kecher II wrote:Kristijana wrote:Može Mile Kekin biti vezan za kapitalizam, ali je on, kao i svi ostali, prisiljen na to. Ova pjesma je Miletov ispušni ventil. Ljudi mogu glumiti da su dobrovoljno robovi, da daju trećinu života radeći za druge dobrovoljno, da su ''ambiciozni'', ali u suštini sve te ambicije su samo glad/potreba za novcem.
mile kekin nije prisiljen na kapitalizam vec je on produkt kapitalizma, zasto ja nisam prisiljen na kapitalizam, mile kekin je lik koji ovo moze prodavat ''buntovnim'' tinejdzerima koji furaju da je on ''anarhista'', ja sam odrasto na punku i zivio ga i dan danas ga zivima ali i radim, jer moram a ne zato sto me kapitalista prisil, skinuo sam krijestu i lance i katance okacio na zid, i ajde radit, mileta kekina nikad gotivio nisam, znaci ni u tinejdzersko doba, ni njegove tekstove i pjesmice, lik je bezveze i puca na mladu kao''buntovnu'' generaciju, od 15-17godina,
niko te ne prisiljava da radis ako neces, zicaj za cugu, zice na gitari, palice, napravi neko staro pojacalo pa opleti a ne kao mile sve na tacni pa pises bolje grob nego job, pa zasto on ne legne u grob a ne snima serije, sisaju ga hairstilisti, sminkaju ga makeupartisti....
ok muziku koju stvara nikakv problem ko voli to da slusa, ali gledat na to kao na izraz buntovnistva je isto kao i na dubiozu kolektiv buntovnistvo.
da se razumijemo, tekst pjesme je ok da ga je napisao neko ko nije produkt kapitalizma, ali mile kekin.....
Vidi
kecheru II, ja za razliku od tebe nikad nisam slušala punk ( samo neo, Offspring su mi i dan danas najmelodičniji pank ever ) nego sam u hard rock-u i grunge-u svojedobno bila. Istina je da tu ima puno furke pa svi ''odrastu''. No, pravi anarhisti žive i nakon puberteta. Treba razgraničiti anarhiju od panka, i anarhiju od bezvlašća i nereda i naročito: anarhiju buntovništva radi. Sama anarhija je čudo, ima dosta podvrsta. Neki su za rad ali ukinut državu, drugi su protiv samog rada, kao Bob Black, treći su primitivisti i žele ponovo sakupljačko društvo... Mene buntovništvo nije fatalo furke radi, nego kao plod zrelog promišljanja o svijetu u već zrelijoj dobi, dakle, u 20-im.
Ne znam otkud ti ideja da ti nisi prisiljen na kapitalizam, jasno da jesi, i ti i ja, i Mile i svi... čim nema alternative, čim ti moraš radit pa zaradit po kapitalističkim parametrima a ne npr. socijalističkim ili anarhističkim, ti si prisiljen na to. Nisu anarhisti vječni tinejdžeri koji se ne žele uozbiljiti, naprotiv, smrtno su ozbiljni. I oni se prilagođavaju, mnogi i rade, i ja radim. Ali cilj je: raditi po svom, ne po kapitalizmu, što je više moguće. Nekom je to poljoprivreda, drugome sponzoraj pa nek drugi rmba kad se već kune u rad, trećem askeza i život u siromaštvu, četvrtom privatni biznis pa kad ne možeš dohakat kapitalizmu budi onda anti - rob , petom lopovluk, šestom kockanje ( i od tog se dade zaradit ) sedmom državna administracija ( nigdje manje rada
) a osmom socijalna pomoć. Ima i samoubica, jašta. Doslovce probereš grob. Ti si u jednoj rečenici kontrirao sam sebi:
radim, jer moram a ne zato sto me kapitalista prisilio. Što moraš raditi? Jer te kapitalizam prisilio. Zapravo se može živjeti i bez rada, tj. raditi samo za se i svoje kljuse, sam sebi određivati za šta se i koliko radi. Čak i u sakupljačkom društvu treba otići i sakupiti, je'l, pa rad je i sam proces hranjenja i pripreme hrane, briga o potomstvu, ali mi ovdje govorimo o prisilnom radu, koji karakteriše sva moderna društva i od ljudi pravi robove jer moraju slušati druge, koji se enormno bogate, a ne treba im, dok drugi ekstremno siromaše, a treba im za hljeb. To ni debilu nije fer sistem, a ipak, milijarde ljudi, umjesto da se dignu i stihijno ga sruše, žive to - jer su indoktrinisani snagom lažno prezentiranog znanja o prirodi svijeta, država, sistema. Mnogi misle da je anarhija nemoguća jer kad bi svako imao vlast nad sobom sukobi bi bili neizbježni i to je istina - sada kad su ljudi ograničene svijesti. Ja vjerujem da će praktična anarhija biti moguća u daljnjoj budućnosti kada svijet evoluira u višu svijest, kada kao bića postanemo inteligentniji. Taj proces je već počeo ali nažalost mi to nećemo doživjeti, ni naši prvi i drugi potomci. Ali - biće drugih sistema na svijetu kad tad.
No, čim izjaviš da moraš da radiš - jasno je šta je. Svi moramo.
Prvo treba stati na rep konzumerizmu, to je prva stanica. I kad smo kod toga,
detroit mercy, drago mi je što mogu izjaviti da ja nisam ta šopingoholičarka o kojoj pričaš. Mrzim šoping, i ako si se pitao ima li žene koja mrzi šoping, e ima.
Kupujem samo kad moram. Toliko sam čak radikalna da novu robu kupujem tek kad se stara počne raspadati. Bilo mobitel, bilo odjeća. Dugo godina sam se nosila sa sve rupama, 90ih sam furala grunge. Sad već hodam urednije, pokrpano, ali i dalje ne haračim dućanima. Skupa roba za mene ne postoji. Nema komada robe koji vrijedi više od 100 KM, i to ako se zove kaput. Za hlače ne dajem više od 10 KM da su bogovske. I sve tako redom... nemam moderne sprave. Samo najnužnije. Mob i komp su potreba. Datiraju oba iz 2002. Mogu slobodno reći da živim najanarhističnije moguće u svakom datom trenutku. Ne pokoravam se sistemu. Najvažnije - druge ocjenjujem samo po jednom kriteriju: dobar, loš, zao. Za mene nema uspješnih i neuspješnih. Tu kategoriju se trudim odbaciti svaki dan, jer je ona sistemska floskula, produkt kapitalizma, ne pravo stanje stvari. David Icke: Samo je ljubav istina, sve ostalo je opsjena.
Stati u kraj stvarima treba zbog njihovog suodnosa s ljudima. Meni npr. lično ne smeta ako ti imaš mp3, a ja ne. Ti imaš onaj LCD klinac a ja ne. Ti imaš Dolce Gabbana odjeću a ja sa Sirana. Ne smeta meni to. Ako ti možeš i hoćeš luksuz, stvari i možeš si ih priuštiti slobodno. Ono što meni smeta je konotacija i zagađenje prirode. O umišljenom značenju posjedovanja stvari: Ti se ne smiješ smatrati boljim i uspješnijim jer posjeduješ te stvari. Ne smiješ me pogledati u prolazu s prezirom jer se ne nosim po modi i bogato. To stanje duha je cilj, a ne dokidanje stvari. Ljudi ne vrednuju isto čovjeka u odijelu i u dronjcima, zar ne? A možda je dronjavi triput bolja osoba, je l'? Sav kapitalizam počiva na tom vanjskom dojmu, jer je usmjeren na stvari. I ljudi su u kapitalizmu stvari. Ti ljude procjenjuješ po stvarima koje nose na sebi i automatski ih po-stvar-uješ. Svi smo mi indoktrinisani u takvo viđenje svijeta još u djetinjstvu, neki se toga oslobode radom na svojoj svijesti neki ostanu vjerni toj priči. Milioni hrišćana ''vjeruju'' u Isusa, ali malo koji bi gotivio Isusov stil života. Božići se danas slave kupujući. Malo šale: Isus se garant ibreti šta se dole radi.
Sve je postvareno. Život sam je projekat: rodi se, školuj, radi, množi se, pokazuj se, umri. Ništa van te matrice. Sektaši i skvoteri su ludaci. Svi drukčiji ne valjaju. I opet: nije loše odabrati matricu, ali čovjek je treba odabrati svojim mišljenjem, a kad to učini treba pustiti druge da žive svoju alternativu. To je moja korekcija anarhizma. Kapitalisti se smiju anarhistima, anarhisti kapitalizmu. Moja vodilja je da je kapitalizam loš onima kojima je loš ( što se konotacije tiče, a zagađenje smeta svima, o tome niže pišem ). Kad ja pišem, pišem onima koji se prepoznaju u toj priči. Možda bi i najidealnije bilo da anarhisti i ljudi željni nečeg novog dobiju npr. jedan kontinent za eksperiment, pa sruše državne granice, kapitalizam i probaju se samoodržavati.
Ne bi
Murisno1 crko bez rada nego bez ispunjenja vremena a to nije isto. Neke teorije predlažu zamjenu rada igrom. I dalje stoji da treba raditi za život, ali mi pričamo o nepotrebnom radu, kao što rekoh, npr. gluposti tipa PR-a, menadžera, direktora. Oni upravljaju zbog profita i hijerarhijske raspodjele a ne zato što su niži službenici nesnalažljivi pa ne bi znali sami sebi odraditi posao. Kad radiš kod privatnika često znaš posao bolje, ali on ima kapital i zato je glavni. To je srž - da upravlja nosilac kapitala, a ne nosilac pameti ili ideje. Čak se ideje kupuju. Sve je na prodaju. I ljudi se prodaju, pa kaže: vi sebe prodajete na tržištu rada. Morate sami sebi raditi reklamu ( brusiti CV ). Čak kažu i: ako nemate platu u kapitalističkom svijetu vi ne postojite. Kakva nebuloza! Čovjek ima potpuno pravo doći na ovaj svijet, nemati ime, državljanstvo i ličnu kartu, nemati posao i platu. To je pravo jače od svakog zadatog, to je njegovo prirodno pravo, baš kao što su ga imali i ljudi u prvobitnim zajednicama. Prirodno pravo se ne mijenja civilizacijom, samo dobrovoljnim pristankom. A ljude niko ne pita pristaju li! Jeste da bi takav bezimeni nezaposleni nedržavljanin živio kao izopćenik, ali opet ima to pravo. Država ga prisiljava da uzme ime i postane matični broj ( da se ima kontrola nad njim ) a kapitalizam ga prisiljava da postane stroj. Tehnički, doslovno tehnički, najslobodniji ljudi na svijetu su oni koji toga nisu svjesni - novorođenčad do 2 mjeseca. Samo oni nisu ničim žigosani sem prirodom niti su podložni ispiranju mozga. A onda ih registruju i cirkus zvani ''programirani život'' je ready to go. I eto dokaza da je potpuna sloboda utopija, kad je imaš nisi je svjestan. Da, slobodni su i mrtvi, tehnički. Problem je u MORANJU, a ne u htijenju. Na svijetu bi trebala postojati oaza za anarhiste, za ljude koji ne prihvaćaju sistem/e. Pazite, nas je 7 milijardi, zar ne? Svako od nas ima pravo na recimo, dio teritorije, . Pa makar 100 kvadrata ili koji je već suodnos kad se podijeli svo kopno na 7 mil. ljudi i ostavi prostor za bilje i životinje. I sad ja hoću da moji kvadrati budu toliko moji da sam tu svoj šef pa se neću zvati Kristijana nego, lupam, Radojica.
Iduće sedmice da se zovem George Clooney. To je u sklopu igre. To je ultimativna sloboda. E, sad, uzmi svakog anarhistu na svijetu i spoji sve te kvadrate i eto anarhističke zajednice. Međutim, to je nemoguće jer je svaki komadićak Zemlje razgrabljen od država i sistema. Tako neki posjeduju milione kvadrata a neke tjeraju i s gole zemlje, kao beskućnike ili nekad Indijance. Nisu granice samo državne nego su svuda. A i same državne. Nemaš svoje kvadrate ali i ne smiješ otići na teritorij koji ti puhne, bez vize ili kontrole. Sav svijet je udešen da služi državnosti, a države su udešene da služe kraljevima i vlastima, oligarsima.
Ništa na svijetu ne služi pojedincu bez etikete. Kapitalizam koji zagađuje zemlju, vode, vazduh, uzima nam pravo i na te prirodne resurse sve u cilju bogaćenja. Sve vri od viška vrijednosti. Štanca se i štanca, šta se ne proda baci se umjesto da se nahrane gladni. Ispravni mobiteli se bacaju da bi se kupio novi model. ''Štancaj bacaj'' je tzv. neodrživost eko sistema, kontra mogućnosti održivog, ekološkog, kontrolisanog razvoja.
Mital čelik. Milijarder koji zagađuje Zenicu zbog svog profita. Tu zarađuju mnogi ali i kad pribrojiš članove porodica opet ostaje više onih u Zenici koji ne žive od Mitala a prisiljeni su živjeti pod zagađenjem. Ja lično ne vozim ali sam prisiljena udisati smog svake godine zato što danas svako MORA imati auto. Reći ćete: mora se putovati. Ja ću vam reći: ko kaže? Kapitalizam? I putovanje je izmišljotina modernog doba. To što smo savladali prostor ne znači da to moramo zloupotrebljavati. Postoje milioni koji putuju iz obijesti i dosade, i, o užasa, jer je trendi i in i cool biti turista, putnik, vidjeti što više čisto hvalisanja na Fejsbuku i u raji radi. Ne kažem ja da ne treba putovati, nego da treba putovati manje. Znate li da milioni ginu na cestama zbog potpuno nepotrebnih vožnji? Uključujući vožnje za nepotrebni rad. Vožnja profićima transporta, privatni auti redukcija - to je moj stav.
Granice - da. Ali one: tvoja sloboda prestaje tamo gdje počinju tuđa prirodna prava. Tehnički, svaki čovjek ima pravo na čist vazduh i vodu ( na takvu planetu smo došli, čistu ) i ja sam ugrožena gdje god maknem jer gdje god makneš - neki kapitalista posjeduje i zagađuje. Ako industrija škodi, ukinemo je. Ako auti škode, ukinemo ih. Ako jeftini najamni rad škodi ( a škodi!) ukidamo. Ili makar smanjujemo. Tu opet uskače kapitalizam koji štanca aute da bi auto kuće ostvarile profit. Vrlo malo ljudi zaista MORA posjedovati auto. Javni prevoz je ekološki zdraviji, plus sigurniji - manje nesreća jer UVIJEK voze prisebni, nealkoholisani profesionalci. I same vještački inducirane potrebe su one koje nas tjeraju da budemo radrobnici. U se, na se, poda se i u kljuse je sjajna filozofija. Život je kratak, zašto potrošiti 1/3 do 1/2 na zadovoljavanje vještački izazvanih potreba?
Poenta: kapitalizam hrani vrhušku od manje od 10% Zemljana. Oni imaju toliko da imaju i ljetnikovce u čistim krajevima, u prirodi. Imaju para da kupe čistu vodu. Kapitalizam ne cijeni čovjeka i prirodu. Anarhizam upravo to cijeni. A uređenje samo je manje važno. Čovjek i priroda, to je važno. Daj mi kapitalizam gdje će se to dvoje cijeniti, dakle reformisani kapitalizam, i ja ću reći: Sjajno. Ali, tu je problem jer je to nemoguća misija, kapitalizam mora gaziti 90% ljudi i prirode da bi opstao.
Hvala svima koji su pohvalili moj tok misli. Sigurna sam da dosta ljudi samo u mojoj bližoj okolini, evo recimo na forumu, razmišlja slično ili isto samo im se ne da tipkati kao meni
( jedino zajedničko svim anarhistima je krajnje samostalno razmišljanje - ja bih batalila tu riječ anarhija, bolja mi je sintagma ''što nezavisniji mislioci, u stalnom razvoju i unapređenju misli'' / I David Icke i Noam Chomsky su nezavisni mislioci, iako jedan ispada ridikul, a drugi super kul, stvar je u konformisanim tumačenjima - obojica uspijevaju, uz ostale takve pisce, protresti ljude, potaći ih na samostalno razmišljanje o svijetu, a upravo to je najbitnije za tranzicije koje nam predstoje / ).
Svako ima pravo na svoje viđenje
stvari a moja lijepa osobina je da svoje ne namećem i ne osuđujem. Ne osuđujem pojedince indoktrinisane i programirane da misle ono što oni misle da oni misle, a zapravo su doslovce matrix-irani, baš kao u filmu. Ja osuđujem sistem zbog zagađivanja prirode i ljudi i vještačkih granica i vođenja ratova svih vrsta i popratnih konotativnih značenja materijalizovane stvarnosti koje obezvređuju prirođeno ljudsko pravo na izbor alternative.
) . Ali, i sve što napisah nije dovoljno. Dobro je ako te uopšte i pozovu na intervju. Moraš proći drugih stotinjak kandidata i tek tada -tu si, radiš. 
Zavrsicu parafrazirajuci Bodrijara "stvaramo svijet stvarniji od stvarnosti, umjesto da doživljavamo iskustva, pretvorili smo se u posmatrace koji gledaju spektakle, preko stvarnih ili metaforičnih kontrolnih ekrana". Treba raditi, izmedju ostalog i da bi se covjek prehranio 
. (Ne ubrajam mentalno ili fizički nesposobne ,,da se ne bi upalio neki lopinaš slučajno 
)
Gore ne može. Ja možda i imam fobiju od vožnje, ali nije zaludu, crna statistika me potvrđuje svaki dan. Često pročitam ''Poginule majka ( 25 ) i beba ( 1 ). Ili oni frikovi što zaborave malca u autu pa mali umre od toplotnog udara na 50 stepeni. Ili ga pogaze na smrt izlazeći iz garaže.To ne samo da su nepotrebne smrti, nego i užasne, bolne smrti. A lafo se nerviraju kad dijete ogrebe koljeno. Roditeljevo je da zaštiti djecu. Auta su ubice. Dobar roditelj ne drži oružje u kući, i isto tako dijete u autu bez potrebe. Nigdje veze da je prvo neodgovorno, a drugo je, kao, okej. Sigurna sam i da više djece umre u auto nesrećama nego upucavši sebe/ bracu u igri. Mada ima i takvih. 
Djeca ostanu bez glave pred očima svojih roditelja ( slučaj iz SAD-a ).