Mijenjanje karijere (samo za ljude srednje generacije)

[sandra01]

Pitanje postavljam onima koji imaju preko 38 godina zivota.
Razmisljate li nekada o promjeni karijere?

Jeste li probali traziti posao u nekoj struci za koju imate talenta i znanja a nikada ga niste radili?
Ako jeste,kakva su vasa iskustva,sta su vam govorili na razgovorima za posao?
Ako ste uspjeli u toj namjeri,kako ste to uradili?

[ljubav_aha]

ovisi sto zelis,ali pod uslovom da se zelje uklapaju sa tvojim profesionalnim profilom,kao i sa odnosom potrzanje odredjenog posla ,ponekad je vazna lokacija,kao i licna mobilnost

[Desert Wind]

ovisi sto zelis,ali pod uslovom da se zelje uklapaju sa tvojim profesionalnim profilom,kao i sa odnosom potrzanje odredjenog posla ,ponekad je vazna lokacija,kao i licna mobilnost

Je l ti imas 38+ godina

[ljubav_aha]

ovisi sto zelis,ali pod uslovom da se zelje uklapaju sa tvojim profesionalnim profilom,kao i sa odnosom potrzanje odredjenog posla ,ponekad je vazna lokacija,kao i licna mobilnost

Je l ti imas 38+ godina

ne,ali sam u 30tim

[exliberal]

Cuj dali razmisljamo.....upravo gledam kako da se dokvalifikujem i po svim prilikama 3-4 godine mi neginu ....
Na zapadu je to normalno

[ljubav_aha]

exliberal

[exliberal]

exliberal

ma to je normala ali nije jednostavno...zamisli sad 3 godine ides svaki drugi dan poslije posla na predavanja ali sta se mora mora...samo mora covjek da bude siguran sta zeli jer nismo vise u godinama da se kockamo

[ljubav_aha]

exliberal

ma to je normala ali nije jednostavno...zamisli sad 3 godine ides svaki drugi dan poslije posla na predavanja ali sta se mora mora...samo mora covjek da bude siguran sta zeli jer nismo vise u godinama da se kockamo

[Pasiflora]

exliberal

ma to je normala ali nije jednostavno...zamisli sad 3 godine ides svaki drugi dan poslije posla na predavanja ali sta se mora mora...samo mora covjek da bude siguran sta zeli jer nismo vise u godinama da se kockamo

Uhhhhhh, naporno je strasno! Evo ja privodim kraju i vjeruj mi sad bih odustala koliko mi je muka od svega, ali zelja da nesto promijenim je jaca...

[Kristijana]

Ja nemam 38 ( 30-te tek počele ), ali mogu ti reći o tome ponešto.
Od talenta i treba napraviti posao, jer kad imamo neki talenat tad to i volimo, a ljepše je raditi ono što voliš. Ako si, recimo, talenat za kuhanje a nisi išla u srednju ugostiteljsku to nije prepreka. Lično sam poznavala neškolovane kuhare koji su radili u vrhunskim restoranima sjajna jela. Slikati, pisati, muzicirati - za to isto ne treba ti škola ako si jači talenat. Tehnike možeš učiti i sama.

Vremena su se promijenila. Danas ljudi u toku života promijene preko 10 -20 poslova a nekad su radili 1 - 2. Isto tako, nekad su svi imali jednu profesiju a danas imaju nekoliko, što samo po sebi znači da ni sa 48 nisi stara da mijenjaš profesiju a kamoli sa 38. To se zove ''karijerni kameleon''. U Americi ih je najviše, naravnom među njima su mnoge slavne osobe, koje su radile svakakve poslove u mladosti pa okrenule život za 180 stepeni. Navešću ti primjer meni sjajne Louise Hay, koja je u 50-oj napisala prvu knjigu i stekla svjetsku slavu. Danas je u 80-im i ima već 30 godina ''drugog radnog staža''.

http://en.wikipedia.org/wiki/Louise_Hay

Međutim, kod nas vlada karijerni fatalizam, zaostatak iz prethodnog sistema. Na Zapadu ljudi mijenjaju poslove, profesije bez stresa, pređu kontinente da počnu novi život i karijeru, a kod nas ljudi ne žele da maknu iz svog grada, sa svog ljubljenog biroa ili iz ''svoje'' profesije i svega ih je strah. Nekad se znalo: gdje radiš tu ćeš i penziju dočekati. Danas je neizvjesno tržište rada, ali baš zato ljudi se trebaju opustiti i manje se nervirati. Brza prilagodba je nužna - čisto za preživljavanje, dok se negdje ne skrasiš. Kod nas mladi neće da rade poslove koji su im ''ispod časti'' ( ne kontaju da su svi poslovi ispod časti, jer su prinuđeni da rade, rad za kapitalistu je prisilni rad - svi smo prisiljeni raditi da bi imali šta jesti ).

Ljudi su preopterećeni radom, karijerom preko svake mjere - treba shvatiti najprije šta je rad. Rad sam po sebi nije moralna vrijednost, nije obaveza, nije sramota ne raditi. Jasno, život treba biti ispunjen i radom, ali radom pod našim uslovima, ne pod tuđim. U tvom slučaju, to znači da ćeš u 38. početi raditi ono što te zanima. Međutim, na našem tržištu stalno ćeš se sretati sa tzv. ageism-om, pa su granice u oglasima za posao: do 35 godina, 18 - 30, i vrh vrhova koji nedavno pročitah: tražimo mlađe od 25, a posao je takav da ga i dedo može obavljati. Ja recimo, za takve ne bih išla raditi ni hljeba da nemam, jer svaki lik koji, u vijeku kada ljudi žive 80+ godina smatra da je neko sa 30 star, je debil, a ja neću raditi za debila. Imaš ljude koji su ludo aktivni i u formi sa 60, a imaš mlitave 20-godišnjake.

Stvar je u tome da tržište rada upravlja ljudima na perfidan način: uvijek je nezaposlenih dosta, pa mogu na svakojake načine ucjenjivati i uslovljavati ljude. No, ono čega većina ljudi nije svjesna je da izbora uvijek ima, a često je baš promjena profesije rješenje, a ne problem. Recimo, neko ko je završio književnost može raditi tonu raznih poslova a ne čekati da kapne posao u struci i gubiti 10 godina na birou. Da bi se promijenila profesija ne treba uvijek fakultet, nekad je dovoljna kraća obuka, kurs kompjutera, jezika, polaganje vozačkog ispita ili samo dobra volja ili talenat. Postoji more poslova koji su univerzalni, svako ih može raditi. Druga je stvar ako ti imaš neostvarenu želju da budeš doktor, inžinjer, učitelj, pravnik... za to treba posebno školovanje, jer u suprotnom ne bi mogla to legalno raditi.

Najvažnije je da riješiš egzistenciju dok se ( ponovo ) školuješ, na drugom studiranju nema zabušavanja i razvlačenja, a šta će drugi reći baš te briga. Ti nemaš već 38 godina, nego tek 38. ''Već'' važi samo za reproduktivne planove, a za poslovne nikad. Drugi ljudi koji te budu osuđivali i podrugljivo ti se smješkali su neinformisani i ukalupljeni ljudi, za koje postoji pravocrtna linija: škola - posao - brak - posao - djeca - posao - smrt - posao. Takvi su opterećeni materijalnim i pojmovima kao što su ''uspjeh'', ''napredak'', ''imidž'' isl.

Na Zapadu ljudi furaju razne alternativne stilove života ( najjači su mi oni visokoobrazovani i zaposleni što jedu po kantama za smeće i na hranu ne troše - ništa, i boli ih đon što je to nekome čudno ). Kod nas je ''alternativno'' i ''čudno'' imati 35 i ići na fakultet ili imati 40 i nemati muža. Čudno je i mijenjanje profesije. Ali, polako na mala vrata, i kod nas se stvari mijenjaju, pa mlađi i obrazovaniji naraštaj drukčije počinje gledati na te stvari.

Neizvjesnost kao fenomen u kapitalizmu je već zapažen i piše se o njemu, evo jedan, utješan tekst o tjeskobi u kapitalizmu, načinu na koji kapitalizam manipuliše ljudima:

http://www.kontra-punkt.info/modules.ph ... &sid=56796

[ljubav_aha]

Ja nemam 38 ( 30-te tek počele ), ali mogu ti reći o tome ponešto.
Od talenta i treba napraviti posao, jer kad imamo neki talenat tad to i volimo, a ljepše je raditi ono što voliš. Ako si, recimo, talenat za kuhanje a nisi išla u srednju ugostiteljsku to nije prepreka. Lično sam poznavala neškolovane kuhare koji su radili u vrhunskim restoranima sjajna jela. Slikati, pisati, muzicirati - za to isto ne treba ti škola ako si jači talenat. Tehnike možeš učiti i sama.

Vremena su se promijenila. Danas ljudi u toku života promijene preko 10 -20 poslova a nekad su radili 1 - 2. Isto tako, nekad su svi imali jednu profesiju a danas imaju nekoliko, što samo po sebi znači da ni sa 48 nisi stara da mijenjaš profesiju a kamoli sa 38. To se zove ''karijerni kameleon''. U Americi ih je najviše, naravnom među njima su mnoge slavne osobe, koje su radile svakakve poslove u mladosti pa okrenule život za 180 stepeni. Navešću ti primjer meni sjajne Louise Hay, koja je u 50-oj napisala prvu knjigu i stekla svjetsku slavu. Danas je u 80-im i ima već 30 godina ''drugog radnog staža''.

http://en.wikipedia.org/wiki/Louise_Hay

Međutim, kod nas vlada karijerni fatalizam, zaostatak iz prethodnog sistema. Na Zapadu ljudi mijenjaju poslove, profesije bez stresa, pređu kontinente da počnu novi život i karijeru, a kod nas ljudi ne žele da maknu iz svog grada, sa svog ljubljenog biroa ili iz ''svoje'' profesije i svega ih je strah. Nekad se znalo: gdje radiš tu ćeš i penziju dočekati. Danas je neizvjesno tržište rada, ali baš zato ljudi se trebaju opustiti i manje se nervirati. Brza prilagodba je nužna - čisto za preživljavanje, dok se negdje ne skrasiš. Kod nas mladi neće da rade poslove koji su im ''ispod časti'' ( ne kontaju da su svi poslovi ispod časti, jer su prinuđeni da rade, rad za kapitalistu je prisilni rad - svi smo prisiljeni raditi da bi imali šta jesti ).

Ljudi su preopterećeni radom, karijerom preko svake mjere - treba shvatiti najprije šta je rad. Rad sam po sebi nije moralna vrijednost, nije obaveza, nije sramota ne raditi. Jasno, život treba biti ispunjen i radom, ali radom pod našim uslovima, ne pod tuđim. U tvom slučaju, to znači da ćeš u 38. početi raditi ono što te zanima. Međutim, na našem tržištu stalno ćeš se sretati sa tzv. ageism-om, pa su granice u oglasima za posao: do 35 godina, 18 - 30, i vrh vrhova koji nedavno pročitah: tražimo mlađe od 25, a posao je takav da ga i dedo može obavljati. Ja recimo, za takve ne bih išla raditi ni hljeba da nemam, jer svaki lik koji, u vijeku kada ljudi žive 80+ godina smatra da je neko sa 30 star, je debil, a ja neću raditi za debila. Imaš ljude koji su ludo aktivni i u formi sa 60, a imaš mlitave 20-godišnjake.

Stvar je u tome da tržište rada upravlja ljudima na perfidan način: uvijek je nezaposlenih dosta, pa mogu na svakojake načine ucjenjivati i uslovljavati ljude. No, ono čega većina ljudi nije svjesna je da izbora uvijek ima, a često je baš promjena profesije rješenje, a ne problem. Recimo, neko ko je završio književnost može raditi tonu raznih poslova a ne čekati da kapne posao u struci i gubiti 10 godina na birou. Da bi se promijenila profesija ne treba uvijek fakultet, nekad je dovoljna kraća obuka, kurs kompjutera, jezika, polaganje vozačkog ispita ili samo dobra volja ili talenat. Postoji more poslova koji su univerzalni, svako ih može raditi. Druga je stvar ako ti imaš neostvarenu želju da budeš doktor, inžinjer, učitelj, pravnik... za to treba posebno školovanje, jer u suprotnom ne bi mogla to legalno raditi.

Najvažnije je da riješiš egzistenciju dok se ( ponovo ) školuješ, na drugom studiranju nema zabušavanja i razvlačenja, a šta će drugi reći baš te briga. Ti nemaš već 38 godina, nego tek 38. ''Već'' važi samo za reproduktivne planove, a za poslovne nikad. Drugi ljudi koji te budu osuđivali i podrugljivo ti se smješkali su neinformisani i ukalupljeni ljudi, za koje postoji pravocrtna linija: škola - posao - brak - posao - djeca - posao - smrt - posao. Takvi su opterećeni materijalnim i pojmovima kao što su ''uspjeh'', ''napredak'', ''imidž'' isl.

Na Zapadu ljudi furaju razne alternativne stilove života ( najjači su mi oni visokoobrazovani i zaposleni što jedu po kantama za smeće i na hranu ne troše - ništa, i boli ih đon što je to nekome čudno ). Kod nas je ''alternativno'' i ''čudno'' imati 35 i ići na fakultet ili imati 40 i nemati muža. Čudno je i mijenjanje profesije. Ali, polako na mala vrata, i kod nas se stvari mijenjaju, pa mlađi i obrazovaniji naraštaj drukčije počinje gledati na te stvari.

Neizvjesnost kao fenomen u kapitalizmu je već zapažen i piše se o njemu, evo jedan, utješan tekst o tjeskobi u kapitalizmu, načinu na koji kapitalizam manipuliše ljudima:

http://www.kontra-punkt.info/modules.ph ... &sid=56796

vatreno odlican post

[citroen]

ovisi sto zelis,ali pod uslovom da se zelje uklapaju sa tvojim profesionalnim profilom,kao i sa odnosom potrzanje odredjenog posla ,ponekad je vazna lokacija,kao i licna mobilnost

Je l ti imas 38+ godina

ne,ali sam u 30tim

Ona ima 39,samo se sali

[ljubav_aha]

Je l ti imas 38+ godina

ne,ali sam u 30tim

Ona ima 39,samo se sali

pa rekla sam u 30tim malo si povecao broj

jel' vam to nesto ozbiljno smeta

[sa obzirom na...]

Imam 35 godina, 11 godina radnog staza i posao koji mrzim....

rado bi promjenio profesiju, imam volje i zelj, medjutim to trenutno u Bosni je ravno budalastini u situaciji kada ljudi u kasnim dvadesetim sa fakultetskom diplomom nemaju ni dan radnog staza.

Da zivim na Zapadu ne bi se ni sekunde dvoumio za promjenu profesije, ovde moram biti zahvalan sto imam stalno zaposlenje sa solidnom platom, punim doprinosima, citavim slobodnim vikendom i punim godisnjim, za vecinu Bosanaca to je posao iz snova, bez obzira sto ga ja mrzim....

[ljubav_aha]

Imam 35 godina, 11 godina radnog staza i posao koji mrzim....

rado bi promjenio profesiju, imam volje i zelj, medjutim to trenutno u Bosni je ravno budalastini u situaciji kada ljudi u kasnim dvadesetim sa fakultetskom diplomom nemaju ni dan radnog staza.

Da zivim na Zapadu ne bi se ni sekunde dvoumio za promjenu profesije, ovde moram biti zahvalan sto imam stalno zaposlenje sa solidnom platom, punim doprinosima, citavim slobodnim vikendom i punim godisnjim, za vecinu Bosanaca to je posao iz snova, bez obzira sto ga ja mrzim....

sto radis

[sa obzirom na...]

sto radis

Radim u firmi koja nije administracija ali je jos uvijek u drzavnom vlasnistvu.

Smatram sebe dijelom nove generacije, koja smatra da je odgovor u radu i naporu, medjutim tu gdje radim njegovo Velicanstvo Stranka i vjestina uvlacenja u dupe ,ulizivanje, interesne grupe, to je ono sto se pika, ako imas zaledjinu mozes komotno napraviti milionsku stetu firmi (npr, kroz nepovoljne ugovore pri javnim nabavkama) i da i pored toga budes proglasen najvrednijim radnikom i dobijes stimulaciju.
Meni stvarno ne smeta sto radim ko konj, stvarno volim da radim, ali mi je referat stvarno gadan jer sam odgovoran za ono sto drugi muljaju.
Da napustim i da se prepustim nemilosti naseg trzista rada, da me neki novopeceni bogatas isto iskoristuje ali za duplo manje para, bez slobodnih vikenda i godisnjeg, ni to mi nije rjesenje.
Imam ideje, cak mislim i talenta, za neke druge oblasti, i da sam na Zapadu, kako sam vec rekao, bez razmisljanja bi isao na odredjenu prekvalifikaciju, ja bi mogao i ovde to uraditi sto se tice naobrazbe, ali posla sigurno ne bi imao...

Dakle zapeo sam, ni tamo ni ovamo, a nezadovoljstvo raste....

[ljubav_aha]

sto radis

Radim u firmi koja nije administracija ali je jos uvijek u drzavnom vlasnistvu.

Smatram sebe dijelom nove generacije, koja smatra da je odgovor u radu i naporu, medjutim tu gdje radim njegovo Velicanstvo Stranka i vjestina uvlacenja u dupe ,ulizivanje, interesne grupe, to je ono sto se pika, ako imas zaledjinu mozes komotno napraviti milionsku stetu firmi (npr, kroz nepovoljne ugovore pri javnim nabavkama) i da i pored toga budes proglasen najvrednijim radnikom i dobijes stimulaciju.
Meni stvarno ne smeta sto radim ko konj, stvarno volim da radim, ali mi je referat stvarno gadan jer sam odgovoran za ono sto drugi muljaju.
Da napustim i da se prepustim nemilosti naseg trzista rada, da me neki novopeceni bogatas isto iskoristuje ali za duplo manje para, bez slobodnih vikenda i godisnjeg, ni to mi nije rjesenje.
Imam ideje, cak mislim i talenta, za neke druge oblasti, i da sam na Zapadu, kako sam vec rekao, bez razmisljanja bi isao na odredjenu prekvalifikaciju, ja bi mogao i ovde to uraditi sto se tice naobrazbe, ali posla sigurno ne bi imao...

Dakle zapeo sam, ni tamo ni ovamo, a nezadovoljstvo raste....

wow,sad mi je jasno,problem je sa etikom ; u sah-mat poziciji ; suti i trpi ,ali to se moze opravdati trenutnim stanjem i zbivanjem u BiH

[Savjetnik Premijera]

Ma kako da ne?
Svaki put kad se priblizava Nova Godina, inventure, uskladivanja, obracuni, stotinu rokva koji se ne smiju propustiti,
inspekcije, revizija, kunem se da su kanta i cetka Ustav.