Nikoletina Bursać: "Majko, komandir rek`o nema boga!" Za Ćopićevog Nikoletinu je to zakon (šta komandir kaže to je bez svake sumnje).
Ovdje se ne radi o tome da li ima/nema vehabija u BiH, već se radi o tome zašto je Reis, Mustafa Cerić rekao da nema vehabija u BiH.
Tema jeste više puta "prežvakana", ali imajte na umu da korisnici foruma nisu statična, zaokružena i trajna skupina ljudi (nisu svi oduvijek tu, niti su svi čitali ranije teme). Evo, već imate primjere korisnika koji neznaju ko su "vehabije"! Po mišljenju moderatora više ni jedan korisnik ne bi trebao postavljati takvo pitanje (jer, "tema je više puta prežvakana"). Eh, ti "možderatori"! Po takvim moderatorima, kada se jednom ispredaje i objasni "tablica množenja" - više nema potrebe da se ikada i ikome o tome drže nova predavanja! Pa, svi su to do sada "morali" naučiti!
O vehabizmu ne treba prestati ni pisati ni govoriti, sve dok je problem prisutan u našem društvu.
Iz intervju-a Rešida Hafizovića:
[url=Iz intervju-a Rešida Hafizovića:
http://bosnamuslimmedia.com/2010/07/31/ ... -2010-god/
Bosanski muslimani
U Bosni, zapravo, u najvećem procentu postoje tradicionalni bosanski muslimani, onakvi kakvim su ih opisali sami izvori islamske vjere, i postoje “vehabije“, muslimanski puritanci i vječiti popravljači svijeta kojima se tradicionalni, autentični islam nikako ne uklapa u njihovu hudu optiku, a i Poslanik islama (a.s.) im nije dovoljno dobar, kao istinski mekanski plemenitaš, već od njega prave karikaturu, neuredna bradata pastira i sasvim obična goniča deva. Oni svoje rodoslovlje vezuju uz saudijskog nezadovoljnika iz sedamnaestog stoljeća Muhammed ibn ‘Abdu’l-Vehaba, nedoučena reformatora koji je proglasio džihad protiv svih tadašnjih muslimana, uz pomoć kasnije dinastije Sauda, kojoj je pomogao sa svojim falangama da se popne na politički tron, u srcu muslimanskog imperija je krvlju crtao granice današnjoj saudijskoj monarhiji, u nečasnom savezu sa imperijalističkom Britanijom nasrtao na muslimansku vlast, poubijao hiljade ljudi na Kerbeli, u Nedžefu i drugdje, prolio potoke Muslimanske krvi u svetim gradovima Mekki i Medini, Taifu i drugdje. Uz ime tog čovjeka se vezuje naslov i ideološko naslijeđe današnjih “vehabija“ koje neki ovdašnji bošnjački političari neodmjereno, neodgovorno i netačno izjednačuju sa tradicionalnim muslimanskim pravnim školama ili mezhebima.
Vehabizam je, zapravo, puritansko gibanje nezadovoljno i netolerantno prema svemu što se ne poklapa sa njegovom idejnom vizurom, i, stoga, često sklono metodama ubilačkih ideologija koje ne biraju sredstva u ostvarenju svojih ciljeva.
Kao što je svojstveno svakom drugom ranijem i kasnijem gibanju, i u ovom puritanskom pokretu kod muslimana postoje previranja i stanovita raslojavanja i preuzimanja drugih naslova i drukčijih identiteta. Kada se, najzad, prozrelo u njihov mentalitet, njihovu psihologiju i njihov neprihvatljiv način djelovanja, tad su se jedni sklonili pod naslov “selefizma“, bahato i neprimjereno se pokušavajući izjednačiti sa prve tri najuzoritije generacije muslimana i njihovim vrijednostima i zaslugama, a drugi, oni krajnje radikalni, za koje ni njihovi dojučerašnji istomišljenici više nisu bili dovoljno dobri, sami su sebe promakli u vehabijsku avangardu i postali “tekfirlijama“ – onima koji su sebi dopustili ono što ni Poslanik islama (a.s.) nije činio niti mu je bilo dopušteno da to čini, to jest dopusti li su sebi privilegij da sami određuju ko je pravi musliman, a ko nije. U osnovi, riječ je uvijek o jednom istom gibanju, istoj netrpeljivoj “filozofiji“ i istom mentalnom sklopu, a različitost njihovih naslova kojima se kite virtualne je, nikako stvarne naravi. U suštini je riječ o neobrazovanim, needuciranim, zbunjenim ljudima koji vlastitoj djeci brane, primjerice, da u školi uče biologiju, i ne znajući da ono čime se ova plemenita disciplina bavi stoji u najužoj vezi sa Božijim Imenom ‘Al-Zahir’ ili Bogom-Vidljivim i djelujućim u svijetu osjetilnoga. Na jednoj strani se hvastaju da su jedini pravi nasljedovatelji Poslanika islama (a.s.), a na drugoj svojim neznanjem i neznalačkom religijskom praksom udaraju na samo srce islamske religijske doktrine.
