Forum Klix.ba

Džilda - legenda Željinih navijača .....

Molio bih da na ovoj temi iznosimo svoja misljenja, podatke i sve vezano za ovoga velikog covjeka.
Pogotovo i u kontekstu poboljsanja desavanja na Jugu i jos veceg i boljeg navijanja, da bi potvrdili da su TM87 jedna od najboljih navijackih grupa u BiH ...

iz knjige "Zelene Beretke - Zivi mrtvima":

"Begic (Dzemal) Dzevad - Dzilda

Rodjen 25.09.1966. - Visoko
Poginuo: 11.07.1992. - Pofalici, Sarajevo

Dzevad poslije osnovne skole zavrsava zanat za limara i radi na poslovima obezbjedjenja objekata i ustanova. Sretno zivi sa suprugom Hajrudinom sa kojom ima cetiri kcerke, Melihu, Melisu, Mirnelu, Dzenitu, a peta najmladja radja se poslije Dzevadove smrti. Bio je po mnogo cemu poseban covjek, dobar otac i suprug i zaljubljenik u fudbal i "plave" sa Grbavice. Bio je prijeratni vodja navijaca FK "Zeljeznicar". Kao sto je bio iskreni vodja navijaca "Zelje", tako je sa istim zarom i patriotizmom krenuo u borbu protiv agresora cim se cuo prvi pucanj u Sarajevu. Zajedno sa svojom bracom Halilom i Izetom postaje clan pokreta "Zelene beretke" u borbenoj jedinici Bosnae max. Veoma hrabar i odvazan mnogo puta izlazi kao pobjednik iz samoubistvenih akcija koje ce vjecno ostati u sjecanju njegovih saboraca. Dzildini bliznji pamte da je govorio: "Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muski", ali u trecem mjesecu agresije na BiH metak zlocinca sa tada okupirane Grbavice zauvijek je prekinuo njegov zivot. I to bas sa Grbavice za koju je zivio. Tog kobnog 11. jula 1992. godine u naselju Pofalici u pokusaju da pomogne ranjenoj zeni biva pogodjen snajperskim hicem. Na mjestu pogibije hrabrog Dzilde, Komanda 1. korpusa podigla je spomen-plocu. Dva dana nakon pogibije rahmetli Dzilda je pokopan na sehidskom mezarju Kovaci. Posthumno je dobitnik najveceg armijskog priznanja, znacke "Zlatni ljiljan" i takodje posthumno proizveden u cin natporucnika. Kcerka Dzevada je rodjena nedugo nakon njegove pogibije. Brat Izet je poginuo iste godine nemalo poslije Dzildine pogibije. Bivsa ulica Livanjska danas nosi ime "Brace Begic"."

Iz knjige "Smrti i pobjede", autora Mirsada Sinanovića i Seje Omeragića:

Džilda na Vrbanja - mostu

U stanu kod komšija na Koševskom brdu, posjetili smo porodicu Selila Dževada Begića - Đilde. Dočekala nas je supruga Hajrudina i šćeri Meliha, Melina, Mirela i Dženita i njihovi kućni prijatelji. Prijatno ih je iznenadila naša posjeta. Slučajno, porodicu Begić posjetili smo dan prije Đildinog rođendana, pa je tema bila nezaobilazna. Ako već pričamo o Đildi, onda razgovor moramo voditi od prvih barikada u Sarajevu, pa do Pofalićke bitke, polovinom jula. Đilda je još prije martovskih barikada došao do automata. Jednostavno, ušao je u kuću Srbina i izašao sa automatom. Pokazao se na Vrbanja mostu. Od njegovih rafala četnici nisu mogli preći most. Od vojnih lica koja su stanovala na Koševskom brdu oduzimao je oružje i dijelio svima koji su odlučili da se suprotstave agresoru. Tako je u ovom dijelu grada i počinjao organiziran oružani otpor. Đilda je išao tamo gdje se očekivao jači proboj četnika, kao na Vrbanja mostu. Hajrudin i Salem nam otkriše jednu tajnu. Đilda uopće i nije bio grubijan kakvog su ga znali njegovi drugovi.
- Pošto je imao malu djecu, četiri šćeri, od jedne do devet godina, u Štabu je dobijao mlijeko. Ali Đilda je čuo da blizu stanuje porodica s tek rođenom bebom. Nije se premišljao. S drugovima je posjetio ovu porodicu i donio mlijeko, kaže Salem.
Ispratila nas je cijela familija. Hajrudina s šćerima i prijatelji...

BORAC ZA NEZABORAV

http://img243.imageshack.us/img243/8075/88621605nb1.jpg
http://img20.imageshack.us/img20/2848/30203687rq8.jpg
http://img389.imageshack.us/img389/6505/33356835jz8.jpg

veliki čovjek prije svega
nek mu je vječiti rahmet, da je što više takvih kao on...

"Ko je onaj krupni covjek gol do pasa sa sombrerom na glavi,a na sombreru ZELJINA zastava,oko vrata Irski zeleni sal i plavi ZELJIN svileni sal.Ko je onaj covek koji zagalami sa gelendera "HALO VAMO GLEDAJ" i svi ko jedan gledaju u njega.Ko je taj koji je prvi isao u fajtove i primao i djelio degeneke.E to je nas ĐILDA vodja ZELJINIH MANIJAKA.
Poznavao sam ga toliko da se pozdravimo na ulici kad se sretnemo,ja sam bio pravi klinac za njega ali ipak smo se pozdravljali.
To nase poznanstvo krenulo od mog gostovanja u Banjoj Luci 1990.Imao sam 15 godina. I odlucio da idem na gostovanje i smunto i starce i sve uredu idem u Banajaluku dodjem na zeljeznicku stanicu ZELJIN sal oko stomaka svezan,a drugi oko vrata pravi huligan nema sta. Ima neke starije raje uglavnom ja i ova trojica havera toj ekipi nepripadamo nikako. Dolazi ĐILDA nosi neku kesu u kesi ZELJINA knjiga i pozdravlja se sa tim starijim momcima a mi odma za ĐILDOM i kad se sa svima pozdravi nas cetvorica skoro u glas dzesi ĐILDA,a on ce nama gdje ste vi posli,u Banjaluku odgovorimo mu.A on pogleda prema onim starijim mocima malo se nasmija i trznu glavom na nas cetvoricu. Kad dreknu na nas mrs kuci kakva Banjaluka.I moljakaj moljakaj i na kraju kaze moze ali cete cijelo vrijeme biti uz nas,pokaza na sebe i na one momke koji su bili vec na stanici i onda nam uvali onu kesu za ZELJINOM knjigom i kaze nemojte da zijanite ovo. I od tada nikad nije prosao pored mene da se nije pozdravio.Na JUGU sve ciljam da nekako prodjem pored njega nebi li se pozdravio sa njim. Jednom u gradu hodam sa rajom kad ĐILDA reko ako se sad pozdravi samom znamo se sigurno,naravno pozdravi se jos mi ruku pruzi. Isto kao da sam se sa Titom pozdravio,pogotovo jer sam sa rajom bio a ovi sto su bili sa mnom zanjemili,nemogu da vjeruju da sam se pozdravio i jos rukovao sa ĐILDOM. Zadnji put sam ga vidio na Ciglanama,vidim ga i pridjem pozdravimo se. To je bilo dan dva prije nego sto ce poginuti. Sjecam se toga dobro jer je poginuo na moj rodjendan..."
Na jugu Đilda nikada neće biti zaboravljen. Oni stariji navijači, oni koji su ga poznavali, prepričavaju događaje i anegdote o njemu. Ovi mlađi sa ponosom prihvataju Đildu kao jedinog pravog vođu Manijaka i do današnjeg dana. Sa Juga će se uvijek čuti:
OTIŠO SI ĐILDA
OSTALA JE TUGA
VJEĆNO ĆE TE VOLJETI
MANIJACI S JUGA!

tm.org

i ako nisam vas u ratu sam zivio 20m od mjesta gdje je Džilda poginuo i ako se toga ne sjecam (mali bio) pricaju mi starci, a i mahala da je bio lud da kazem u pozitivnom smislu i da je poginuo kod pmf-a od snajpera sa grbavice kad je izvlacio neku babu od haman 70 godina i nju izvuce i njega pogodi.

Tačno, izvlačio je ranjenu ženu. Bio sam tada u unutrašnjosti tek ''oslobođene '' kasarne Maršal Tito i na sistemu veze mu čuo glas kojim je I IMENOM upozoravao ''naše snage'' da će to da on uradi, a da od strane ''naših'' se ne otvara vatra ...
Hrabrost i humanost ka žrtvi ga je ponijela u jednu od snajperskih zamki ....


P.S.
U tom periodu nije postojala podjela na ''vaše i naše'' , pa prema tom periodu i ljudima imajte puno poštovanje.

iako sam pitar - djilda ce biti uvijek ponos i dika ovoga grada. nek mu je rahmet dusi i vjecna slava...

otiso si dzilda ostala je tuga vjecno cete voljeti manijaci s juga...

Nešto sam tražio po net-u pa nađoh ova dva klipa na youtube što su ih postavili momci iz PLBiH, ne znam je li ih neko već postavljao na forumu ali povodom sutrašnje 19. godišnjice Đildinog herojskog preseljenja i današnjeg memorijalnog turnira neka se nađu i ovde.

vinnie_jones wrote:Nešto sam tražio po net-u pa nađoh ova dva klipa na youtube što su ih postavili momci iz PLBiH, ne znam je li ih neko već postavljao na forumu ali povodom sutrašnje 19. godišnjice Đildinog herojskog preseljenja i današnjeg memorijalnog turnira neka se nađu i ovde.

Koja tuga.
Ovaj prvi video treba za derbi pustiti na led elraknu i da ovi danasnji navijaci vide kako se borilo,svi za jednog,jedan za sve.
Ja kao navijac Sarajeva se ponosim ovim covjekom,ovim borcem.

p.s.SVI SMO MI RAJA IZ SARAJ'VA!

Uvijek ces biti sa nama!

Dževad Begić Đilda 11.07.1992. - 11.07.2011.



Otiso si LEGEDNO, ostala je tuga, vjecno ce te voljeti manijaci s juga!

počivao u miru.

legenda grada i otpora agresiji, a ne samo manijaka.

Nek' mu je vjecni rahmet ....

Nek' mu je vjecni rahmet

Vjecni ti Boziji rahmet, veliki, dobri covjece!

Ovo pise jedan stari hordas, koji je sa tobom proveo mnogo momenata po tekmama i Sarajeva i Zelje.

Ko te je poznavao, moze se nazvati bogatijim covjekom!

I jos jednom, Rahmet ti dusi, Gazijo!

OTIŠO SI ĐILDA OSTALA JE TUGA VJEĆNO ĆE TE VOLJETI MANIJACI S JUGA! Legenda koja ne umire!

Neka Ti je vječni Rahmet veliki čovječe...

Nek' mu je vječni rahmet

Rahmet mu duši... bio je jedan od rijetkih koje je svako volio.

Rahmet ti dusi legendo nasa!

"...Ne, oni su živi, samo vi to ne opažate" (El-Bekare:154)

Allah Rahmet ejle Dževadu ali isto tako Rahmet i pokoj duši i svim ostalim momcima koji su branili Šeher, kako u mirnim tako i u ratnim vremenima.