Forum Klix.ba

Volio bih da na ovoj temi, iz osobnoga ugla, progovorimo o blagodatima ramazana, kroz , kao rekoh, osobno iskustvo, kroz spoj teorije i prakse .....

Volio bih da podijelimo razmišljanja o onim lijepim draguljima, neprocjenjive vrijednosti, koje nam ramazan daruje....

O onim trenucima, a koliko je to moguće na ovakvom mjestu, koji jesu teško opisivi, što zbog svoje ljepote, što zbog siline Milosti Uzvišenog Gospodara...Da ih poklonimo jedni drugima....Jer, darivanje je sunnet našeg Poslanika, Muhammeda s.a.w.s.....

Uvijek su mi, u ramazanima, od neprocjenjive vrijednosti, prediftarske minute....bez obzira gdje ih dočekujem...U svome domu, na radnom mjestu, negdje na putu....

Prošle godine,žurih na iftar u Sarajevo....Iz Srebrenice....Nisam mogao ostati tamo, a nisam,očito, ni najbolje procijenio vrijeme polaska....Odugovlačio sam sa kretanjem ka Sarajevu.....I akšam me uhvatio na Romaniji...

Nepregledna šuma oko mene....Smiraj....Dan se u noć pretvara....Utihnuli cvrčci....Potok kraj puta.... Dova....Osjećam da sve živo oko mene, vrhovi jela i borova, kapljice vode u potoku, vlati trave...sedždu čine Tvorcu svjetova....Učinih je i ja.....Nakon sedžde, gutljaj vode iz Potočara, komad srebreničke pogače i smješak na usnama zbog prisjećanja na blagi prijekor Srebreničana što ne ostajem na iftaru u Srebrenici..... Bezglasni tekbir, elham Tvorcu, suza u kraju oka, kajanje zbog mnogo čega....

Gospodaru, učini Tvoju Knjigu proljećem srca naših i podari nam ono, što najbolje je za nas

Ahmmed wrote:Volio bih da na ovoj temi, iz osobnoga ugla, progovorimo o blagodatima ramazana, kroz , kao rekoh, osobno iskustvo, kroz spoj teorije i prakse .....

Volio bih da podijelimo razmišljanja o onim lijepim draguljima, neprocjenjive vrijednosti, koje nam ramazan daruje....

O onim trenucima, a koliko je to moguće na ovakvom mjestu, koji jesu teško opisivi, što zbog svoje ljepote, što zbog siline Milosti Uzvišenog Gospodara...Da ih poklonimo jedni drugima....Jer, darivanje je sunnet našeg Poslanika, Muhammeda s.a.w.s.....

Uvijek su mi, u ramazanima, od neprocjenjive vrijednosti, prediftarske minute....bez obzira gdje ih dočekujem...U svome domu, na radnom mjestu, negdje na putu....

Prošle godine,žurih na iftar u Sarajevo....Iz Srebrenice....Nisam mogao ostati tamo, a nisam,očito, ni najbolje procijenio vrijeme polaska....Odugovlačio sam sa kretanjem ka Sarajevu.....I akšam me uhvatio na Romaniji...

Nepregledna šuma oko mene....Smiraj....Dan se u noć pretvara....Utihnuli cvrčci....Potok kraj puta.... Dova....Osjećam da sve živo oko mene, vrhovi jela i borova, kapljice vode u potoku, vlati trave...sedždu čine Tvorcu svjetova....Učinih je i ja.....Nakon sedžde, gutljaj vode iz Potočara, komad srebreničke pogače i smješak na usnama zbog prisjećanja na blagi prijekor Srebreničana što ne ostajem na iftaru u Srebrenici..... Bezglasni tekbir, elham Tvorcu, suza u kraju oka, kajanje zbog mnogo čega....

Gospodaru, učini Tvoju Knjigu proljećem srca naših i podari nam ono, što najbolje je za nas

prelijepo
od prelijepe dushe
Amin!!

Ahmmed wrote:Volio bih da na ovoj temi, iz osobnoga ugla, progovorimo o blagodatima ramazana, kroz , kao rekoh, osobno iskustvo, kroz spoj teorije i prakse .....

Volio bih da podijelimo razmišljanja o onim lijepim draguljima, neprocjenjive vrijednosti, koje nam ramazan daruje....

O onim trenucima, a koliko je to moguće na ovakvom mjestu, koji jesu teško opisivi, što zbog svoje ljepote, što zbog siline Milosti Uzvišenog Gospodara...Da ih poklonimo jedni drugima....Jer, darivanje je sunnet našeg Poslanika, Muhammeda s.a.w.s.....

Uvijek su mi, u ramazanima, od neprocjenjive vrijednosti, prediftarske minute....bez obzira gdje ih dočekujem...U svome domu, na radnom mjestu, negdje na putu....

Prošle godine,žurih na iftar u Sarajevo....Iz Srebrenice....Nisam mogao ostati tamo, a nisam,očito, ni najbolje procijenio vrijeme polaska....Odugovlačio sam sa kretanjem ka Sarajevu.....I akšam me uhvatio na Romaniji...

Nepregledna šuma oko mene....Smiraj....Dan se u noć pretvara....Utihnuli cvrčci....Potok kraj puta.... Dova....Osjećam da sve živo oko mene, vrhovi jela i borova, kapljice vode u potoku, vlati trave...sedždu čine Tvorcu svjetova....Učinih je i ja.....Nakon sedžde, gutljaj vode iz Potočara, komad srebreničke pogače i smješak na usnama zbog prisjećanja na blagi prijekor Srebreničana što ne ostajem na iftaru u Srebrenici..... Bezglasni tekbir, elham Tvorcu, suza u kraju oka, kajanje zbog mnogo čega....

Gospodaru, učini Tvoju Knjigu proljećem srca naših i podari nam ono, što najbolje je za nas

AMIN

Ahmmed wrote: Prošle godine,žurih na iftar u Sarajevo....Iz Srebrenice....Nisam mogao ostati tamo, a nisam,očito, ni najbolje procijenio vrijeme polaska....Odugovlačio sam sa kretanjem ka Sarajevu.....I akšam me uhvatio na Romaniji...

Nepregledna šuma oko mene....Smiraj....Dan se u noć pretvara....Utihnuli cvrčci....Potok kraj puta.... Dova....Osjećam da sve živo oko mene, vrhovi jela i borova, kapljice vode u potoku, vlati trave...sedždu čine Tvorcu svjetova....Učinih je i ja.....Nakon sedžde, gutljaj vode iz Potočara, komad srebreničke pogače i smješak na usnama zbog prisjećanja na blagi prijekor Srebreničana što ne ostajem na iftaru u Srebrenici..... Bezglasni tekbir, elham Tvorcu, suza u kraju oka, kajanje zbog mnogo čega....

Gospodaru, učini Tvoju Knjigu proljećem srca naših i podari nam ono, što najbolje je za nas

Ovo je ba poezija bosanske, mu'minske duše Neki Arap bi napisao: '' Nepregledna pustinja oko mene..'', a i on bi, podjednako, bio u pravu

Amin, i sam velim!

Za neki početak u vezi ramazanskih fususa, sjećam se svojih prvih ''pravih'' ramazana čije sam dane cijele postio. Čak štaviše To je bilo vrijeme kada nisam baš najbolje poštovao sunnet
Onomad, kada je ramazan bio u rano proljeće, a ja išao u osnovnu školu i bio sedmi razred, zadesi me druga smjena. Sjećam se da bi se kandilji upalili (mada ih nisam vidio sa razrednog pendžera ), a ja uvijek imao još jedan školski čas. Ali se ne bih iftario. A mogao sam to na odmoru pred zadnji čas. Nekako mi to nije bilo to. Osjećao sam se kao lopov, kao da skrnavim ljepotu zajedničkih, porodičnih, kućnih iftara. Pa sam postio još najmanje jedan sat duže: vrijeme školskog sata i vrijeme dok ne bih došao kući.
Mati galamila na mene, al' džaba. Nudila mi da nešto ponesem u školu, pa mi davali pare da se odmah, ha zazvoni, odem iftarit u neku aščinicu. Ja pare redovno uzimao i skupljao, al mi opet bilo žao iftarit se ''nako, usput''. Bilo mi žao...Heftično bih od tih para dovoljno skupio da odem u ''Svjetlost'' i kupim novu knjigu. Moja se mala biblioteka i uz ramazan uvećala.
Dođem kući i zasjednem da jedem. Moji davno iftarili, kahva se ispijala.
Mislim da nikad u životu poslije nisam postio duže, nego taj ramazan, i mislim da mi se to nikad više neće desit, pa to računam kao poseban ramazanski unikat svog djetinjstva, odnosno svog života.

selam alejkum.
molim Allaha dz.s. da pokretaca ove teme a i sve one koji se pridruze u lijepom eglenisanju, nagradi svojom neizmjernom dobrotom i miloscu.
u posebnom sjecanju mi je ramazan 98...naime, tada sam se pripremao za ispite iz anatomije i fiziologije...
ustanem sabahile na sehur, klanjam sabah, popije se prva jutarnja kahva...
nakon toga sam opet lijego na dusek, prihvaco se knjige, procitam jednom u vrh glave dva puta stranicu knjige i hvala Gospodaru, pri ponavljanju kao da sam citao, pamtio sam procitano takvom lahkocom da sam se sam sebi cudio...
inace, za vrijeme drugih mjeseci, jeste da sam ucio i trudio se, al sam morao vise puta citati i ponavljati da bi zapamtio...
helem, doslo vrijeme ispita, trema do bola, al poslije abdesta i Bismille, osjetih slatki smiraj...
prodjose ispiti, elhadullilah sve sam polozio...

" A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodic i kao pomagac " ( El-Furkan : 31 )

arzuhal wrote:

Ahmmed wrote: Prošle godine,žurih na iftar u Sarajevo....Iz Srebrenice....Nisam mogao ostati tamo, a nisam,očito, ni najbolje procijenio vrijeme polaska....Odugovlačio sam sa kretanjem ka Sarajevu.....I akšam me uhvatio na Romaniji...

Nepregledna šuma oko mene....Smiraj....Dan se u noć pretvara....Utihnuli cvrčci....Potok kraj puta.... Dova....Osjećam da sve živo oko mene, vrhovi jela i borova, kapljice vode u potoku, vlati trave...sedždu čine Tvorcu svjetova....Učinih je i ja.....Nakon sedžde, gutljaj vode iz Potočara, komad srebreničke pogače i smješak na usnama zbog prisjećanja na blagi prijekor Srebreničana što ne ostajem na iftaru u Srebrenici..... Bezglasni tekbir, elham Tvorcu, suza u kraju oka, kajanje zbog mnogo čega....

Gospodaru, učini Tvoju Knjigu proljećem srca naših i podari nam ono, što najbolje je za nas

Ovo je ba poezija bosanske, mu'minske duše Neki Arap bi napisao: '' Nepregledna pustinja oko mene..'', a i on bi, podjednako, bio u pravu

Amin, i sam velim!

Za neki početak u vezi ramazanskih fususa, sjećam se svojih prvih ''pravih'' ramazana čije sam dane cijele postio. Čak štaviše To je bilo vrijeme kada nisam baš najbolje poštovao sunnet
Onomad, kada je ramazan bio u rano proljeće, a ja išao u osnovnu školu i bio sedmi razred, zadesi me druga smjena. Sjećam se da bi se kandilji upalili (mada ih nisam vidio sa razrednog pendžera ), a ja uvijek imao još jedan školski čas. Ali se ne bih iftario. A mogao sam to na odmoru pred zadnji čas. Nekako mi to nije bilo to. Osjećao sam se kao lopov, kao da skrnavim ljepotu zajedničkih, porodičnih, kućnih iftara. Pa sam postio još najmanje jedan sat duže: vrijeme školskog sata i vrijeme dok ne bih došao kući.
Mati galamila na mene, al' džaba. Nudila mi da nešto ponesem u školu, pa mi davali pare da se odmah, ha zazvoni, odem iftarit u neku aščinicu. Ja pare redovno uzimao i skupljao, al mi opet bilo žao iftarit se ''nako, usput''. Bilo mi žao...Heftično bih od tih para dovoljno skupio da odem u ''Svjetlost'' i kupim novu knjigu. Moja se mala biblioteka i uz ramazan uvećala.
Dođem kući i zasjednem da jedem. Moji davno iftarili, kahva se ispijala.
Mislim da nikad u životu poslije nisam postio duže, nego taj ramazan, i mislim da mi se to nikad više neće desit, pa to računam kao poseban ramazanski unikat svog djetinjstva, odnosno svog života.

Ej vala ti Arzuhal ! Ihhh sto me podsjecas na moga ahbaba hadzi Sabana Gadju.

Hmmm...da i ja malo progovorim o ramazanu koji cu inshaAllah pamtiti.

U kuci gdje sam odrasla,postilo se svaki ramazan,vise onako po tradiciji negoli nekom ubjedjenju.U ljepsem sjecanju su mi ostali sehuri koje je mama pripremala i kako nas je sve na stolu cekalo vruce,nego iftari praceni ocevom nervozom,a nasom napetoscu da ne kazemo nesto sto bi ga pred iftar izbacilo iz takta,sjecam se da sestre i ja ostadosmo zeljne onog ramazanskog prediftarskog programa na Tv jer je otac non-stop saltao po daljinskom,pa nista ne odgledasmo...

Ali ramazan kada sam se osjecala najpotpunijom je bio prije dvije godine(nas prvi zajednicki ramazan)kada sam se i sehurila i iftarila s halalom.TV ugasen,radio upaljen i namjesten na iftarski program,sofra postavljena (uveli smo praksu da bude sto jednostavnija),i dova prije iftara.Nema napetosti,samo sutnja radi par minuta razgovora s Gospodarom prije jela,a onda sreca i radost.Radosti postaca(iskrenih inshaAllah) radi susreta s Gospodarom i radi jela,a kada teta na radiiju kaze "nadamo se da uzivate u drustvu svojih najmilijih" samo jedan pogled i sjaj iz ociju je dovoljan da sve to potvrdi...Kasnije dzematile aksam,a onda u veci dzemat na jaciju

Ova osjecanja i ovakva sjecanja zeljela bih da imaju moja djeca inshaAllah,na pricu o ramazanu.Nikako strah od neceg izgovorenog,nego mozda mali strahic da ne uzimaju nista sa stola prije nego babo podigne casu makar 1 cm, a koji im nece ni zamjeriti cak ni ako uzmu .....

Molim Allaha s.w.t. da nas ucvrsti na pravom putu,da pomogne iskrene vjernike,da pomogne nasim najmilijima da vide sta je "prava" stvar,da se smiluje i nama i nasim roditeljima,sestrama ,braci,iskrenim vjernicima i oprosti grijehe koje u znanju i naznaju pocinismo.Ya Rabbi,daj nam da osjetimo slast iftara s nasim najmilijima....
Amin Ya Rabbi Alemin...
AMin,amin,amin

prostrujala mi je struja kroz kožu dok sam čitala neke rečenice, wipeout

O njoj sam već pisao, mnogo puta, na ovom forumu....o Majci, mojoj dragoj nani, rahmetullahi alejhi....

Bijah dječarac,od nekoliko godina...bijahu vreli junski ramazani....Ko da je sad gledam, u ikindijski sat....Hlada bi našla ispod stare zove, sjedeći na šiltetu....tespih u ruci, šapat zikra, zelenkaste dimije, sa nekim čudnim smeđkastim oblicima, u kojima sam, dječijom nepreglednom maštom, prepoznavao sve i svašta....jedna je šara bila riba, druga pile, treća mačka, a jednu, za koju sam odgovorno tvrdio da ima francuzicu na glavi, nazvao sam Hanefija....Po komšiji

Bijela mahrama, onaj lijepi okvir njenog staračkog, a tako lijepog lica.....krajevi mahrame zabačeni straga, ispucale usne od posta i pominjanja Gospodara....Moje tiho prikradanje, igranje njenim tespihom i nijema molba da mi priča priče....Onu o Ibrahimu a.s., najviše sam volio....Posebno onaj trenutak kad ovan zamijeni Ismaila....I koliko god puta da bih ovu priču čuo, izgledao sam, kao da je prvi puta čujem....Širom otvorenih usta, u strahu, a onda uz silno olakšanje, što je Ismail ostao živ i zdrav

Urezali su se ti ramazani duboko u moje sjećanje...Zapravo, čini mi se, da upravo do njih i seže mi pamćenje....

Zavolio sam tada Gospodara.....Ljubavlju golemom.....Nisam mu , uvijek, poslušan bio.... No, taj plam ljubavi, koji se razgorio tada, nikad se gasio nije.... Molim Ga, svim njegovim lijepim imenima, da tada zapaljenu vatru, niko i ništa, nikada ne ugasi.....

lijepo vas je citati

Ahmmed wrote:O njoj sam već pisao, mnogo puta, na ovom forumu....o Majci, mojoj dragoj nani, rahmetullahi alejhi....

Bijah dječarac,od nekoliko godina...bijahu vreli junski ramazani....Ko da je sad gledam, u ikindijski sat....Hlada bi našla ispod stare zove, sjedeći na šiltetu....tespih u ruci, šapat zikra, zelenkaste dimije, sa nekim čudnim smeđkastim oblicima, u kojima sam, dječijom nepreglednom maštom, prepoznavao sve i svašta....jedna je šara bila riba, druga pile, treća mačka, a jednu, za koju sam odgovorno tvrdio da ima francuzicu na glavi, nazvao sam Hanefija....Po komšiji

Bijela mahrama, onaj lijepi okvir njenog staračkog, a tako lijepog lica.....krajevi mahrame zabačeni straga, ispucale usne od posta i pominjanja Gospodara....Moje tiho prikradanje, igranje njenim tespihom i nijema molba da mi priča priče....Onu o Ibrahimu a.s., najviše sam volio....Posebno onaj trenutak kad ovan zamijeni Ismaila....I koliko god puta da bih ovu priču čuo, izgledao sam, kao da je prvi puta čujem....Širom otvorenih usta, u strahu, a onda uz silno olakšanje, što je Ismail ostao živ i zdrav

Urezali su se ti ramazani duboko u moje sjećanje...Zapravo, čini mi se, da upravo do njih i seže mi pamćenje....

Zavolio sam tada Gospodara.....Ljubavlju golemom.....Nisam mu , uvijek, poslušan bio.... No, taj plam ljubavi, koji se razgorio tada, nikad se gasio nije.... Molim Ga, svim njegovim lijepim imenima, da tada zapaljenu vatru, niko i ništa, nikada ne ugasi.....

od ovog posta, ne znam bi li plakala ili bi se od srece smijala

Razmišljam, nešto, o rahmetli Hanefiji,iz gornje priče,da mu Allah dž.š. sva džennetska prostranstva podari....
Imao je običaj, pred iftar, hodati mahalom i pjevati...Najčešće je pjevao jednu lijepu pjesmu : " Falio se žuti limun kraj mora, da djevojke bez njeg šerbe ne piju...."Upitala bi ga moja Majka: " Moj Hanefija, što kuvvet ne čuvaš, vidiš ove današnje žege?" A on bi,šeretski, odgovarao: " Men se čini da se jedan od povezanih šejtana trga, haman će lance prekinuti....A ako prekine, eto ga namah, na mene, pa se bojim da šta ružno ne pomislim, il nedo Bog, da šta kome ružno ne kažem...Pa mi , uz euzu i bismilu,najserbeznije zapjevati...." I nastavio bi niz mahalu.....pjevajući, ponekad mijenjajući repertoar...Od njega sam čuo i zapamtio,još jednu lijepu pjesmu :"razbolje se sultan Sulejmane, sedmog dana šehri ramazana".....Jednom, zamalo, milicije nije zaglavio zbo ove pjesme, jerbo ga je jedan revnosni komšija tužio zbog prizivanja i veličanja okupatorske sile Sreća,komandir policije, bio fin insan

nadam se i zelim da ti nikada ove slike ne izblijede
i da ih svojoj djeci, pa i unucicima aBd stalno i iznova prepricavas

Irish wrote:

nadam se i zelim da ti nikada ove slike ne izblijede
i da ih svojoj djeci, pa i unucicima aBd stalno i iznova prepricavas

Amin, na sve tvoje želje

Da te Allah dž.š. uvijek čuva na pravom putu

Ahmmed wrote:

Irish wrote:

nadam se i zelim da ti nikada ove slike ne izblijede
i da ih svojoj djeci, pa i unucicima aBd stalno i iznova prepricavas

Amin, na sve tvoje želje

Da te Allah dž.š. uvijek čuva na pravom putu

Amin!
I tebe, dobri Ahmmede
i jos nam koju ispricaj kad ti naumpadne, mnogi sa zadovoljstvom citamo, samo sto poslije tebe zanijemimo pa nam suvisno ista pisati

odavno bolju temu ne vidjoh!

Citajuci ove postove, ote se jedna suza, suza radosnica. Hvala ti Allahu koji me odabra da u srcu nosim ljubav prema Tebi Jedinome. Koliko li je samo prostrano muminsko srce. Ogranicavaju nam prostor na dunjaluku dusmani nasi, a nasa scrca su prostrana kolik nebo i zemlja, da to znaju na silu bi nam to htjeli oteti kako rece nas jedan dobri prethodnik. Hvala ti Allahu koji nam dade sve ove blagodati i koji nam dade ramazan koji rasiri iznova tu prostranost u srcu koju mimo ramazana suze grijesi. Imam puno toga ramazanskog za podijeliti sa vama, al drugom prilikom zbog vremena. Neka Allah nagradi pokretaca ove teme najboljom nagradom, da u dzennet udje na Rejjan vrata...

kurshumi wrote: Neka Allah nagradi pokretaca ove teme najboljom nagradom, da u dzennet udje na Rejjan vrata...

Amin...

]

kurshumi wrote: Neka Allah nagradi pokretaca ove teme najboljom nagradom, da u dzennet udje na Rejjan vrata...

AMIN

WipeOut wrote:

kurshumi wrote: Neka Allah nagradi pokretaca ove teme najboljom nagradom, da u dzennet udje na Rejjan vrata...

Amin...

Amin....Svima nama da se smiluje, podari nam ono što je za nas najbolje

Provedoh dan i dobar dio noći u Srebrenici....

Blagi ikindijski povjetarac blažio je vrelinu u Potočarima....Ikindija pod Musallom, bijeli cvjetovi u dugom potočarskom polju, po ko zna koji put, pitanje: Zašto????
Jedan rasut tespih pod mimberom...Zrna tespiha ružičaste boje....Jedna srebrenička majka, drhtavom rukom, strpljivo, niže ih na prekinuti konac...."Ovaj je raskinuti tespih, ko moj život....Nikad se više nanizati ne može, da bude, onakav, kakav je nekad bio. Ali, džaba...ja, eto, nižem i nižem,iako znam da više nikad i ništa neće i ne može biti isto...."

Srebrenica....Ugodan predakšamski vakat...Čaršijska džamija, Bijela džamija, Mala džamija, koja se diže iz pepela....Poneko prođe čaršijom, bliži se vrijeme iftara....

Iftar lijep. Ponajprije zbog lijepih ljudi koji mu prisustvuju....Lijepo pripremljen.Onako, kako to samo sjajne srebreničke domaćice znaju pripremiti. S mjerom, dovoljno, bez pretjerivanja....Kao dokazanom sladokuscu, hurmadžici mi posebno prijaju.I vruća kafa, iako je, obično, do beskraja hladim...Ne govorim mnogo, posmatram draga i poznata lica....Sjećam se svojih prvih susreta sa njima. Prošlo je više od decenije....I prva decenija,od mog prvog iftara u Srebrenici. Ima razlike. Uz sve što im se izdešavalo nakon genocida, uz sve prevare, svu mržnju koju i danas osjećaju od onih koji su im otimali djecu iz ruku tog jula 1995, oni strpljivo grade svoje razrušene živote....U svom gradu i za svoj grad.
Moglo je, dakako, sve izgledati puno bolje, nakon ovih 15 godina, čak i nakon svega što im se desilo.
No, pravili smo poređenja večeras....Neke su stvari bile potpuno nezamislive prije pet, šest, a kamoli prije 12 godina. Miriše život u Srebrenici, nakon svega i usprkos svemu. Miriše život u Srebrenici,i usprkos mržnji, usprkos licemjerju, u inat lažima.....

Lijepo je bilo u Srebrenici večeras. I kako mi reče jedna mlada Srebreničanka, koja se, nakon završetka studija, u ovaj grad vratila prije pet godina,sve je više lijepih dana u Srebrenici.Sve više novih brakova, sve više beba....Usprkos svemu i svima kojima je Srebrenica, čak i ovakva kakva je danas, pomrsila račune.

Ahmmed wrote:

WipeOut wrote:

kurshumi wrote: Neka Allah nagradi pokretaca ove teme najboljom nagradom, da u dzennet udje na Rejjan vrata...

Amin...

Amin....Svima nama da se smiluje, podari nam ono što je za nas najbolje

Provedoh dan i dobar dio noći u Srebrenici....

Blagi ikindijski povjetarac blažio je vrelinu u Potočarima....Ikindija pod Musallom, bijeli cvjetovi u dugom potočarskom polju, po ko zna koji put, pitanje: Zašto????
Jedan rasut tespih pod mimberom...Zrna tespiha ružičaste boje....Jedna srebrenička majka, drhtavom rukom, strpljivo, niže ih na prekinuti konac...."Ovaj je raskinuti tespih, ko moj život....Nikad se više nanizati ne može, da bude, onakav, kakav je nekad bio. Ali, džaba...ja, eto, nižem i nižem,iako znam da više nikad i ništa neće i ne može biti isto...."

Srebrenica....Ugodan predakšamski vakat...Čaršijska džamija, Bijela džamija, Mala džamija, koja se diže iz pepela....Poneko prođe čaršijom, bliži se vrijeme iftara....

Iftar lijep. Ponajprije zbog lijepih ljudi koji mu prisustvuju....Lijepo pripremljen.Onako, kako to samo sjajne srebreničke domaćice znaju pripremiti. S mjerom, dovoljno, bez pretjerivanja....Kao dokazanom sladokuscu, hurmadžici mi posebno prijaju.I vruća kafa, iako je, obično, do beskraja hladim...Ne govorim mnogo, posmatram draga i poznata lica....Sjećam se svojih prvih susreta sa njima. Prošlo je više od decenije....I prva decenija,od mog prvog iftara u Srebrenici. Ima razlike. Uz sve što im se izdešavalo nakon genocida, uz sve prevare, svu mržnju koju i danas osjećaju od onih koji su im otimali djecu iz ruku tog jula 1995, oni strpljivo grade svoje razrušene živote....U svom gradu i za svoj grad.
Moglo je, dakako, sve izgledati puno bolje, nakon ovih 15 godina, čak i nakon svega što im se desilo.
No, pravili smo poređenja večeras....Neke su stvari bile potpuno nezamislive prije pet, šest, a kamoli prije 12 godina. Miriše život u Srebrenici, nakon svega i usprkos svemu. Miriše život u Srebrenici,i usprkos mržnji, usprkos licemjerju, u inat lažima.....

Lijepo je bilo u Srebrenici večeras. I kako mi reče jedna mlada Srebreničanka, koja se, nakon završetka studija, u ovaj grad vratila prije pet godina,sve je više lijepih dana u Srebrenici.Sve više novih brakova, sve više beba....Usprkos svemu i svima kojima je Srebrenica, čak i ovakva kakva je danas, pomrsila račune.

Da ih dragi Allah nagradi za strpljenje...

Nije moje iskustvo, kako se trazi u uvodu, ali me ova Ahmmedova Srebrenicka prica podsjeti na ovo


U Mjesecu Ramazana

Kad mjesec pobijeli
u ruhu svome kao savijen prut
iznad nasih glava
Stize mjesec Ramazana.

Prosuta po zemlji kao kisa
moja dusa
pjesmu ti pise,
na horizontu
dugih dana,
nochiju bijelih
Ramazana

I stigoh na teravih
u dzamiju novu
u dalekom rodnom gradu
stigoh majci, na kahfu
od iftara
stigoh godine ove.

Sjecam se,zabranih te srcu mome,,
tacno prije godinu dana
sa prvim danima Ramazana.
Pomjesah tugu
sa molitvom
u dzamiji rodnog grada
bas kao u prici nekoj:

U dalekoj zemlji
punoj munara
stajala jedna zena
usred tog grada
cekala milost bagoslovljenog dana
cekala milost Ramazana.
Vidis da ne postoje ljubavi vjecne
vidis da prolazno sve je.
Od Ramazana do Ramazana.

Evo me opet,
Stize novi mjesec bagoslova
u dalekoj zemlji bez munara
vidis ,tu sam strankinja
u ovoj zemji bez iftara

Stajadoh tu potpuno sama
Eto opet zaplakah u danu Ramadana,
jedna suza za tebe , jedna za mene
sve ostale Onome , kom se primicem
s tom rijekom koja neminovno protice.
Vidis da ne postoje ljubavi vjecne
vidis da prolazno sve je.
Od Ramazana do Ramazana.


Ni dovoljno rijeci za molitve
ni dovoljo snage za sjechanje
I za sve ispirke,
tek sakupih se I prostrijeh pred Njim,
u smiraju dan
skupljena smiraj doticem
U mjesecu Ramazana.

Aferim dobri moj Ahmo,...Odavno me niko kao ti ne vrati u djetinjstvo,doba '70,..djecacic 6-7 godina.
Vratise mi se slike koje se mozda ne bi nikad vratile da nisi napisao ove detalje o motivima na dimijama,skoli,i o dobrom pjevacu,...Nevjerovatno je kako se puno stvari i detalja podudara,..
Danas pred Iftar nesto kontam,tezak mi dan,vruce,radim,guzva,pun bus naroda(radim kao vozac u gradskom prevozu,.),..muka mi nekakva dosla,..odjednom od nekud nesto,samo Allah zna sta,sva moja nervoza,muka,glad,zed nestade,..Na zadnjoj stanici,pola sahata poslije izvadim hurme i vodu,iftarim i sjetih se kako sam se bas trudio da donesem najfriskije vode sa Studenca,bas za Iftar,...sjecam se "rose" na dzugumu i zahvalnih lica moje majke,rahmetli babe,...

Allah vas sve nagradio kako samo On to zna, Svemilosni, Darežljivi!

arzuhal wrote:Allah vas sve nagradio kako samo On to zna, Svemilosni, Darežljivi!

Amin,.. i tebe dobri isanu