Mislim da je ovaj aspekt prilagođavanja multikulturalnosti BiH posebno bitan.
Npr.: U nadležnostima regije nalazimo ovo:
20 Član 37. Nadležnosti regionalnih zajednica Nadležnosti regionalnih zajednica su:
- Regionalni ekonomski razvoj;
- Politika i standardizacija osnovnog i srednjeg obrazovanja;
- Osnivanje srednjoškolskih centara i univerziteta;
- Komunalne usluge od regionalnog interesa;
- Sekundarna zdravstvena zaštita;
- Prava veterana;
- Regionalne policijske snage u okviru državne sigurnosne strukture;
- Socijalna zaštita i služba socijalnog zbrinjavanja;
- Razvoj malog i srednjeg poduzetništva;
- Direktni porezi;
- Uređenje regionalnih organa i službi;
- Izmjene granica općina koje spadaju u njihovu nadležnost;
- Utvrđivanje izvora prihoda;
- Upravljanje regionalnom imovinom;
- Šume i šumska eksploatacija;
- Lov i ribolov;
- Regionalna infrastruktura (putevi, riječni tokovi, melioracija, gasovod);
- Regionalno planiranje i uređenje prostora;
- Razni radovi regionalnog značaja;
- Unapređenje organizacije turizma;
- Utvrđivanje i provođenje kulturne politike;
- Zaštita kulturnog naslijeđa od interesa za regiju;
- Planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih i kulturnih institucija;
- Ostale nadležnosti koje su potrebne institucijama na nivou regija pri Procesu stabilizacije i pridruživanja Evropskoj uniji u cilju funkcionalnog ispunjenja zahtjeva iz 31 poglavlja acquis communautairea i uključenja u Vijeće regija EU.
Regija garantuje i zaštitu kolektivnih etničkih interesa i ravnopravnost svih etničkih skupina na nivou Republike. To vidimo ovdje:
Član 40.
Dom regija (u republičkom parlamentu op.a.)
(1) Svaka regija bira jednak broj – po sedam (7) delegata2.
(2) Među izabranim delegatima iz svake regije jednak je broj predstavnika konstitutivnih naroda, i to po dva delegata iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda. Iz reda Ostalih iz svake regije bira se po jedan delegat.
(3) Delegate iz reda svakog od konstitutivnih naroda i iz reda Ostalih biraju odgovarajućičlanovi u zakonodavnom tijelu svake regije, u skladu s izbornim rezultatima za to tijelo i Izbornim zakonom Republike. Svi izabrani delegati iz jednog konstitutivnog narodačine klub delegata tog konstitutivnog naroda.
(4) Kvorumčini većina izabranih delegata, a mora uključivati najmanje po četiri delegata iz svake regije i najmanje polovinu delegata iz svakog od konstitutivnih naroda. Ukupni broj delegata u Domu regija zavisitće o broju regija.
(5) Dom regija razmatra sve zakone koje usvoji Predstavnički dom i ima pravo veta za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.
(6) U Domu regija vrši se zaštita vitalnih interesa konstitutivnih naroda.
(7) Odluke u Domu regija donose se većinom glasova prisutnih delegata koji glasaju, osim u posebnim slučajevima, u skladu s ovim ustavom.
(8) U slučaju da broj potrebnih delegata u Domu regija iz nekog od konstitutivnih naroda odnosno iz reda Ostalih bude veći od broja predstavnika u zakonodavnom tijelu regije, dodatni broj delegataće birati klub kojiće se formirati u tu svrhu iz redačlanova skupština općina u toj regiji.
i ovdje:
Član 48. Vitalni nacionalni interes
(1) Konstitutivni narodi imaju neotuđivo pravo zaštite vitalnog nacionalnog interesa odnosno kolektivnih prava izčlana 17. ovog ustava za pripadnike Ostalih.
(2) Vitalni nacionalni interes odnosno vitalni interes Ostalih štiti se putem prava veta za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa odnosno vitalnog interesa Ostalih.
(3) Vitalni nacionalni interes odnosno vitalni interes Ostalih štiti se i na državnom nivou.
(4) Na pravo veta za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa može se pozvati u Domu regija u pogledu:
a) prava sva tri konstitutivna naroda da budu zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i sudskim organima te da imaju jednaka prava učešća u procesima donošenja odluka;
b) identiteta konstitutivnog naroda;
c) teritorijalne organizacije;
d)organiziranja javnih organa vlasti;
e) obrazovanja;
f)upotrebe jezika i pisma;
g)nacionalnih simbola i zastava;
h) duhovnog naslijeđa, posebno njegovanja i potvrđivanja vjerskog i kulturnog identiteta i tradicija;
i)očuvanja integriteta Bosne i Hercegovine;
j) sistema javnog informiranja;
k)amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine;
l)svakog pitanja koje 2/3 delegata jednog konstitutivnog naroda u Domu regija proglasi pitanjem od vitalnog nacionalnog interesa.
(5) Pripadnici Ostalih mogu se koristiti vetom za zaštitu vitalnog interesa samo u pogledu kolektivnih prava izčlana 17. ovog ustava.
Gore navedenim kao i odredbom o teritorijalnoj organizaciji regionalnih zajednica jasno je ukazano da će svi narodi biti u prilici da imaju najmanje jednu regiju u kojoj čine većinu i da neće biti centralizacije države kao ni preglasavanja, pogotovo ne preglasavanja na državnom nivou. Osim toga jasno je ukazano i na princip rotacije na državnom nivou. Dakle rotacija kao
ustavna a ne kao usmeni dogovor i principijelnost.
Kako je jednakopravnost na državnom nivou zagarantovana sada se javlja problem sigurnosti građana koji neće biti dominantna etnička zajednica u nekoj regiji. I to je uređeno, naručito sa stavom 2 člana 82.:
U zakonodavnoj i izvršnoj vlasti najbrojniji narod (u regiji op.a.) može imati najviše do 49 posto svojih predstavnika.
Kao i genijalnim stavom 2 člana 87. a koji glasi:
Regionalna zajednica dužna je prenijeti na jedinice lokalne samouprave na svojoj teritoriji nadležnosti u vezi s osnovnim obrazovanjem, kulturom, turizmom, lokalnim poslovanjem i karitativnom djelatnošću ako u pogledu nacionalnog sastava većinsko stanovništvo te jedinice lokalne samouprave nije većinsko stanovništvo u regiji kao cjelini.
Svakako iz ustava je jasno da lokalna zajednica ima općenito veoma jake nadležnosti, a sve u skladu sa evropskim propisima. Time se rješava pitanje Posavskih Hrvata, Istočno-Bosanskih Bošnjaka, Hercegovačkih Srba, itd.
P.S. Kada uzmemo ovo u obzir mislim da je jasno kao dana da ovaj Ustav kao kolektivitetu najviše odgovara Bosanskim Hrvatima jer:
1. Kao najmalobrojniji ipak dobivaju sistem rotacije umjesto sistema procentualnosti
2. Kako je logično da jedna regija bude Mostarska, tako je logično i da će imati jednu regiju u kojoj bi bili većina
3. Posljednji navedeni citat pokazuje da bi Hrvati koji bi u Srednjoj Bosni i Posavini ostali izvan ove regije, opet bi imali
Ustavnu zaštitu svojih nacionalnih interesa.