Forum Klix.ba

Kakvo misljenje imate o osobama sa invaliditetom? Imate li predrasude? Zalite li ih ? diskriminirate?Smatrate li ih neinteligentnim ? Ignorirate li ih?Dali se plasite njihove rekacije na neke teme( u smislu da ih povrijedite ) ?Dali ste iskreni prema njima ili radije presutite pravu istinu ?? Uopsteno kakav pristup imate prema njima ili vas to uopste ne zanima?
Ako ste bili u takvim situacijama,,,,pisite
AJMO BITI BRUTALNO ISKRENI
Moje licno misljenje je da covjeka ,opcenito, ne treba gledati manje vrednijim od sebe i da bismo nekoga osudili trebamo ga prvo upoznati.
Navest cu primjer Sase Matica,,jako cesto naletim na komentar tipa,,steta sto je slijep,pa jadan on,,,uglavnom nesto sazalivog karaktera,,,danas sam ,,zato i jesam inspirirana ovom temom,,,procitala komentar gdje momak kaze,,:" Covjek dobro pjeva al taj je pojebo vise nego sto ce mnogi od vas koji vide manite te se tog sranja"
heheh
Ja tog Sasu licno ne gotivim ali se divim njegovoj hrabrosti

AJMO SAD...

Sto se tice mog iskustva sa invalidnim osobama,ono je polovicno pozitivno.Iz pocetka sam ih zalila,ali onda sam razumjela da oni to ne vole ni pod razno.Zele da ih gledas kao potpunu i normalnu osobu.Pa,znala sam naletjeti i na par momaka,nekako poslije rata,koji su ostali bez noge ili teze ranjeni,oni su na mene ostavili malo losiji utisak,okolina ih je tada toliko mazila da su postali prave maze i prosto nemoguci sa svojim JA.Neznas tada kako da se ponasas.
Misljenja sam da ih ne trebamo gledati kao invalide,vise cemo im tako pomoci i podici im samopouzdanje nego da ih stalno tetosimo ili ih stalno zapitkujemo kako im je i sl.Naravno,treba imati obzira kad im je pomoc stvarno potrebna,samo bez pretjerivanja.Oni su se s vremenom naucili nositi sa svojim gubitkom i pogresan pristup samo moze poremetiti sve sto su mukotrpno postigli.

Voljela bi da objasnis :"da postanu nemoguci sa svojim JA" Dadnu si za pravo da kazu svasta ili da se ponasaju nedostojno ili?

.......

sabinna_ba wrote:

Voljela bi da objasnis :"da postanu nemoguci sa svojim JA" Dadnu si za pravo da kazu svasta ili da se ponasaju nedostojno ili?

Pa,tako nesto.Mada,misljenja sam da je i prije njihove nesrece moralo biti sebicnosti ili razmazenosti.Ne ide da se osoba od dvadeset godina razmazi preko noci zbog invaliditeta.
Ova dvojica koje sam imala priliku upoznati,ponasali su se kao da nema sanse da im neko nesto odbije,da im uskrati,cak i ono sto su mogli raditi izbjegavali su i sl.Porodice su ih podrzavale u takvom ponasanju.Bas me zanima dokle su dogurali
Moram reci i da sam zapazila da dosta,ne vecina ali dosta,ljudi izbjegava invalide,gleda ih kao vanzemaljce i to im se vidi u ocima,ne moze se sakriti.Cak sam za vrijeme druzenja sa pomenutim deckom imala savjete tipa:"Ma,sta ce ti on"?,"Kad cete prekinuti"? i sl.Tada mi nije islo u glavu da neko moze biti tako bezosjecajan i ogranicen.

djana77 wrote:

sabinna_ba wrote:

Voljela bi da objasnis :"da postanu nemoguci sa svojim JA" Dadnu si za pravo da kazu svasta ili da se ponasaju nedostojno ili?

Pa,tako nesto.Mada,misljenja sam da je i prije njihove nesrece moralo biti sebicnosti ili razmazenosti.Ne ide da se osoba od dvadeset godina razmazi preko noci zbog invaliditeta.
Ova dvojica koje sam imala priliku upoznati,ponasali su se kao da nema sanse da im neko nesto odbije,da im uskrati,cak i ono sto su mogli raditi izbjegavali su i sl.Porodice su ih podrzavale u takvom ponasanju.Bas me zanima dokle su dogurali
Moram reci i da sam zapazila da dosta,ne vecina ali dosta,ljudi izbjegava invalide,gleda ih kao vanzemaljce i to im se vidi u ocima,ne moze se sakriti.Cak sam za vrijeme druzenja sa pomenutim deckom imala savjete tipa:"Ma,sta ce ti on"?,"Kad cete prekinuti"? i sl.Tada mi nije islo u glavu da neko moze biti tako bezosjecajan i ogranicen.

To se vidi i po odazivu na ovu temu...Zalosno. I to je ogledalo naseg drustva

super tema i moja vjecna dilema.

planinarila sam sa jednm momkom bez noge. da je htio, mogao je sakriti da je invalid, toliko je bio naviknut na svoju protezu. njega se npr. nije moglo tretirati drugacije jer se on nije postavljao drugacije. da skratim pricu, njegov invaliditet nije bio on.

s druge strane, sretne covjek i one drugacije. kad izrazis zaljenje, ustrucavas se u necemu, ne valjas jer ga tretiras drugacije. kad ga nekad tretiras isto ispadnes bezobrazan i neobazriv, go*no od covjeka. shvatam da je nekad tesko pronaci svoje JA u svoj toj novoj realnosti, i da mi drugi uvijek moramo postupati u skladu sa situacijom a ne sa nekim generalnim pravilom, ali ima i onih koji to koriste.

Lijepo si to rekla...

da i ja nesto kazem,posto imama nekog iskustva...
Društvo ih odbacuje na sve moguce nacine,a naravno nas mentalitet je taj koj tjera ljude da ili otvoreno "bulje" u njih ili sklanjaju pogled.Moje iskustvo se temelji na radu sa civilnim invalidima i o njima govorim. Dok ratni invalidi kao i imaju neku pomoc drzave koja je uglavnom smjesna.I sad trenutno radim sa invalidima i znaju me izuti iz cipela ko niko.. .Oni su savrseno normalni, ni pod koju cijenu ih ne treba zaliti, to ih ponizava i cini gradjanima drugog reda. Mada imaju neki zatvoreni i zacarani krug, neinvalidnim osobama nista zivo ne vjeruju i tesko ih pustaju u svoje krugove,uvijek te nekako posmatraju sa nekim prezirom,jer si ti ok, ma koliko se ti trudio da se ponasas najnormalnije sa njima....

nase drustvo nikad nece prihvatiti drugacije... i uvijek ce vecina da blene i ponasa se idiotski kada vidi osobu sa nedostatkom, kao da je ne znam ti ja sta u pitanju. isto da je diskriminacija u genima upisana nam... u drustvu kojem ima jako puno osoba sa invaliditetom, su mi takve stvari apsurdne, pa Hebem ga ja, kao da je to da vidis jedan slucaj u 5 godina i ne znas sta je to, pa da kazes da se ne znas kako se ponasati.

nedavno mi je pravo glupa scena bila, stojim u klubu, guzva nenormalna da se ne mozes pomaknuti... odjednom mene udara nesto po nogama i to poprilicno jako, okrecem se, momak u kolicima hoce da prodje, i sad pored najbolje volje ja ne mogu da se sklonim da on ima prostora da prodje, jedino da se nekome pored mene na glavu popenjem. sto mu i govorim, i dodajem pricekaj sekundu da se rascisti pa onda... da bi kako sam se ja okrenula on opet mene opucao kolicima po nogama, ja vec pizdim na to, jer i sama imam problem sa nogom kao posljedicu ranjavanja i svaki dodir mi stvara problem, i okrecem se opet, sad vec histericna i kao dreknem stani ba, vidis da nema prostora, on na mene kao pobogu moram mu se skloniti, ali ja kako sam dreknula, 5 ljudi oko mene vristi na mene kako se ponasam ostala sa takvom facom... i kad hoces normalno da se ponasas, ne dozvoljavaju ti, jer valjda svi se moramo diskriminatorski ponasati. elem, drustvo nam je klincu krasnom, i svijest prema svemu sto je drugacije ravno nuli.

imam psa bez noge, i prema njoj se isto tako ponasaju kao i prema ljudima a jadan pas sasvim normalan, i nema nikakvih problema zbog nedostatka. pa kad to samo vidim svakodnevno kad pocnu nju zaliti i sta sve ne, mogu tek misliti kako se ponasaju prema ljudima

Smatram da bi zajednicim skolovanjem sa ostalom djecom bio rjesen vecinski problem a to je pristup ka toj djeci a s druge strane njihovo psihicko prihvatanje realnosti bi bilo manje bolno jer nebi imali osjecaj odbacenosti.
Mislim prvenstveno na djecu koja su mentalno sposobna.
Itekako veliko nadahnuce tim ljudima a i ovim"normalnim" trebao bi biti Stephen Hawking najpoznatiji fizicar danasnjice koji boluje od teske neizlječive bolesti, aminotrofičnoj lateralnoj sklerozi (ALS) koja mu je praktički oduzela sve organe osim mozga.
Stephena Hawkinga smatraju najvećim svjetskim teorijskim fizičarem nakon Alberta Einsteina
...
...........Razmislimo svi malo vise o tome.

http://www.google.ba/imgres?imgurl=http ... 00&bih=687

Dile wrote:nase drustvo nikad nece prihvatiti drugacije... i uvijek ce vecina da blene i ponasa se idiotski kada vidi osobu sa nedostatkom, kao da je ne znam ti ja sta u pitanju. isto da je diskriminacija u genima upisana nam... u drustvu kojem ima jako puno osoba sa invaliditetom, su mi takve stvari apsurdne, pa Hebem ga ja, kao da je to da vidis jedan slucaj u 5 godina i ne znas sta je to, pa da kazes da se ne znas kako se ponasati.

nedavno mi je pravo glupa scena bila, stojim u klubu, guzva nenormalna da se ne mozes pomaknuti... odjednom mene udara nesto po nogama i to poprilicno jako, okrecem se, momak u kolicima hoce da prodje, i sad pored najbolje volje ja ne mogu da se sklonim da on ima prostora da prodje, jedino da se nekome pored mene na glavu popenjem. sto mu i govorim, i dodajem pricekaj sekundu da se rascisti pa onda... da bi kako sam se ja okrenula on opet mene opucao kolicima po nogama, ja vec pizdim na to, jer i sama imam problem sa nogom kao posljedicu ranjavanja i svaki dodir mi stvara problem, i okrecem se opet, sad vec histericna i kao dreknem stani ba, vidis da nema prostora, on na mene kao pobogu moram mu se skloniti, ali ja kako sam dreknula, 5 ljudi oko mene vristi na mene kako se ponasam ostala sa takvom facom... i kad hoces normalno da se ponasas, ne dozvoljavaju ti, jer valjda svi se moramo diskriminatorski ponasati. elem, drustvo nam je klincu krasnom, i svijest prema svemu sto je drugacije ravno nuli.

imam psa bez noge, i prema njoj se isto tako ponasaju kao i prema ljudima a jadan pas sasvim normalan, i nema nikakvih problema zbog nedostatka. pa kad to samo vidim svakodnevno kad pocnu nju zaliti i sta sve ne, mogu tek misliti kako se ponasaju prema ljudima

...
Pravilno si postupila.Vazno je u sebi znati da si pokusao biti dobar.Nekad,ako ne i cesce dobijes samar od ovih normalnih koji su itekako brutalniji.
Sad pokusavam da zamislim tvoju facu heheh....

e fakat crnjak, nece da se ponasas prema njim drugacije i da ih razlikujes, a onda ti citavu frku sloze kad njima odgovara....

Za osobe sa fizičkim nedostatkom mislim da su sasvim normalne, pa se tako i ponašam, možda malo više pažnje im posvetim u smislu da ću takvoj osobi pridržati vrata, ako uočim da bi to trebalo u datoj situaciji i sl. Takođe sam imala priliku biti sa osobama koje imaju mentalne smetnje, većeg ili manjeg stepena. Prema njima se odnosim mnogo pažljivije, u smislu da ih saslušam ako mi se obrate i nastojim odgovoriti tako da me razumiju (koristeći najjednostavnije riječi). Nikad mi se nije desilo, kao što mnogi rade, da ignorišem pitanje ili konstataciju kojom mi se obrati takva osoba, nego nastojim razgovarati i pokazati da takva osoba zavređuje jednaku pažnju kao i ostali u društvu u kojem se nađemo.

petunija wrote:Za osobe sa fizičkim nedostatkom mislim da su sasvim normalne, pa se tako i ponašam, možda malo više pažnje im posvetim u smislu da ću takvoj osobi pridržati vrata, ako uočim da bi to trebalo u datoj situaciji i sl. Takođe sam imala priliku biti sa osobama koje imaju mentalne smetnje, većeg ili manjeg stepena. Prema njima se odnosim mnogo pažljivije, u smislu da ih saslušam ako mi se obrate i nastojim odgovoriti tako da me razumiju (koristeći najjednostavnije riječi). Nikad mi se nije desilo, kao što mnogi rade, da ignorišem pitanje ili konstataciju kojom mi se obrati takva osoba, nego nastojim razgovarati i pokazati da takva osoba zavređuje jednaku pažnju kao i ostali u društvu u kojem se nađemo.

Da,meni je lakse postupiti i pristupiti osobi koja je mentalno zaostala ili usporena nego covjeku ili zeni koji imaju tjelesni nedostatak.Zasto tako osjecam ,neznam.

Da,meni je lakse postupiti i pristupiti osobi koja je mentalno zaostala ili usporena nego covjeku ili zeni koji imaju tjelesni nedostatak.Zasto tako osjecam ,neznam.[/quote]

Isto i kod mene. Zašto? Mislim da je zato što su osobe sa mentalnom retardacijom u pravilu dobrodušne i neiskvarene i svaki kontak s njima dožive kao prijateljstvo. S druge strane, osobe sa fizičkim nedostatkom ponekad misle da im se neko obraća sa ironijom (nije uvijek slučaj, zato naglašavam ponekad) pa se onda nađeš u situaciji da moraš vagati riječi kako ne bi nečim uvrijedila dotičnu osobu, a samo ti znaš da su tvoje riječi ili postupci prema toj osobi krajnje dobronamjerni.

Ja nisam nikad gledala nikoga drugacije zato sto ima neku vidljivu ili nevidljivu manu. Na faxu drugarica imala cerebralnu, teze hodala (stap je uvijek bio sa njom), druga slijepa, treca poluslijepa, ali meni su sve iste: moje drugarice. Pomagala sam kad su me zamolile za uslugu, ali nisam se nikad nametala njima.
Opet mogu razumjeti ljude koji ne znaju kako reagovati jer u ovoj nasoj zemlji ne postoji svijest o ljudima sa posebnim potrebama (nazalost) i malo je teze znati kako se ponasati kad prvi put upoznas takvu osobu. Nazalost u BiH nema dobrih protetskih dodataka koje bi bile neophodne tim ljudima da imaju kako takav normalan zivot (tipa onih proteza za trcanje, hodanje, ma naucna fantastika iz USA)
Ne znam jeste li gledali onaj duo ljudi koji penje: jedan je slijep, a drugi nema noge (ali ima proteze na kojima su penjacice), ali su zajedno popeli neku extremno tesku stijenu (rock climbing). Mislim da je bilo na National Geographic nedavno. Inspirativno.

sabinna_ba wrote:Smatram da bi zajednicim skolovanjem sa ostalom djecom bio rjesen vecinski problem a to je pristup ka toj djeci a s druge strane njihovo psihicko prihvatanje realnosti bi bilo manje bolno jer nebi imali osjecaj odbacenosti.
Mislim prvenstveno na djecu koja su mentalno sposobna.
Itekako veliko nadahnuce tim ljudima a i ovim"normalnim" trebao bi biti Stephen Hawking najpoznatiji fizicar danasnjice koji boluje od teske neizlječive bolesti, aminotrofičnoj lateralnoj sklerozi (ALS) koja mu je praktički oduzela sve organe osim mozga.
Stephena Hawkinga smatraju najvećim svjetskim teorijskim fizičarem nakon Alberta Einsteina
...
...........Razmislimo svi malo vise o tome.

Da, školovanje sa ostalom djecom, tzv. inkluzija, uvedena je i u BiH. Naše redovne škole primaju djecu "sa posebnim potrebama" ( termin "invalid" je izbačen iz upotrebe u većini zemalja). I šta? "Hendikepirani" (i tjelesno i mentalno)su u razredu s ostalom djecom, u redovnoj školi. Sa takvim razredom radi samo jedan učitelj. A u svijetu u takvim situacijama učitelj obavezno ima asistente. Slušam od prijatelja učitelja kako im je teško, kao zakon se mora provoditi iako nema uslova.
Stephen Hawking - OK, nadahnuće ostalima, ali kako kad malo ko može sebi priuštiti onakvu tehnologiju? I pored nadahnuća, umiru poslije, u prosjeku, nekoliko godina od pojave bolesti, i to u teškim mukama. Nemaju svu onu skupu "mehanizaciju" kao Stephen.

Inkluzija kako mi rekose je jako teska a posebno za djecu koja su mentally challenged...ne mogu oni pratiti tu nastavu.

Ja sam imala kolegu invalida s kojim sam radila par godina...nekad je radio ko flak i sve zavrsavo a nekad se "izvlacio". Pa sta's ko i svi ljudi ja bi rekla...

Jara wrote:

sabinna_ba wrote:Smatram da bi zajednicim skolovanjem sa ostalom djecom bio rjesen vecinski problem a to je pristup ka toj djeci a s druge strane njihovo psihicko prihvatanje realnosti bi bilo manje bolno jer nebi imali osjecaj odbacenosti.
Mislim prvenstveno na djecu koja su mentalno sposobna.
Itekako veliko nadahnuce tim ljudima a i ovim"normalnim" trebao bi biti Stephen Hawking najpoznatiji fizicar danasnjice koji boluje od teske neizlječive bolesti, aminotrofičnoj lateralnoj sklerozi (ALS) koja mu je praktički oduzela sve organe osim mozga.
Stephena Hawkinga smatraju najvećim svjetskim teorijskim fizičarem nakon Alberta Einsteina
...
...........Razmislimo svi malo vise o tome.

Da, školovanje sa ostalom djecom, tzv. inkluzija, uvedena je i u BiH. Naše redovne škole primaju djecu "sa posebnim potrebama" ( termin "invalid" je izbačen iz upotrebe u većini zemalja). I šta? "Hendikepirani" (i tjelesno i mentalno)su u razredu s ostalom djecom, u redovnoj školi. Sa takvim razredom radi samo jedan učitelj. A u svijetu u takvim situacijama učitelj obavezno ima asistente. Slušam od prijatelja učitelja kako im je teško, kao zakon se mora provoditi iako nema uslova.
Stephen Hawking - OK, nadahnuće ostalima, ali kako kad malo ko može sebi priuštiti onakvu tehnologiju? I pored nadahnuća, umiru poslije, u prosjeku, nekoliko godina od pojave bolesti, i to u teškim mukama. Nemaju svu onu skupu "mehanizaciju" kao Stephen.

Ali je sebi to sam omogucio zar ne? Njegova,volja zelja i ZNANJE...I ljudi koji ga nisu odbacili u tom njeogovom naumu da dokaze da zna !!!

Evo totalno iskren.Prvo ovisi jesu li mentalno ili tjelesno hendikepirani.Tjelesno hendikepirane prihvaćam bez rezrve.ako su o.k.ljudi i od toga ne prave posao-profesiju.Mentalne-urođeno hendikepirane- nekada nisam mogao smisliti.Hvala bogu da nisam imao vlast kao Hitler.Prema ovima odraslima dševnim bolesnicima-psihotičarima-nemam predrasude-neki vele da su bliže Bogu jersu ludi-.Uglavnom nisam dobar,iako bi trebao biti kao čovjek koji se često u svom poslu susreće sa ovim osobama.Ja sam malo skratio-ovo je jako kompleksno pitanje.U svakom slučaju više prihvaćam hendikepiranu djeci nego njihove roditelje koji se često ponašaju kao da su zaslužili Nobela jer se brinu o VLASTITOJ bolesnoj djeci

ponizni wrote:Evo totalno iskren.Prvo ovisi jesu li mentalno ili tjelesno hendikepirani.Tjelesno hendikepirane prihvaćam bez rezrve.ako su o.k.ljudi i od toga ne prave posao-profesiju.Mentalne-urođeno hendikepirane- nekada nisam mogao smisliti.Hvala bogu da nisam imao vlast kao Hitler.Prema ovima odraslima dševnim bolesnicima-psihotičarima-nemam predrasude-neki vele da su bliže Bogu jersu ludi-.Uglavnom nisam dobar,iako bi trebao biti kao čovjek koji se često u svom poslu susreće sa ovim osobama.Ja sam malo skratio-ovo je jako kompleksno pitanje.U svakom slučaju više prihvaćam hendikepiranu djeci nego njihove roditelje koji se često ponašaju kao da su zaslužili Nobela jer se brinu o VLASTITOJ bolesnoj djeci

Horor
Osim ako ne misliš na one koji foliraju da su retardirani pa time opravdavaju počinjene zločine, ali ova tema nije o tome