Forum Klix.ba

boze sacuvaj...kako se sam sebi negadis...dovoljno smo u govnima i ti se jos nasao te gluposti da stavljas. guzica te izgleda zasvrbila...fujjj

iako je tema mucna, veoma interesantne i slikovite slike. bas kad covjek misli da je vidiio sve od snimaka i slika iz rata pojave se neke nove.
postavi sta imas covjece. kome se ne gleda nek ne gleda. ime teme fino govori o cemu je rijec

Hvala ti sto si postavio ove slike..
Malo smo se mi svi "osilili" i trebalo nam je da nas nesto podsjeti na ove strahote..
Brzo smo mi zaboravili i oprostili.. na zalost.. a ako zaboravimo i oprostimo isto nas ceka..

[url=http://img138.imageshack.us/i/lkk.jpg/]



Upl

LK wrote:Hvala ti sto si postavio ove slike..
Malo smo se mi svi "osilili" i trebalo nam je da nas nesto podsjeti na ove strahote..
Brzo smo mi zaboravili i oprostili.. na zalost.. a ako zaboravimo i oprostimo isto nas ceka..

fakat smo se osilili....

pa prije 15 godina je bio rat... krajem avgusta je godišnjica masakra na markalama? tu su još brojne pogibije...
prestalo se pucati ako se ne varam 13.10.1995.

kako samo brzo covjek zaboravi

babini sinovi, šminkerčići, guzonje i profiteri sve zaborave...povuku i još nekog za sobom...ali nekome su rane malo dublje i sjećanja malo jača od "ma tamo nekog rata 92"

postavi još ako imas, stavi vise iz BiH

Ja fakat ne kontam koja je svrha postavljanja ovakvih slika, ne znam za ostale, ali meni je ovo pravo bolesno.

ja nisam za postavljanje slika na kojima leze mrtvi ljudi ali jesam za postavljanje slika vojske, oruzja, razorenih zgrada...da se ne zaboravi...i tu ne vidim nista bolesno (u postavljanju slika) jer se to nama desavalo. Znači, samo pazit na slike žrtava

Dioda wrote:Ja fakat ne kontam koja je svrha postavljanja ovakvih slika, ne znam za ostale, ali meni je ovo pravo bolesno.

Svrha podsjećanja na minuli užas je spriječavanje svakog oblika uživanja u trenutnoj sreći ma kako se ona zvala!...

Joey Tribbiani wrote:ja nisam za postavljanje slika na kojima leze mrtvi ljudi ali jesam za postavljanje slika vojske, oruzja, razorenih zgrada...da se ne zaboravi...i tu ne vidim nista bolesno jer se to nama desavalo. Znači, samo pazit na slike žrtava

Na takve slike sam i mislila. Jedino bolesnoj osobi moze biti ugodno gledati slike na kojima sadisticki manijak gazi nogom mrtvo tijelo. I jedino osobi koja nije izgubila nekog najblizeg moze biti interesantno gledati sliku nekog koljaca. Meni licno se zeludac okrenuo gledajuci neke slike.
Neki nikad nezaborave, ali ne moram biti dopingovana dnevnom dozom mrznje. Nemam nista protiv nekih slika, ali neke su u najmanju ruku neumjesne. I pitam se sta uopste ova tema radi na "umjetnost i kultura".
Mislis da bi meni drago bilo da neko postavi sliku mog mrtvog oca kojeg je ubio jedan od bolesnika koji su po nama pucali godinama i razvlacili nam pamet???

Pa fakat

samo ti postavljaj....kome smeta ima pdf ljubav i sl....

Most of us have forgotten, but there are a few of us who are not and will never forget and we stand here as a monument to remind our children to NEVER FORGET.

Kao prvo, da ne komentarisem izjave ovog mudraca iznad, koji govori "...kako se sam sebi ne gadis...", zalosno bi mi bilo trosit rijeci da takvoj osobi objasnjavam stvari koje ju je zivot propustio nauciti. A ovi ostali, koji se pitaju cemu ovakve slike, i govore kako je to zaboga bolesno, i slicno, treba da znaju (ili nauce ako su '92-'95 bili negdje vani) sta je ovdje bilo i sta se desilo. Covjek postavlja slike, onakve kakve jesu, i govoriti njemu da je bolestan je sramotno. Mozda bi vam bolje prijalo da vam se cenzurise to, pa da stavi samo one gdje ima cvijeca?? Da probere koju da se ne sekirate?? Tesko vam je eto pogledati u to, lakse je uopste ne razmisljati o onim koji su zivote dali da bi vi sad mogli u miru buljit u ekrane, i pisat gluposti ovdje...

A cemu ovakve slike? Ja sam rat proveo na Dobrinji, i osjetio sam sve ono ruzno sto je on donijeo. I jako mi je drago, emotivno, vidjeti da se ljudi sjecaju onoga sto se desilo, da se ljudi podsjete, da naucimo cijeniti one koji su izgubili zivote, i da ovakve slike stoje kao spomenik za buduce generacije, spomenik onoga sto je bilo, na cast ljudima koji su to radili. Nikome nije ugodno gledati mrtvu osobu, ili bilo sta slicno, ali ja nikad necu zatvoriti oci pred takvom slikom i prizorom, to se desilo, to je nasa tragedija. Treba da se zna za sva vremena, da svijet vidi jasno sta je ovdje bilo...

Autoru teme svaka cast, jako dirljivo, i hvala ti!

Zbog ovih slika konkretno sam reagovala:

casper_ wrote:

casper_ wrote:

casper_ wrote:

SundanceKid wrote:Kao prvo, da ne komentarisem izjave ovog mudraca iznad, koji govori "...kako se sam sebi ne gadis...", zalosno bi mi bilo trosit rijeci da takvoj osobi objasnjavam stvari koje ju je zivot propustio nauciti. A ovi ostali, koji se pitaju cemu ovakve slike, i govore kako je to zaboga bolesno, i slicno, treba da znaju (ili nauce ako su '92-'95 bili negdje vani) sta je ovdje bilo i sta se desilo. Covjek postavlja slike, onakve kakve jesu, i govoriti njemu da je bolestan je sramotno. Mozda bi vam bolje prijalo da vam se cenzurise to, pa da stavi samo one gdje ima cvijeca?? Da probere koju da se ne sekirate?? Tesko vam je eto pogledati u to, lakse je uopste ne razmisljati o onim koji su zivote dali da bi vi sad mogli u miru buljit u ekrane, i pisat gluposti ovdje...

Ja sam napisala da je bolesno, i odnosilo se na slike koje sam (na svoj uzas citirala). Posto vidim da si odlucio da nam svima odrzis jedan miting o tome sta i kako je bilo, prvo cu te pitati jesi li u ratu izgubio nekog iz svoje porodice?
Za razliku od tebe, ja sam imala tu srecu da se svaki put, kad dodje maj prvo stresem, pa se onda sjetim svog prvog frasa koji sam dozivjela u maju '92 kao desetogodisnjakinja, iz cistog straha dok cetnici lupaju na haustorska vrata da udju u zgradu.
Jos uvije osjetim miris raskomadanog mesa mog komsije, kojeg moji mama i tata pokusavaju skupiti, nakon sto je nama pala granata u stan. Pa se jos sjecam sarene deke u kojoj ga moji mama i tata iznose iz zgrade, i uzasnuto gledam kako to nije vise "cjelina" vec komadi komsije, i evo dok ovo kucam, opet osjetim taj miris.
Pa se jos uvijek sjecam kako opet dolazi moja kompletna ukocenost i grc u cijelom tijelu i panika moje mame dok nam saopstavaju da je tata poginuo na liniji.
Pa se jos uvijek sjecam (i bez ovih slika) kako idem na groblje Lav prvi put nakon godinu dana, da vidim gdje je tata, i sjecam se kako manijak sa brda puca na mene, namjerno puca oko mene, dok ona zemlja sa groblja frca po meni. I razmisljam da li se smije dok dijete uzasnuto vristi, i dok neki slucajni prolaznik pokusava da me izvuce. Mozda je pucao neki kao ovaj sa trece slike? Mozda se on izivljavao? Mozda sam zbog njega godinama poslije prala ruke po 60 puta dnevno?

Mozda je neciji otac ovako lezao mrtav na zemlji dok ga cetnik gazi nogom i izgleda kao da ima trofej. Mozda neko prepozna svog oca?

I dalje stojim iza toga da su ove tri slike fuj. Ostalo je vec po milion puta ponovljeno, i svi to znamo, nije niko budala. I prije je bilo milion tema na kojima su postavljane slike iz rata, ali niko nije postavljao slike cetnika. Sta treba, da se divim? Ne kontam?

Jel ti kontas da meni ili nekom od forumasa (a ima sigurno onih koji su u ratu izgubili cijele porodice) treba doci neko da nas napomene da ne zaboravimo? Nekima mozda treba. A znas li ti koliko ljudi danas ima ptsp? Koliko boraca se odusevi se "odusevi" kad gleda nesto ovakvo?

Slike iz rata treba da postoje, to definitivno, ali stvarno mora postojati neka granica.

SundanceKid wrote:jako mi je drago, emotivno, vidjeti da se ljudi sjecaju onoga sto se desilo, da se ljudi podsjete

I meni je jako drago sto si se podsjetio.

Pozz

Nit sam imao, niti imam namjeru raspravljat se sa bilo kim ovdje, s specijalno ne "mitingovat". Zao mi je zbog stradanja u tvojoj porodici, i zao mi je sto nije bilo drugacije za tebe. Ja sam bio tu, sve vrijeme, kako sam rekao na Dobrinji, izgubio sam puno prijatelja, clanove porodice, nagledao se svega...ali kompariranjem licnih tragedija se zaista necu baviti, pa niti govoriti o svojim na nacin na koji si ti, niti mislim da je to poenta. Ono sto sam zelio reci, i sto zelim reci, jeste da upravo zbog velicine tragedije koja se ovdje desila, a koju si ti eto upravo i sama slikovito opisala, stravicne, neljudske, nehumane tragedije, treba i ovo da stoji, i ovakve slike. Ove slike su nasa realnost, ti bradati cetnici, kako ti kazes "sadisticki manijaci" to su ljudi koji su ovuda hodali, i koji su gadjali zene i djecu, ne treba to sakrivati. Pa iako je ovo gnusno za vidjeti, treba da se vidi, da svima koji okrecu glavu od toga, bude jasno o kakvim se monstrumima radi.

Zao mi je sto su tebe pogodile neke moje rijeci kritike (ocigledno se nisi trebala pronaci u njima) pa si sasula nekih gomilu pitanja na mene o kojim apsolutno niti sam govorio, niti ja imam odgovore na njih. To sto pitas, sta ako neko prepozna oca na ovim slikama i slicno, je, u najmanju ruku nebulozno, apsurdno. Djevojko, takve stvari, i sva ova pitanja skupa, trebas pitati ove brdjane i monstrume sa slika, a ne mene, i apsolutno nema smisla u ovome sto si kao ti meni izanalizirala masom nekih pitanja. Sve ce se kao to rijesiti ako se ovakve slike sakriju???

Vidim i da si samouvjerena u stavu da ljude ovdje ne treba podsjecati na ono sto je bilo, i kamo srece da je tako, ja bih volio da je tako kako kazes, da je ovo suvisno, ali kolko god se okrene covjek oko sebe, vidi da se te stvari jako brzo zaboravljaju. Oni koji imaju nekoga da za njim zale, zalice dok su zivi, a ovi ostali nece ni da gledaju u slike, da se ne sekraju, i to im je, zaboga, prevelik teret. I u tome je sva moja poenta, i protiv takvih ljudi su usmjerene moje kritike. A ovaj dio koji si izvukla i citirala iz mog prethodnog posta....volio bih samo znati kojom si ti logickom operacijom iz ovog citata dosla do zakljucka da mene licno treba na bilo sta podsjetit u svemu tome...to valjda ti znas...

Jos jednom, apsolutno nemam namjeru tebe ili bilo koga uvrijediti, i izvini ako je koji dio mog teksta uvrijedljiv, ja se nemam zaista namjeru dalje raspravljat sa tobom, ako je ovo uopce bila rasprava. Svaka cast za momka koji je postavio temu, sve stvari su po mom misljenju na mjestu, jer treba da se vidi kakve zivotinje ti ljudi zapravo jesu, u punom svjetlu, i kakav su teror iza sebe ostavljali. Ovakve slike, nazalost, najbolje svjedoce tome...

Lijep pozdrav

Neka neka, svaka cast, da se ne zaboravi nikad ono sto nam je bilo.
Treba ovako povremeno, a mozda i cesce, puno se je raja opustila.
Kroz previse se prozora ceca i dragana cuju. UDBA radi svoje, opet Bosnjacima prodaje muda za bubrege, bratstvo i jedinstvo, multietnicnost.

Multi im moj ... mal ne reko'

Autoru