Forum Klix.ba

“JESI LI ČUO DA SE BELKIĆ POVUKAO?”– TELEFONIRA MI prijatelj taman dok se mrcvarim da započnem pisanje ovog uvodnika na koji čekaju kolege kako bi napokon kompletan broj Dana poslali u štampariju. “Šta, podnio ostavku?! Neeemoj pričat, nisam čuo”– odgovaram mu,

momentalno oduševljen što unatoč krajnje suprotnoj stvarnosti među bh. političarima ima i rijetkih koji drže ne samo do svog džepa nego i svog obraza. “Ma, ne! Povukao je saglasnost na prijedlog poslovnika o radu državnog parlamenta, koji je napravio sa živkovićem i Lozančićem”

– zbunjeno mi govori prijatelj.

Ovaj kratki razgovor još jednom mi je pokazao koliko sam naivan kada su u pitanju ovdašnji, posebno bošnjački političari, unatoč mom prepotentnom uvjerenju da tu sortu dobro poznajem. O Berizu Belkiću sam dugo imao iluzija, moguće i zbog njegove poslovične srdačnosti u komunikaciji i

spremnosti da pre|e preko ulice kako bi se ljubazno pozdravio sa znancima. Izgubio sam ih (iluzije) kada sam mu prije dvije godine govorio o milionskoj pljački koju je kroz privatizaciju Tuzlanske banke napravio Hamzalija Ibrić Jata, omiljeni tajkun njegovog stranačkog šefa. “Ja čitam o tome, ali nisam vidio nikakve dokaze”– skrušeno mi odgovara prepošteni Belkić. Ja, naivan kakav jesam, odgovaram: “Nema problema. Kopirat ću ti i poslati izvještaj Finansijske policije, ima 80 strana, sve će ti biti jasno.” No, on skoči kao oparen: “Ne, ne, nemoj mi slati. Ne želim to da čitam!” Prošle srijede, taman pred zaključenje posljednjeg broja Dana, stiže saopćenje SDP-a BiH o sramnom dogovoru koji je Belkić postigao sa kolegama iz Kolegija Parlamenta BiH. čitam ga, a ne vjerujem svojim očima: biva, Belkić se složio da se odbaci Lajčakova odluka o poslovniku kojim se Miloradu Dodiku onemogućava da zloupotrebom entitetskog glasanja i povlačenjem svojih poslanika paralizira rad državnog parlamenta. Ne vjerujem SDP-ovom saopćenju i za potvrdu svoje nevjerice telefoniram Belkiću. Očito nisam prvi novinar koji ga zove i odgovara mi ljutito, tonom potpuno drugačijim od onog koji poznaje javnost. Potvr|uje mi istinitost informacija o postignutom dogovoru. “Pa, je li moguće, Berize, da si se ti našao da baciš pojas za spašavanje Dodiku u trenutku kad su, nakon 12 godina, i Washington i Bruxeless napokon odlučili da počnu pospremanje BiH i spriječe mogućnost latentne paralize države?!” “Ti to možeš tretirati kako hoćeš, a ja ti kažem da je naš poslovnik u skladu sa Ustavom” – ljutito mi odgovara Belkić i završava razgovor. Dakle, jedna od kadrovskih uzdanica Harisa Silajdžića, lidera koji je aprilski paket ustavnih promjena srušio pod firmom insistiranja na redukciji entitetskog glasanja, ruši odluku visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, kojom se upravo entitetsko glasanje reducira na način da se ne može konzumirati ukoliko poslanici Parlamenta iz Republike Srpske pokušaji paralizirati najznačajniji državni organ jednostavnim bojkotom i odbijanjem učešća u njegovom radu! Poanta ovog teksta nije da kažem da je ovim Belkićevim činom postalo jasno da je Stranka za BiH Harisa Silajdžića najveć a politička zločinačka organizacija u BiH. Ne, njime hoću reći sljedeće: od odgovornosti za odluke koje donose lideri stranaka više ne mogu biti izuzeti ni njihovi višegodišnji poslušni izvršioci iz drugog i nižih safova vlasti. Stvari se moraju nazivati pravim imenom: ako Silajdžić Belkićevo dostojanstvo godinama javno koristi kao prezervativ za višekratnu upotre-Poanta ovog teksta nije da kažem da je Belkićevim činom postalo jasno da je Stranka za BiH Harisa Silajdžića najveća politička zločinačka organizacija u BiH.

Ne, njime hoću reći sljedeće: od odgovornosti za odluke koje donose lideri stranaka više ne mogu biti

izuzeti ni njihovi višegodišnji poslušni izvršioci iz drugog i nižih safova vlasti. Stvari

se moraju nazivati pravim imenom: ako Silajdžić Belkićevo dostojanstvo godinama javno koristi kao prezervativ za višekratnu upotrebu, u čemu je problem? Zar treba sažalijevati Belkića koji prvo pristane da ispuni [efov nalog spašavanja Dodika, a onda bez trunke stida (i ostavke) ispuni i sljedeći i

popiša se po svom “čvrstom” stavu koji je branio samo nekoliko dana ranije?!

Beriz Belkić, u čemu je problem? Zar treba sažalijevati Belkića koji prvo pristane da ispuni [efov nalog spašavanja Dodika, a onda bez trunke stida (i ostavke) ispuni i sljedeći i popiša

se po svom “čvrstom” stavu koji je branio samo nekoliko dana ranije?! Permanentna politička kriza, praćena strahom od novog rata, idealna je kulisa za skrivanje milionskih tranzicijskih pljački stranačkih moćnika, koje izbezumljeni građani, trčeći da nabave zalihe ulja, brašna i šećera, više i ne

primjećuju. Problem ovdašnjih Bošnjaka, Srba i Hrvata nije samo u Silajdžiću, Dodiku ili čoviću: ozbiljan dio problema su i sitni i krupni to(č)kići–belkići mehanizama njihove

vlasti. To ne znači da su svi oni kriminalci. Ja, recimo, vjerujem da Belkić nije. Ali, isto tako vrijeme je da primijetimo da je i to “ljudsko lice” Stranke za BiH zajahalo i naše sudbine i budžete različitih, mnogobrojnih nivoa vlasti. I jaše li jaše, evo već 12 godina: nijednu od mnogobrojnih maraka u 144 posljednja mjeseca Belkić nije primio, a da ne potiče iz različitih budžeta koje finansiraju gra|ani BiH. A za vjernost svom vo|i, koji sa svojim kolegama kao taoce drži sudbine miliona ljudi, nekadašnji referent Sekretarijata za narodnu odbranu na Ilidži dobio je i stan od bar nekoliko stotina hiljada maraka. Vrijeme je da se (po)krene(mo). Gdje i kako, ne znam, ali osjećam da se ovo više izdržati ne da.

(Dani, 30. 11. 2007., uvodnik)

Ličnost u fokusu
Bakir Hadžiomerović


Koliko su političke stranke u Federaciji BiH nesposobne ne svjedoči samo jalovost vladajuće koalicije u izvršnoj kao i opozicionih partija u zakonodavnoj vlasti. O tome puno govori i činjenica da sve one zajedno već godinama, a u ime građana Federacije BiH koji su zakonom prisiljeni plaćati TV pretplatu, toleriraju i prihvataju kao normalno stanje po kojem se Federalnom televizijom upravlja i njen program uređuje iz kabineta doživotnog predsjednika Socijaldemokratske stranke BiH u zgradi nekadašnjeg Centralnog komiteta Saveza komunista BiH.

Godinama je takva praksa imala široku podršku i velikog broja građana i drugih medija (uključujući i Dane). Ta podrška je poticala iz uvjerenja da se SDP BiH, Zlatko Lagumdžija i njegovi najbliži stranački klimoglavci razlikuju po svojim čistim rukama od njihovih kolega iz drugih stranaka čiji je teški kriminal i korumpiranost hrabro i sistematično raskrinkavala Federalna televizija, a naročito Bakir Hadžiomerović i njegove kolege iz političkog magazina 60 minuta. No, kako je postajalo jasno da čelnici SDP-a ne samo da ne zaostaju, već po svojoj drskosti čak i prevazilaze kriminalce iz drugih stranaka, to se i najširem auditoriju raskošno ukazao krajnje stranački selektivan odnos Hadžiomerovića i njegovih kolega prema moćnim kriminalcima. Zahvaljujući tom kriteriju, Federalna televizija je ostala nezainteresirana i za istragu koju protiv Lagumdžije i Damira Hadžića duže od godinu dana vodi Odjel za organizirani kriminal Tužiteljstva BiH, hrpe dokaza do kojih su mogli doći svi zainteresirani mediji, kao i pritiske zbog kojih optužnice nisu podignute ni do danas.

Sve dok Zlatko Lagumdžija i "gospodin Fahro" nisu sklopili predizborni deal, Bakir Hadžiomerović je o kriminalu s kojim su Dani, Slobodna Bosna i Oslobođenje povezivali Radončića u 60 minuta govorio "u rukavicama", dijeleći stavove s kolegama iz spomenutih medija. Nekoliko mjeseci prije izbora Hadžiomerović je u povjerenju kolegama govorio da Radončića Federalna televizija neće pozivati i davati mu prostor u svojim predizbornim emisijama s predsjednicima stranaka koje imaju poslanike u parlamentima. Iako je bilo nejasno zašto je to bila urednička odluka za saopćavanje "u povjerenju", ona je bila u potpunosti opravdana: zašto bi, u društvu s predsjednicima SDA, SBiH, HDZ-a, HDZ-a 1990, SDP-a BiH, Lijanovića... sjedio vlasnik stranke koja nikada nije učestvovala na izborima, a ne predsjednici stranaka koje imaju poslanike i na najvišim nivoima vlasti - BPS, SDU, HSP, Naša stranka, A-SDA...

No, onda su Lagumdžija i "gospodin Fahro" "obnovili vezu" i vlasnik Saveza za bolju budućnost se ničim izazvan, zahvaljujući Hadžiomeroviću, našao među čelnicima ozbiljnih stranaka u centralnom predizbornom programu javne televizije. U skladu s kriterijem po kojem je pozvan, Hadžiomerović mu je i postavljao pitanja. Naravno, činio je to hrabro i neustrašivo, ne libeći se da mu postavi i ono najteže iz mnoštva koja se mogu postaviti Radončiću: "Kakav je vaš stav o uvođenju diferenciranih stopa PDV-a?" Na "volejima" koje je nabacivao "gospodinu Fahri" Hadžiomeroviću bi zavidio i David Beckham: valjalo je Radončića pitati o optužbama za njegov radikalizam, slušati o njegovoj "brizi" za branitelje BiH, a ne spomenuti čak ni svoju kolegicu Dušku Jurišić i Radončićev poznati stav o njenoj nacionalnoj nepodobnosti.

S Lagumdžijinom instrumentalizacijom Federalnog javnog TV servisa, koju dosljedno godinama sprovodi Hadžiomerović, može se porediti još jedino Dodikova nad javnim RTV servisom Republike Srpske. No, u svakom slučaju, Hadžiomerović je fascinantan u svom služenju Lagumdžiji, čak i da se ne radi o javnoj televiziji. Pitanje je samo da li Hadžiomerović i zaista vjeruje da bajkama o svojoj nepotkupljivosti ne vrijeđa inteligenciju pretplatnika televizije u kojoj radi ili se, pak, radi o drskom bezobrazluku? (S. Pećanin)

Mediji u službi politike
FTV za dva čovjeka


Dan nakon emitiranja vanrednog predizbornog izdanja političkog magazina 60 minuta, u kojem su gostovali predsjednici najjačih političkih stranaka u BiH i tajkun Fahrudin Radončić, reagirala je Stranka za BiH saopćenjem u kojem se, između ostalog, navodi kako su višekratno ponovljene krupne laži koje godinama plasira Dnevni avaz: "U političkom magazinu Zlatka Lagumdžije i Federalne televizije 60 minuta, emitiranom 20. septembra 2010. godine, višekratno su ponovljene krupne laži koje godinama plasira Dnevni avaz, kako o Stranci za Bosnu i Hercegovinu tako i o investicijama u elektroenergetski sektor Federacije BiH." U svom reagiranju SBiH je navela svoja tri ključna principa investiranja u elektroenergetski sektor koja su jednoglasno prihvaćena i u Parlamentu i u Vladi Federacije BiH, a koji su bili temelj pokušaja najveće investicije u BiH u historiji: "Nema prodaje rijeka i rudnika strancima. Nema koncesija strancima na korištenje prirodnih resursa Federacije BiH i nema vlasništva stranim ulagačima na elektrane koje će biti izgrađene!"

"Najveće direktne strane investicije u historiji Bosne i Hercegovine od sedam milijardi maraka, bazirane na ovim principima i zapošljavanje više od 50.000 bh. radnika blokirao je Fahrudin Radončić nakon što mu je propao pokušaj da Elektroprivredom BiH ovladaju njegovi srbijanski partneri Miroslav Mišković i Vojin Lazarević. Stranka demokratske akcije, čiji su premijer i svi ministri u Vladi Federacije BiH podržali investicije, i Socijaldemokratska partija BiH, čiji predsjednik Zlatko Lagumdžija nije bio u mogućnosti reketariti investitore na način zbog kojeg se protiv njega mjesecima vodi istraga u Odjelu za organizirani kriminal Tužilaštva Bosne i Hercegovine", navodi se u ovom saopćenju.

U skladu s novousvojenom politikom FTV-a, koja se poklapa s izbornim željama i političkom platformom SDP-a, citirano saopćenje nije objavljeno. Odgovorni urednik IPP-a FTV-a (u impressumu RTVFBiH-a piše da je to izvjesni Željko Tica) nije želio javno komentirati ovu odluku. No, ista sudbina je zadesila i SDA, a čini se da će zadesiti svako saopćenje koje bi pomutilo tek začetu ljubavnu vezu između lidera SDP-a i SBB-a, koja je kulminirala u političkoj kopulaciji u spomenutoj emisiji.

SDA je podsjetila kako su novinske stupce printanih, ali i emisije elektronskih medija prije dvije godine ispunjavala prepucavanja Fahrudina Radončića i Zlatka Lagumdžije. "Lagumdžija je pozivao Radončića da potpišu izjavu kojom će potvrditi da se obavezuju da će popuniti imovinske kartone koji će sadržati podatke o novcu, nekretninama, kompanijama, vozilima i ostalim vrijednostima u BiH i izvan zemlje, s naznakom kako i kada su to stekli. Radončić je odbio da potpiše takvu izjavu, a Lagumdžija je smatrao da oni koji ne žele potpisati izjave kriju porijeklo imovine. Radončić je potom odgovorio da će izjavu potpisati nakon što Lagumdžija Ekonomskom fakultetu u Sarajevu vrati 100.000 KM koje je nezakonito dobio i na koje nije platio porez. Tražio je i da Lagumdžija i njegov SDP uplate 550.000 KM zbog nelegalnog poslovanja po nalogu CIK-a BiH. Međusobna prepucavanja Lagumdžija i Radončić nastavili su sudskim putem", navodi se u saopćenju i podsjeća: "Danas, samo dvije godine kasnije, Radončić u političkom magazinu 60 minuta, ove godine podržava Lagumdžiju i obratno."

FTV, koji bi morao biti javni servis svih građana osuđenih na plaćanje RTV pristojbe, ponio se, u skladu sa stripovski dizajniranim sloganom SDP-a. Samo što je stao u službu ne jednog, već dva čovjeka. (E. Ha.)

Sprem'te se, sprem'te - za banderu!


Elvedin Hamzić iz Prijedora, u utorak navečer 14. septembra, isprintao je kopiju članka iz Dana (broj 688) s naslovom SDP u kampanju kreće: za krst časni i slobodu zlatnu. U spomenutom tekstu riječ je o Medalji zasluga za narod kojom je predsjednicu SO Prijedor i nositeljicu izborne liste SDP-a za Parlament BiH Azru Pašalić odlikovao predsjednik Republike Srpske Rajko Kuzmanović, a na kojoj je ispisan navedeni četnički slogan. Hamzić je članak zalijepio "na jedan stub ulične rasvjete u ulici M. Suljanovića u blizini trgovine Asmir", kako stoji u izjavi koju je dao policiji narednog dana, nakon što ga je prijavila Azra Pašalić!? "Ja, Hamzić Elvedin, to sam nalijepio samo iz razloga što boljeg informisanja mojih sugrađana, povratnika Bošnjaka u Prijedor. Pošto je u toku predizborna kampanja, uradio sam to da se Bošnjaci, muslimani, povratnici u svoj grad, dobro zapitaju kome će dati svoj glas. Nemam ništa lično protiv doktorice Azre Pašalić, ali mislim da je van svake pameti da sutra u Parlamentu žena s takvim odlikovanjem zastupa svoje građane, muslimane-Bošnjake", kaže Hamzić za Dane.

Azra Pašalić na to kaže da je Hamzića prijavila "zato što je članak iz magazina Dani lijepio kao letak i stavljao je taj letak na prodavnicu, na tezgu i dijelio narodu", iako Hamzić tvrdi da je zalijepio samo jednu kopiju članka na banderu. Pašalićeva dodaje: "Ispod toga članka ima naš crveni plakat, na kojem piše 'Država za čovjeka', a ispod toga je on napisao 'Sprem'te se, sprem'te'." Pašalićeva kaže da su ove aktivnosti prijavljene Izbornoj komisiji, jer je Elvedin Hamzić kandidat Stranke za BiH za Narodnu skupštinu Republike Srpske. Na pitanje da li je Hamzića prijavila zato što smatra da je to njegova kontrapolitička ofanziva na SDP, Pašalićeva odgovara potvrdno i dodaje: "Hamzić je 18. na listi Stranke za BiH za Narodnu skupštinu RS-a, pa ako to nije politički, a on kandidat, onda ne znam šta je bilo." Hamzić je potvrdio da je član Stranke za BiH, a na ove optužbe odgovara: "Ovo je lično odradio Elvedin Hamzić, da građani mjesne zajednice Raškovac, gdje sam povratnik od 1999. godine, vide kome će sutra dati glas, i smatram da sve ove godine iza nas gospođa koja je bila na funkciji predsjednika SO Prijedor apsolutno ništa nije doprinijela za održivi povratak Bošnjaka-muslimana u svoj grad. Moja aktivnost je bila mali doprinos demokratiji, ali vidim da je to na niskim nogama ovdje u Prijedoru gdje su povratnici faktički građani drugog reda."

S obzirom da je odlikovana Medaljom zasluga za narod na kojoj je natpis "Za krst časni i slobodu zlatnu, Republika Srpska", te koja se dodjeljuje "za zasluge stečene u borbi protiv neprijatelja", pitali smo Azru Pašalić zašto ima problem s tim što je ispod plakata SDP-a napisano "Sprem'te se, sprem'te". "Kako mi neće smetati, pa to smeta i mojoj partiji i meni. Taj slogan mi smeta svugdje, jer je to četnički slogan, a ja potičem iz partizanske porodice", odgovara Pašalićeva, napominjući da joj "smeta sve što je četničko" (osim ordena sa četničkim sloganom, op. a.).

Informacije o ovom slučaju u Policijskoj stanici Prijedor nismo mogli dobiti, te smo upućeni na CJB Banja Luka, što je još jedan pokazatelj uspostavljene strahovlade Milorada Dodika, s obzirom da je samo neko iz Banje Luke kompetentan da govori o privođenju građanina radi lijepljenja novinskog članka na banderu u Prijedoru. (M. Du.

Od Miće do gospodina Fahre

"Moje mišljenje o tom gigantu u džepnom izdanju se nimalo nije promijenilo ni nakon njegovih ponovnih bjesomučnih pljuvanja po meni u 'intervjuima' koje je imao sam sa sobom posljednjih dana. Mislim da se daje prevelika važnost tom moralnom i ljudskom kepecu. Njegova imperija laži i zla je nastala, u velikoj mjeri, na kukavičluku i podaničkom mentalitetu naše kvazielite koja je spremna da za mrvicu dnevne slave čini kompromise i ponaša se tako što ide 'krmku niz dlaku'. Njegova nenormalna potreba da kreira vlast po svojoj mjeri ima jednu namjeru - da po svaku cijenu zaštiti svoju, na ratu sumnjivo stečenu imovinu."

Ovako je donedavno Zlatko Lagumdžija govorio o Fahrudinu Radončiću.

"Lagumdžijina žena je bila uspješna 'biznismenka' dok je on bio na vlasti, a kad je izbornom voljom naroda otjeran u opoziciju, poslovno je krahirala i ona i njena firma. Lagumdžija je časne borce Armije BiH izjednačavao sa četnicima, bosansko oružje prodao je Izraelu za ubijanje Palestinaca i bio je fasciniran i zaljubljen u bivšeg ministra vanjskih poslova SR Jugoslavije Gorana Svilanovića i Beograd. Dok je na čelu SDP-a budžetski kradljivac i poznati pristalica policijske države, ta stranka laže da brine o građanima i demokraciji."

Ovakvim riječima je donedavno Zlatka Lagumdžiju opisivao Radončićev Dnevni avaz.

No, da je Lagumdžijino i Radončićevo uzajamno gađenje odnos podložan trenutnim interesima, počelo se nazirati još prije nekoliko sedmica, kada je informativni program Federalne televizije, kojom suvereno upravlja Lagumdžijin namjesnik Bakir Hadžiomerović, počeo sve više ličiti na televiziju kakvu bi od svoje karikaturalne Alfe, samo da je umio, napravio Radončić. S početkom zvanične predizborne kampanje maske su konačno pale. Gostovanje Lagumdžije i Radončića kod Hadžiomerovića u predizbornom izdanju 60 minuta otkrilo je zašto se u Dnevnom avazu više ne piše o istrazi Tužiteljstva BiH protiv gazde SDP-a osumnjičenog za pokušaj višemilionskog reketarenja sarajevskih biznismena, odnosno zašto odjednom u programima Federalne televizije nema ni riječi o istragama protiv Radončića i njegovim poslovnim partnerima Naseru Keljmendiju, Senadu Šahinpašiću, Ramizu Džaferoviću, Miroslavu Miškoviću...

Odluka Zlatka Lagumdžije, obznanjena u spomenutom izdanju 60 minuta - da je spreman na koaliciju s Fahrudinom Radončićem - dugoročno je daleko važnija po budućnost Bosne i Hercegovine od rezultata predstojećih izbora. Ne samo zbog toga što govori o osobnim karakterima političara, o tome šta se događa "kad obraz nije prepreka", već zato što se njome definitivno daje legitimitet onoj vrsti moralnog, političkog, kulturnog, poslovnog... modela kojeg simbolizira Fahrudin Radončić. Takvo legitimiziranje Radončića posebno je bolno zato što dolazi od Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. I to ne zato što Lagumdžija tokom kratkotrajnog perioda svoje neuspješne vlasti na čelu Alijanse nije kupovao naklonost Radončićevog Avaza držeći se zakona "kao pijan plota" (treba se samo sjetiti nevjerovatne odluke federalne vlade Lagumdžijinog premijera Alije Behmena da poništi pravosnažnu presudu Vrhovnog suda Federacije BiH po kojoj je Radončić morao platiti milionski utajeni porez); radi se o tome da je stanoviti broj građana ove zemlje vjerovao da SDP BiH, unatoč svom predsjedniku, neće i ne može biti stranka koja će Radončiću i modelu koji on predstavlja dati atest društvene prihvatljivosti. S druge strane, i za nekadašnje i za današnje glasače i pristalice SDP-a BiH porazno djeluje činjenica da su i Haris Silajdžić (još odavno) i Sulejman Tihić (u spomenutom izdanju 60 minuta) rezolutno odbili mogućnost koaliranja sa strankom u Radončićevom vlasništvu. I zaista: ko bi do prije koji mjesec mogao vjerovati da će Stranka za Bosnu i Hercegovinu i SDA, pored živog SDP-a BiH, biti ključni zaštitnici nade u mogućnost Bosne i Hercegovine kao "pristojnog društva", barem u onoj mjeri u kojoj one mogu odlučivati o njemu?

Do momenta dok je vjerovao da će Milorad Dodik izabrati njega za svog partnera u vlasti, Lagumdžija se napadno pred TV kamerama intimizirao s njim oslovljavajući ga s "Mićo". Onog trenutka u 60 minuta kada je njegov dojučerašnji "moralni i ljudski kepec" postao Lagumdžijin "gospodin Fahro", srušene su pretpostavke da Bosna i Hercegovina u dogledno vrijeme može postati "Država za čovjeka". Citirana sintagma jeste predizborni slogan SDP-a BiH, ali "gospodin Fahro" i obznanjena koalicija znače puno više od desetina hiljada izlijepljenih plakata sa spomenutom porukom - naravno, samo za one koji znaju čitati.

Ipak, Lagumdžiji se jedno ne može poreći: precizno je detektirao ključni problem "države za čovjeka" kada je, govoreći o Radončiću, rekao da je "njegova imperija laži i zla nastala, u velikoj mjeri, na kukavičluku i podaničkom mentalitetu naše kvazielite koja je spremna da za mrvicu dnevne slave čini kompromise i ponaša se tako što ide 'krmku niz dlaku'."

VjecitiStudent wrote:U fudbalu, pa cesto i u politici, stvari su jasne. Igrac, nakon sto dobije masnu ponudu od novog kluba, dobije pare, napusti stari klub i tek onda promijeni dres i pocne braniti boje novog kluba. I sve to ide potpuno transparentno, pred ocima zainteresovane publike.
A novinari? I nakon sto se dogovori neki opskurni aranzman, sto se ocito nekad desilo izmedju SBiH i Dana, stara publika nastavi citati novine po inerciji, vjerujuci i dalje da je "nezavisni magazin" u pitanju, a ne stranacka novina.

Koliko vidim iz Pedjinih odgovora, NS i Pecanin su se razisli.

Mediji u Srbiji nisu nezavisni u osnovnom smislu, a to je u smislu finansiranja, zato što je vlast u Srbiji proizvela dirigovani haos u medijima jer u Srbiji ne postoji pravo tržište medija zato što je vlastima tako lakše da manipulišu sirotinjom, a mediji u Srbiji jesu sirotinja i kad ste sirotinja onda vas je lako kupiti za 100 eura. To za vrijeme Miloševića nije bio slučaj jer tadašnji nezavisni mediji nisu živjeli na tržištu, već su živjeli zahvaljujući stranim donacijama.

Šta je starije: Gaši ii Branković?

Prije nekoliko večeri u mome domu sačekala me mol-
ba da se javim na ostavljeni nepoznati broj telefona,
bez obzira u koje doba se vratim. Bilo je već blizu po-
noći, bio sam u dilemi, ali sam okrenuo broj.
Sa druge strane je bio ugledni Sarajlija, čovjek kojeg tek
površno poznajem. Zahvalio mi je što sam odgovorio na po-
ziv, objašnjavajući razloge zbog kojih želi da razgovara sa
mnom. S obzirom na to koliko ga je povrijedila kolegica objav-
ljivanjem jednog netačnog navoda iz policijskih izvora u svom
tekstu, bio je više nego prijatan. Tekst povodom kojeg me
je pozvao donosio je informacije o policijskoj akciji hapšenja
vjerovatno najdrskije sarajevske kriminalne bande. Nakon što
sam se u ime kolegice i Dana izvinio što ga u žurbi nismo
kontaktirali kako bismo provjerili policijske izvore, sagovor-
nik mi je ukratko opisao pakao koji mjesecima proživljavaju
njegova porodica i on, otkako je njegov poslovni objekt u sa-
rajevskoj Titovoj ulici postao Gašijeva meta.
“Kidnapirali su me na ulici i odveli u Gašijev objekt. Ne
možeš ni pomisliti šta su mi radili. Gaši je naredio da me skinu
do gola. A onda sam morao da mu pokažem tabane da vidi
koje su boje, kako bi ustanovio jesam li Ciganin. Tražio je od
mene da mu prodam radnju. Kad sam rekao da traži isto kao
kad bih ja od njega tražio da mi proda Vijećnicu, uzeo je nož
i krenuo da mi odreže ruku. Rekao sam mu da mu ne mogu
prodati radnju jer nije moje vlasništvo, već Općine Centar, a
ja sam samo zakupac koji plaća kiriju... Bilo je užasno... Na-
kon toga su šestorica njegovih ljudi došli u radnju, iživljavali
se nada mnom, pišajući i serući po radnji. Pukao sam. Re-
kao sam im da to više neću trpjeti, da ću otići u policiju. I
otišao sam i već mjesec dana i mene i radnju štiti policija.
Sve sam ispričao i sve ću ponoviti i pred sudom. Znam šta
su oni sve u stanju da urade svjedocima, ali ja sam odlučio
da idem do kraja...”, u dahu mi je ispričao sagovornik, osta-
vivši me šokiranog.
Ukoliko ovaj mučenik ostane pri svojoj odluci da svjedo-
či i ukoliko do sudskog procesa uopće i do|e, javnost će do-
biti potvrdu za ono što se već mjesecima šapuće: banda kri-
minalaca, predvo|ena jednim od braće Gaši, postala je na-
jokrutnija gangsterska grupa u Sarajevu.
Nisam glup i dobro znam da je i samo prethodni pasus
dovoljan razlog za očaj mojih roditelja i prijatelja koji će me
nazvati nakon izlaska ovog broja Dana i pitati jesam li lud, šta
mi je to trebalo, znam li ko su Gašiji i šta mogu očekivati...
Uredu, valjda je mojim zabrinutim prijateljima jasno da tekst
pišem pri punoj svijesti, ali da svojom i obavezom Dana sma-
tram prezir prema Gašijima i ga|enje nad njihovim metoda-
ma učiniti javnim.
No, istovremeno, na ovom mjestu želim Gašije umilos-
tiviti sljedećim stavom: od svakog od njih pojedinačno i svih
njih zajedno neuporedivo veću opasnost i veće društveno
zlo predstavlja dobro organizirana grupa kriminalaca u vrhu
vlasti, predvo|ena premijerom Federacije Nedžadom Bran-
kovićem! Kriminalna hobotnica vlasti, u čijem centru se na-
laze i Bakir Izetbegović, Hasan ^engić i Edhem Bičakčić, čije
najveće pipke koordinira Haris Silajdžić, a medijski i “islam-
ski” ih pokrivaju Fahrudin Radončić i Mustafa Cerić, oni svi
zajedno predstavljaju gang pod čijim teretom sve teže bre-
kću i BiH i Bošnjaci. Prekjučer @eljezara Zenica, jučer Ener-
gopetrol, Poštanska i Tuzlanska banka, danas Elektroprivre-
da BiH i Energoinvest, sutra BH Telecom i Koridor 5C... Ima li kraja nezajažljivim ambicijama novih milionera, sve per-
janica “zaštite bošnjačkih interesa” i “bosanskih patriota”?
Da li Slovenci umjesto Neretve treba da potope Bendba-
šu praveći hidrocentralu, da umjesto Miloševićevih perja-
nica Miškovića i Lazarevića Radončićev poslovni partner
postane sam Karadžić, e da bi Bošnjaci shvatili šta rade
njihove perjanice?
Iz pobrojanih i još mnogo drugih razloga pomalo nera-
do učestvujem u (opravdanoj) hajci na Gašija i njegovu
bandu. Priznajem, puno radije bih bio dio mase od barem
dvadesetak hiljada očajnih, razočaranih gra|ana BiH – de-
mobiliziranih boraca, penzionera, invalida, izbjeglica, bole-
snih, nezaposlenih, mladih bez ikakve perspektive – koji
bi danonoćno protestirali tražeći Brankovićevu ostavku,
prijeteći da će, u protivnom, razlupati njegov kabinet, vilu
na Poljinama, službeni auto, njegov slovenski fond koji je
opelješio državu, fakultet na kojem mu je dodijeljen dokto-
rat, apartman “njegove svastike” na Bjelašnici, skladišta
Direkcije za robne rezerve...
Jednostavno, radi se o tome da je Gaši samo posljedi-
ca, a Branković uzrok stanja društva u kojem živimo. Za be-
zakonje i drski kriminal, čiji je maneken Branković, ne mo-
že biti kriv Gaši. Kriminal bijelih okovratnika pora|a nasilje
“žestokih momaka”. Ništa pogrešnije od jučerašnjeg uvje-
renja da se kutarisanjem ]ele neće pojaviti Gaši i današ-
njeg uvjerenja da se hapšenjem Gašija sutra neće pojaviti
njegov dostojan nasljednik. Riba samo smrdi od ćela i ga-
šija, ali se, definitivno, čisti prvo od brankovića.

Senad Pećanin, BH Dani, 18. 1. 2008.

stochar wrote: