Za svaki dan ministru će, po zakonu, biti isplaćene dnevnice od 65 eura dnevno, a koliko će iz budžeta biti potrošeno za njegov boravak i prevoz na drugi kraj svijeta to još niko ne zna.
To za BiH i ne bi bilo ništa novo da ministru Alkalaju, kao i svim njegovim kolegama iz starog saziva Savjeta ministara BiH, još prije četiri mjeseca nije istekao mandat. Kako Alkalaj trenutno nema šefa, na odgovornost bi ga mogla pozvati tek Stranka za BiH čiji je kadar. Da li će to i uraditi, odgovara generalni sekretar stranke Zenan Šabanac.
„To, naravno, može biti predmet raznih istraga. Mi smo spremni da reagujemo u slučaju da se ispostavi da je bilo nelegalnog trošenja novca“, kazao je on.
Pored toga što se ministar, kao rijetko koji prije njega, naputovao oko svijeta i po nekoliko puta, Alkalaj je u četiri mjecesa tehničkog, ili bolje reći turističkog mandata po nekoliko dana putovao u Azerbejdžan, Kipar, Berlin, Maroko, Maltu, Slovačku, čak tri puta za dva mjeseca bio je u Njujorku, a potom u Dejtonu.
Tokom ljeta ministar je birao destinacije poput Bleda i Dubrovnika, a revizorski izvještaj za 2009. godinu pokazao je da je Ministarstvo vanjskih poslova BiH na troškove putovanja potrošilo više od milion eura.
Teniski teren u Melburnu tokom Australian Opena, 17. januar 2011.
Isti dan kada je objavljeno da ministar Alkalaj putuje na Australia Open stigla je i najava da će hljeb i brašno uskoro ponovo poskupjeti.
To, naravno, nema nikakave veze sa ministrom Alkalajom koji, sudeći po planu putovanja, jede uglavnom u inostranstvu, ali oni čiji novac Alakalaj troši, prije svih penzioneri, za ministrovu rastrošnost imaju samo jednu riječ, kaze Omer Efendić iz Udruženja penzionera Federacije.
„Sramota i bezobrazluk. Nemaju ljudi mjere zaista. Dok drugi ljudi gladuju, dok više od 50 posto penzionera u zoni ekstremnog siromaštva veoma teško preživljava, oni hodaju i troše narodne pare“, kazao je Efendić.
Tokom svog mandata stigao je Sven Alkalaj da posjeti i Bruneje i Maleziju. Čudi, međutim, da je najrjeđe bio u Briselu, što bi se očekivalo od ministra vanjskih poslova zemlje koja teži da se integriše u evroatlantske institucije.
Ukoliko se i zadržao na evropskom tlu, poput posjete Velikoj Britaniji Alkalaj u Londonu sastao sa osnivačicom Cherie Blair fondacije za žene, koja ga je zamolila za podršku BiH, kao nestalne članice Savjeta bezbjednosti, za inicijativu za proglašenje Dana udovica u Generalnoj skupštine UN-a, a „zbog, nažalost, velikog broja udovica u BiH“.
"Ne dalje i ne više"
Rezultati rada ministra vanjskih poslova BiH bili su tema istraživanja i NVO Centri civilnih inicijativa, o kojima analitičar Denis Telić kaže:
„Putovanja je bilo i previše – prošle su četiri godine njegovog mandata, a mi i dalje nemamo zakona o vanjskim poslovima BiH, i dalje nemamo druge zakone - o potpisivanju međunarodnih ugovora itd.“
Iako postoji Zakon o javnom pristupu informacijama, u BiH je gotovo nemoguće saznati koliko su novca Alkalaj i drugi ministri u tehničkom mandatu, od oktobra prošle godine do danas, potrošili na putovanja i dnevnice, kaže analitičar Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić. Gotovo nemoguće je saznati i šta su radili na tim putovanjima, dodaje Korajlić.
Korajlić: To je apsolutno neviđeno na koji način svi ovi naši ministri i predstavnici vlasti u tehničkom mandatu troše sredstva građana i budžetska sredstva.
„To je apsolutno neviđeno na koji način svi ovi naši ministri i predstavnici vlasti u tehničkom mandatu troše sredstva građana i budžetska sredstva, a da se niko ne zapita kako je to uopšte moguće i ko odgovara za njih. Tako isto i ministar, uskoro bivši, Alkalaj putuje, hoda, troši novac, a da se ustvari ni ne zna šta postiže tim svojim putovanjima“, rekla je Korajlić.
Nažalost, neodgovornost bh. političara i njihovih politika je postala svakodnevnica i to više nikoga u BiH ne čudi, ističe politički analitičar i publicista Esad Bajtal.
„U tom smislu treba razumjeti i putovanja koja javnosti nisim ničim obrazložena, koja javnosti nisu ponudila nikakvo ekonomsko opravdanje i koja, uz to, ukoliko je to tačno, nude za svoje finale prisustvo nekom sportskom finalu. Koliko je sati sa bh. politikom da se očitati iz jednog takvog gesta“, kazao je Bajtal.
I sve ovo se dešava u zemlji u kojoj je gotovo 40 posto stanovništva nezaposleno, u kojoj ima zaposlenih koliko i penzionera, od kojih je polovina na granici ekstremnog siromaštva. Ali nema javnog otpora civilnog društva.
„Dok BiH, njeni građani ljudski, združeno ne ustanu protiv jedne vlasti koja ih već godinama, ako smijem upotrijebiti u jednom medijskom nastupu i takav izraz - magarči, oni će svoje pobune, svoje parcijalne proteste, svoje male, grupne proteste zapravo vršiti uzalud. Mi kao intelektualci i oni ljudi koji se bave javnim poslovima zagovaramo civiliziranu, građansku akciju - ustati, zajednički se združiti i reći ovakvoj vlasti: Ne dalje i ne više! Jer ona je zaista prekrdašila“, pojašnjava Bajtal.
29.01.2011
Žana Kovačević
Slobodna Evropa
Još jedan bezobrazluk ove krvopije koja je BiH diplomatiju srozala na najniže grane. Idi više - da te ne gledamo.
