''KK Koševo je bila ekipa solidna, Boro,Skeli,Cuba,Trile,u dušu svak se zna...'',tako počinju stihovi pjesme Zabranjenog Pušenja - ''Balada o Gigi Bosniću''.
Pa evo što je Sejo Sexon napisao za Glas Slavonije:
''KK Koševo je bio simpatičan sportski kolektiv koji se godinama natjecao u sarajevskoj zoni. Uvijek su bili negdje pri vrhu, ali financijske mogućnosti im nisu dozvoljavale plasman u viši rang natjecanja. Zbog toga bi u zadnja tri-četiri kola ovaj uzorni kolektiv rasprodavao bodove i direktno odlučivao tko će se plasirati u jače lige. Bili bi to dani obilja i velikih fešti u našem naselju.
- Ej, ajde dođi, danas se okreće deset janjaca u klubu. Pa koji je to danas praznik, upitao bi neobaviješteni sugovornik.
- Ajde, samo ti dođi, časti Varda Višegrad. Onda ti u glavi sklopiš cijeli film i skontaš zašto je legendarni kapetan KK Koševo Gigo Bosnić u prošlom kolu promašio oba slobodna u zadnjoj minuti. Ili pak - hajde dođi, danas se dijele majice i farmerke.
- Tko to dijeli, Crveni križ?
- Ma jok, malo nas je "pripazio" Borac iz Travnika.
Onda ti se odjednom rasvijetli i slučaj misterioznog poraza od Borca na našem terenu, iako ta ekipa kao gost do tada nije osvojila nijedan bod. Ali najveća fešta u povijesti u prodaji bodova bila je kad se Alhos iz Sarajeva plasirao u Republičku ligu. Bila im je potrebna pobjeda od 25 razlike, a KK Koševo ih je počastilo s gentlmenskih - 37. Iako su poslije toga pljuštale prijave i osporavala se regularnost natjecanja, utakmica je u nedostatku materijalnih dokaza ipak registrirana postignutim rezultatom. Moj prijatelj Joni je snimao cijeli meč i tu se moglo naći pregršt dokaza da je utakmica namještena, ali baš tih dana Joni nije bio dostupan, jer je dobio nagradno putovanje u Cavtat, gdje je dvadeset dana ljetovao s djevojkom u odmaralištu, zamislite koga - Alhosa iz Sarajeva. Ja sam imao rijetku privilegiju da pogledam tu kazetu prije nego što je "bunkerisana". Najkomičniji je trenutak ipak bio kada domaći centar Skeli loptu, koja se odbija po obruču, ubacuje u svoj vlastiti koš, a onda slavodobitno podiže ruke. KK Koševo je naravno sve blamaže i poniženja skupo naplatio. KK Alhos je organizirao feštu u luksuznim apartmanima hotela "Bristol". Organizirali su za svoje sportske prijatelje dotad neviđen dernek s biranim jelima i pićima. U ovom hotelu su inače tih godina odsjedali najviđeniji gosti, kao npr. Muamer El Gadafi ili tadašnji talijanski predsjednik Pertini. U hotelu se skupilo pola naselja i zvani i nezvani gosti. Došla je i ciganska glazba, koja inače svira na tomboli kod Kiča, ali za tu prigodu, pošto je i gazda tombole bio nazočan, svirali su za nas. Nele i ja smo bili zaduženi da puštamo glazbu s razglasa dok se glazba odmara. Fešta je zaista bila impresivna. U WC-u je iz zida izvaljen lavabo, voda je šištala na sve strane, dok su cigani svirali "Lipe cvatu", netko je aktivirao požarni aparat, koji je zabijelio sav inventar. Tića je u vreću trpao telefonske aparate, svjetiljke i umjetničke slike. KK Alhos je zaista ispao fer prema našem malom kolektivu. Ali onda su oko tri sata ujutro rezignirani gosti počeli lupati po plafonu. Pod je odjekivao od njihovih očajničkih pokušaja da nas stišaju. Ali to je već kod pripite klijentele samo izazvalo veliki revolt. Naš krimi napadač Kalaba je čak zavezao zvučnike nekakvim konopcem, vjerojatno za vuču automobila i spustio ih tik do prozora ispod nas. Tako da je sada nesretnim gostima glazba "drmala" još jače. Onda je neki poduzetni gost kliještima za žicu presjekao konopac i zvučnik, inače vlasništvo naše mjesne zajednice stromoglavio se u osamnaest katova duboki bezdan. Ovo je kod Kalabe izazvalo inat pa je tako završio i drugi zvučnik. Ja i Nele smo ostali bez osnovnih sredstava za rad, a onda je Kalaba teturajući i zakrvavljenih očiju dogegao do malog cige Mikija, koji je svirao violinu:
- Ti... 'odi ovamo, reče Kalaba tonom koji nije dozvoljavao protivljenje.
- Šta ja, zbunjeno upita Miki.
Ali već u sljedećem trenutku ispred prozora naših nesretnih susjeda na konopcu je visio mali Miki koji je istovremeno i plakao i svirao violinu. Na prozoru, kat iznad, čvrsto držeći konopac, urlao je vidno iznervirani Kalaba.
- Ajde presijeci ovaj zvučnik, majku li ti tvoju...
- Ajde sijeci ako si frajer!
Naši susjedi se više nisu oglašavali, niti su poduzimali ikakve korake. Instinktivno su i oni osjetili da se slavi nešto veliko.
A dernek da se zaboravi poraz od 37 razlike morao je biti velik.'' (
izvor