Forum Klix.ba

Haris.ba wrote:Reci "poznaniku" da ide psihologu. U Austriji barem to ne bi trebalo biti sramota. Njegova "bolest" nije nešta neobično. Pa i u Sarajevu se sprovode razni mobinzi. Kad nauči da ga boli pupak što su ljudi konzerve možda i uznapreduje. I što je problem što mu ne ide sa austrijancima. Barem živi u okruženju gdje mu uopće nije problem naći ljude iz svoje domovine koji imaju iste probleme, pa mogu zajedno kukati.

Jack Be Nimble wrote:Ma bio sam i ja isti takav, glumio pisholoskog patetickog bolesnika, isao kod psihijatra itd. Na kraju svatio da uopste nije problem sto nisam ovamo ni tamo, cak sta vise to je nesto najbolje u svijetu sto mi se moglo desiti. Mozda je i pomoglo sto sam se nasao u okolini gdje te domacin prihvati kakav god da si.

breskva wrote:Jebe me ...

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi; izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.

Uspomene i sjecanje me najvise jebu...

Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam pozurio da ga javim staroj raji sirom svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da bi bilo najbolje da im svima kazem da ih vise necu zvat sa onog starog broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a jebe me i to sto nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.

Sve mi smeta. Jebe me sto mi je zena, kako je starija, sve slicnija svojoj mami.

Jebe me sto mi djeca nece u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Jebu me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje.

Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i jebe me i to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe i dug. Jebe me i to sto mi nije zao para, a kad mi nije zao, vidim da cu jos dugo ostati samo skoro Amerikanac.

Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam. Zato najradije sutim. Jebe se njih odakle sam ja.

Vrucina na Floridi i uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem vec godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo kuci. Jebe me sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a jebu me i cigare od kojih sve teze disem.

Jebe me americka unutrasnja i vanjska politika. Jebu me americki predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru.

Jebu me crnci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika. Jebe me i to sto vise ne mogu slusati ni nasu muziku.

Jebe me americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi filmovi koji su svi kao, ono, poucni.

Kad mi je tesko i kad mi se skupi, idem trosit pare - kupovat. Tako se ovde prazni. Jebe me to sto ne znam drugaciji nacin da se ispraznim, osim da kupujem. Jebe me sto vise ne pisem i sto nemam motiva. Jebe me sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije nisam bio. Mozda me to najvise jebe.

Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa pravim neke teze i zakljucke.

Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati i Muslimani, oni sadasnji i prosli.

Jebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. Jebe me rat, a sad me jebe i mir. Jebe me sto nista nije kao prije, sto ni ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i jebe me to nije.

Buducnost, sadasnjost i proslost me opako jebu. Gdje cu biti za godinu ili 5, pojma nemam. Jebe me sto ne znam gdje bi. Jebe me sto mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. Jebu me obziri prema sebi i prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje, pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne.

Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi u lice kazu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj telefona.Dosad me jos niko nije zvao, ali sigurno hoce. Nemaju ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kazu: ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi sto sve znaju, pa i telefone. Jebe me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim ovaj star 10 godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru.

Jebe me spijuniranje svega sto se krece i zivi, a tek da misli... Doduse jebu me i veliki racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi broj kad ga zapisu na komadic papira.

Jebe me i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su kod nas bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne veliki ko rode. Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i tesko povjerovati.

Jebe me i to sto me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam vise ni sam. Jebe me nesvjesna laz i svjesna istina. Jebu me bivsi gradjani i sadasnji papci. Jebu me njihove zivotne price i istorije. Jebe me prostor bivse Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Jebu me i zemlje koje su nastale na tom prostoru.

Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemacka bez marke i Italija bez lire i Ponte Rosa. Jebu me i Rumunija i Bugarska koje ce uskoro u tu Evropu. Jebe me Prag sa svim nasim izbjeglicama u njemu. Jebe me sto Madjarska i dalje nema mora. Fudbal vise ne znam gledati. Jebe me doasadni NBA i glupi bezbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.

Jebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha. Americko skolstvo me pravo jebe sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu godinu, od kojih cak tri biraju po zelji.

To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se u milion dolara da na ulici nikad niko nije cuo za covjeka, recimo, koji se zove Gabrijel Garsija Markes. Jebu me i americki homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno k'o kerove po ulici. Jebe me i americko pravosudje, gdje ima prava samo onoliko koliko ima para. Jebe me i to sto me stalno pozivaju u porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa ih se jebe sto i ne govorim engleski. Jebe me sto nema Boema. Jebu me i rap i djez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu.

Jebu me i njihovi doktori, koji ce ti do kraja zivota drzat' gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina. Jebe me americki lazni moral i sto k'o covjek ne mogu vidjet' zenske gole sise na televiziji.

Jebe me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima glave.Jebe me ta pila i te sise. Svejedno je.

Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi sa laptopima u ruci, a ne sa pistoljima. Jeb'o Ameriku bez mafije.

Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i prica o Americi kao zemlji gdje mozes uspjeti.

Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski rasista. Dedo mi je takodje bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i to me jebe.

Jebe me prica o nasim kamiondzijama sto mlate lovu i pisaju u boce od Gatorada. Jebe me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest.

Jebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove Mustange. Jebu me i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.

Jebu me bosanska djeca sto izmedju sebe pricaju engleski, bez akcenta.
To sto sam ja volio Selimovica me pravo jebe kao i to sto znam napamet puno toga sto je on napisao.

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi; izbrisati je da ne boli.
Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.
Dave se i osporavaju neprestano.

A vas?

willson wrote:Nas narod jebe strah od integracije .Neki su pobjegli od rata oni poslijeratni su pobijegli od neimastine zajednicko im je da su svi to vidjeli kao privremenu situaciju dok se skupi lova da se otvori sta privatluka u Bosni i zato nikada nisu prihvatili ideju integracije jer ako to urade mogli bi im zetovi i snahe biti amerikanci itd.
Problem je sto to privremeno traje vec decenijama a oni stranci u americi stranci u Bosni.
Evo ja dosao malo prije sa nekog partija pa nemogu spavati popih kafu na polasku kuci ,
Parti je bio kod mog prijatelja amerikanca , unajmio je po obicaju frajera da radi za rostiljem , ima 10 dunuma oko kuce bila gomila ljudi amerikanaca par njemica,holandjanin jedan gvatemalac i svima nam bilo dobro ako imas zajednicke intrese stvorices prijatelje. Nasi se opiru integraciji ucenju jezika i onda ne mogu upoznati nikoga izvan bosanske zajednice i takvi skupovi se pretvore u trac partije i kukanje nad sudbinom jer u americi je drukcije sunce i mjesec ne sijaju kao u Bosni

willson wrote:Nas narod jebe strah od integracije .Neki su pobjegli od rata oni poslijeratni su pobijegli od neimastine zajednicko im je da su svi to vidjeli kao privremenu situaciju dok se skupi lova da se otvori sta privatluka u Bosni i zato nikada nisu prihvatili ideju integracije jer ako to urade mogli bi im zetovi i snahe biti amerikanci itd.
Problem je sto to privremeno traje vec decenijama a oni stranci u americi stranci u Bosni.Evo ja dosao malo prije sa nekog partija pa nemogu spavati popih kafu na polasku kuci ,
Parti je bio kod mog prijatelja amerikanca , unajmio je po obicaju frajera da radi za rostiljem , ima 10 dunuma oko kuce bila gomila ljudi amerikanaca par njemica,holandjanin jedan gvatemalac i svima nam bilo dobro ako imas zajednicke intrese stvorices prijatelje. Nasi se opiru integraciji ucenju jezika i onda ne mogu upoznati nikoga izvan bosanske zajednice i takvi skupovi se pretvore u trac partije i kukanje nad sudbinom jer u americi je drukcije sunce i mjesec ne sijaju kao u Bosni

ljubav_aha wrote:

willson wrote:Nas narod jebe strah od integracije .Neki su pobjegli od rata oni poslijeratni su pobijegli od neimastine zajednicko im je da su svi to vidjeli kao privremenu situaciju dok se skupi lova da se otvori sta privatluka u Bosni i zato nikada nisu prihvatili ideju integracije jer ako to urade mogli bi im zetovi i snahe biti amerikanci itd.
Problem je sto to privremeno traje vec decenijama a oni stranci u americi stranci u Bosni.Evo ja dosao malo prije sa nekog partija pa nemogu spavati popih kafu na polasku kuci ,
Parti je bio kod mog prijatelja amerikanca , unajmio je po obicaju frajera da radi za rostiljem , ima 10 dunuma oko kuce bila gomila ljudi amerikanaca par njemica,holandjanin jedan gvatemalac i svima nam bilo dobro ako imas zajednicke intrese stvorices prijatelje. Nasi se opiru integraciji ucenju jezika i onda ne mogu upoznati nikoga izvan bosanske zajednice i takvi skupovi se pretvore u trac partije i kukanje nad sudbinom jer u americi je drukcije sunce i mjesec ne sijaju kao u Bosni

realno receno mi jesmo stranci u SAD,ali ako se apadptiramo,nema problema
biti stranac u BiH ,ne,ali upravo rodbina i prijatelji nas "obiljezavaju" strancima,i dalje mi nije jasno,otkud im takva idjea sto sma kasnije zakljucila,da nije do nas stranaca u BiH problem,vec unutarnji problem BiH pojedinaca,osim ako taj isti temrni ne koriste kao salu

djani s wrote:

ljubav_aha wrote: realno receno mi jesmo stranci u SAD,ali ako se apadptiramo,nema problema
biti stranac u BiH ,ne,ali upravo rodbina i prijatelji nas "obiljezavaju" strancima,i dalje mi nije jasno,otkud im takva idjea sto sma kasnije zakljucila,da nije do nas stranaca u BiH problem,vec unutarnji problem BiH pojedinaca,osim ako taj isti temrni ne koriste kao salu

Znaci da je to rasirena pojava , mislim da nije sala jer ljudi u BiH vide promjene u nama...a bez tih promjena i preuzimanja standarda ponasanja ( ne svih), po mom misljenju ne bi mogli opstati u zemljama gdje zivimo.

ljubav_aha wrote:

djani s wrote:

ljubav_aha wrote: realno receno mi jesmo stranci u SAD,ali ako se apadptiramo,nema problema
biti stranac u BiH ,ne,ali upravo rodbina i prijatelji nas "obiljezavaju" strancima,i dalje mi nije jasno,otkud im takva idjea sto sma kasnije zakljucila,da nije do nas stranaca u BiH problem,vec unutarnji problem BiH pojedinaca,osim ako taj isti temrni ne koriste kao salu

Znaci da je to rasirena pojava , mislim da nije sala jer ljudi u BiH vide promjene u nama...a bez tih promjena i preuzimanja standarda ponasanja ( ne svih), po mom misljenju ne bi mogli opstati u zemljama gdje zivimo.

vide oni promjene ne samo u nama vic i kod sebe,svi se mi mijenjamo,pa tako i u drustvima u kojim zivimo vecinom vremena,naravno da ima za nas noviteta kad odemo u BiH ,ali to je razumljivo,imam srecu pa me BiH raja razumije,jer su svjesni gdje i kako zivimo,blizi sa nasem svijetu,vise nego ikad,upravo zahvaljujuci nama,ali i susretljivosti nase drage raje prema nama BiH raji ,i naravno nas "strnaca" prema njima,jer u princip,mi nismo medjusobni stranci

mofo33 wrote:mozda cu naljutiti neke pardon
meni je preko glave preseravanja oko toga "kako je ovo, kako bi nam bilo da nije i slicno"
ja poznajem djecu 20-30 godina, koji zive u svojoj rodjenoj drzavi, nikada im rata nije bilo
al' su ipak izgubljeni, tramatizovani, posrani ukratko
zasto bi nasa djeca morala biti stabilnija od domorodaca?

jefferson wrote:Ja se u americi nikad nisam osjecao kao stranac. Jbg, ovo je zemlja imigranata i stvar je kako se ti postavis. Zivot je sta ti napravis od njega. Ima covjek padova i uspona, ali na kraju ostaje da sam sebi krojis svoju sudbinu. Nije ovo neka diktatura ili totalitarni rezim gdje ce neko drugi odlucivati sta da radis (kao i u ostalim zemljama gdje zive nasi). Do tebe je, pa i da uzmes taj kredit i studiras, ili se na neke druge nacine izboris da to paltis, sve je do tebe.
U zadnjih godinu sam skroz reducirao kontakte s nasima upravo jer kad sjednemo vzda se prica svodi na ovu temu, kako je lose, kako nista ne valja, kako ih sve jebe kao i u onom tekstu na prvoj stranici.
I onda nakon tog vikenda provedenog s nasima pocnem sam sebe ispitivati i svoje postupke, te sam skontao da mi je bolje da jednostavno se druzim sa nekolicinom nasih koji su u istom filmu i sa ljudima iz cijelog svijeta. Kada tim nekim nasim dijasporasima koje sve jebe, spomenem odakle su mi prijatelji, nadju manu za svaku naciju, kao da su zivjeli u tim drzavama godinama pa znaju.
A tek veze ili brakovi!!!! Ja hodao s jednom amerikankom pola nasih se naljutilo i najozbiljne krenulo u potragu da mi nadju "zenu!!!" Kao ono, jesil ti normalan. Ispade ja bik a oni trebaju dovesti kravu pa da se razmnozavamo!