Toto wrote:
te "kuce hrane" su zanimljiv koncept, ali me buni kako je moguce da je to profitabino, a servira se samo jedan jeftin obrok.
Je li to fransiza? Da se obroci ne kuhaju u nekoj centralnoj kuhinji, a tu se samo serviraju??
Ako se ne sluzi alkohol vjerojatno drzava stimulise tu vrstu biznisa malim poreskim stopama. Drzava zna da se tu ne moze puno zaraditi, ali interes nalazi u indirektnim koristima, kao sto su zaposlenost, porast potrosnje. ZA ukupni drustveni produkt je uvjek bolje da gradjani rucaju u restoranima - nego kod kuce, jer se tako povecava obim usluznih djelatnosti, povecava se broj radnih mjesta, vise poreza, cak iako se poreske stope jako smanje.
Usluge svugdje generisu najvise malih biznisa, pogotovo ako je zamlja u snaznom privrednom razvoju- kao sto je Spanija - bila.
CAk i kod nas: gdje se - vecinom- hranimo kuci: ugostiteljstvo i prehrana su djelatnosti sa najvise potencijala za male biznise. Mada ja mislim da je u ovom trenutku kod nas ugostiteljstvo predimenzionirano i u stagnaciji.
Nije frančiza i usko je vezano uz tri stvari. Jedna je španska tradicija ishrane. Druga je radno vrijeme.Treća, je gradnja, koja je u Španiji bila čak i prije turizma cijelih 15 godina. Dakle, radno vrijeme (sem nekih državnih službenika) je od 9h do 18-19h. Pauza je cijeloj zemlji od 14-15.30 ili 16h. Tad svi jedu. Na primjer u Madridu koji ima 6 miliiona staqnovnika, jako je neobično da ne možeš jesti kad hoćeš, nego samo u ovom terminu. MOžeš samo u Mc Donalds-u ili Pizu van uobičajenog vremena za ručak ili večeru. Dakle, nemaju ni pite ni ćevape, imaju samo hamburgere koje nisu prihvatili i picu koju su još manje prihvatili. U pauzi za ručak u principu nemaju vremena da stignu kući ii jedu, a swve firme i privatne su obavezne da daju bonove za hranu. Bonovi se izdaju na makronivou (na nivou provincije) i vrijede u svim restoranima. Onda se profit izvlači, što jedan menu košta 10eura (kad je počela recesija davali su dva za jedan), daju predjelo (šparoge sa majonezom ili jaja punjena tunjevinom), jelo (neku goveđu šniclu, teletine nema

, pomfrit ) i neki puding. KOmbinacije, juha i riba i pola litra vina (zemlja koja obiluje vinom uglavnom služe jeftina). Dakle, na veliku količinu ljudi profit se itekako ostvari. Velika količina ljudi je dolazila iz privatnog sektora uglavnom, ali i veliki broj građevniskih radnika, jer kako spomenuh, cijela je zemlja bila veliko gradilište. Dakle, veliki broj ljudi koji jede u vrijeme ručka. To je naglo palo i to je i najviše pogodilo Španiju, više i od pada turizma, koji nije imao tako drastičan pad. Država subvencionira onako kako sam rekla. Prve dvije godine bez poreza, sa tim poklonom od 10.000 i plaća kamate banci u okviru grace perioda. Onda ošine i sve nadoknadi. Jer, sa biroa gdje postoje socijalna davanja za penziono, socijalno, a ponekad i direktna davanja se skida nekoliko ljudi, kad firma stane na noge država sve namiri.
Toto wrote:Primarna poljoprivreda je kod nas u teskom stanju jer ju je pokopila subvenconirana EU konkurencija. Mi nemamo razvijene preradjivacke kapacitete i tu lezi sansa za nase ideje za male biznise.
Proizvodnja sira u EU nije subvencirana u onom obimu kao mlijeko i ostala poljoprivreda, troskovi rada u preradjivackim industrijama EU su jako veliki i zato je kod nas moguce razviti uspjesan mali biznsi sa sirom, jer su imalo kvalitetniji uzvozni sirevi jako skupi, pa nasi mali poljoprivrednici mogu biti konkurentni.
Vrlo perspektivni malio biznisi u prehrambenoj industriji kod nas bi mogli biti sa kaveznim uzgojem ribe, pcelarstvom, ekstenzivnim uzgojem gljiva organic kvaliteta.
Jedno od najpopularnijih proizvoda domace kuhinje je ajvar i gotovo sam sigurana da bi on mogao biti jako perspeltivan posao za mali biznis, kada bi se nasao poduzetnik koji bi imao sopstvenu proizvodnju paprike i preradu u ajvar.
Cak i u vijeme ekonomske krize trziste organske hrane je najbrze rastuce trziste sa stopom od 20% na godinu.
Mnoge razvijene drzave su uocile prednosti ovog biznisa i stimulisu svoje gradjane sirokim spektrom stimulacija da pokrecu male biznise u ovoj grani.
Ja mislim da mi i nismo zemlja sa velikim potencijalom za poljoprivredu. OK, ako od vlašićkog sira pravimo brand, ipak, stada su mala za veliki plasman, ljudi to rade u kućama, najdalje im je donijeti u Sarajevo. Iako, je potencijalno jako zanimljivo od našeg autohtonog psa tornjaka koji doprinosi proizvodnji do našeg autohtonog sira. Ipak, za ozbiljniji plasman treba puno uložiti i proširiti kapacitete, kako resursa, tako i proizvodne.
Za organsku hranu se slažem, iako i dalje i stalno mislim da je naš najveći ekonomski potencijal turizam. Sa ovim rijekama i jezerima, šumama i planinama, definitivno. O tome, neki drugi put
