Kada su u pitanju bitna pitanja - tu nema kompromisa niti popuštanja, niti ga može biti.
Kriza identiteta
JOSIP SENIC: "biti il ne biti"!
Lakrdija zvana daytonski sporazum, ulazi u svoj posljednji Danteov krug. Čak se i njegov tvorac Holbruck od njega umorio, te se s njim zauvijek oprostio i otišao. Vjerojatno je i on skužio da od takvog jednog Frankenštajna (još kada ga stavite na pravo mjesto i odgovarajuće okolnosti) nikada neće postati čovjek,nego jedna obična kreatura kojoj se svi izrugaju i podsmjehuju i prave od njega šale i komedije svake vrste. Naravno ima i takvih koji ovu Holbruckovu ''umotvorinu'' doživljavaju kao dar nebeski i na sam spomen da bi ga trebalo ukinuti, revidirati ili bar učiniti normalnijim, reagiraju poput Pavlovljevog psa, uključujući u njegovu obranu sav inetelektualni potencijal. Na sceni nisu više Krajišnici, Karadžići, Plavšićke, nego laktaški voždovi, stožernici i hrvatski dušebrižnici- kojima je treći entitet postao glavno pitanje za opstanak republike srpske.
Za dušebrižnike iz interesa ne treba se ni čuditi, ako se ima na umu da ''bolji'' dio BiH ne želi više ostati u naseobini i da taj dio želi što prije iz nje izdvojiti. Skužili ljudi da su ''bolji'' i da bi ostanak u takvoj tvorevini mogao i nju pokvariti. Nije ni čudo jer- ono što promatraš to postaješ, pa valjda tolika žurba i mobiliziranje ''elitnog'' inetelektualnog potencijala da tu agoniju zvana BiH, konačno može zvati samo svojom ružnom uspomenom.
Razlog njihovog djelovanja nije kao što bi to zlobnici znali pomisliti, a daidže reći- osobna korist, odvajanje republike srpske ili cementiranje etničkog čišćenja u republici srpskoj, ili ne daj bože mržnja prema Bošnjacima, Turcima, janjičarima i samom islamu- nego ujedinjenje kršćanstva poznata pod nazivom Ekumena- gdje će kršćani nakon raskola iz 1054, konačno biti ujedinjeni. O tom se gorućem pitanju oko ''ujedinjenja'' iz interesa, po lokalnim portalima, već dulje vrijeme vode žustre polemike.
Na sceni nisu samo stožerni političari i elita koji već dulje vrijeme rade na relativiziranju srpske agresije na BiH, tu su još i njihovi nudiguzi, koji su mislili ako se oni samo uključe u politiku da će se daidže i ''zloguki janjčarski kopitari'', uplašiti i svi redom pokleknuti, pred njihovim psovkama, bukom i rikom. Da bi se to dopalo piskaralima iz alijanse, poskokov urednik Zirdum, na svoj je portal ubacio mantru o upitnosti prijeratne većine Hrvata Bosanske Posavine, jer po njegovom-
''Hrvati u RS-u bili većina tek u B. Brodu i B. Šamcu, čiji je jedan dio pripao FBiH ''
Posljednji njegov pokušaj obrane Karadžićeve tvorevine,te lešine koja još nije otegnula papcima, ali gadno zaudara, je stavljanje Federacije BiH u istu ravan sa republikom srpskom. Autor kaže:
''Federacija naime nije ništa manje genocidna od Srpske.''
Više se nije potrebno zamarati uzrocima rata, velikosrpskim apetitima i demagogijom (Virovitica- Karlovac- Karlobag, ili gdje je jedan Srbin tu je i Srbija), sada konačno treba preći na posljednju zamišljenu fazu velikosrpskih planera- a to je prebacivanjem krivnje na sve strane podjednako. Više ne bi trebalo biti relacije, agresor- branitelj ili zločinac- žrtva. Po ovoj bi se retorici sve zaraćene strane trebale tretirati isto.
Najnoviji primjer izjednačavanja agresora i žrtve je popis 340 vukovarskih branitelja koji se u Srbiji traže za ratne zločine. Nakon intervencije hrvatske vlade ovaj broj je znatno reduciran, ali vrijedilo je pokušati, pa ako se Hrvati ne bune, vidjeli bi do koje se granice može dalje ići. Bošnjaci nisu nikakvi zlatni dečki koji u svoj ovoj papazjaniji na svojim glavama nemaju baš nimalo putera, ali stavljati ih u istu ravan po pitanju genocida može netko samo ako je ''moral insanity''- ili netko sa znatno suženim etičkim rasuđivanjima i osjećenjima. Dobro, ova epidemija ma koliko se pokazala zloćudna i pogubna ipak nije obuhvatila sve pore društva, izuzmemo li ''oštroumne'' komentatore, koji se na Zirdumove tekstove hvataju kao somovi na udicu garnirani sočnom glistom.
Njegov suradnik i ''promicatelj'' istine o nepravdi koja je nanešena Hrvatima Posavine- Mr. sc. Crovata Vukić, inače Tolišanin, takođe Posavac- izašao je u javnost sa svojom nešto blažom verzijom, ali koja ne bi smjela zadirati u teritorijalni integritet BiH ''bolje'' polovine. Prije nego uđem u njegovu analizu mogućeg rješenja posavskog problema, zadržat ću se malo na detaljima u svezi otkrića Crovatinog identiteta.
Kada netko napiše neki tekst, to onda ostavlja i neku prepoznatljivost tj. osebujnost. Tekst-'' Treci entitet - iluzija ili spas za BIH?'', koji je gospodin Vukić napisao za Domaljevac. com, je samo nastavak Crovatinih umotvorina koje koristi u borbi sa mrskim mu daidžama i njihovim pomagačima. Dobro, primijeti se da kada je u obrani naslova Mr. sc. onda se pazi da na svjetlost dana slučajno ne ispadne povelika doza nekog lokalnog vokabulara, popraćena mnogobrojnim uvredljivim epitetima prema neistomišljenicima. Ali u oba slučaja-radilo se to o Mr. sc. Vukiću ili Crovati sa Obzora, retorika je ista i to svaki komentator- šegrt sa njegovog portala može prokužiti i glatko razobličiti. Druga je stvar što to mnogi. ne žele. Radi se samo o razlici u prezentiranju. Naravno da se jedan Mr. sc ne želi biti jedan ekscentrični Crovata, inače titule izgubiše na težini. Internetska era osigurala je ljudima da pod raznim pseudo imenima ili nickovima, često puta mogu sebi dati oduška i pisati ono što pod pravim imenom nikad ne bi.O anonimcima koji pod raznim nickovima redovito istresaju otrov po internetu Ante Tomić jednom je prilikom rekao:
''Strašno je vidjeti koliko zlobe mržnje i nastranosti može prokukljati iz ljudskog bića kad samo pomisli da je anonimno''
U tom virtualnom svijetu (pogotovo ako ste istovremeno i urednik nekog portala),gdje čovjek može biti ili čak neko izvjesno vrijeme i živjeti ono što stvarno nije, pitanje gospodina Vukića- Crovate se može promatrati i Hamletovski- ''biti ili ne biti''. Taj virtualni svijet i jeste uzrok da se jedno ''ja'', stalno bori protiv onog drugog. To unutarnje kolebanje i podvojenost koja kod Vukića dominira najbolje se osjeća na Crovati. Kada bi Gospodin Vukić mogao istovremeno u javnost izlaziti i kao Mr. sc i kao Crovata istovremeno, ta bi podvojenost nestala, a apologetske tekstove gospodina Vukića u obrani glavnih stožerskih postulata- kao ''glavni'' dokaz kako to ipak nije on- na svoj portal Crovata više ne bi morao ubacivati. Kada bi bar imao snage izaći pred javnost kao što je to učino Zirdum, Crovata bi doživio prosvjetljenje u trenu, podvojenost bi nestala, njegova neodlučnost eliminirana, a njegov samointegritet dakako bio bi sačuvan. Ali nije on Zirdum, zeza ga ono Mr. sc. proklet bio za svagda tko mu ih na njegova leđa natovario.
Tu krizu identiteta, svakako u sebi ne osjeća Andrićev (Nobelovac Ivo Andrić) kantardžija Ibrahim- aga, jer on zna da sem njega i njegovog ''ja'' u njemu ne čuči nitko više osim njega samoga. On kad kaže ''mislim dakle jesam'', dobro zna da je to on- onakav kakav stvarno jest. Ibrahim-aga kada radi svoj posao tj. mjeri robu - seljaku koji se previše približi kantaru bez okolišenja smije reći:
''Sklanjaj se odatle! Što mi se unosiš i kašlješ u kantar? Mjera je vjera, i dah joj može nauditi. A moja će duša za ovo goriti , a ne tvoja.''
Ako jedan kantardžija pred svima smije jasno i glasno kazati tko je, što je i za što odgovara, znači da čovjek posjeduje samointegritet, koji mu nitko ne može oduzeti, pa čak i onda kada mu radoznali seljaci pušu u vrat. Možda bi kantardžija Ibrahim svojim primjerom ponekima mogao i pokazati pravi put do integriteta, makar se to radilo o pukim ljudskim taštinama ili samo običnim titulama- svejedno.
Da bi ublažio podanički stav prema tvorevini zvanoj rs, Crovata je izišao u javnost sa svojim nešto blažim- kompromisnim rješenjem, ali strogo vodeći računa o tome da slučajno ne zadire u glavne velikosrpske interese, bez obzira što se taj kompromis ne drži stvarnog stanja iz1991, nego priznaje plodove agresije.
''-Oni hrvatsko-bošnjački političari koji mlataraju cijelom Posavinom tek su maksimalistički manipulatori koji zavode hrvatski narod i udaljavaju ga od kompromisnog rješenja. Na drugoj strani manipulativni statističari su minimalistički manipulatori koji, zbog svojih uskih interesa, žele Hrvatima oduzeti i ono utješno legitimno pravo na, koliko-toliko, proširenu Posavinu. I jedni i drugi su sve samo ne na korist hrvatskog naroda i u Posavini i u cijeloj BiH. ''
Kao prvo treba istaknuti da Srbi ne žele nikakvo kompromisno rješenje. To je Dodik Čoviću već nekoliko puta stavio do znanja da je republika srpska nedodirljiva i o tome ne vrijedi uzalud gubiti vrijeme i lamentirati. Valjda je to svakome postalo jasno. Znači, teza o ''maksimalističkim manipulatorima'' pada u vodu i ujedno je bacanje prašine u oči, navođenje vode na Dodikov mlin i još jedno opravdavanje zločina i etničkog čišćenja što je učinjeno nad većinskim hrvatskim življem Bosanske Posavine. Bolje bi bilo da se orjentira prema minimalističkim ili stvarnim manipulatorima koji cijelo vrijeme Hrvatima Posavine žele prodati muda pod bubrege. Naravno mnogi posavski Hrvati na takvo nešto nisu spremni i zbog toga im se prišivaju razne pogrdne etikete.
''-Svi Posavci koji ne izlazi na izbore, čak ako su se i vratili u Posavinu, u stvari su institucionalno mrtvi i, pored toga što su sami sebi na štetu jer o njihovoj sudbini odlučuju drugi, oni čine štetu i Hrvatima u Posavini i na nivou cijele BiH.''
Zamisli samo o njihovoj sudbini odlučuju drugi. Ti neki drugi su to još davno uradili nekim potpisima, mešetarenjem, pisanjem po servirnim salvetama ili na mirovnim pregovorima. Svejedno. Možda Crovata smatra da bi glasovanjem za Vlajkija nešto izmijenili stav ili bi se i ovaj put osjećali izigrani i prevareni od nekih Čovića i Ljubića.
''-Nije jasno zašto Banja Luka razmjenu teritorija poistovjećuje sa gašenjem Republike Srpske? Svi Hrvati koji teže ka Trećem podržavaju opstojnost Republike Srpske.Tu nema dileme. Ali, s obzirom na porijeklo imovine, teritorijalni opseg RS ne bi smio biti nedodirljiv. Zašto se Banja Luka odriče Srba iz Glamoča, Drvara i Grahova? Zašto ih ne žele u R. Srpskoj?''
Naravno da Srbi ne žele razgovarati ni o kakvom drugom rješenju, nego samo o onome koji se tiče referenduma i izdvajanja republike srpske iz BiH. Takvim svojim inzistiranjem na nedodirljivosti oni stavljaju Srbima iz Grahova, Glamoča i Drvara da im i ne trebaju, jer pregovorima o njihovom uključenju u svoju tvorevinu ugrozili bi svoju poziciju koja je trenutno po njih povoljna i zabetonirana.
''jedni moraju pobjediti aroganciju i maksimalističko prisvajanje teritorija a drugi aroganciju i iluziju o maksimalističkom vraćanju svake vrbe. ''
Ovo je kao da upitate vuka zbog čega kolje ovcu. Kolje je i ne pita nikog, jer što smatra da na to polaže pravo. Tako isto razmišljaju i agreosori kada kreću u pohode na tuđe zemlje. Oni kao i vukovi - (jer ''vuk pravo na svoju ovcu ima'') smatraju da na tuđe teritorije polažu apsolutno pravo, i uopće ne razmišljaju o tome, da im to ne pripada i da bi ih ikada trebali vratiti. Ovdje se ne radi ni o kakvim vrbama niti preoravanju međe od strane gladnog susjeda. Tisuće hrvatskih domova i stotine kvadratnih kilometara zemlje, nikako ne može biti '' maksimalističko vraćanje svake vrbe''.
A sada malo o statistici.
Za Crovatu Posavina je jedna cjelina koju čine općine:
Derventa, B. Brod, Odžak, B. Šamac, Modriča, Gradačac, Brčko i Orašje, ali s tim što grad Brčko Hrvati mogu slobodno što prije zaboraviti (valjda zbog koridora, ako se slučajno dirne u koridor, dirnuo si i u velikosrpski projekt). Isto važi i za Gradačac osim okolnih hrvatskih sela koji se uglavnom nalaze na teritoriji republike srpske. Po ovoj teoriji posavski se Hrvati nalaze u jednoj nezavidnoj - može se slobodno reći nerješivoj situaciji. Na jednoj strani nedodirljiva republika srpska, a s druge strane ''janjičari unitaristi'' koji su se namjerili progutati sve što je hrvatsko.
Posebno su zanimljive općine Modriča i Derventa, gdje se želi staviti do znanja, kako Hrvati na njih ne polažu pravo i kako je Karadžić imao pravo što ih je odatle protjerao. Presudnu ulogu je odigrala većina od tisuću odnosno dvije tisuće ljudi. Valjda su zbog toga Srbi imali legitimno ''pravo'' protjerati sve što se ne križa ili razmišlja velikosrpski.
općina Derventa, popis 1991.
Srbi - 22.938 (40,60%), Hrvati - 21.952 (38,86%), Muslimani - 7.086 (12,54%), Jugoslaveni - 3.348 (5,92%), Ostali - 1.165 (2,08%),
općina Modriča popis 1991.
Srbi - 12.534 (35,19%), Bošnjaci- 10.375 (29,13%), Hrvati-9.805 (27,53%). Jugoslaveni-1.851 (5,19%), Ostali -1.048 (2,94%)
Kroz ovo puko baratanje ljudima i brojkama kao sa najobičnijim stvarima, svjesno ili nesvjesno- vrsni analitičari i posavski dušebrižnici, cijelo vrijeme ignoriraju Bošnjake u Posavini, a pogotovo u ovim dvjema općinama- Modriča i Derventa. Kada smo već kod pokušaja zatiranja čovjeka kao ljudskog bića, odmah se sjetim španjolskih konkvistadora kad su išli u osvajanje Amerike. Tamo su zatekli poludivlje plemenske zajednice, zbog kojih ondašnji crkveni oci tada bili u jednoj velikoj dilemi- kamo ih svrstati- među ljude ili životinje. Doduše, mnogi su se protivili takvoj morbidnoj zamisli, pa su američka plemena dobila čast da ih uvrste u društvo homo sapiensa,ali tako što su došli na ideju da ih sve treba pokrstiti, napraviti od njih prave katolike, te milom ili silom asimilirati u europsku kulturu. Došlo je do kulturnog šoka gdje su u kratkom vremenu mnoga plemena izumrla. Stanovništvo carstva Inka smanjilo se za više od 90 %, a u Srednjoj Americi za oko 70 %.
Ovo namjerno zapostavljanje Bošnjaka u ove dvije općine se ne može porediti sa španjolskim konkvistadorima- ovo ipak nije srednji vijek. Danas se ipak ljude ne može pokrštavati kako su to činili konkvistadorski misionari, ali ignoriranje i zanemarivanje jednog dijela ljudi koji su po popisu iz 91 godine u Modriči u udjelu stanovništva imali 29,13 %, a sa Hrvatima Posavine tvorili veliku većinu od 56,66 %, je svakako čin bez imalo skrupula- s obzirom na demokraciju i ''tekovine'' civilizacije na koju se mnogi pozivaju, pa i ovi dežurni analitičari koji to svjesno čine ili s nalogom. Svejedno. Slična stvar je i sa Derventom samo sa nešto manjim procentom- 51.4%. Nadam se da će lokalni analitičari, slijedeći ove nepobitne činjenice- uz pomoć matematike i malo zdravog razuma ,konačno i uspjeti spoznati istinu.
Josip Senić
. Doduse, u manjem entitetu je taj duh jos ziv 
)