antiulemanskog intelektualnog kruga koji je sam sebe nazvao "Muslimanska braća". Pokret "Muslimanska braća", kao i naši "Mladi Muslimani", nisu nastali u vakuumu, oni su bili proizvod jednog koncepta islama koji se sastojao u koncepciji moralnog preporađanja muslimanskog društva u kojem se živjelo.

DANI: Pojasnite.

KARIĆ: "Muslimanska braća" su 1928. godine na svom osnivačkom kongresu u Kairu kazali: Halife više nema! Atatürk, Evropa, međunarodna zavjera, nije više važno ko, ukinuli su nam halifu. Muslimani su razjedinjeni, oni su roblje buržoaskog kolonijalizma, a nakon ruske Oktobarske revolucije muslimani su postali također i roblje komunizma. Nešto treba činiti. "Muslimanska braća" nisu smatrali nacionalne države izlazom za muslimane. Smatrali su da je izlaz u islamski orijentiranom moralnom preporodu, a kad se taj preporod ostvari, drugi će se ciljevi sami po sebi ostvariti. Otuda njihova parola "islam je muslimanu jedina domovina". I naši "Mladi Muslimani" imali su u početku vrlo sličnu kohezivnu matricu, u školi su trebali biti učenjem i moralom najbolji, u pomaganju starih i sirotinje najažurniji, u borbi protiv alkoholizma i drugih toksikomanija najhitriji, itd... Optuživali su ulemu i reisove za kompromiserstvo i ljigavost. U mladomuslimanskom mišljenju naglasak na moralu, onom za koji su smatrali da ga promovira islam, odnio je prevagu nad naglaskom na politici, naciji, domovini. U kontekstu "Muslimanske braće" to je značilo da su ih u Egiptu uvijek pobjeđivale nacionalne partije, baš stoga jer se "Muslimanska braća" nisu dokraja formirali kao politička partija. Kad je riječ o našim "Mladim Muslimanima" nakon dolaska socijalističke i komunističke vlasti oni nisu ni mogli, niti su imali slobode i vremena da izrastu u političku partiju. Napominjem da ja u ovoj svojoj knjizi ne donosim zaključke o ideologiji "Mladih Muslimana" na temelju iskaza njihovih protivnika, komunista. To bi bilo isto kao kada biste o bogumilima zaključivali na temelju dokumenata koje je pisala inkvizicija ili papinski istražitelji. Ili o Jevrejima na temelju gestapovskih izvještaja. Izuzimajući oštroumnog Mustafu Busuladžića, stoji činjenica da u prvo vrijeme (zaključujem, naravno, na temelju "mladomuslimanskih" tekstova iz El-Hidaje od 1942. i 1943. pa dalje) "Mladi Muslimani" nisu razvijali islamsko mišljenje koje bi se kulturno profiliralo kao "islam u Bosni". Mladomuslimanski tekstovi objavljeni u El-Hidaji mogli su biti podjednako čitani muslimanima i u Egiptu, Ugandi, ili Sri Lanki... Bili su najčešće bezvremenski i "bezmjesno" intonirani. Govorim ovdje, naravno, o prvoj fazi "mladomuslimanskih" tekstova."

da ideološki povežeš ove pokrete dovoljno je pročitati "Islamsku dekleraciju"...imate je na službenoj stranici SDA

isto tako dobru analizu političkih ideja dao je Š. Filandra u svojim radovima

BTW...odlična tema

Turska AKP partija

Bosnjacka SDA partija

Egipatska Muslimanska braca


sve su to porijeklom pripadnici ihvanija,,ili ikhwanul muslimin,moderni islamski pokret koji je osnovan od Hassana el Benna,prilicno liberalni,nisu za serijatsku republiku ali jesu za uticaj serijata na vlast


SDA i AKP su se skroz modernizovali,,,a i MB dijelom u Egiptu(vidite izjave ovih dana)

Sehid Hassan el Benna:(slika prilicno govori o kakvim ljudima se radi,fes i kravata,zapadno i islamsko...nisu to neki divlji islamisti)

Ne znam što bi bila suština ove teme, ili koje je pitanje skriveno ovdje.
Muslimanska braća kod nas, ilitiga Mladi Muslimani, ili egipatska Muslimanska Braća?
Konfuzno je.
Ali eto, ti Mladi Muslimani i oko toga društvance u prošlosti kod nas? Mislim da je interesantan podatak da su ih Ustaše krajem rata u Sarajevu i šire ubijali ko cuke, Luburić lično, čak mnoge i u redarstvu, Ustašama i domobranima čak koji su se zatekli. Što nije Luburić stigo stigli su komunisti kasnije.
Šta je Luburiću bilo da se okomi na njih? Prevrtljivost, domunđavanje sa četnicima i partizanima, ali i najbitnije je da su ti i oko toga društvanca Mladi Muslimani zapravo bili neka vrst crne berze. Šverceri, pod krinkom humanitarnog rada čak prikupljali hranu po Slavoniji i dopremali u Sarajevo pa prodavali. Koristili gužvu. Svaka sličnost sa ratom 92-95 je sasvim slučajna.
Švercalo se i sa Nijemcima, i oni su NDH vlastima jednostavno dojadili. Isto su nastavili i nakon rata koristeči nestašicu i oskudicu ali i komunistima su dodijali brzo pa su do 1949. godine svi likvidirani ili pozatvarani. To je bio više uzrok nego neko ideološko razmimoilaženje između njih i crvenih.
Jeste u jednom momentu neki iz Mostara na sudu izvalio kako je on za Ameriku a protiv komunista, ali te 1949. godine je i komunistička Jugoslavija prešla na stranu Amerike a protiv Sovjetskog Saveza tako da u suštini to nije bio razlog da se četvorka među kojom je ovaj bio osudi na smrt, nego Bog te pito koje relacije. Načurili su im ovi novi spomen ploču na mezarju KOVAĆI.

Šta je Luburiću bilo da se okomi na njih? Prevrtljivost, domunđavanje sa četnicima i partizanima, ali i najbitnije je da su ti i oko toga društvanca Mladi Muslimani zapravo bili neka vrst crne berze. Šverceri, pod krinkom humanitarnog rada čak prikupljali hranu po Slavoniji i dopremali u Sarajevo pa prodavali. Koristili gužvu. Svaka sličnost sa ratom 92-95 je sasvim slučajna.

Interesantno. Izvori?

Alija se u onom ratu kretao po Bosni bez naoruzanja sto je prilicno hrabro drzanje.

ne_pretenciozan wrote:Ne znam što bi bila suština ove teme, ili koje je pitanje skriveno ovdje.
Muslimanska braća kod nas, ilitiga Mladi Muslimani, ili egipatska Muslimanska Braća?
Konfuzno je.
Ali eto, ti Mladi Muslimani i oko toga društvance u prošlosti kod nas? Mislim da je interesantan podatak da su ih Ustaše krajem rata u Sarajevu i šire ubijali ko cuke, Luburić lično, čak mnoge i u redarstvu, Ustašama i domobranima čak koji su se zatekli. Što nije Luburić stigo stigli su komunisti kasnije.
Šta je Luburiću bilo da se okomi na njih? Prevrtljivost, domunđavanje sa četnicima i partizanima, ali i najbitnije je da su ti i oko toga društvanca Mladi Muslimani zapravo bili neka vrst crne berze. Šverceri, pod krinkom humanitarnog rada čak prikupljali hranu po Slavoniji i dopremali u Sarajevo pa prodavali. Koristili gužvu. Svaka sličnost sa ratom 92-95 je sasvim slučajna.
Švercalo se i sa Nijemcima, i oni su NDH vlastima jednostavno dojadili. Isto su nastavili i nakon rata koristeči nestašicu i oskudicu ali i komunistima su dodijali brzo pa su do 1949. godine svi likvidirani ili pozatvarani. To je bio više uzrok nego neko ideološko razmimoilaženje između njih i crvenih.
Jeste u jednom momentu neki iz Mostara na sudu izvalio kako je on za Ameriku a protiv komunista, ali te 1949. godine je i komunistička Jugoslavija prešla na stranu Amerike a protiv Sovjetskog Saveza tako da u suštini to nije bio razlog da se četvorka među kojom je ovaj bio osudi na smrt, nego Bog te pito koje relacije. Načurili su im ovi novi spomen ploču na mezarju KOVAĆI.

18. Feb. 2011. 18:51 Banned user for reason “zabranjeno kloniranje”
» ne_pretenciozan

ne_pretenciozan wrote:Ne znam što bi bila suština ove teme, ili koje je pitanje skriveno ovdje.
Muslimanska braća kod nas, ilitiga Mladi Muslimani, ili egipatska Muslimanska Braća?
Konfuzno je.

Nema razloga da ova tema ne obuhvati i egipatsku Muslimansku braću, ihvanije ili bilo šta vezano za političko djelovanje muslimana u periodu između dva svijetska rata. Međutim ono najinteresantnije jeste kako su ta globalna ideološka i politička kretanja u muslimanskom svijetu uticala na BiH i pojavu refleksija ovih kretanja kao što je mladomuslimanski pokret.

Zato sam u uvodu teme i dao interviju sa Karićem u kojem on donosi neke pojedinosti vezano za vezu između ideoloških korjena pokreta Mladih muslimana koji su nastali na temeljima teza koje je postavio pokret Muslimanska braća. Ja nisam imao prilike puno saznati o svemu ovome i interesuje me sve. Naročito me zanima djelovanja grupe El-Hidaje tokom drugog svijetskog rata i njihov uticaj na odnos prema Njemcima, NDH i političkom i odbrambenom djelovanju muslimana u BiH.

Mislim da je ova tema generalno vrlo slabo obrađena i da se zanemaruje njen istorijski značaj. Današnja politička scena kao i ideološka opredjeljenja Bošnjaka praktično su izrasla iz ovih korijena. Kada se govori o nacionalnom formiranju Bošnjaka odnosno kašnjenju nacionalne emancipacije ovog naroda često se zanemaruje uticaj muslimanskih doktrina koje se protive nacionalnom okupljanju muslimana.

U BiH je po ovom pitanju naročito značajan stav uleme te intelektualaca okupljenih oko pokreta Mladi muslimani čiji su stavovi bili inspirisani tezom Muslimanske braće: "islam je muslimanu jedina domovina". Dakle ukoliko je ovo bio stav muslimanske intelektualne i vjerske elite onda je jasno zašto su BH muslimani bili bez ikakve državotvorne i nacionalne ideje i koncepcije koja je rezultirala potpunom političkom marginalizacijom i fizičkim istrebljenjem sa mnogih područja na kojima su živjeli. Dio istorijske odgovornosti za sudbinu BH muslimana u 20. vijeku svakako nose pokreti i pojedinci odnosno intelektualna i ideološka elita kao i ideje kojima su vođeni. Uloga muslimanske feudalne elite poprilično je jasna ali mislim da je nedovoljno rečeno o ulozi političkih i ideoloških grupa bliskih teološki krugovima i njihovom djelovanju i uticaju.

Obzirom da na ovom forumu nema ni jedna slična tema volio bi da se uključe svi koji su bolje upoznati sa ličnostima i događajima vezanim za navedeno.

Nezbilj wrote:
"islam je muslimanu jedina domovina". Dakle ukoliko je ovo bio stav muslimanske intelektualne i vjerske elite onda je jasno zašto su BH muslimani bili bez ikakve državotvorne i nacionalne ideje i koncepcije koja je rezultirala potpunom političkom marginalizacijom i fizičkim istrebljenjem sa mnogih područja na kojima su živjeli. Dio istorijske odgovornosti za sudbinu BH muslimana u 20. vijeku svakako nose pokreti i pojedinci odnosno intelektualna i ideološka elita kao i ideje kojima su vođeni.

Ne može li se onda iz ovoga izvuči zaključak da je Alija Izetbegović, kao Mladi musliman, svojim političkim angažmanom 40. godina kasnije, zapravo pkušao izvršiti korekciju svog Mladomuslimanstva.

Kaligula I wrote:

Nezbilj wrote:
"islam je muslimanu jedina domovina". Dakle ukoliko je ovo bio stav muslimanske intelektualne i vjerske elite onda je jasno zašto su BH muslimani bili bez ikakve državotvorne i nacionalne ideje i koncepcije koja je rezultirala potpunom političkom marginalizacijom i fizičkim istrebljenjem sa mnogih područja na kojima su živjeli. Dio istorijske odgovornosti za sudbinu BH muslimana u 20. vijeku svakako nose pokreti i pojedinci odnosno intelektualna i ideološka elita kao i ideje kojima su vođeni.

Ne može li se onda iz ovoga izvuči zaključak da je Alija Izetbegović, kao Mladi musliman, svojim političkim angažmanom 40. godina kasnije, zapravo pkušao izvršiti korekciju svog Mladomuslimanstva.

Pokusao je tek kada je uvidio da su on i njegovi mladomuslimani zapravo jedna mala grupica bezveznjaka, na margini cak i u sopstvenoj, takodjer bezveznjackoj, partiji.

Kaligula I wrote:

Nezbilj wrote:
"islam je muslimanu jedina domovina". Dakle ukoliko je ovo bio stav muslimanske intelektualne i vjerske elite onda je jasno zašto su BH muslimani bili bez ikakve državotvorne i nacionalne ideje i koncepcije koja je rezultirala potpunom političkom marginalizacijom i fizičkim istrebljenjem sa mnogih područja na kojima su živjeli. Dio istorijske odgovornosti za sudbinu BH muslimana u 20. vijeku svakako nose pokreti i pojedinci odnosno intelektualna i ideološka elita kao i ideje kojima su vođeni.

Ne može li se onda iz ovoga izvuči zaključak da je Alija Izetbegović, kao Mladi musliman, svojim političkim angažmanom 40. godina kasnije, zapravo pkušao izvršiti korekciju svog Mladomuslimanstva.

Slično pitanje postavili su Dani REnesu Kariću. Evo šta je odgovorio:
DANI: Pokret "Mladih Muslimana" definirate kao vjersko-socijalni pokret i smještate ga u "alternativno islamsko mišljenje". Po tvrđenju nekih pripadnika tog pokreta (Teufik Velagić, npr.), oni u svome programu uopće nisu baštinili ideju Bosne, da bi se naknadno historija poigrala i upravo jezgru tog antinacionalnog pokreta "namijenila" vulgarnu političku ulogu "nacionaliziranja bosanskih muslimana". Kako se odnosite prema ovoj i sličnim ocjenama te možete li pojasniti u odnosu na šta je mladomuslimanski pokret alternativan i da li takvo određenje znači da je tokom rata protiv Bosne i Hercegovine političko liderstvo SDA bilo "obojeno" alternativnim islamskim mišljenjem (Izetbegović, Behmen, Kasumagić…)? U kom smislu alternativnim?

KARIĆ: "Mladi Muslimani" su od 1939. do 1945. godine bili alternativa u smislu da su promovirali jedan netradicionalni, neulemanski, nehodžinski islam. "Mladi Muslimani" su smatrali da je stara ulema uzaptila islam, da ga je svela na puki obred. O islamskom mišljenju "Mladih Muslimana" u ovom mom djelu bit će ukupno oko stotinu stranica. Razumljivo je što se ja usredsređujem na njihovo islamsko mišljenje, ali je također opravdano da mi vi postavljate prethodno pitanje. Prvo, mislim da o pokretu "Mladih Muslimana" treba govoriti izvan oznaške, udbaške i supovske retorike. U mojoj knjizi o "Mladim Muslimanima" govorim u kontekstu diskursa o modernim koncepcijama islama u muslimanskim društvima. Oni su nesumnjivo bili jedan od izraza našeg ovdašnjeg islamskog moderniteta. Drugo, drago mi je da naslućujete gdje je glavni problem mladomuslimanskog mišljenja, recimo njihovog mišljenja iz doba časopisa El-Hidaje (što znači "Uputa", "Naputak u islam"). Već sam rekao da su "Mladi Muslimani" bili alternativni pokret jer su zaobilazili tradicionalnu islamsku ulemu i hodže. Tu prvu fazu "Mladih Muslimana" treba imati na pameti, jer su se ti mladići sklonili pod kišobran jednog također alternativnog ulemanskog kruga poznatog kao "El-Hidaje". Krug "El-Hidaje" imao je briljantne mislioce, vrsne teologe, islamiste i arabiste, Handžića i Dobraču prije svih drugih. "Mladomuslimani" su, kako i samo ime kaže, svojim stupanjem u društvo "El-Hidaje" postali mlado krilo toga pokreta, omladinska sekcija za upućivanje muslimana u islam. Literatura koja je formirala "Mlade Muslimane" u prvoj fazi bila je iz kairskog antiulemanskog intelektualnog kruga koji je sam sebe nazvao "Muslimanska braća". Pokret "Muslimanska braća", kao i naši "Mladi Muslimani", nisu nastali u vakuumu, oni su bili proizvod jednog koncepta islama koji se sastojao u koncepciji moralnog preporađanja muslimanskog društva u kojem se živjelo.

DANI: Pojasnite.

KARIĆ: "Muslimanska braća" su 1928. godine na svom osnivačkom kongresu u Kairu kazali: Halife više nema! Atatürk, Evropa, međunarodna zavjera, nije više važno ko, ukinuli su nam halifu. Muslimani su razjedinjeni, oni su roblje buržoaskog kolonijalizma, a nakon ruske Oktobarske revolucije muslimani su postali također i roblje komunizma. Nešto treba činiti. "Muslimanska braća" nisu smatrali nacionalne države izlazom za muslimane. Smatrali su da je izlaz u islamski orijentiranom moralnom preporodu, a kad se taj preporod ostvari, drugi će se ciljevi sami po sebi ostvariti. Otuda njihova parola "islam je muslimanu jedina domovina". I naši "Mladi Muslimani" imali su u početku vrlo sličnu kohezivnu matricu, u školi su trebali biti učenjem i moralom najbolji, u pomaganju starih i sirotinje najažurniji, u borbi protiv alkoholizma i drugih toksikomanija najhitriji, itd... Optuživali su ulemu i reisove za kompromiserstvo i ljigavost. U mladomuslimanskom mišljenju naglasak na moralu, onom za koji su smatrali da ga promovira islam, odnio je prevagu nad naglaskom na politici, naciji, domovini. U kontekstu "Muslimanske braće" to je značilo da su ih u Egiptu uvijek pobjeđivale nacionalne partije, baš stoga jer se "Muslimanska braća" nisu dokraja formirali kao politička partija. Kad je riječ o našim "Mladim Muslimanima" nakon dolaska socijalističke i komunističke vlasti oni nisu ni mogli, niti su imali slobode i vremena da izrastu u političku partiju. Napominjem da ja u ovoj svojoj knjizi ne donosim zaključke o ideologiji "Mladih Muslimana" na temelju iskaza njihovih protivnika, komunista. To bi bilo isto kao kada biste o bogumilima zaključivali na temelju dokumenata koje je pisala inkvizicija ili papinski istražitelji. Ili o Jevrejima na temelju gestapovskih izvještaja. Izuzimajući oštroumnog Mustafu Busuladžića, stoji činjenica da u prvo vrijeme (zaključujem, naravno, na temelju "mladomuslimanskih" tekstova iz El-Hidaje od 1942. i 1943. pa dalje) "Mladi Muslimani" nisu razvijali islamsko mišljenje koje bi se kulturno profiliralo kao "islam u Bosni". Mladomuslimanski tekstovi objavljeni u El-Hidaji mogli su biti podjednako čitani muslimanima i u Egiptu, Ugandi, ili Sri Lanki... Bili su najčešće bezvremenski i "bezmjesno" intonirani. Govorim ovdje, naravno, o prvoj fazi "mladomuslimanskih" tekstova.

DANI: Da li su takvi i tekstovi i ukupno "islamsko mišljenje" Alije Izetbegovića?

KARIĆ: Izetbegović kao mislilac, i posebno kao islamski mislilac, dolazi kasnije. Kad je islamsko mišljenje posrijedi, mislim da Alija Izetbegović nije "Mladi Musliman". Baš zato što u mnogim svojim tekstovima i knjigama mnogo misli, a malo moralizira, Izetbegović svojim mišljenjem ne pripada "Mladim Muslimanima". Da se razumijemo, ja ovim ne tvrdim da Izetbegović nekada nije bio "Mladi Musliman" ili da svojim uspomenama iz mladosti njima ne pripada. Ali, ako ocjenjujemo mišljenje kao mišljenje, a to je bila moja zadaća na stranicama knjige o kojoj je ovdje riječ, zaključio sam da većina Izetbegovićevih teorijskih tekstova pripada prije svega jednom liberalnom islamu, rekao bih, jednom otvorenom islamu. Čak bih kazao da većina Izetbegovićevih tekstova pripada jednom sjajnom žanru koji je nastao u dvadesetom stoljeću a nazvali su ga "islamskom teologijom i filozofijom oslobođenja". Tu spada filozof i pjesnik Muhamed Ikbal, zatim Fazlur Rahman, potom Muhamed Asad, itd. Komparirao sam Izetbegovićeve tekstove sa mnogim drugim srodnim tekstovima koje su napisali muslimani 20. stoljeća na arapskom, njemačkom ili engleskom jeziku. Vjerujte mi, govorim vam kao upućen čovjek, Izetbegovićevo islamsko mišljenje je u samom vrhu. Bog u tekstovima Alije Izetbegovića je Bog podaritelj slobode. U njegovoj odličnoj knjizi Islam između Istoka i Zapada islam se naglašeno definira kao sloboda čovjeka, sloboda čovječanstva za Boga, ali i za sve plemenite mogućnosti čovjeka. A to znači, nadalje, da čovjek drugoga čovjeka treba darivati slobodom, ili mu slobodu barem ne uskraćivati.