Forum Klix.ba

Prema ovoj karti, da bi se otvorila firma u BiH potrebno je najmanje 60 dana sto je najvise u Europi i medju najgorim rezultatima u svijetu. Poredjenja radi, u Makedoniji su potrebna 4 dana, u Albaniji 5, Crnoj Gori i Srbiji 13 dana te u Hrvatskoj 22 dana.

Vise na: http://chartsbin.com/view/9j5

Macintosh wrote:Prema ovoj karti, da bi se otvorila firma u BiH potrebno je najmanje 60 dana sto je najvise u Europi i medju najgorim rezultatima u svijetu. Poredjenja radi, u Makedoniji su potrebna 4 dana, u Albaniji 5, Crnoj Gori i Srbiji 13 dana te u Hrvatskoj 22 dana.

Vise na: http://chartsbin.com/view/9j5

Nije baš toliko. Realnije mi se čini kao u Hrvatskoj 22 dana.

Moguce. Na ovoj stranici nema informacija o tome koliko su stari podaci za svaku zemlju. Osim toga sama procedura je zasnovana na kombinaciji broja doukmenata koje je potrebno prikupiti i prosjecnom trajanju proecedure za svaki od tih dokumenata tako da prikazani rezultati vise predstavlaju indikator nego stvarno stanje na terenu.

Moje iskustvo od prije par godina je da je otvaranje firme u BiH uzasno komplikovan, skup i dugotrajan proces tako da sam ja od toga, barem za sada, digao ruke.

Preporučujem Doing Business 2010 Bosnia and Herzegovina na kojem sam lično radio i iz kojeg možete izvući mnogo korisnih informacija, a što je najvažnije ažurnih.

http://www.doingbusiness.org/Documents/ ... es/BIH.pdf

Interesantni, mada ne previse ohrabrujuci, podaci. Meni nikako nije jasno zasto su potrebni odvojeni registarski brojevi za poresku upravu, PIO, PDV, carinu i statistiku kad bi jedinstveni broj bio jednostavnija i jeftinija solucija. Isto tako ne vidim potrebu za otvaranjem privremenog racuna u banci kao ni potrebu da drzava odredjuje minimalan iznos osnivackog kapitala.

Macintosh wrote:Interesantni, mada ne previse ohrabrujuci, podaci. Meni nikako nije jasno zasto su potrebni odvojeni registarski brojevi za poresku upravu, PIO, PDV, carinu i statistiku kad bi jedinstveni broj bio jednostavnija i jeftinija solucija. Isto tako ne vidim potrebu za otvaranjem privremenog racuna u banci kao ni potrebu da drzava odredjuje minimalan iznos osnivackog kapitala.

Pa šta bi bilo da ne određuje. Doo treba preimenovati u društvo neograničene neodgovornosti, jer ako zapadneš u kakve dugove dubioze, samo ostavi firmu, otvaraj novu, a povjerioci nek se naplaćuju iz 2.000 KM.

Nije ni čudo što Banke traže da osnivači - vlasnici d.o.o. daju mjenice, obavezuju se da odgovaraju ličnom imovinom jer tako se radi, stvari i nekretnine se vode na vlasniku, koristi ih firma, a u povjerioci se ne mogu namiriti jer je kapital 2.000,00 KM. Ispada da više odgovara obrtnik koji garantuje neograničeno solidarno cijelokupnom imovinom, nego vlasnik d.o.o.

Firme, bez obzira na format (DOO, dionicarsko drustvo, itd.) se osnivaju da bi se odvojila poslovna od osobne odgovornosti vlasnika firme, tj. da se izbjegne situacija u kojoj stranke (poslovni partneri, klijenti, dobavljaci, itd.) mogu potrazivati naplatu obaveza firme kroz preuzimanje osobne imovine njenog vlasnika (kuce, stanovi, osobni automobili, stedni racuni, umjetnine, itd.). Ovo naravno ne ukljucuje situacije gdje vlasnik/vlasnici firme ugovorno polazu osobnu imovinu kao (dodatnu) garanciju za kredit kod banke ili neku drugu formu financiranja.

Kad smo vec kod toga, ako je rezon za odredjivanje minimalnog iznosa osnivackog kapitala osiguranje garancije za klijente i dobavljace, ona bi vise smisla imala daleko veca suma novca (recimo 30.000, 50.000 ili 100.000 KM ovisno o poslovnoj aktivnosti) plus da drzava, na osnovu nivoa osnivackog kapitala kao garancije, isto tako odredjuje vrijednost projekata na kojima firma moze raditi te daje dozvolu za koristenja osnivackog kapitala samo za potrebe pruzanja garancije klijentima, bankama i/ili dobavljacima. U tom smislu 2.000 KM niti je neka suma novca niti pruza neku garanciju za bilo kakav ozbiljnjiji projekat, ali je definitivno birokratska prepreka za formiranje malih/mikro poduzeca.

Macintosh wrote:Firme, bez obzira na format (DOO, dionicarsko drustvo, itd.) se osnivaju da bi se odvojila poslovna od osobne odgovornosti vlasnika firme, tj. da se izbjegne situacija u kojoj stranke (poslovni partneri, klijenti, dobavljaci, itd.) mogu potrazivati naplatu obaveza firme kroz preuzimanje osobne imovine njenog vlasnika (kuce, stanovi, osobni automobili, stedni racuni, umjetnine, itd.). Ovo naravno ne ukljucuje situacije gdje vlasnik/vlasnici firme ugovorno polazu osobnu imovinu kao (dodatnu) garanciju za kredit kod banke ili neku drugu formu financiranja.

Kad smo vec kod toga, ako je rezon za odredjivanje minimalnog iznosa osnivackog kapitala osiguranje garancije za klijente i dobavljace, ona bi vise smisla imala daleko veca suma novca (recimo 30.000, 50.000 ili 100.000 KM ovisno o poslovnoj aktivnosti) plus da drzava, na osnovu nivoa osnivackog kapitala kao garancije, isto tako odredjuje vrijednost projekata na kojima firma moze raditi te daje dozvolu za koristenja osnivackog kapitala samo za potrebe pruzanja garancije klijentima, bankama i/ili dobavljacima. U tom smislu 2.000 KM niti je neka suma novca niti pruza neku garanciju za bilo kakav ozbiljnjiji projekat, ali je definitivno birokratska prepreka za formiranje malih/mikro poduzeca.

Sve si ti to fino napiso, ko' iz udžbenika, ali to u praksi baše ne pije vode. Naveo sam ti primjer banaka i ugovora o kreditu sa njima. Lično sam se uvjerio u tu praksu. Firma, prilično jaka za naše prilike, osnivački kapital minimalan 2.000,00 KM u novcu. Banka, uvidom u zk uredu suda pronalazi nekretnine, sve uknjižene na ženi od osnivača - vlasnika. Traže od žene, čini mi se lično jemstvo, garantuje neograničeno solidarno cijelokupnom pokretnom i nepokretnom imovinom za obaveze preuzete od strane korisnika kredita.

Zato, svaka iole ozbiljnija firma, pogotovo ona koja se bavi prozvodnjom, unese poslovnu zgradu, mašine u osnovni kapital društva.

To sve stoji, ali je to do strana u ugovoru (firma - firma, banka - firma, itd.) da medjusobno razrijese. I dalje smatram da nema smisla da drzava odredjuje visinu osnivackog kapitala kao i da komplikuje proceduru otvaranja firmi, ali ako se vec mora u to uplitati onda bi fer bilo i da na isti nacin odredjuje bankama sta i koliko smiju traziti/uzimati kao garanciju.

TM_AGENT wrote:Preporučujem Doing Business 2010 Bosnia and Herzegovina na kojem sam lično radio i iz kojeg možete izvući mnogo korisnih informacija, a što je najvažnije ažurnih.

http://www.doingbusiness.org/Documents/ ... es/BIH.pdf

Brate, jel ima ovo i na nasem jeziku ?