#1 Bakir Hadziomerovic: Najveca greska SDP-a je SDA!
Posted: 06/02/2011 20:42
Ovaj interesantni osvrt sam procitao na nekim portalima,ovdje ne,mada je u novom kontekstu desavanja na FTV-u u kojem su akteri sukoba sa uredjivackom politikom SDA i njeni celnici,sa urednicima programa,te rukovodstvom ove medijske kuce,a cini mi se da je izazvano nedavnim gostovanje Radoncica Fahrudina u emisiji 60 minuta,a potkrijepljeno danasnjom anketom u kojoj je preko 60 % ljudi protiv koalicije sa SDA apsolutno atraktivno.Osvrt je apsolutno konkretan,mada sa malim zakasnjenjem,jer ona nemoguca i neprincipijelna koalicija je za one koji se razumiju u politiku barem malo od samo pocetka bila u najmanju ruku - bizarna.Zivo me zanima sta ce zagovornici ove koalicije koji su u ovom nesretnom dvojcu nasli spas socijaldemokratske ideje u BiH reci sada na ovo?
Bakir Hadziomerovic-"UZALUD VAM TRUD BIRAČI: Kardinalna greška SDP-a"
"Volio bih da me vrijeme demantira, ali bojim se da je SDP sklapanjem pakta sa SDA izgubio historijsku priliku da od BiH napravi normalnu državu.
Ni pet mjeseci nakon izbora Bosna i Hercegovina još uvijek nema državnu vladu. Da stvar bude gora, u ovom trenutku se niti ne naziru konture buduće vladajuće koalicije koja bi, kao, našu zemlju trebalo da povede u evropske integracije.
UBISTVO NA KREDIT
Za to vrijeme vlast u Republici Srpskoj uz podršku tamošnjih mafijaških medija privodi kraju sataniziranje svakog ko drugačije misli od Velikog vođe i sve to uz glasnu šutnju međunarodnih zvaničnika. Budući da novca u republičkosrpskoj kasi više nema („kiseli“ se na računima probranih režimskih autoriteta) a da je glad zakucala na vrata svakog stanovnika ovog bh. entiteta, režim je krenuo u medijski projekat izmišljanja neprijatelja i navodnog očuvanja ustavne pozicije RS. Tako dojučerašnji „oslobodioci Republike Srpske“, nakon što su najavili proteste zbog neispunjenih obećanja SNSD-a, postaju izdajnici, a javne ličnosti koje imalo drže do vlastitog obraza proglašavju se reketašima, kriminalcima i plaćenicima. I dok političkim ucjenama nezabilježenim u postdejtonskoj BiH Milorad Dodik i njegovi jurišnici blokiraju formiranje državnog parlamenta, „tehničko“ Vijeće minstara Nikole Špirića svojim višemjesečnim (ne)radom ubija i ono malo preostalog međunarodnog kredibiliteta jedne podijeljene i razorene države.
KO JE OVDJE POBIJEDIO?!
U vrijeme kad Dodikov režim svakodnevno granatira Sud i Tužiteljstvo BiH, dok „zapišava entitetsku među“ i u svakoj zgodnoj prilici osporava cjelovitost države članice Ujedinjenih naroda, na drugom kraju zemlje, u Federaciji BiH dakle, traje iscrpljujuća borba oko (ne)ulaska dva HDZ-a u vlast. Identično Dodiku, Dragan Čović i Božo Ljubić izborne su rezultate svojih stranaka pretvorile u svojevrsni „svehrvatski referendum“ koji ih, eto, legitimira kao jedine istinske zastupnike nacionalnih interesa bh. Hrvata. Iako se s razlogom očekivalo da će se nakon što su SDP, SDA, HSP i Narodna stranka Radom za boljitak potpisale čuvenu „Platofrmu“, vlast u Federaciji formirati relativno brzo, to se evo još nije dogodilo. Mnogo je činjenica koje bi se u priči o neformiranju federalne vladajuće koalicije mogle tretirati kao „politika pritiska“ na pobjednički SDP. Ipak, ne čini mi se nerazumnom konstatacija da je najveći krivac za pat poziciju u kojoj se trenutno nalazimo Stranka demokratske akcije, preciznije poznata mešetarska politika lidera te stranke Sulejmana Tihića. Oni koji duže pamte će se sjetiti da je Tihić u svojim prvim reakcijama na „Platformu“ govorio o novoj parlamentarnoj većini „otvorenoj za sve stranke koje žele da se pridruže i potpišu dokument“.
O ČEMU SE OVDJE RADI?
Nije prošlo ni mjesec dana od tada a Tihić je okrenuo ploču i poručio kako je „neophodno da oba HDZ-a uđu u vlast bez obzira na odbijanje tih stranaka da potpišu Platformu“. Rekli bi ništa neočekivano od zagovornika politike čija je najblistavija doktrina da se „do podne misli jedno a popodne drugo“, ali u ovom slučaju radi se o znatno ozbiljnijoj manifestaciji političkog licemjerstva. Naime, ovih dana sam se i na vlastitom primjeru uvjerio da je Sulejman Tihić (kao uostalom i njegov najbliži saradnik Mirsad Kebo) običan petljanac ali moje privatne impresije o njemu su ipak manje bitne u odnosu na politička muljanja osobe pod čijim je rukovodstvom 3. oktobra prošle godine SDA ostvarila najgori izborni rezultat u svom dvadesetogodišnjem postojanju. Iako je dakle SDP na kritici katastrofalne politike bivše vlasti prvi put ubjedljivo pobijedio na izborima, SDA se zahvaljujući „vještini pregovaračke obmane“ svog predsjednika ipak ugurala u vladajuću koaliciju. I umjesto da bude sretan i zadovoljan zbog činjenice da je za sebe i svoje saradnike osigurao još četiri godine lagodnog života (u kojem se tradicionalno dobro zarađuje i ništa korisno ne radi), Tihić se od od najvećeg krivca za sve loše što se u bh. politici događalo u protekle četiri godine samopromovirao u lidera „platformske“, da ne kažemo reformske vladajuće koalicije. On je taj, a ne Zlatko Lagumdžija, koji okuplja novu parlamentarnu većinu. On je taj koji danas senzacionalno otkriva kako je „država u krizi i da nam treba odgovorna vlast“. Tihić a ne Lagumdžija, najavljuje bolje dane za svakog stanovnika zemlje, borbu protiv kriminala i korupcije, velike infrastrukturne projekte... Da nije tragično bilo bi komično. Ulaskom u vlast sa SDA ( a Tihić će se potruditi da se tu nađu i njegovi prijatelji iz oba HDZ-a, te SNSD) SDP je napravio, moguće i kardinalnu, grešku. Jer kako krenuti naprijed sa strankama i liderima koji su nas i gurnuli u ovo blato? Kako od Tihića preko noći napraviti reformatora a da pritom i sam ne primjenjuješ političke metode šefa SDA zasnovane na lažima, sitnim i krupnim prevarama?
Teško je, skoro pa nemoguće, napraviti bilo kakve promjene u koaliciji sa SDA i dva HDZ-a. Postavlja se tada pitanje, zašto su građani u BiH glasali za promjene? Čemu onda izbori? Ili je na repertoaru ona: Uzalud vam trud birači..."
Bakir Hadziomerovic-"UZALUD VAM TRUD BIRAČI: Kardinalna greška SDP-a"
"Volio bih da me vrijeme demantira, ali bojim se da je SDP sklapanjem pakta sa SDA izgubio historijsku priliku da od BiH napravi normalnu državu.
Ni pet mjeseci nakon izbora Bosna i Hercegovina još uvijek nema državnu vladu. Da stvar bude gora, u ovom trenutku se niti ne naziru konture buduće vladajuće koalicije koja bi, kao, našu zemlju trebalo da povede u evropske integracije.
UBISTVO NA KREDIT
Za to vrijeme vlast u Republici Srpskoj uz podršku tamošnjih mafijaških medija privodi kraju sataniziranje svakog ko drugačije misli od Velikog vođe i sve to uz glasnu šutnju međunarodnih zvaničnika. Budući da novca u republičkosrpskoj kasi više nema („kiseli“ se na računima probranih režimskih autoriteta) a da je glad zakucala na vrata svakog stanovnika ovog bh. entiteta, režim je krenuo u medijski projekat izmišljanja neprijatelja i navodnog očuvanja ustavne pozicije RS. Tako dojučerašnji „oslobodioci Republike Srpske“, nakon što su najavili proteste zbog neispunjenih obećanja SNSD-a, postaju izdajnici, a javne ličnosti koje imalo drže do vlastitog obraza proglašavju se reketašima, kriminalcima i plaćenicima. I dok političkim ucjenama nezabilježenim u postdejtonskoj BiH Milorad Dodik i njegovi jurišnici blokiraju formiranje državnog parlamenta, „tehničko“ Vijeće minstara Nikole Špirića svojim višemjesečnim (ne)radom ubija i ono malo preostalog međunarodnog kredibiliteta jedne podijeljene i razorene države.
KO JE OVDJE POBIJEDIO?!
U vrijeme kad Dodikov režim svakodnevno granatira Sud i Tužiteljstvo BiH, dok „zapišava entitetsku među“ i u svakoj zgodnoj prilici osporava cjelovitost države članice Ujedinjenih naroda, na drugom kraju zemlje, u Federaciji BiH dakle, traje iscrpljujuća borba oko (ne)ulaska dva HDZ-a u vlast. Identično Dodiku, Dragan Čović i Božo Ljubić izborne su rezultate svojih stranaka pretvorile u svojevrsni „svehrvatski referendum“ koji ih, eto, legitimira kao jedine istinske zastupnike nacionalnih interesa bh. Hrvata. Iako se s razlogom očekivalo da će se nakon što su SDP, SDA, HSP i Narodna stranka Radom za boljitak potpisale čuvenu „Platofrmu“, vlast u Federaciji formirati relativno brzo, to se evo još nije dogodilo. Mnogo je činjenica koje bi se u priči o neformiranju federalne vladajuće koalicije mogle tretirati kao „politika pritiska“ na pobjednički SDP. Ipak, ne čini mi se nerazumnom konstatacija da je najveći krivac za pat poziciju u kojoj se trenutno nalazimo Stranka demokratske akcije, preciznije poznata mešetarska politika lidera te stranke Sulejmana Tihića. Oni koji duže pamte će se sjetiti da je Tihić u svojim prvim reakcijama na „Platformu“ govorio o novoj parlamentarnoj većini „otvorenoj za sve stranke koje žele da se pridruže i potpišu dokument“.
O ČEMU SE OVDJE RADI?
Nije prošlo ni mjesec dana od tada a Tihić je okrenuo ploču i poručio kako je „neophodno da oba HDZ-a uđu u vlast bez obzira na odbijanje tih stranaka da potpišu Platformu“. Rekli bi ništa neočekivano od zagovornika politike čija je najblistavija doktrina da se „do podne misli jedno a popodne drugo“, ali u ovom slučaju radi se o znatno ozbiljnijoj manifestaciji političkog licemjerstva. Naime, ovih dana sam se i na vlastitom primjeru uvjerio da je Sulejman Tihić (kao uostalom i njegov najbliži saradnik Mirsad Kebo) običan petljanac ali moje privatne impresije o njemu su ipak manje bitne u odnosu na politička muljanja osobe pod čijim je rukovodstvom 3. oktobra prošle godine SDA ostvarila najgori izborni rezultat u svom dvadesetogodišnjem postojanju. Iako je dakle SDP na kritici katastrofalne politike bivše vlasti prvi put ubjedljivo pobijedio na izborima, SDA se zahvaljujući „vještini pregovaračke obmane“ svog predsjednika ipak ugurala u vladajuću koaliciju. I umjesto da bude sretan i zadovoljan zbog činjenice da je za sebe i svoje saradnike osigurao još četiri godine lagodnog života (u kojem se tradicionalno dobro zarađuje i ništa korisno ne radi), Tihić se od od najvećeg krivca za sve loše što se u bh. politici događalo u protekle četiri godine samopromovirao u lidera „platformske“, da ne kažemo reformske vladajuće koalicije. On je taj, a ne Zlatko Lagumdžija, koji okuplja novu parlamentarnu većinu. On je taj koji danas senzacionalno otkriva kako je „država u krizi i da nam treba odgovorna vlast“. Tihić a ne Lagumdžija, najavljuje bolje dane za svakog stanovnika zemlje, borbu protiv kriminala i korupcije, velike infrastrukturne projekte... Da nije tragično bilo bi komično. Ulaskom u vlast sa SDA ( a Tihić će se potruditi da se tu nađu i njegovi prijatelji iz oba HDZ-a, te SNSD) SDP je napravio, moguće i kardinalnu, grešku. Jer kako krenuti naprijed sa strankama i liderima koji su nas i gurnuli u ovo blato? Kako od Tihića preko noći napraviti reformatora a da pritom i sam ne primjenjuješ političke metode šefa SDA zasnovane na lažima, sitnim i krupnim prevarama?
Teško je, skoro pa nemoguće, napraviti bilo kakve promjene u koaliciji sa SDA i dva HDZ-a. Postavlja se tada pitanje, zašto su građani u BiH glasali za promjene? Čemu onda izbori? Ili je na repertoaru ona: Uzalud vam trud birači..."
...
i lopovi,prestali biti sve to cisto onako....ili zato sto su jos pred izbore dogovorili tu presutnu koaliciju sa SDP-om.
.....hocemo li morati stavljati kamencice u cipele 
