Forum Klix.ba

Kada sam upisivala fakultet, roditelji su me savjetovali, ali me nikad nisu "tjerali" da upišem fakultet po njihovom izboru. Poznajem mnoge osobe, čiji su ih roditelji natjerali da upišu određeni fakultet.

Moj prijatelj mi se žalio kako su ga roditelji upisali na medicinu, iako to nikada nije želio. Roditelji su mu inače fakultetski neobrazovani, pa ih je valjda bitno bilo da se pohvale, "ee moj sin studira mEdecinu".

Moja prijateljica je upisala arhitekturu, zato što je mama njena od nje to tražila. Razlog je bio, njena mama nije mogla da upiše taj fakultet kada je bila mlada, pa ako nije ona, treba njena kćerka da to studira.

Moj prijatelj je htio upisati neki fakultet po svom izboru, roditelji su se "prepali" pa su ga pokušali ucjenama "preobratiti" i što im je na kraju uspjelo, i evo sad studira ono što ne voli.

Mogla bih do sutra, jer znam toliko ljudi u sličnoj situaciji. Da li su vas roditelji "natjerali" da upišete određeni fakultet i da li (bi) ste možda svojoj djeci "naredili" da upišu fakultet po vašoj želji.

ja sam upisao FPN i žao mi je što mi nisu prigovarali

Mene nisu..
Nekako je drugacije kad su oko tebe kol'ko tol'ko obrazovani i razumni ljudi..nego nepismeni..
Oni znaju mogucnosti svog djeteta bolje nego iko..
Drugo su ambicije,drugo su zelje i mogucnosti..
Kakve bi svrhe bilo da su recimo mene poslali na arhitekturu,masinstvo ili matematiku?
Kao prvo,ne znam povuci dvije prave linije..??? Sta bih tamo radila?
ili neko da upise medicinu ko nije vec dosta prije toga stekao naviku dubljenja nad knjigom?

"I ko zna da li bih imalo sebe voljela,da sam bar jednom
po tudjoj zelji zaplesala...
I moje odluke nisu uvijek razumne,ali su najbolje-za mene ispravne!!

Niko iz uže, a ni šire familije nije uticao na moj izbor. Pustili su da sam odlučim. Ne mogu reći da sam se pokajao jer još uvijek studiram i nisam zaposlen, ali se nekad ono zapitam šta bih to drugo mogao. Odgovor nalazim u nekoliko riječi - mogao sam šta sam htio... i to ne zato što sam neki genijalac, nego zato što uz rad i trud, ništa nije nemoguće. Znam da nam je obrazovanje nakaradno do p.materine i da se na pola fakulteta ne zna ni ko pije ni ko plaća, ali... ko želi, taj i može.
Javljam se na ovu temu jer hocu da iznesem ono što je mene pratilo čitavo školovanje prije upisa na fax. Kroz osnovnu i posebno srednju sam slušao savjeta nastavnika koju su ubijedjeni da ukoliko nemamo dobru ocjenu kod njih, ne možemo završiti ni fax... To je sve šuplja koja u praksi slabo prolazi. Imam prijateljicu koja je na 4. tj predzadnjoj godini odustala od jednog fax-a i upisali nešto sasvim drugo...već se navikla i daje ispite. Znači, može se svako navići i prilagoditi različitim izazovima. Ono, poruka nekim novim generacijama je da gledaju ono što vole, ali i ono od čega bi mogli živjeti. Sve ostalo, je manje-više nevažno.

Nit' predlagali neki nit' odgovarali od nekog.
Svaki put kad sam skontala koji cu, rekli su dobro. I na kraju kad sam definitivno skontala koji cu, rekli su aj fino

Joey Tribbiani wrote:Niko iz uže, a ni šire familije nije uticao na moj izbor. Pustili su da sam odlučim. Ne mogu reći da sam se pokajao jer još uvijek studiram i nisam zaposlen, ali se nekad ono zapitam šta bih to drugo mogao. Odgovor nalazim u nekoliko riječi - mogao sam šta sam htio... i to ne zato što sam neki genijalac, nego zato što uz rad i trud, ništa nije nemoguće. Znam da nam je obrazovanje nakaradno do p.materine i da se na pola fakulteta ne zna ni ko pije ni ko plaća, ali... ko želi, taj i može.
Javljam se na ovu temu jer hocu da iznesem ono što je mene pratilo čitavo školovanje prije upisa na fax. Kroz osnovnu i posebno srednju sam slušao savjeta nastavnika koju su ubijedjeni da ukoliko nemamo dobru ocjenu kod njih, ne možemo završiti ni fax... To je sve šuplja koja u praksi slabo prolazi. Imam prijateljicu koja je na 4. tj predzadnjoj godini odustala od jednog fax-a i upisali nešto sasvim drugo...već se navikla i daje ispite. Ono, poruka nekim novim generacijama je da gledaju ono što vole, ali i ono od čega bi mogli živjeti. Sve ostalo, je manje-više nevažno.

Bravo

da sam barem poslusao mamu i upisao ono sto mi je savjetovala

antropolog wrote:da sam barem poslusao mamu i upisao ono sto mi je savjetovala

Jesi ti jedan od razocaranih?
jal' posla nema,jal' ti se ne svidja zivotni poziv?

naravno da sam razocaran, posla ima samo sto to nije moj zivotni poziv, nije ono sto me zanima, sto zelim raditi ali kako je tako je

antropolog wrote:naravno da sam razocaran, posla ima samo sto to nije moj zivotni poziv, nije ono sto me zanima, sto zelim raditi ali kako je tako je

Nikad nije kasno,poslusaj mamu
A sta je mama htjela da je decak postane kad poraste?

Tek treba da upišem fakultet i ne osjećam nikakav pritisak od strane roditelja, ali isto tako vidim jako mnogo svojih vršnjaka koji ne samo da će upisati ono što im roditelji kažu nego čak i ne razmišljaju o tome šta bi oni željeli

Postoji mnoštvo takvih primjera, djece koja žele upisati jedan fakultet ali moraju upisati neki drugi, koji im roditelji žele. Kažem moraju iako im nije izričito rečeno moraš upisati to (iako postoje i takvi), ali se na njih vrši jak pritisak i oni, barem u ovim godinama, nisu sposobni oduprijeti se.

Ali isto tako imate djecu koja ne razmišljaju baš trezveno i odlučuju se za fakultete samo zato što ''sva raja ide tamo'' ili im je to trenutno cool i tada je poželjan hladan tuš od roditelja, ali ipak ni tad nije uredu da oni odlučuju za njih.

Svakako, poželjno je dati savjet ali liječiti svoje komplekse na svojoj djeci

Mah ja bi svoje dijete poslala na neki dobar zanat. Studirat moze ako mu se poslije bude dalo

Mene sa geografskog puta Tito mrtvi da je usto ne bi mogo skrenut , tako da su svi pokušaji savjetovanja bili uzaludni

Ductus Holedocus wrote:

antropolog wrote:naravno da sam razocaran, posla ima samo sto to nije moj zivotni poziv, nije ono sto me zanima, sto zelim raditi ali kako je tako je

Nikad nije kasno,poslusaj mamu
A sta je mama htjela da je decak postane kad poraste?

možda nekad, kad zavrsim ovaj fax

antropolog

Kod mene se jos od 4. osnovne znalo sta cu. Nekako su mi jezici vazda isli, tako da tu nije ni bilo neke dileme. Roditelji su me podrzavali i savjetovali, mada su drugi ljudi iz okoline savjetovali da upisem nesto drugo - npr. ekonomija je bila jedan od prijedloga Ne kazem nista protiv tog fakulteta, ali nije to za mene. Isto sam htjela i veterinu, ukoliko ne bih uspjela upisati ovo sto jesam, ali sad kazem: sreca pa sam prosla ovamo

Sad to i studiram i dobro mi je

antropolog wrote:

Ductus Holedocus wrote:

antropolog wrote:naravno da sam razocaran, posla ima samo sto to nije moj zivotni poziv, nije ono sto me zanima, sto zelim raditi ali kako je tako je

Nikad nije kasno,poslusaj mamu
A sta je mama htjela da je decak postane kad poraste?

možda nekad, kad zavrsim ovaj fax

antropolog

Odusevio si me:)
Dosta i ovih "standardnih"
Uci,bicu ti moralna podrska

old_drummer wrote:Kod mene se jos od 4. osnovne znalo sta cu. Nekako su mi jezici vazda isli, tako da tu nije ni bilo neke dileme. Roditelji su me podrzavali i savjetovali, mada su drugi ljudi iz okoline savjetovali da upisem nesto drugo - npr. ekonomija je bila jedan od prijedloga Ne kazem nista protiv tog fakulteta, ali nije to za mene. Isto sam htjela i veterinu, ukoliko ne bih uspjela upisati ovo sto jesam, ali sad kazem: sreca pa sam prosla ovamo

Sad to i studiram i dobro mi je

jezici, moja neprezaljena ljubav

Tvoj fax nije daleko od tvoje velike ljubavi

Kod mene je situacija puno interesantnija - sam sebe sam morao natjerati na studij koji me ne zanima

Helem mene niko nije tjerao osim Zakon koji je te godine kada sam trebala biti brucoš stupio na snagu kao eksperiment
Sa tehničkom srednjom skolom mogla sam samo upisati srodni fakultet...izabrala od 3 opcije jednu i još se s njom bakćem.Kad su narednih godina skontali da zakon nije dobar i maknuli ga u stranu upisem drugi i diplomiram.

Nema nista od sile.

nellington wrote:Kod mene je situacija puno interesantnija - sam sebe sam morao natjerati na studij koji me ne zanima

Da vidiš što je kod mene sad interesantno jedan dan se tjeram na jedno, drugi dan na drugo a treći dan kažem - ma upisat ću ono što volim, *ebeš pare!

Samo čekam kad ću osvanuti bijela k'o Tale

moj se tata protivio mojoj namjeri da upisem medicinu al nije mi nista naredjivao. inace je i sam doktor i razlog mu je bio da nije htio da gledam bolesne ljude citav zivot nakon sto me 6 godina gore hebu u zdrav mozak.

ja bi volila da se protivio, nakon dvije godine sam se ispisala i ostala onako...besciljna.

a zelja mi je i tada bila da upisem engleski i arapski i tu me je podrzavao samo eto, ja pogresno izabrala.

Ja samo znam da je uža familija peglažu vršila pri upisu u srednju školu,i to je bilo grozno,pa sam završila ono o čemu se nisam ni nadala,pa sam to nekako bila zavolila i iskreno bilo mi se žao rastaviti pa sam upisala i fax.Nisam se pokajala mada me okolina proganja sa komentarima žensko si štaće ti to.Mami je bilo svejedno samo da hairli upišem i završim.

Samo sam u jednom momentu htjela se baviti patologijom ali mi je mama rekla da me se odriče ako ću leševe preko ruku premeĆat.

saga wrote:Nit' predlagali neki nit' odgovarali od nekog.
Svaki put kad sam skontala koji cu, rekli su dobro. I na kraju kad sam definitivno skontala koji cu, rekli su aj fino

kod mene isto tako . ipak, po nekad mislim da su mogli i koji savjet dati i koju opciju nabaciti kao temu. nekako sad mislim kako je lakse donijeti odluku ako se i oni petljaju. kad si sam, odgovornost je velika