Od ono malo sto sam procitao na Internetu sam znao da ima tih smjestaja za 350-700 i vise KM mjesecno, a koji mogu ukljucivati kvalitetne obroke, dobar higijenski smjestaj, doktore, medicinske sestre, fizijatre, psihologe, sta sve ne.
Bio sam cuo za Prihvatni centar Duje, Doboj-Istok: http://www.mfs-emmaus.ba/V2/Page.aspx?ID=1267.
Odem ja da to malo pogledam. Dodjem autom do kapije, unutra neki ljudi svakakvi setuckaju tamo-ovamo. Kapija sirom otvorena, pa, ne budi lijen, ja se uvezem autom unutra i parkiram. Izadjem, malo razgledam, i napipam portira. Objasnim da sam dosao kako bih se informisao o tome kakve smjestajne kapacitete imaju, a on ode u jednu kancelariju, zadrzi se malo, i izadje i kaze mi da pricekam u cekaonici.
U cekaonici, prvo sto upade u oci bijase nekakva buba onako velicine i duzine moga palca, koprca se na podu. Gledam bubu, gledam, nije mi jasno sta je. Kako sam bio u drustvu, bilo mi je pojasnjeno da je to zohar. Nikad prije toliku strahotu od zohara nisam vidjeo. Pozelim da odem glavom bez obzira, ali dosao po informacije, valja izdrzat dalje. Zohar na ledjima i ne moze da se okrene na noge, i vrti se tako dugo, dugo. Pogledam malo van dok cekam, imas sta vidjet. Ima zajednicki poligon sa golovima i kosarkaskim kosevima, na njemu jedno dvadeset ljudi. Ima maloljetnika, ima staraca, muskih, zenskih, retardiranih, ovisnika mozda, sizofrenicara, svega. Nemam pojma o tome, ali nesto mi govori da valjda imaju neka pravila koja kazu da nije pametno da se druze dvadesetogodisnja mlada cura, maloljetni delinkvent koji ne kontrolise nagone, i neki sezdesetogodisnji sizofrenicar
. Na daljem cosku poligona jedan muskarac se udaljio 5-10 metara i poceo da pisa. Neki "stanari" pustaju glasno narodnjake u blizini poligona, sve ori.Dodje drugi portir da mi uzme licnu i da prepise podatke iz nekog razloga. Nikako ne volim bosanskohercegovacku ljubav prema prepisivanju podataka iz tudjih licnih karata, ali ne bunim se, dam licnu.
Iz kancelarije u koju trebam uci izadje neka zenska u bijelom mantilu, sa naocalama, nasminkana, samopouzdana. Ispraca goste, socijalne radnike iz Doboja, pricaju na izlasku o nekakvoj saradnji. Kad ih je ispratila, obrati se meni, sta ste trebali...? Ja objasnim, ona udje nazad u kancelariju i opet je nema 5 minuta. Vec sam bio cekao petnaestak minuta, pa bih vec bio otisao, al hocu da vidim sve to kad sam tu. Najzad udjem unutra i upoznam se sa "primarijusom" koji izgleda kao da je svjeze imao mozdani udar. Objasne mi da imaju oko 370 ljudi smjestenih tu. 700 i vise KM smjestaj, tako nesto, al ja vise slabo pamtim, kao da sam u americkom nekom horor filmu. Creepy... Trazim pretkraj razgovora da me malo provedu okolo. Podzravim se sa primarijusom i grom zenskom koja s ponosom rece da je zamjenik direktora.
Posalju me u razgledanje sa nekim likom od povjerenja. Po dvoje u sobama i vise, ne cini se bas cisto, ima mozda i petnaest soba po zgradi/baraci na jednom spratu. Ako je moguce pomijesati sve te kategorije nezbrinutih, retardiranih, alkolicara, bolesnika, napustenih, penzionera, e tu su svi na jednom mjestu. Dok mi pokazuju, razmisljam, da mene dovedu ovdje, bio bih lud za mjesec dana. Naravno, zaboravio svaku pomisao zasto sam uopste dosao. Pokazuju i neke prostorije za heklanje, slikanje, pravljenje rucnih radova... Rucne radove kaze prodaju pa im kupe kafu. Izgleda da 700 i vise KM ne moze kupiti kafu... Ima i neka prostorija koja je bila zakljucana, valjda za pokazivanje posjetiocima. Dolaze tu Ceric kazu, Turci neki, delegacije, nevladine i vladine organizacije, hvale se.
Jedva izdrzim kraj te ture, sa punim plucima udahnem zrak, sjednem u auto i vozim brzo odatle.
Ne mogu se sve te impresije prenijeti ovako, mora se to vidjeti. Uglavnom, ni najgoreg neprijatelja ne bih tamo smjestio. Nekakva Emmaus fondacija. Nije mi jasno kako drzava dozvoljava da tako smijesaju sve moguce kategorije tih ljudi, nevjerovatno.
Ima li neko kakvih drugih informacija o domovima u BiH? Poceo sam da prikupljam informacije, cisto da vidim jel se tu moze zivjet, a zivot mi se zgadio zbog uslova koje sam vidjeo. Bio zaboravio zasto me to sve uopste interesovalo. Ta fondacija kogajagi sprjecava trgovinu ljudima, humanitarci, sta li. Dom je zapravo privatni, nema drzava s tim veze.
Evo link za jedan u Zenici: http://www.nasarijec.ba/index.php?optio ... &Itemid=66
Kakve su vase informacije i misljenja? Hvala.