Forum Klix.ba

Ovu temu se odlucih postaviti iz vise razloga,koje cu kasnije navesti,ono sto zelim da napomenem,NA OVOJ TEMI NEMA MJESTA LJUDIMA DODJU ISKLJUCIVO DA VRIJEDJAJU, sa svakom drugom namjerom su svi dobrodosli.

Bliza nam se bajram,dani koji su za nas muslimane,uzviseni,dani kojima se svaki pravi musliman raduje,od dijeteta do ljudi u vec "zamakloj dobi".
Zelim da pricamo o nasem Vjerovjesniku,Muhammedu a.s.
Zelim da pricamo o njegovom sunnetu,onom sto nam je ostavio u emanet,da cuvamo,onom sto iz danasnje perspektive tesko mozemo razumjeti ili primijeniti.
Ili pak o sunnetu koji nam je ostavio,kao nacin kako da iskazemo postovanje,pokazemo ljubav prema drugima.
Ja se najvise divim onoj prici,kada je Muhammed a.s klanjao i pao na sedzdu,u medjuvremenu su dosla djeca i igrala se oko njegovih ledja,penjala se na njih,Muhammed a.s nije ustajao sa sedzde,nije se pomakao sve dok ona nisu zavrsila sa igrom i otisla.
Pouka te price je pokazati kolika zapravo treba da bude covjeka muslimana ljubav prema djeci.
Danas imamo cesto situacije,gdje covjek klanja i ako mu ko zasmeta pri obavljanju namaza,pa cak i da su njegova djeca,cesto odmahne rukom,kao "bjezi","sacekaj",a Allahov poslanik se je cuvao takvih stvari.
Jos jedna meni dragih gesti je ona kad je pred smrt pitao da li je kome ostao duzan,da mu namiri dug.Jedan covjek se je javio i zaista mu je nas Poslanik vratio sve dugove,koje mu je bio duzan i za koje je zaboravio.Da bude stvar malo ironicna,s prva mu je vratio novcem dug,kasnije kad ga je Muhammed a.s upitao,jesam ti sta jos duzan,ovaj mu odgovori,da,sjecas se kad si me nehotice udario laktom u prsa,nikad ti nisam vratio,mislim da je red.A Muhammed a.s iako je bio na samrti,dozvoli mu da mu uzvrati.Skinuo je odjecu sa gornjeg dijela tijela i pustio mu da ga udari.Ovaj covjek,poslanikov ashab,se baci na koljena i poce grliti poslanikova prsa,govorivsi,nikad nisam imao priliku da se dotaknem Muhammedovih prsa,sad je imam.
Tolika je bila ljubav ashaba prema poslanicima,tolika je bila pravednost poslanika prema drugim ljudima.
Danasnja ljubav se kupuje,danasnja praveda isto tako,imamo sunnet bozijeg poslanika pa nadam se da ce nam dragi Allah dat' snage da ustrajemo na pravom putu i u slijedenju Muhammeda a.s.

Konacno jedna divna tema o poslanikovoj praksi/sunnetu a koja se ne svodi na slabe i jake/vazece i nevazece hadise..i nadam se da ce takvi komentari ovdje izostati..

Naidjoh na jednu pricu,pa da je podijelim sa vama,mislim da je prica poslanika,al' nemojte mi uzeti za zlo,ako pogrijesim...jer nisam imao gdje provjeriti...zakljucio sam iz konteksta,al nisam mogao a da je ne podijelim sa vama...evo copy:
Bilo jedno dijete koje se pripremalo da dođe na Svijet.Jednog dana ono upita Gospodara:
-Gospodaru, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, k...ako ću živjeti tamo?"
-Od svih meleka izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi.Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se.Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i bit ćeš sretan."
-Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada neznam njihov jezik?"
-Melek će ti govoriti najljepše i najslađe riječi,koje ćeš moći čuti na Svijetu i pažljivo i sa ljubavlju će te naučiti da pričaš.
-Dobro,Gospodaru, šta ću raditi kada poželim pričati s Tobom?
-Tvoj melek će te naučiti da Mi se moliš, šireći svoje ruke.
-Čuo sam dana Zemlji ima dosta loših ljudi, ko će me štititi?-Tvoj će te melekstalno štititi, pa bilo to i po cijenu njegovog života.
-Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti.
-Tvoj će ti melek uvijek o Meni pričati i naučit će te putevima koji vode do mene.
Tada u Dženetu nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega.Dijete shvati da treba da ide i postavi posljednje pitanje:
"Gospodaru, ako sad trebam ići, molim Te reci mi kako se zove moj melek."Nije važno kako se zove, ti ćeš ga MAJKOM zvati."


@Irish hvala

Jedan dan u Poslanikovom životu

--------------------------------------------------------------------------------

Opisati samo 24 sata, tj jedan dan, u životu neke osobe bilo bi u potpunosti nedovoljno da tu osobu upoznamo, zato što se skoro nijedan dan ne proživi u potpunosti isto kao drugi. Taj zadatak postaje teži kad je u pitanju izuzetna osoba poput našeg Poslanika, a.s. Uprkos težini ovog zadatka, pokušao sam opisati dan dijeleći ga na određene periode i navodeći ono što se izvršavalo u tim periodima, čak i ako se to nije događalo u istom danu, a na osnovu povjerljivih izvora.


S obzirom na to da su se dani u Poslanikovo vrijeme provodili oko džamije i bili usmjereni na namaze, podijelio sam dan na periode pet dnevnih namaza. Zato što su kasni noćni sati imali poseban značaj za Poslanika, a.s. i one koji ga slijede i njih sam uključio kao poseban period dana.


Jutro


Dnevni život planete započinje ujutro prije zore. Od pojave rose do otvaranja pupoljaka, od pjeva ptica do blagog povjetarca, sva bića sjede skupa u halki prije izlaska sunca, čineći zikr svojim jedinstvenim jezicima. Čovjek također svjesno učestvuje u ovom zikru i započinje svoj dan različitim oblicima zikra i aktivnostima, a izdvaja se namaz.


Muhammed, s.a.v.s, je također započinjao dan namazom. Međutim, nakon što bi Abdullah ibn Ummi Maktum, jedan od ashaba, proučio sabahski ezan, naš Poslanik bi klanjao sunnet sabah-namaza u svojoj sobi, a onda bi izašao u džamiju da predvodi farz. S izuzetkom onih koji su imali ozbiljan razlog za nedolazak, svi muslimani u Medini su se trudili da klanjaju svaki farz za Poslanikom.


Svako jutro poslije namaza Poslanik bi prvo učio tesbih i dijelove Kur'ana dok Sunce ne odskoči do određene visine, a onda bi se okrenuo ashabima i razgovarao s njima. U ovim razgovorima se raspravljalo o mnogim pitanjima vezanim za ljudske potrebe, od aktuelnih tema do historijskih sjećanja, od tumačenja snova do služenja vjeri, postavljala su se pitanja i davali odgovori i rješenja problema. Drugim riječima, odmah nakon halke ibadeta formirala bi se halka znanja i kulture. Šta je ovaj sat ili više druženja s Poslanikom u najproduktivnijem dijelu dana pružao prisutnima, to mogu znati samo oni koji su to i doživjeli, a u njemu trebamo tražiti razlog izuzetnosti ashaba.


Ako nije imao gdje drugo gdje bi trebao otići poslije namaza, Poslanik bi se vratio kući i tamo upitao ima li hrane. Ako bi bilo, doručkovao bi, u suprotnom bi rekao: „Onda postim“ i ispostio bi taj dan. Kad je bilo hrane, to je obično bilo mlijeko, hurme, hljeb od ječma i slično. Jeo je šta god bi našao kod kuće i nije birao hranu.


Za razliku od današnjeg vremena, Poslaniku jelo nije bilo u središtu života, svakodnevnica nije bila organizovana prema vremenu za ručak ili večeru, nije se puno vremena trošilo na jelo, nije bilo problema ako nije bilo hrane, nisu se priređivale otmjene večere, hrana nije stalno spominjana u razgovorima, nije se putovalo kilometrima radi bolje hrane, nisu se pravile godišnje zalihe, stolovi nisu ni postavljani i slično. U ovakvim okolnostima, za razliku od danas, više vremena i novca je preostajalo za važnije stvari.


Poslanik Muhammed bi se kratko odmarao prije podneva. Pored noći i po danu se odmaralo i spavalo zbog nedostatka sna i odmora zbog noćnog namaz i sličnih aktivnosti, zbog nedostatka koncentracije od na*!*!*!*!og rada i stresa i zbog umora tijela od tople klime. Ovo se naziva kajlula u islamskoj literaturi, a možemo ga nazvati i prijepodnevno ili podnevno spavanje.


Podne


Podne je vrijeme kad dan dostiže potpunost i počinje opadati, dnevne obaveze su ispunjene do određenog stepena i javlja se potreba da ostavimo rad i da se kratko odmorimo, a i duh treba odmor od nepažnje i umora koje izaziva prolaznost ovog svijeta i naporan rad. Ljudska duša osjeća veliko uzbuđenje i potrebu da klanja podne namaz da bi pobjegla od skučene atmosfere, da se uzdigne u prisustvu Uzvišenog Gospodara, da preklapajući ruke pokažemo zahvalnost na blagodatima i da zamolimo za pomoć; da pokažemo svoju bespomoćnost i da se poklonimo pred uzvišenosti i veličanstvenosti, a naročito ako bi ovaj namaz bio klanjan za Poslanikom...


Da, Poslanik, a.s., bi predvodio podne namaz usred dana ashabima koji su trčali u džamiju s usrdnom čežnjom. Ako bi bio petak, onda bi se za namaz pripremali na potpuno drugačiji način, s entuzijazmom i u prazničnom duhu. Rezali su nokte, kupali se, oblačili novu odjeću, stavljali parfem, dolazili u džamiju ranije nego obično, slušali Poslanikovu hutbu i onda klanjali. Žene i djeca su dolazili na ovaj namaz češće nego na druge.


Ručak se ne spominje često u izvorima. Količina koja se daje za vitre je računata prema dva obroka dnevno, što pokazuje da nije postojao treći dnevni obrok pored doručka i večere. Ovo objašnjava kako je lahko postiti nekome ko inače doručkuje u vrijeme sehura. Jesti samo dva puta dnevno i u današnje vrijeme je sunnet koji ne treba samo preporučivati, već i prakticirati, zato što štedi vrijeme i novac, a i zdravije je. Dijabetičari i ljudi s drugim teškoćama su, naravno, izuzetak.


Ponekad je Poslanik Muhammed posjećivao ashabe, obavljao dnevne zadatke, posvećivao se problemima društva kao vladar, diktirao objavljene ajete pisarima, obavještavao ljude o hitnim zapovijedima i primao goste. Naprimjer, nakon osme godine poslije hidžre, mnogi ambasadori su dolazili u posjetu. Dio dana je prolazio u susretima s njima, odgovaranju na njihova pitanja i zahtjeve i ispraćanju gostiju.


Poslijepodne


Poslijepodne je vrijeme kad se dnevni red privodi kraju i kad se skupljaju plodovi zdravlja, mira i dobrote koji se ostvaruju tokom dana.


Po uputi iz Kur'ana, naš Poslanik je pripisivao posebnu vrijednost ovom namazu i Bilal bi pozvao zajednicu na namaz svojim dirljivim glasom. Zato što je ikindija namaz vrijeme kad se smjenjuje dnevna i noćna straža meleka koji štite vjernike, zikr poslije ovog namaza je duži. Ovo je preneseno u hadisu: „Jedna skupina meleka je uz nas tokom dana, a druga tokom noći. Oni se okupe u vrijeme sabaha i ikindije da smijene stražu. Iako naš Gospodar najbolje zna stanje svojih robova, On pita meleke: „Kako ste ostavili Moje robove?“ Oni odgovore: „Ostavili smo ih u molitvi i bili smo pored njih dok su bili u molitvi.“


Poslanik, a.s., je imao običaj koji je održavao: poslije ikindije je posjećivao svoje supruge da ih pita kako su i da li trebaju nešto, a one su ga ugošćavale onim što su imale kod sebe.


Večer


Večer nas podsjeća da će poput mnogih stvorenja koja umiru na kraju ljeta i čovjek umrijeti jednog dana i da će svijet biti uništen na početku Sudnjeg dana. U tom trenutku ljudska duša želi stajati u prisustvu Onog koji sve to ostvaruje i izgovarajući „Bog je najveći“ ostaviti sve prolazno ustranu i slaviti Ga i još jednom očitovati Njegovu veličinu. U ovoj želji, Poslanik, a.s., je često počinjao čekati akšam -namaz još prije zalaska sunca i čim bi se ezan proučio, stao bi pred Allaha. Poslije farza klanjao je i 2 do 6 rekata sunneta i to je preporučio da se čini.


Poslije akšama Poslanik, a.s., bi okupio porodicu kod one supruge kod koje će provesti tu noć i otpočeo bi porodični razgovor. Poslanikova, a.s., kuća je postala sredina u kojoj učenje i poučavanje nikad nije prestajalo, ni za njegovog života ni poslije. Nakon Poslanikovog preseljenja, njegove supruge su nastavile ove aktivnosti, otvarajući ih za širi krug ljudi. Poslanikov porodični život je imao veliku ulogu u prenošenju nekih posebnih propisa za žene, kao i mnogih općih propisa islama, a u tome su veoma značajni bili upravo ovi „večernji razgovori“. Oni su bili neka vrsta škole i izvorište za mnoge nenadmašne učenjake, s Aišom, r.a., na čelu. Naravno, nije se razgovaralo samo o znanju, razvijala se privrženost među članovima porodice koji su dolazili iz različitih sredina i kultura, s različitim karakterima, svi su se zbližavali i zajednički težili da Poslaniku, a.s., olakšaju slatki teret poslanstva, s vremena na vrijeme su se međusobno šalili... Ukratko, stvarana je atmosfera potrebna sretnoj porodici.


Noć


U vrijeme jacije namaza sve je obavijeno tamom, ono što se vidi po danu kao da više ne postoji; kao da sada, nakon čovjeka koji je preminuo, umire i zaboravlja se i sve ono što je posjedovao. Kao da nam se predočava potpuni kraj zemaljskog života koji je iskušenje. Veličina Svemogućeg se još jednom ukazuje čovjeku koji je često kao zakopan u onom što ga okružuje. Jer Allah s lahkoćom okreće, piše, briše i mijenja dan i noć, ljeto i zimu, ovaj svijet i budući, poput stranica knjige. Čovjek kojemu se sada budućnost čini mračnom, bez nade, slab i potreban, u ovo vrijeme obavlja namaz, okreće se, oslanja i utječe Allahu, dž.š, istinskom prijatelju čija je moć sveobuhvatna. Čovjek i prije sna, koji nalikuje smrti, klanja namaz da bi završio svoj dan dobrom.


Poslanik, a.s., je predvodio ashabe u namazu i ako nije bilo nekih važnih situacija, povukao bi se na počinak bez razgovora. Prije spavanja je učio dove koje su uvijek imale veoma važno mjesto u njegovom životu. Aiša, r.a., prenosi dove i običaje Poslanika, a.s., prije spavanja: „Poslanik bi svaku noć kad legne skupio dlanove, puhnuo u njih i proučio sure Ihlas, Felek i Nas, a onda bi rukama dotakao svaki dio tijela počevši od glave i to bi ponovio tri puta.“ Naravno, možemo naći i druge preporuke i prakse na ovu temu, kao naprimjer jednu koju prenosi Alija, r.a.: „Poslanik je preporučio Fatimi i meni: 'Kad legnete u postelju, proučite po 33 puta Allahu ekber, subhanallah i elhamdulillah.'“ Kad je Alija, r.a., rekao da više nikad nije propustio da to uradi, neko je upitao: „Čak ni u noći Siffina?“, a on je odgovorio: „Da, ni tada...“


Kasna noć


Kasno noćno doba podsjeća čovjeka na zimu, kabur i berzeh, i na to koliko je njegova duša ovisi o milosti Allaha, dž.š. Zbog toga je noćni namaz nezamjenjiv izvor svjetlosti koja će osvijetliti naš put u noći kabura i tami berzeha.


Poslanik je posljednji dio svog dana, kasne noćne sate, provodio u ibadetu. Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla: “Naš Poslanik bi noću klanjao dok mu noge ne bi otekle. Kad je neko upitao: „Allahov Poslaniče, Allah ti je oprostio prošle i buduće grijehe, pa zašto se i dalje toliko mučiš?“, odgovorio je: „Zar da ne budem zahvalan rob?“


Poslanik Muhammed se odmarao nakon noćnog namaza i ustao bi na sabah na poziv mujezina. Bilal je učio ezan prije zore i budio ljude na sehur i noćni namaz, a Abdullah ibn Ummi Mektum je učio ezan u zoru, označavajući nastupanje vremena za sabah namaz.


Zaključak


Svakodnevni život Poslanika Muhammeda se može analizirati iz raznih uglova, međutim, kako god mu se pristupi, pronaći ćemo djela, običaje i riječi koje će uputiti cijelo čovječanstvo. U vremenu u kojem se svakodnevni život pretvorio u noćnu moru, kako su sretni oni koji mogu izučiti Poslanikov život i izvući pouke iz njega!


Autor: Dr. Abdulhakim Yuce

Neki čovjek i njegov sin hodaše šumom. Odjednom, dječak zape i osjećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, čū glas koji dolaziše s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa se dreknu: "Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobì bijaše: "Ko si ti?" Ovo ga naljuti, pa se ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" Dječak pogleda oca i upita ga: "Babo, šta se ovo dešava?"
"Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!" Glas reče: "Predivan si!" Dječak stajaše iznenađen ali još uvijek ne shvatajući šta se dešava.
Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'. Ali to je ustvari 'život'. Život ti uvijek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih djela. Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštivanje, tada razumijevaj i sam poštivaj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te respektiraju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekat života. Život ti uvijek vraća ono što daješ. Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih djela."
Allahov Vjeronavjestitelj, alejhisselam, rekao je: "Čovjek se ne ogrebe, niti mu noge posrnu, niti mu tijelo zadesi drhat, doli uslijed grijehâ; a ono što Allah prašta veće je od toga."

Poslanik s.a.v.s:" Ova vjera će dospjeti tamo gdje dospijevaju dan i noć, i neće ostati nijedna kuća, bila ona od čerpića ili kože, a da u nju, s Allahovom dozvolom, neće ući islam, s ponosom za onoga koji ga prigrli i poniženjem za onoga koji je odbije." (Imam Ahmed)

malo kasnije cu naci jedan tekst,gdje se kaze,ko malo bolje pozna geografiju,bice svjestan velicine rijeci:Islam je najbrze rastuca vjera u Brazilu i Juznoj Americi
U brazilu danas zivi preko 1 milijon muslimana.
Edit:

http://--- NO LINKS ---/index.php/vije ... oj-americi

http://www.islamska-zajednica.hr/svijet ... RAZILU.pdf

A sam Boziji Poslanik,Muhammed a.s je rekao da je obecanje dug i da smo ga duzni ispuniti-evo kakav dug je ostavio prema nama Vjerovjesnik,bukvalno receno,necete ostati sami,na pravom putu ste,.

Moj efendija u mjestu odakle sam porijeklom je jedne prilike na dzumi rekao:Muhammed a.s je rekao:"obecanje je dug"-pa nastavio-"zato draga braco,nemojte obecavati ono sto nemozete ispuniti." te rijeci se i danas dan sjecam,jako mi je drag covjek,a ima jedno 5-6 godina kako sam ih cuo

Bog vam dao svaki hajr,amin

lijepa tema. nisam neki vjernik, ali volim procitati o svemu, i posebno od nekoga ko nesto zna. postujem svaciju vjeru. ono sto me zanima, je sljedece:

citao sam negdje da je Muhammed a.s. kada su ga pitali da li da dovode djecu da uce o vjeri doslovno rekao: 'Pustite djecu neka se igraju, kada dodje vrijeme ucice'.

to vrijeme je, prema onome sto znam, kada se sazrije, to je kod djevojcica nakon prve menstruacije, a kod djecaka nakon prvog izbacivanja ejakulata (sorry ako grijesim).

uglavnom, ako je Muhammed a.s. rekao 'Pustite djecu neka se igraju', zbog cega neki likovi misle da bolje znaju od njega i djecu u vrticima primoravaju da idu na vjeronauku? da li je to nepostivanje volje Muhammeda a.s.? hvala!

stochar wrote:lijepa tema. nisam neki vjernik, ali volim procitati o svemu, i posebno od nekoga ko nesto zna. postujem svaciju vjeru. ono sto me zanima, je sljedece:

citao sam negdje da je Muhammed a.s. kada su ga pitali da li da dovode djecu da uce o vjeri doslovno rekao: 'Pustite djecu neka se igraju, kada dodje vrijeme ucice'.

to vrijeme je, prema onome sto znam, kada se sazrije, to je kod djevojcica nakon prve menstruacije, a kod djecaka nakon prvog izbacivanja ejakulata (sorry ako grijesim).

uglavnom, ako je Muhammed a.s. rekao 'Pustite djecu neka se igraju', zbog cega neki likovi misle da bolje znaju od njega i djecu u vrticima primoravaju da idu na vjeronauku? da li je to nepostivanje volje Muhammeda a.s.? hvala!

licno mislim da tema nije bila za ovakve stvari...no dobro...malo brkas punoljetstvo i djecije doba...jer ovo sto si ti naveo znak je punoljetstva...i mnogo je poslije dobra vrtica...do tad se uveliko uci i svasta se uci...i hemija i fizika i mnogo stosta...
e sad vrtic i "cuvene" polemike sekularista i klerista olicene 60minutnim prilozima posebna su tema...i one uopste nisu za ove stranice
licno smatram da je sasvim pozeljno onome ko zeli da mu djete dobija vjeropouku i u vrticima i skolama koje sam placa ...jer djeca iste dobi idu u mektebe i nista im ne fali...a ako imas predstavu kako izgleda mektebska nastava danas shvatis da praksa nije drugacija od prakse Poslanika a.s.
zasto onda ne i u vrticima...boljsevizam je prebolovana bolest...mislim bar

eto pokusao sam sto pliche i jednostvanije cisto da se izbjegne nepotrebna rasprava na ovako divnoj temi

stochar wrote:lijepa tema. nisam neki vjernik, ali volim procitati o svemu, i posebno od nekoga ko nesto zna. postujem svaciju vjeru. ono sto me zanima, je sljedece:

citao sam negdje da je Muhammed a.s. kada su ga pitali da li da dovode djecu da uce o vjeri doslovno rekao: 'Pustite djecu neka se igraju, kada dodje vrijeme ucice'.

to vrijeme je, prema onome sto znam, kada se sazrije, to je kod djevojcica nakon prve menstruacije, a kod djecaka nakon prvog izbacivanja ejakulata (sorry ako grijesim).

uglavnom, ako je Muhammed a.s. rekao 'Pustite djecu neka se igraju', zbog cega neki likovi misle da bolje znaju od njega i djecu u vrticima primoravaju da idu na vjeronauku? da li je to nepostivanje volje Muhammeda a.s.? hvala!

Poznat mi je hadis koji govori da je Muhammed s.a.v.s. rekao da se djeca od sedme godine trebaju privoliti na namaz, a od desete godine tjerati na namaz (ako ne žele klanjati).

Što se tiče ranijeg uzrasta, nije mi poznato.

Što se tiče obdaništa (samo da ne skrenenemo sa teme). Djeca su ranije čitavo vrijeme provodila sa majkom ili nekim drugim od ukućana. Gledali su kako ti ukućani klanjaju, spominju Allaha i hvale ga. Ti ukućani su usput i djeci spominjali neke stvari iz vjere. Na taj način se djeca odgajaju u vjeri.

Danas je to drugačije. U današnjem društvu su žene opterećenije, pored toga što su majke, one imaju i dodatne poslove. Djeca po cijele dane provode u obdaništima, te su, dobrim dijelom, lišena vjerskog odgoja, kojeg bi inače, primila od majke. Očigledno da neki ljudi misle da se to kompezira kroz vjeronauku u vrtićima. Helem, da ne skrećemo s teme, još ću reći da je odgoj djece najlakši dok su mlađa i odgoj djece treba početi u trenutku kada se rode (većina roditelja zanemaruje ovu činjenicu).

stochar wrote:lijepa tema. nisam neki vjernik, ali volim procitati o svemu, i posebno od nekoga ko nesto zna. postujem svaciju vjeru. ono sto me zanima, je sljedece:

citao sam negdje da je Muhammed a.s. kada su ga pitali da li da dovode djecu da uce o vjeri doslovno rekao: 'Pustite djecu neka se igraju, kada dodje vrijeme ucice'.

to vrijeme je, prema onome sto znam, kada se sazrije, to je kod djevojcica nakon prve menstruacije, a kod djecaka nakon prvog izbacivanja ejakulata (sorry ako grijesim).

uglavnom, ako je Muhammed a.s. rekao 'Pustite djecu neka se igraju', zbog cega neki likovi misle da bolje znaju od njega i djecu u vrticima primoravaju da idu na vjeronauku? da li je to nepostivanje volje Muhammeda a.s.? hvala!

evo,na brzinu cu da odgovorim,idem kahvenisat,pa onda cu da nadjem teks,obecao sam i ispunicu,mada odkako mi je pao sistem,izgubio sam ga,al' pronaci cu
Muhammed a.s je rekao da ucimo djecu islamu,odmalena cak o tome dovoljno govori da se djeci pri rodjenu "mora" ikamet i ezan prouciti na uho.
Vjeronauka je, po mom misljenju ,nazalost,politika, manipuliranje djecom i odgojom,vjeronauki je mjesto u mektebu i u crkvama na vjerouku.
Iako ovo je naglasavam moj stav,al' i pored toga ne mislim da je lose dijete nauciti osnovama vjere...samo,za nase prilike(u Bosni) to,svakako, nije preporuceno,jer razdvaja.
Cak je Muhammed a.s rekao"ko usvoji dijete,jetima(siroce)ima za nagradu dzennet."
Sam je bio siroce il' bar blizu toga.
Muhammed a.s rece takodje do 10-te godine ako djeca nece da klanjaju pokusajte na "silu"(nikako zlostavljanje),uistinu je nas Poslanik od svih ljudi najvise volio djecu.

Vezano za moj gornji post,ocigledno jer je vijest stara pa nece da mi izbaci link na forumu,za pronalazak te stranice upisite na google(ko zeli) Islam je nabrže rastuća religija u Latinskoj Americi i dobit cete stranicu,novine/revija ili sta li vec IslamBosna

Hzr. Enes, r. a., koji je odrastao u kući Muhammeda, a. s., i koji ga je godinama služio, na slijedeći način objašnjava Poslanikovu jedinstvenu ljubaznost i otmjenost:

“Onoga koji bi nešto pitao slušao bi sa velikom pažnjom i nije se udaljavao od pitaoca dok se on ne bi prvi udaljio od njega. Kada bi se neko rukovao sa Resulullahom ili kada bi ispružio ruku da se rukuje, Resulullah nije vraćao ruku dok to prva ne učini osoba naspram njega. Isto tako, kada bi sa nekim dolazio licem u lice, Resulullah nije okretao glavu sve dok se dotični ne okrene i ne udalji se. Noge nikada nije ispružao prema onome ko sjedi pred njim. Sa onima sa kojima se susretao prvi je on nazivao selam. Prvi bi on započinjao rukovanje sa ashabima.”

“Svojim ashabima je davao lijepa imena i nadimke. Hzr. Aliju, r. a., nazvao je ‘Ebu Turab’, a drugog ashaba ‘Ebu Hurejre’. Da bi im ukazao čast, oslovljavao ih je sa imenima koja im se sviđaju.”

“Nikome nije upadao u riječ. Nije ostajao nedorečen. Nastavljao bi sa razgovorom sve dok sugovornik ne bi završio svoj govor ili dok ne bi ustao da ide.”

“Deset godina sam služio Resulullaha. Vallahi, nijednom mi nije rekao čak ni ‘uf’. Kako god me nije ružio kada bi zakasnio ili ne bih izvršio neku njegovu zapovijed, isto tako je i ukućanima, ako bi me neko od njih naružio, govorio: ‘Ne dirajte ga! Da je bilo suđeno da to uradi, on bi to uradio!”

“Jednom mi je zapovijedio da odem nekud. Nakon što sam se udaljio od njega, na ulici sam ugledao nekoliko djece kako se igraju i zanio sam se posmatrajući ih. Uto me neko straga rukama uhvati za glavu. Kada sam se okrenuo, ugledao sam njega. Smiješio se. ‘Dragi Enese, jesi li išao tamo kuda sam te poslao?” - rekao mi je.

‘Ne, nisam išao, sad ću ići’ - uzvratio sam.

Godinama sam mu hizmetio. Vallahi se ne sjećam da mi je za ono što sam uradio ijednom rekao ‘Zašto si to uradio?’, ili da mi je za ono što nisam uradio ijednom rekao ‘Zašto to nisi uradio?’”

Rimad wrote:

stochar wrote:lijepa tema. nisam neki vjernik, ali volim procitati o svemu, i posebno od nekoga ko nesto zna. postujem svaciju vjeru. ono sto me zanima, je sljedece:

citao sam negdje da je Muhammed a.s. kada su ga pitali da li da dovode djecu da uce o vjeri doslovno rekao: 'Pustite djecu neka se igraju, kada dodje vrijeme ucice'.

to vrijeme je, prema onome sto znam, kada se sazrije, to je kod djevojcica nakon prve menstruacije, a kod djecaka nakon prvog izbacivanja ejakulata (sorry ako grijesim).

uglavnom, ako je Muhammed a.s. rekao 'Pustite djecu neka se igraju', zbog cega neki likovi misle da bolje znaju od njega i djecu u vrticima primoravaju da idu na vjeronauku? da li je to nepostivanje volje Muhammeda a.s.? hvala!

Poznat mi je hadis koji govori da je Muhammed s.a.v.s. rekao da se djeca od sedme godine trebaju privoliti na namaz, a od desete godine tjerati na namaz (ako ne žele klanjati). Što se tiče ranijeg uzrasta, nije mi poznato.

Što se tiče obdaništa (samo da ne skrenenemo sa teme). Djeca su ranije čitavo vrijeme provodila sa majkom ili nekim drugim od ukućana. Gledali su kako ti ukućani klanjaju, spominju Allaha i hvale ga. Ti ukućani su usput i djeci spominjali neke stvari iz vjere. Na taj način se djeca odgajaju u vjeri.

Danas je to drugačije. U današnjem društvu su žene opterećenije, pored toga što su majke, one imaju i dodatne poslove. Djeca po cijele dane provode u obdaništima, te su, dobrim dijelom, lišena vjerskog odgoja, kojeg bi inače, primila od majke. Očigledno da neki ljudi misle da se to kompezira kroz vjeronauku u vrtićima. Helem, da ne skrećemo s teme, još ću reći da je odgoj djece najlakši dok su mlađa i odgoj djece treba početi u trenutku kada se rode (većina roditelja zanemaruje ovu činjenicu).

vec dugo ponavljam,odgoj djeteta je najvazniji

boldirani i uvecani dio teskta je

stochar wrote:lijepa tema. nisam neki vjernik, ali volim procitati o svemu, i posebno od nekoga ko nesto zna. postujem svaciju vjeru. ono sto me zanima, je sljedece:

citao sam negdje da je Muhammed a.s. kada su ga pitali da li da dovode djecu da uce o vjeri doslovno rekao: 'Pustite djecu neka se igraju, kada dodje vrijeme ucice'.

to vrijeme je, prema onome sto znam, kada se sazrije, to je kod djevojcica nakon prve menstruacije, a kod djecaka nakon prvog izbacivanja ejakulata (sorry ako grijesim).

uglavnom, ako je Muhammed a.s. rekao 'Pustite djecu neka se igraju', zbog cega neki likovi misle da bolje znaju od njega i djecu u vrticima primoravaju da idu na vjeronauku? da li je to nepostivanje volje Muhammeda a.s.? hvala!

To ne ide uz hadis gdje je Muhammed a.s rekao,ucite djecu do 9 god da klanjaju,a nakon toga ako i dalje ne zele onda ih i silom natjerajte?

men' je isto hadis kojeg navodi @stochar nepoznat,a ukoliko i postoji,moguce je bio kontekst vezan na okolnosti,mozda u datom trenutku da ih puste da se igraju,mozda su bili premali...a ako je tako onda se ne kosi sa tim hadisom @thetTruePach nemogu komenatrisat,jer neznam za taj hadis.

HZArnel wrote:men' je isto hadis kojeg navodi @stochar nepoznat,a ukoliko i postoji,moguce je bio kontekst vezan na okolnosti,mozda u datom trenutku da ih puste da se igraju,mozda su bili premali...a ako je tako onda se ne kosi sa tim hadisom @thetTruePach nemogu komenatrisat,jer neznam za taj hadis.

stochar je dobio odgovor...ako ga je to zanimalo...ja sam vise za to da nastavimo razvijati temu onako kako je planirano...jer tema je divna

HZArnel wrote:Ovu temu se odlucih postaviti iz vise razloga,koje cu kasnije navesti,ono sto zelim da napomenem,NA OVOJ TEMI NEMA MJESTA LJUDIMA KOJI SU DRUGE VJERE...

Koji si ti faktor da odredjujes ko ima a ko nema mjesta na ovoj temi?????

Otvori privatni blog i tuši povazdan. A na Sa-X ako se pridrzava pravila ponasanja, svako smije na svaku temu.

Jel jasno?

GAU 8 wrote:

HZArnel wrote:Ovu temu se odlucih postaviti iz vise razloga,koje cu kasnije navesti,ono sto zelim da napomenem,NA OVOJ TEMI NEMA MJESTA LJUDIMA KOJI SU DRUGE VJERE...

Koji si ti faktor da odredjujes ko ima a ko nema mjesta na ovoj temi?????

Otvori privatni blog i tuši povazdan. A na Sa-X ako se pridrzava pravila ponasanja, svako smije na svaku temu.

Jel jasno?

pa shodno tome da postavljam temu,ocekuje se od mene da je upravim u pravom pravcu,da nedodje do provokacija i vrijedjanja i molim te nemoj izvlaciti iz konteksta citiraj cijelu recenicu,rekao sam druge vjere koji dodju sa namjerom provociranja,a to nezelim,zelim da se na ovoj temi osjeti sva ljepota Muhammedova bica.
nemoj reagirat u afektu,sacekaj da te prodje pa onda procitaj,jer kad se iznerviras dosta toga ti i promakne,dakle ljudi druge vjere sa namjerom provociranja,zasto velikim slovima ljudi druge vjere?Jer smatram da muslimani nece podsmijavat djelo Muhammeda a.s
jesam sad jasan?
svako dobro

HZArnel wrote:

GAU 8 wrote:

HZArnel wrote:Ovu temu se odlucih postaviti iz vise razloga,koje cu kasnije navesti,ono sto zelim da napomenem,NA OVOJ TEMI NEMA MJESTA LJUDIMA KOJI SU DRUGE VJERE...

Koji si ti faktor da odredjujes ko ima a ko nema mjesta na ovoj temi?????

Otvori privatni blog i tuši povazdan. A na Sa-X ako se pridrzava pravila ponasanja, svako smije na svaku temu.

Jel jasno?

pa shodno tome da postavljam temu,ocekuje se od mene da je upravim u pravom pravcu,da nedodje do provokacija i vrijedjanja i molim te nemoj izvlaciti iz konteksta citiraj cijelu recenicu,rekao sam druge vjere koji dodju sa namjerom provociranja,a to nezelim,zelim da se na ovoj temi osjeti sva ljepota Muhammedova bica.
nemoj reagirat u afektu,sacekaj da te prodje pa onda procitaj,jer kad se iznerviras dosta toga ti i promakne,dakle ljudi druge vjere sa namjerom provociranja,zasto velikim slovima ljudi druge vjere?Jer smatram da muslimani nece podsmijavat djelo Muhammeda a.s
jesam sad jasan?
svako dobro

Nisam ni ja imao namjeru da vrijedjam. Samo mislim da si mogao izbaciti dio koji glasi "druge vjere"
Jer svejedno koje vjere (ili ne-vjere ), provokator je provokator.
A moze se zadesiti neko ko je druge vjere, da ga ova tema zanima, a nije lijepo onda u samom pocetku vidjeti da za njega "nema mjesta na temi"

GAU 8 wrote: Nisam ni ja imao namjeru da vrijedjam. Samo mislim da si mogao izbaciti dio koji glasi "druge vjere"
Jer svejedno koje vjere (ili ne-vjere ), provokator je provokator.
A moze se zadesiti neko ko je druge vjere, da ga ova tema zanima, a nije lijepo onda u samom pocetku vidjeti da za njega "nema mjesta na temi"

moguce i imas pravo,eto ispravio sam,da ne bude zabune,ni sam nisam mislio nista lose
mislio sam da ce se cijela recenica uzimati u obzir "ljudi druge vjere koji dodju da vrijedjaju" a ispostavi se drugacije,no nema veze,nemoras komentirat,razumio sam te,prepravio i sad je valjda ljepse
pridonesi temi ako sta imas?

Bitka na Bedru,evo jos nesto malo o Muhammedu a.s,tj.kako se je postupalo sa zarobljenicima.
Nakon bitke

Kada se bitka završila ashabi su još neko vrijeme bili na oprezu zbog toga što još nije bila isključena mogućnost da se mušrici, koji su i pored velikih gubitaka bili brojniji od muslimana, moĹľda pregrupišu i vrate. Iz istih razloga su Resulullahu, Muhammedu, alejhisselam, preporučili da se još neko vrijeme skloni u svoj komandni šator u čijoj je blizini bio raspoređen jedan ešalon mudĹľahida. Na samom ulazu u šator straĹľu je, sa još uvijek isukanom sabljom, drĹľao Sa'd ibn Muaz. Muhammed, alejhisselam, je primijetio negodovanje na Sa'dovom licu u trenucima kada su ashabi počeli dovoditi zarobljene mušrike u logor. Na Poslanikov upit Sa'd je objasnio da je on mišljenja da ne bi trebalo propustiti priliku da se što više oslabi neprijatelj i da zarobljenike treba pobiti. Istog je mišljenja bio i Omer ibn Hattab. Resulullah Muhammed, alejhisselam, se ipak priklonio prijedlogu Ebu Bekra da se zarobljenicima poštedi Ĺľivot ne bi li neki od njih moĹľda kasnije primili islam i kako bi se za njih dobila znatna otkupnina. To je odgovaralo i većini ashaba jer se mnogima od njih sviđala mogućnost dobitka znatnog otkupa za zarobljenike.

Međutim, ovo je bio jedan od onih slučajeva koji izraĹľavaju veliku Mudrost Allaha Uzvišenog i velike pouke muslimanima sve do Sudnjeg Dana.

Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drĹľi suĹľnje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi Ĺľelite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah Ĺľeli onaj svijet. Allah je silan i mudar. (8:67)

Ovako su glasili ajeti koji su Muhammedu, alejhisselam, odmah iza toga objavljeni. Ta Objava je navela na plač Poslanika i Ebu Bekra jer je objelodanila njihovu pogrješku, ali i naučila još jednom sve muslimane da je Muhammed, alejhisselam, iako baštini stepen Allahu najdraĹľeg i najbliĹľeg stvorenja, ipak samo čovjek od krvi i mesa, ograničen i greškama sklon. Nema nepogriješivog osim Allaha Uzvišenog. Samo je Bog, dragi Allah lično, nepogriješiv i apsolutno iznad i najsitnijeg ograničenja, a svako stvorenje je, pa makar to bio i odabrani Poslanik, nesavršeno, ograničeno i sklono greškama. Savršenost stvorenja ne ogleda se u njegovoj neograničenosti i nepogriješivosti već se ona ogleda u kvalitetu njegova robovanja Allahu Uzvišenom i kvantitetu njegove ljubavi i odanosti Gospodaru i Stvoritelju svome. To je jedna od pouka ovog događaja. Druga od pouka je ta da u situaciji kada neprijatelj ima stratešku vojnu nadmoć u odnosu na muslimane ili kada je odnos snaga otprilike izjednačen, dakle onda kada je rat na svojoj prekretnici ili prije nje, muslimani ne smiju sebi dopuštati luksuz da puštaju neprijateljske vojnike kako bi se oni kasnije mogli vraćali u borbu. U takvim situacijama ne treba propuštati šanse da se neprijatelj maksimalno oslabi likvidiranjem njegovih vojnika što je moguće više. Međutim kada, Allahovom pomoću, muslimani ostvare stratešku vojnu nadmoć onda je preporučeno da se pokaĹľe što je moguće više milosti prema neprijatelju ne bi li on razmislio i pouku prihvatio:

Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih veĹľite, i poslije, ili ih velikodušno suĹľanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On Ĺľeli da vas iskuša jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu (47:4).

Ovo je, dakle, jedno od pravila dĹľihada, islamskog ratovanja. Milost prema zarobljenicima ne bi li oni pouku primili je osnovni princip, a izuzetak je jedino u slučajevima kada bi pošteda neprijatelja ojačala njegovu vojsku i ugrozila povoljan ishod rata za muslimane jer je opstanak islama i muslimana vaĹľniji od potrebe blagog djelovanja prema neprijatelju.

U tom smislu je Muhammed, alejhisselam, prilikom oslobađanja Meke, kako je općepoznato, proglasio amnestiju za sve njezine stanovnike, osim za par najokorelijih zločinaca među njima. Tom amnestijom su im svima bili zagarantovani Ĺľivot, čast i imetak. U tom smislu je Salahuddin el Ejubi Ĺľestoko porazio kriĹľare na Hittinu kod Tiberijskog jezera 583. godine po hidĹľri, odnosno 1187. godine po Isau, alejhisselam, kada ih je veliki broj ubijen, ali je kasnije, kada je slomljena njihova moć, koristio svaku priliku da iskaĹľe veliku milost prema poraĹľenim i zarobljenim neprijateljskim vojnicima, milost koju su mu priznavali svi Evropljani pa je on i dan danas na zapadu simbol časnog, milostivog i plemenitog viteza iako se protiv njih borio u kriĹľarskim ratovima.

Ipak je tog dana na Bedru dragi Allah, Svemilosni, i pored primjedbe Svome Poslaniku, prihvatio njegovu prvobitnu odluku, tako da su Ĺľivoti svim zarobljenicima bili pošteđeni i postupak prema njima bio blag i milostiv:

O Vjerovjesniče, reci suĹľnjima koji se nalaze u rukama vašim: "Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, daće vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostiće vam." A Allah prašta i milostiv je (8:70).

Mnogima od njih je kasnije otkupljena sloboda. Općepoznat je primjer milosti i blagosti odluka Resulullaha Muhammeda, alejhisselam, da siromašni i pismeni zarobljenici mogu otkupiti svoju slobodu uz jedini uslov da nauče čitati i pisati desetericu muslimana. I u ovome je sadrĹľana velika Mudrost Allaha Uzvišenog, velika pouka i veliko Znamenje svima nama jer je takav postupak Muhammedov, alejhisselam, ostao blistavi primjer blagosti, milosti i tolerancije sve do dan danas, a ostaće, ako Allah da, i sve do Sudnjeg dana. U ovome je, takođe, bio i spas za neke od zarobljenika jer su oni kasnije, Allahovom milošću, islam prihvatili, baš kako su se Resulullah Muhammed, alejhisselam, i Ebu Bekr prvobitno nadali. Najpoznatiji primjer među njima je Resulullahov, alejhisselam, amidĹľa Abbas koji nije mogao izbjeći da, iako nevoljno, bude u redovima kurejšijske vojske na Bedru. Isti je bio slučaj i sa Poslanikovim zetom Ebu-l Asom, Zejnebinim muĹľem, te sa još dvojicom rođaka Akilom ibn Ebi Talibom, Alijevim bratom i Nevfelom. Svi su oni bili zarobljeni a Poslanik ih je poštedio i prema njima svima blago postupio. Abbas, Ebu-l As i Akil ibn Ebi Talib su kasnije primili islam i tako su od vječne propasti spašeni. Mada mi nemamo vijesti o tome da je i Nevfel takođe kasnije primio islam nemamo razloga ni da u to sumnjamo s obzirom da su sve Kurejšije kasnije primili islam.

Ali nisu svi zarobljenici iskoristili ovu značajnu šansu. Među zarobljenim glavešinama mušrika iz Meke bili su i Nadr iz roda Abdu d-Dar i Ukba iz roda Abdu Šems. Oni su bili poznati kao ozloglašeni neprijatelji islama i nisu propuštali ni najmanju šansu da učine kakvo zlo muslimanima. Sada su bili zarobljeni i Muhammed, alejhisselam, ih je drĹľao na oku u Ĺľelji da u njima primijeti bilo kakav trag ozbiljna kajanja ili promjene u stavu i mišljenju. To je tako trajalo cijelo vrijeme dok je vojska boravila na Bedru a i kasnije tokom marša prema Medini. Kako za svo to vrijeme nijedan od njih nije pokazao nikakvu Ĺľelju za kajanjem ili izmjenom u ponašanju, Muhammedu, alejhisselam, je postalo jasno da bi poštediti ih bila ozbiljna greška, jer je bilo sasvim izvjesno da bi se oni kasnije sa još većim Ĺľarom i zlobom borili protiv muslimana. Tako su obojica bili pogubljeni prilikom povratka u Medinu.

Kada je postalo jasno da se Kurejšije više neće vratiti, Resulullah, Muhammed, alejhisselam, je naredio da se tijela svih ubijenih mušrika bace u jednu jamu. Ashabi su ih, jedno po jedno, dovlačili do ivice jame i bacali unutra. U jednom trenutku, upravo kada su vukli tijelo Utbeovo, u blizini Muhammedovoj, alejhisselam, našao se Utbeov sin mudĹľahid Ebu Huzejfe čiji je izraz lica jasno izraĹľavao golemu tugu. Muhammed, alejhisselam, mu uputi saĹľaljiv pogled, a on objasni da ga boli samo to što se nadao da će moĹľda neke vrline, što su ga krasile, njegovog oca uvesti u islam. Ebu Huzejfe nije bio jedini koji je toga dana stavljen na takvu kušnju. Zaista je bitka na Bedru veličanstvena i po tome što se u ne malom broju slučajeva desilo to da su se sukobili otac protiv sina, brat protiv brata, najbliĹľi rođaci jedni protiv drugih, a sve to, naravno kada su ashabi u pitanju, u ime Allaha, Uzvišenog, da Njegova Riječ bude gornja. Velika vjera i velika ljubav i odanost ashaba prema Allahu, Uzvišenom i Poslaniku Njegovom kod njih su nadjačavali ljubav prema svome Ĺľivotu, imetku ili rodbini tako da su oni bili spremni sve to Ĺľrtvovati i zapostaviti, samo za Allahovu ljubav i zadovoljstvo, nadajući se Njegovom oprostu i nagradi. Zaista su veličanstvena stanja i stepeni tih odabranih muslimana što je, Allahovom voljom, ostalo kao primjer svim generacijama Ummeta sve do Sudnjeg Dana.

Naredne noći Muhammed, alejhisselam, je došao do ivice jame u koju su bila bačena tijela ubijenih mušrika i glasno rekao: ''O, ljudi iz jame, rodbino vašeg Poslanika, zlo bijaše rodbinstvo što ste ga prema njemu pokazali. LaĹľovom ste me zvali kada su me drugi prihvatali; protiv mene ste se borili dok su mi drugi pomogli da pobijedim. Jeste li shvatili da je istina ono što vam je vaš Gospodar obećao? Ja sam shvatio da je istina ono što je meni moj Gospodar obećao.'' Kada su ga zbunjeni ashabi upitali zašto se obraća mrtvim tijelima on im je odgovorio: ''Vi me ne čujete ništa bolje nego oni, samo što mi oni ne mogu odgovoriti.''

Idućeg jutra su krenuli za Medinu i nakon nekoliko dana marša tamo stigli. Dočekala ih je velika radost svih stanovnika oaze, osim munafika i Ĺ˝idova, jer je Muhammed, alejhisselam, ranije poslao Zejda i Abdullaha ibn Revahu da Medinu izvijeste o pobjedi. Međutim, tu radost je zasjenila jedna Ĺľalosna vijest. Za vrijeme njihova odsustva na ahiret je preselila Poslanikova kćerka Rukajja. Poslanik je, iako sam tuĹľan, tješio svoga zeta Osmana ibn Affana, koji nije bio na Bedru jer ga je Muhammed, alejhisselam ostavio da njeguje bolesnu Ĺľenu, i kojemu će, kasnije, dati i drugu svoju kćer Umm Kulsum za Ĺľenu. Takođe su i porodice šehida Ĺľalili svoje poginule. Svi su oni bili ponosni na njih zbog njihova šehadeta jer su znali za Allahove Riječi:

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su Ĺľivi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridruĹľili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati (3:169,170).

Ipak je jedna osoba osjećala nemir u srcu. Rubejja, majka šehida Harisa ibn Surake bila je zabrinuta. Čula je da je njezin sin ubijen kurejšijskom strijelom prije početka bitke, prije nego li je stigao da uputi makar jedan udarac na Allahovom putu, pa se zabrinula šta će biti sa njim na ahiretu. Ona je o tome upitala Resulullaha, alejhisselam, i on ju je umirio riječima: ''Majko Harisina, DĹľennet je pun bašči, a tvoj je sin dospio u najvišu među njima, u Firdevs.''

Sa druge strane u Meki je, kada su počele pristizati prve grupe poraĹľenih, zavladala velika Ĺľalost. Iz mnogih kuća su se čula naricanja i drugi paganski oblici oplakivanja. Mnogi su optuĹľivali Ebu Sufjana zato što nije i on pomogao svojim saplemenicima ali je on ipak, zbog toga što su haman sve mekanske glavešine stradale, postao vodeća ličnost u Meki. Njegova Ĺľena Hind koja je izgubila oca Utbea i brata Velida na Bedru, zaklela se da će ubiti Hamzu i jesti njegovu dĹľigericu. Ovo je jedan jeziv primjer na koji nivo se moĹľe spustiti duša jednog neznabošca, nevjernika. Ali ipak imamo razloga da se nadamo da je i ta duša spašena jer će Hind, kasnije, prilikom oslobađanja Meke, zajedno sa Ebu Sufjanom primiti islam.

Allahovom odredbom još je jedan zlikovac stradao odmah nakon Bedra i to opet od ruke jednog muslimana, tačnije muslimanke. Naime, Ebu Leheb, Poslanikov amidĹľa nije išao na Bedr tako da nije bio ni među poginulim niti zarobljenim. Kada je jedan drugi Ebu Sufjan, Hašimija, rođak Poslanikov sa Bedra stigao u Meku zatekao je svoga amidĹľu Ebu Leheba u šatoru pored vrela Zem Zem. Pored njega je u šatoru sjedila Ummu l-Fadl, Ĺľena Ebu Lehebovog brata, a pored nje Ebu Rafi, Abbasov rob koji je pravio strijele. Kada je Ebu Leheb upitao Ebu Sufjana šta se desilo on mu je odgovorio: ''Ma nema tu mnogo šta da se priča. Kad susretosmo neprijatelja, okrenusmo mu leđa, a oni nas natjeraše u bijeg, a zarobiše i ljudi koliko su htjeli. Ne mogu za to kriviti nikog od naših, jer nisu samo oni udarili na nas, već i neki ljudi u bijelom. Jahali su na šarcima između neba i zemlje i nikoga nisu štedjeli i niko im se ni mogaše suprostaviti.'' Ove riječi su jako obradovale Ummu l-Fadl i Ebu Rafia jer su njih dvoje bili muslimani koji su krili svoju vjeru. Ebu Rafi se nije mogao suzdrĹľati da ne prokomentariše: ''To su bili meleki.'' Na te riječi je bijes obuzeo krupnog Ebu Leheba koji se svom silinom obrušio na Ebu Rafia brutalno ga udarajući. Na to je reagovala Ummu l-Fadl i drvenim kolcem snaĹľno udarila Ebu Leheba po glavi. Taj udarac mu je zgulio koĹľu i dio mesa sa lobanje i napravio duboku ranu koja se ubrzo zatrovala, tijelo su mu prekrili gnojni prištevi i nakon izvjesnog vremena je umro.
Primjer Ebu Lehebovog bijesa jasno oslikava stanje nevjerničkih duša. On je odbio da razmisli o čudu koje mu je Ebu Sufjan opisao. Nebeski konjanici koji se bore na strani Muhammedovoj, pa zar im to nije bio više nego jasan znak da razmisle, ali su srca mnogih od njih tada ostala i gluha i slijepa za uzvišene poruke. Bijes, mrĹľnja i Ĺľelja za osvetom tada su, nakon Bedra, punile njihova srca pa oni i nisu mogli izvući pouku iz uzvišenih ajeta koji su Muhammedu, alejhisselam, objavljeni nekako u to vrijeme, a koji su upućeni upravo njima podsjećajući ih na njihove ''dove'' koje su upućivali kod Kabe prije polaska na Bedr:

Ako ste se molili da pobijedite pa, došla vam je, eto, "pobjeda"! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti, i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika (8:19).

Oni su se ipak vratili na Uhudu kada su, greškom muslimana, izvojevali pobjedu, koja im je u stvari bila prva značajna pobjeda u bitkama protiv Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, prva i ujedno posljednja, jer nakon nje je slijedio Hendek, kada su im planovi potpuno propali, i drugi porazi koji su na kraju kulminirali Muhammedovim, alejhisselam, oslobođenjem Meke kada su doĹľivjeli potpuni zemaljski ''poraz'', ali i nebesko spasenje, nadamo se, za mnoge među njima jer su tada svi primili islam.

HZArnel wrote: Mnogima od njih je kasnije otkupljena sloboda. Općepoznat je primjer milosti i blagosti odluka Resulullaha Muhammeda, alejhisselam, da siromašni i pismeni zarobljenici mogu otkupiti svoju slobodu uz jedini uslov da nauče čitati i pisati desetericu muslimana.

to nema iskljuvice veze sa milosti i blagosti,vec i potreba opismenjavanja njegovh ljudi,sto uopste nije nepoznat aktu i istoriji gestova drugih vojskovodja