Forum Klix.ba

Upravo gledam film "I Love You, Man" na HBO comedy, i nesto me zanimalo u vezi jednog od glumaca, otisla sam na IMDb.com i na kraju zavrsim na ove dvije teme koje su me prilicno iznenadile

How can someone not have friends?
http://www.imdb.com/title/tt1155056/boa ... 849320?p=1

Not having guy friends is OK
http://www.imdb.com/title/tt1155056/boa ... /162319716

U slucaju da neko nije gledao film radi se o tome da jedan od glavnih glumaca nema nijednog muskog prijatelja, jer je cijeli zivot samo se brinuo o djevojkama i onda ide na "man-dates" da nadje nekoga, ko bi mu ujedno bio i kum na vjencanju

E sada, nakon sto sam procitala prvu navedenu temu, iznenadilo me (negativno) koliko ljudi se javilo govoreci da nemaju prijatelja (ni muskih, ni zenskih). Da li vi poznajete nekoga takvog, ili mozda jeste takvi i da li po vama takva osoba moze biti sretna? Ako procitate temu, jedna djevojka pise kako jednostavno ne voli biti okruzena ljudima, i da je sretnija kada je sama I mnogi su se javili govoreci kako jedini prijatelji koje imaju su oni sa interneta ( s kojima se nikad ne vidjaju uzivo).

Isto tako (druga tema, drugi link), da li ima neko od muskih na forumu da nema nijednog muskog prijatelja (nikada nije ni imao, ili su se svi odselili, razisli i sl) i isto pitanje za zene na forumu, za zenske prijatelje

Ja licno ne mogu zamisliti osobu koja je sretna, a da nema prijatelja, i dane provodi sama, igrajuci igrice, citajuci knjige ili slicno... Jednostavno, ljudima treba drusto, a ako neko takav ima, onda je to bas poseban slucaj...
Pravih muskih prijatelja nemam (s kojima izlazim redovno na kafu i pricam o svemu), iako bih voljela, jedino raju s faxa s kojima radim stvari vezano za isti i uglavnom se druzimo za vrijeme predavanja i pauza Prijateljica imam nekoliko, jest da se sada ne vidjamo cesto zbog obaveza sto mojih sto njihovih, ali bez obzira na to, kad treba, tu su

Sta vi mislite o svemu ovome, da li ce i kod nas doci ovakvo vrijeme kad su ljudi radije sami, ili mislite da je vec doslo

Meni trebaju prijatelji, iako mi se desi da zelim biti nekad sam, ali to traje dan, dva, i onda opet zovem drustvo. Nesto ne vjerujem da ima (bar kod nas) ljudi koji nemaju prijatelje. Cak i oni cudni nadju nekoga jednako cudnog, pa ne budu sami.

Pa da, i ja sam isto tako razmisljala. Znam puno ljudi koji su meni mozda "cudni", ali imaju prijatelje, ljude slicnih interesa, uvijek se nadje neko... I nikako nisam ocekivala da neko onako moze da govori...

freakovi

I ja sam to isto mislila dok sam citala ovo, al et, necu bas tako da kazem, ko zna sta sve moze biti

Definicija normalnosti je vrlo individualna, ali samoca nije normalna. Bar ne u tako ekstremnim vrijednostima, da budes ono bas sam samcat. Cak i asocijalni, nedruzeljubivi ljudi su sposobni da nadju nekoga, ili se nadje neko kome su oni zanimljivi, pa opet ne budu sami. Medjutim, ova internetska "zla" ce na zapadu, pretpostavljam prije nego kod nas, dovesti do osamljenog zivota, gdje ce se druzenje svoditi na chat ili forum. Zao mi je takvih ljudi.

Znam jednu djevojku koja ima prijatelja pravog, ali ono cura ne izlazi i to, tj. najviše vremena provodi sama i to joj odgovara i meni je to OK.
Također, znam jednu djevojku koja nema nijednog prijatelja, ima samo mamu i tatu koji su napravili tolikog debila od nje da je nemoguće biti prijatelj s njom jer pokušala sam i pokušavala i nisam uspjela da joj budem prijatelj.
Po meni je prijatelj onaj koji će ti reći da ti viri tuka iz nosa, da imaš hrane za zubima, da si u pravu u toj situaciji, da nisi pravu u toj situaciji i slično. Ta djevojka ima samo poznanike s kojima povremeno popije kavu i izađe, jer ona pravog prijatelja ne može imati jer ako joj kažeš iskreno mišljenje onda to ona smatra napadom na nju kao osobu.

Ja imam prijatelje i to nekoliko pravih prijatelja koji su se pokazali u milijardu situacija da su mi pravi prijatelji.
Također, u nekoliko situacija sam se ja pokazala kao pravi prijatelj, a drugi nisu prema meni. Možda i neko misli da se ja nisam pokazala pravim prijateljem, ali nikad mi to niko nije rekao.
Ja se na iskrenost nikad ne ljutim, ako mi neko kaže iskreno, ja mu zahvalim, a često najebem zbog svoje iskrenosti.
Kad smo već kod toga, danas sam čitala da raskid pravog prijateljstva može boljeti više od razvoda braka i to je istina jer sam iskusila to na vlasititoj koži.
Ovo mi je baš zanimljiva tema

Razumijem ja da covjek nekad zeli da bude sam, ali STALNO, ne. Mozda i moze biti sretniji, eto kazes ti jesi, ali opet kad tad ti dodje ta potreba da s nekim progovoris, izadjes...

Pa mozda su imali prijatelje, ali ih vremenom izgubili, razocarali se..Svako vjerovatno ima svoju pricu. Treba mozda razlikovati prijatelja od "raje za otici na kafu".

Ja imam srecu da sam kroz zivot skupljala prijatelje, jos uvijek su mi dobre dvije prijateljice iz osnovne, pa jedna iz srednje, 2 s faxa..ima ih jos..

Isto tako, prije 7 godina sam na internetu upoznala jednu curu, jos uvijek se cujemo, pricamo..narocito kad je jedna od nas u nekom problemu.

Tako ja vidim prava prijateljstva..kontakti nasi ne moraju biti redovni, ali je vazno da se mozes osloniti na svog prijatelja/prijateljicu.

mislim da se moze desiti da covjek ostane bez prijatelja, jer kako starimo sve teze sklapamo prijateljstva...ali mislim da friendless stanje utice negativno na zdravlje.

mozda bezveze...ali sa jednom curom sam bila jako,jako dobra...i onda se sve to nekako pokvarilo...mislim da mi je tesko palo kao neki raskid veze, a i u vezi kad sam- taj mi je covjek uvijek i prijatelj.
nedavno sam imala priliku da skontam da su i moji novi(dugogodisnji, ali oni steceni sa 25+ godina) prijatelji pravi prijatelji...

I zaboravih, nije bas ni lako odrzati prijateljstva, kao u ostalom nijednu vezu u zivotu. Nekima se ne da truditi.

A covjek moze biti sretan i bez prijatelja, nismo svi isti...

pustopoljina wrote:mislim da se moze desiti da covjek ostane bez prijatelja, jer kako starimo sve teze sklapamo prijateljstva...ali mislim da friendless stanje utice negativno na zdravlje.

mozda bezveze...ali sa jednom curom sam bila jako,jako dobra...i onda se sve to nekako pokvarilo...mislim da mi je tesko palo kao neki raskid veze, a i u vezi kad sam- taj mi je covjek uvijek i prijatelj.
nedavno sam imala priliku da skontam da su i moji novi(dugogodisnji, ali oni steceni sa 25+ godina) prijatelji pravi prijatelji...

Da, neki su i naveli da su ostali bez prijatelja jer su se jednostavno razisli, neki odselili, udali/ozenili i slicno, ali uvijek se mogu naci novi, bar jedna osoba. A slazem se da utice negativno na zdravlje, vrlo je lako tako postati depresivan.

A slicna stvar mi se desila, zbog djecije svadje, kad sam izgubila ne samo jednog vec vise prijatelja. Sada se stvar vratila u normalno stanje, kad smo malo "narasli", ali opet to nije ono pravo prijateljsto, jer smo se u to vrijeme previse udaljili jedni od drugih.

Falcon wrote:Moj najbolji jaran se ozenio, i vala kako je krenulo cini se da cu morati i ja pa da se preko zena druzimo jer se cini da drugacije ne ide

jel to ono, kad se jedan po jedan jaran pocne zenit, onda svi redom

Falcon wrote:Moj najbolji jaran se ozenio, i vala kako je krenulo cini se da cu morati i ja pa da se preko zena druzimo jer se cini da drugacije ne ide

A ima i toga dosta. S jedne strane kad se ozeni covjek zaboravi na svog kuma, najboljeg jarana i slično, a ima i druga strana priče, a to je kada jaran ne shvaca da je ovaj sad ozenjen i da nema bas onih starih zajebancija, igrica po cijelu noc, kafana po 2 dana bez prestanka, cjelodnevnog kafenisanja i bilijara i slično, jednostavno teško prihvati da mu je sad žena na prvom mjestu i da ima porodicu.
Meni je prekid prijateljstva pao teze nego prekid troipogodišnje veze, da mi je neko prije rekao, ne bih vjerovala, ali sad vjerujem.

tesko je steci nove prijatelje kad (lupam tacnu dob, koja godina gore-dolje) predjes 25.
stices poznanike, kolege,imas s kim na pice...ali malo onih ljudi koje zoves kuci (barem ja).
malo onih koji ti znaju roditelje, bracu, sestre, partnera, komsije...mislim...kad se odselis iz mjesta rodjenja uglavnom ti neki novi prijatelji pokrivaju samo neko podrucje, nekad i vise njih, ali rijetko kad sve.
mada sam i ranije imala prijatelje koje nisam mogla spojiti za istim stolom.
zato sam se nekako i iznenadila, kad sam skontala da bih neke nove prijatelje komotno mogla spojiti sa starim. neki aha-dozivljaj.

ma ok mi je sve, hajde prekine se prijateljstvo, na ovaj ili onaj nacin, ali ne nadomjestiti to drugim prijateljstvom mi se spooky i na kraju ostati sam skroz... ne bih mogla. nisam sad neko ko se jako veze za ljude, mada kad se svezem, ne moRes me se rjesiti, ali opet, uvijek imam s kim kafu popiti i supljirati, nisu to neki sad prijatelji, medjtuim poznanici... moram i njih imati. ne bih mogla konstantno biti sama sa sobom, kao ovi sa pocetka teme. jako brzo bih pukla skroz

to sto kazete udaja/zenidba mijenja sve, naravno da mijenja, ne bi valjalo da ostane sve isto ali znam par ljudi koji su naprosto odHebali sve oko sebe ubrzo poslije vjencanja, i sad se druze ha sa njegovim starcima, ha sa njenim. ni to ne kontam, ne trazi niko svakodnevno vidjanje, ali mozes jednom u 15 dana popiti kafu, i jednom sedmicno telefonirati. nema tih obaveza koje ti tako nesto onemogucavaju.

sto rece @vesna, teze mi je palo prekid jednog prijateljstva nego svi prekidi veza... evo i 3 godine poslije sebe uhvatim kako se sHebajem zbog toga, i kako mi fali...
nemoj Mileee, da ostavljas drugaaaa, dugacka jeee lajkovacka prugaaaa

ja nekad imam osjecaj da bi mi odgovarala neka neobavezna prijateljstva, ono da se neko ne naljuti na mene zato sto nisam nazvala ili tako nesto, nego da imamo svoje zivote i onda se povremeno cujemo odrzavanje previse prijateljstava mi je nekad pritisak

Sunrise00 wrote:ja nekad imam osjecaj da bi mi odgovarala neka neobavezna prijateljstva, ono da se neko ne naljuti na mene zato sto nisam nazvala ili tako nesto, nego da imamo svoje zivote i onda se povremeno cujemo odrzavanje previse prijateljstava mi je nekad pritisak

Ja sam prije imala prijateljicu (kao mladja), koja bi pratila ko je koga zadnji nazvao, i onda kao, ne tebe je red Pa ljutnja ako ne nazoves Mislim ok, bili smo djeca, i hvala bogu da je to gotovo S jednom prijateljicom sad, se desi da se ne cujemo mjesec, dva, a zivimo 15 minuta jedna od druge, i kad se cujemo, sve ok, hajmo na kafu I tako i treba da bude!

pa eto, nije da nemam prijatelja UOPSTE, ono imam ljude s kojim se znam i pozdravim i popricam, ali nikad nisam imala ono sto se kaze "najbolju" prijateljicu il prijatelja (iako sam nekad mislila da jesam, sad kad razmislim malo...).

nisam taj tip osobe, a i pomalo ne volim ljude. jednostavno ne osjecam neku potrebu da imam nekog tako bliskog sebi.
e sad ovo mozda je zato sto sam imala par ljudi u zivotu koji su me onako sto se kaze tinejdzerski "izdali" tad kad sam mislila da smo si "najbolji", ali eto...mene takva prijateljstva sada guse.

ne mogu ja satima sjedit na kafi i slusat kako mi neko drobi o svom zivotu, to me jednostavno ne zanima. isto tako, ne volim se puno nekome povjeravat i prepricavat svoj zivot il provodit sate na telefonu tracajuci.
ipak, presjedim to obicno svakih par sedmica s jednom prijateljicom iz srednje, jer eto...sta ja znam, ne znam ni ja zasto. iz navike. (i za nju bih prije rekla da mi je najbolja prijateljica. ono, udaljile smo se od srednje, ja na svoju ona na svoju stranu, al eto cujemo se vidimo se svako malo i sve je normala...)

Eh, sve je manje iskrenih prijatelja...

Samoca ubija insana Imala sam period kad sam se "odsjekla" od civilizacije, i nije bilo fino. Drago mi je sto imam najbolju prijateljicu (sto se mozemo izgalamiti, ismijati, isplakati jedna drugoj, a nikad nista ne zamjeriti), prijatelje, kolege, poznanike, virtuelne "poznanike", volim kad ima sto vise civilizacije oko mene, i da je mjesovita. Al neka i onih koji vam idu na zivce, i njihova pojava ipak i oni sluze svojoj svrsi

Falcon wrote:

Mariella wrote:

Sunrise00 wrote:ja nekad imam osjecaj da bi mi odgovarala neka neobavezna prijateljstva, ono da se neko ne naljuti na mene zato sto nisam nazvala ili tako nesto, nego da imamo svoje zivote i onda se povremeno cujemo odrzavanje previse prijateljstava mi je nekad pritisak

Ja sam prije imala prijateljicu (kao mladja), koja bi pratila ko je koga zadnji nazvao, i onda kao, ne tebe je red Pa ljutnja ako ne nazoves Mislim ok, bili smo djeca, i hvala bogu da je to gotovo S jednom prijateljicom sad, se desi da se ne cujemo mjesec, dva, a zivimo 15 minuta jedna od druge, i kad se cujemo, sve ok, hajmo na kafu I tako i treba da bude!

Meni je najbolje kada sjednem s nekim koga stvarno smatram prijateljem, nakon nekoliko mjeseci, a on nista nije zamjerio, i samo nastavimo od zadnje kahve gdje smo stali kao da smo u tom vremenu jedan drugom jos bolji postali. E to je prijateljstvo. Rekoh gore, imam i tih neobaveznih... a i to treba, imati nekoga za nesto, i svasta, nekog za kino, pozoriste, party, Vatru, Slogu i kako ti odgovara... dakako, i ti drugima tako... a one zivotne, cuvati, ozenili se ili ne, jer ako zagusti, u tri ujutro su tu za tebe i obratno. Dakle, nije grijeh "koristiti" prijatelje

Kod mene su trenutno sva prijateljstva takva... "samo nastavimo od zadnje kahve gdje smo stali"

@alica.k

Ja sam imala najboljE prijateljice kao mladja, a trenutno mogu reci da imam prijatelje, i to dobre prijatelje, ali najbolju prijateljicu/prijatelja ne... Cini mi se da se ti "najbolji" nalaze samo dok si mlad, u osnovnoj skoli najvise... A kasnije su to najvise poznanici...

Mariella wrote:@alica.k

Ja sam imala najboljE prijateljice kao mladja, a trenutno mogu reci da imam prijatelje, i to dobre prijatelje, ali najbolju prijateljicu/prijatelja ne... Cini mi se da se ti "najbolji" nalaze samo dok si mlad, u osnovnoj skoli najvise... A kasnije su to najvise poznanici...

fazon je sto ja mislim da je samo takvo prijateljstvo pravo prijateljstvo, poprilicno sam sigurna da ja nisam sposobna za to.
meni npr nije prijatelj svak s kim se pozdravim il pijem kafu.

Naravno da nije, i ne moze biti. Tesko je naci jednog pravog, a ne da ih neko ima 10. Kao sto sam ranije napisala imam raju s kojima se druzim na fax-u, a privatno rijetko, prije je bilo i toga, sada gotovo nikad. I kao sto Falcon rece, treba imati vise ljudi za razlicite stvari, neko je za koncerta, neko za kucnog druzenja, neko za druzenje na fax-u, a nisu ti svi pravi pravcati prijatelji

pa dobro, al ima ljudi koji su upravo takvi...koga god znaju taj im je prijatelj.