Forum Klix.ba

Sasvim realan strah i sigurno najrasprostranjeniji. Letjeti moram a i zelim. Jako bi volio da posjetim neke zemlje kao npr. USA koje mogu posjetiti samo avionom. Letio sam i pretrpio sam, rekao bi kao i mnogi drugi koji lete avionom. (barem sudeci po njihovim licima) a znam citati lica.
Alkohol, ne zelim prihvatiti kao rijesenje i zato trazim savjet kako prevazici ovaj u sustini nerealan strah i kako uzivati u putovanju avionom. Mozda bi bilo najbolje da postoje neke trenutne "pilule za li lu le" koje bi koristio samo za te prilike.
Ovaj cut-paste text je ustvari prava definicija situacije:


"Iz svega navedenog, može se zaključiti da strah od letenja nije, ustvari, strah od rizika povezanih sa letenjem i avijacijom. On je baziran na neprijatnom saznanju da je ljudski život krhk i lako povredljiv, i da niko od nas, zapravo, nema stvarnu kontrolu nad njim, bilo na zemlji ili među oblacima
Budući da ne možemo da letimo kao ptice, kada god se nađemo u "letećim mašinama" moramo se suočiti sa najdubljim strahovima ljudske krhkosti. Nije reč o tome da je letenje "neprirodno", već kada se nađemo gore na nebu, zapečaćeni u mašini, možemo da čujemo svoja najdublja unutrašnja šaputanja o bespomoćnosti jasnije nego bilo gde drugde.."

Uskoro letim, strah me je i prihvatam alkohol kao riješenje.

Referent za ONO i DSZ wrote:Sasvim realan strah i sigurno najrasprostranjeniji. Letjeti moram a i zelim. Jako bi volio da posjetim neke zemlje kao npr. USA koje mogu posjetiti samo avionom. Letio sam i pretrpio sam, rekao bi kao i mnogi drugi koji lete avionom. (barem sudeci po njihovim licima) a znam citati lica.
Alkohol, ne zelim prihvatiti kao rijesenje i zato trazim savjet kako prevazici ovaj u sustini nerealan strah i kako uzivati u putovanju avionom. Mozda bi bilo najbolje da postoje neke trenutne "pilule za li lu le" koje bi koristio samo za te prilike.
Ovaj cut-paste text je ustvari prava definicija situacije:


"Iz svega navedenog, može se zaključiti da strah od letenja nije, ustvari, strah od rizika povezanih sa letenjem i avijacijom. On je baziran na neprijatnom saznanju da je ljudski život krhk i lako povredljiv, i da niko od nas, zapravo, nema stvarnu kontrolu nad njim, bilo na zemlji ili među oblacima
Budući da ne možemo da letimo kao ptice, kada god se nađemo u "letećim mašinama" moramo se suočiti sa najdubljim strahovima ljudske krhkosti. Nije reč o tome da je letenje "neprirodno", već kada se nađemo gore na nebu, zapečaćeni u mašini, možemo da čujemo svoja najdublja unutrašnja šaputanja o bespomoćnosti jasnije nego bilo gde drugde.."

pravi strah od letenja je kao recimo strah od pauka, visine itd. nekad je u kombinaciji sa klaustrofobijom. jedna metoda je konfrotacija u malim koracima. tehnicki zeznut za izvest jer nemozes bas letiti 5 minuta pa izaci

posto ovaj citat iznad opisuje tvoju "strah od letenja" onda je to panic / anxiety attack. imaju pilule razne. zajebi forum i slicne savjete. otidji kod doktora da ti prepise sta mudro, dok nebudes u stanju sam da savladas iste. kad te jednom pukne (vecinom muskarci u kasnim 20tim) postoji velika sansa da te krene drzat frka oko potencijalnog slijedeceg napada i to se pretvara u spiralu i onda pocnes mijenjati navike i to onda postaje disorder. a moze sve biti i samo one time episode.
ja imam sigurno preko 300 letova u guzici i na jedno 250tom me spucalo. letio sam svakakvim avionima: airbus, boing, DC, antonov, herkules, iljushin.... znaci realno nije postojao razlog za strah. tek nedavno sam ga skroz savladao. pricao sam sa dosta ljudi koji imaju / su imali slicna iskustva. jedino sto sam shvatio, svima su pilule pomogle, ali konacno rjesenje je kod svakog bilo drugacije.
mene je jednom spucalo na 25+ metera pod vodom (ronilac) i tu nisam imao druge opcije nego da "pobijedim" sam sebe, jer su napadi na tim dubinama cesto smrtonosni. to je za mene bilo prelomno. sama spoznaja da sam ipak "jaci" od svog "mozga" koji u tom trenutku radi sta hoce sa tvojim osjecanjima i tijelom je meni pomogla da polako povratim kontrolu i sto je nabitnije, da letenje opet postane samo jos jedan nacin transporta

Ne znam da li ce pomoci, ali prema svim istrazivanjima zracni prijevoz je ubjedljivo najsigurniji vid prijevoza, i prema broju prevezenih putnika i prema broju predjenih kilometara. Prema tome trebalo bi biti sigurnije odletiti avionom do Beca nego otputovati autom recimo do Makarske. Sad problem je sto u zracnom prijevozu u slucaju belaja uglavnom nema povrijedjenih .
Ljetos sam letio iz Sarajeva za New York (preko Beca) i to je sluzbeno moj prvi let avionom (mama kaze da sam vec letio kad sam bio mali, ali izgleda bio sam bas mali cim se ne sjecam). Nisam osjetio neki poseban strah. Zivim u ubjedjenju da se plasim visine. Pri polijetanju iz Sarajeva nisam virio kroz prozor, ali vec iznad Beca sam uzivao u predivnom pogledu. Vjeruj mi razmisljao sam o istim stvarima kao ti, da li me treba biti strah i od cega? Mislim da je to najvaznije pitanje, cega da se plasim? Shvatio sam da je strah od letenja zapravo u vecini slucajeva strah od nepoznatog (izuzimajuci ljude koji su dozivjeli jake turbulencije). Zasto je neplivace strah od vode (svi znamo da ljudsko tijelo ne moze potonuti dok su ruke na povrsini vode), zasto se novopeceni vozaci plase da voze automobil (zar je to problem???)... hiljadu je primjera, ali ne bih da filozofiram, tu sam bas tanak.
Posmatraj to ovako, kada je pao zadnji avion iznad Sarajeva, zar je ikad neki pao, a prevezli su se milioni putnika (vise od 500.000 svake godine). O avionima iz zapadne Evrope i USA necu ni govoriti. Ruse se samo avioni iz siromasnih africkih zemalja, ali oni su ionako na tzv. crnoj listi, oni ne lete iz Evrope za USA. Poslusaj me, ne trebaju ti ni tablete ni alkohol. Vjerovatnoca da se srusi bas tvoj avion je manja od vjerovatnoce da dobijes Bingo Lutrije BiH (koja ima srce, bar tako kazu). Bingo neces dobiti, kao ni ja, s toga kartu u ruke i idi vidi svijeta to su stvari koje se pamte cijeli zivot. Furaj prijatelju kad vec mozes... i naravno prenesi nam iskustva

Kao sto logme rece prode to... i ja sam nedavno prvi put letio, i imam strah od visine... kad je tek kreno malo je bilo ono joj (+ sam putovao)... ali cim se avion vrati u horizontalni polozaj, pocenes uzivati u pogledu... pri povratku sjednes kao u voz i opet uzivas u pogledu... samo pomisli koliko ljudi svaki dan putuje...

cesto letim i do sada nisam imala problema sa strahom...jedan jedini put sam jedva cekala da sletimo i da let zavrsi a to je bilo u jednom malom, bucnom avionu. u velikim avionima mi je do sada bilo udobno, nadam se da ce tako i ostati, gledam kroz prozor i uzivam u ljepoti pejzaza...Kod polijetanja, slijetanja i drugih manevara zamisljam da sam ja pilot

mene nije bilo strah kad sam letio
a mislio sam da će biti

Zamisli da si vojni pilot, stavi RayBan naocale i opusti se, gledaj kroz prozor i uzivaj u ljepoti i sve ce biti ok i nikako ne smijes gledati emisije o avio-katastrofama jer to samo potencira strah od letenja !!!

Ja samo ponavljam "avion je najsigurnije prijevozno sredstvo, avion je najsigurnije prijevozno sredstvo"
Ne pomaze bas nesto ali mozda nekom drugom pomogne.

Bez tableta ili alkohola nema potpunog mira, ali evo par savjeta za ugodniji let onima koje je strah letenja:

- Trazite sjediste do prolaza (isle seat). Time sto nemate mogucnost da piljite prema zemlji kroz prozor, bice vam lakse odagnati pomisao da ste na 10-ak km iznad zemlje.

- Pokusajte dobiti ili sjediste iznad krila, jer se tu turbulencija najmanje osjeti, ili sjediste prema prednjem kraju aviona gdje je takodje manje turbulencije nego nazad i buka motora je znatno manja, te ce let biti ugodniji.

- Nadjite sebi zanimaciju, nesto sto vas moze zadubiti - dobra knjiga ili film ce vam preokupirati paznju da ne razmisljate o letu.

Generalno, sto je manji avion to je podlozniji turbulenciji te je moguce da ce let biti neugodniji. Takodje, let avionom sa jet motorima je uglavnom puno ugodniji i mirniji od leta avionom sa propelerima.

Posao mi je takav da zadnje 3 godine svaki mjesec odradim bar 4-5 letova sto na kratke, sto na duze destinacije, tako da je sve gore napisano iz iskustva...

U životu sam jednom letila i nije toliko strašno.Let je bio kratak do Tunisa i možda zbog toga.Medjutim moj strah je taj da sam klaustrofobicna.Sama pomisao da sam zatvorena vec imam strah da cu se ugušiti.Imam rodbinu u Australiji i kada kažu da let jedan(a tri su presjedanja)traje 12 sati meni odmah bude muka.Zato im ikad nisam isla u posjetu ,jer imam osjecaj da bih se pocela gušiti a nikakve pomoci cak 12 sati.Divim se ljudima kojima je to normala.Znaci moj strah nije od pada i nesigurnosti vec samo od glupog osjecaja tjeskobe zbog zatvorenog prostora :Di straha za kisikom.Mislim da sam ja jedini primjerak ove vrste straha od letenja i da mi nema lijeka,nego brodom tri mjeseca do Australije .

treba imati samo jednu misao na umu i nema problema - samo jednom se zivi. nema vremena za kajanje zbog smrti. zato idi dalje prema zivotu, jer ako ces brinuti o smrti onda bolje ne zivjeti.

letio sa velikim avionima, malim avionima, propelercima, mlaznim motorima, prezivio razne turbulencije od manjih podrhtavanja do propadanja... jednom prilikom avion iz 4-og pokusaja uspio da sleti, vjetar bio jak pa ga otpuse kad krene prema pisti (da napomenem da je to bio prvi let). ali fakat nista strasno. znam da je pilotu drag njegov zivot, pa ce onda paziti i na moj

a vala najvise uzivam piljiti odozgo i gledati razne reljefe kad je fino vrijeme

Referent za ONO i DSZ wrote:Sasvim realan strah i sigurno najrasprostranjeniji. Letjeti moram a i zelim. Jako bi volio da posjetim neke zemlje kao npr. USA koje mogu posjetiti samo avionom. Letio sam i pretrpio sam, rekao bi kao i mnogi drugi koji lete avionom. (barem sudeci po njihovim licima) a znam citati lica.
Alkohol, ne zelim prihvatiti kao rijesenje i zato trazim savjet kako prevazici ovaj u sustini nerealan strah i kako uzivati u putovanju avionom. Mozda bi bilo najbolje da postoje neke trenutne "pilule za li lu le" koje bi koristio samo za te prilike.
Ovaj cut-paste text je ustvari prava definicija situacije:


"Iz svega navedenog, može se zaključiti da strah od letenja nije, ustvari, strah od rizika povezanih sa letenjem i avijacijom. On je baziran na neprijatnom saznanju da je ljudski život krhk i lako povredljiv, i da niko od nas, zapravo, nema stvarnu kontrolu nad njim, bilo na zemlji ili među oblacima
Budući da ne možemo da letimo kao ptice, kada god se nađemo u "letećim mašinama" moramo se suočiti sa najdubljim strahovima ljudske krhkosti. Nije reč o tome da je letenje "neprirodno", već kada se nađemo gore na nebu, zapečaćeni u mašini, možemo da čujemo svoja najdublja unutrašnja šaputanja o bespomoćnosti jasnije nego bilo gde drugde.."

I ako je post star nekoliko godina, opet mislim da tema je uvijek atraktivna. Meni je razonoda letiti nekako sam veseo i obozavam onaj neki od terminala do terminala osjecaj. Letim jako puno i ako dosta mojih relacija zbog trenutnog posla bazira se unutar Europe, a ponekad se ode i dalje na neke konferencije. Letio sam jos kao mali pa mozda zato uzivam u zracnom putovanju Moj savjet ako se bojis onda nemoj ni letiti jer osim da te neko uspava pa da se probudis kad sletis, i nema nekog ljeka za to. Tablete neke za smirivanje ali opet si budan - pojma nemam koliko te smire, jer nikada nisam takva sredstva konzumirao. Pokusaj skok sa padobranom to je zakon! Tako je mene moja bolja polovica natjerala da skacem, pa se nisam ni mislio puno promaja zeze ali letis i letis tesko za opisati to se mora probati. Pa pokusaj bundzi jump nije isto ko padobran zbog brzog padanja na kratkoj visini pa tako treba odmah jos jednom skociti da bi pravo uzivao . Korigujem se: post nije star nekoloko godina nego autor prvog posta je 2006 se registrovo

plemba wrote:letio sa velikim avionima, malim avionima, propelercima, mlaznim motorima, prezivio razne turbulencije od manjih podrhtavanja do propadanja... jednom prilikom avion iz 4-og pokusaja uspio da sleti, vjetar bio jak pa ga otpuse kad krene prema pisti (da napomenem da je to bio prvi let). ali fakat nista strasno. znam da je pilotu drag njegov zivot, pa ce onda paziti i na moj

a vala najvise uzivam piljiti odozgo i gledati razne reljefe kad je fino vrijeme

Ti ko i ja, letim da sam prvi na cek-inu da bi dobio mjesto do prozora ako nije mogucnost bila za rezervaciju preko interneta. Pokusaj skok s padobranom

imate ovdje plaho dobrih savjeta

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... ko+u+avion