Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Hmm, sta znam. Eto pitas pa mogu u svoje ime kazat'.
Prilicno sam zatvorenog uma, nemam empatije za druge te koristim svaku priliku da druge tusim vjerom.
Salu i zbilju na stranu ali sta ti Boga ti znaci "vjernik za sebe". Nijedan vjernik ne moze biti vjernik (samo) za sebe. Vjernik je vjernik za sebe, ali svakako i obavezno i za druge, samim tim sto im zeli dobro. Dok im zeli dobro na dobro ih upucuje, od zla odvraca. Naravno govorim o islamu, za drugo ne znam.
Na kraju krajeva to je i prirodno, i da, to i jeste bit empatije.
Eh sad, metodi, nacini ispoljavanja bilo cega; to je vec drugi par cipela. No to opet nije vezano samo za vjernike, grub, nasilan i osor moze biti i nastavnik biologije u skoli pa da zbog njega zamrzis biologiju.
A ovo umjeren, sta ti to znaci? Da ne bude premalo vjernik a niti previse, jel to?
nevolim ni ja da me neko tusi, ni o vjeri ni o muzici koji muziku trebam a koju ne trebam slusati, ni o seljakluku ni o urbanosti i folovima itd... milion stvari o kojima ne volim da me tuse pa opet necu se pravit blentav i ko sa marsa pao... zivim u drustvu, drustveno sam bice i znam i prihvatam da razliciti ljudi, grupe, religije, kulture itd... ce sebe propagirati reklamirati, pozivati na ovaj ili onaj nacin sve je to drustveno normalno i prihvatljivo...
jednostavno mislim da ja znam sta meni pase i kad radim sta mi je volja radim to vrlo pametno
hvala na savjetu
to mi odgovara a ne tusenje
a tih 'tušatora' svuda oko nas
ja alergična
empaticna85 wrote:
Nema veze, nasmijao si me, ja ono pomislih na trenutak da sam prolupala , pa ponovo procitam post i vidim da si ipak ti malo prolupao i odmah mi lakse bi . Salim se malo. Slazem se za ovo - mozak, nista. Puno pozdrava!
U dure je ... radim 5 stvari paralelno ... a sad ce 2h do mene je hrkljusss
...hmmm...pa mora se biti umjeren, sve m' se cini. U svemu, pa i u ispoljavanju vjerskih osjecanja... i to iz jednog veoma prakticnog razloga : kad god covjek uzvikne, nije se uspio ni okrenuti - a Bog dragi ga prisili da shapce.
... pa se onda zdravorazumski odlucis za neki umjeren ton.
Zlata M. wrote:...hmmm...pa mora se biti umjeren, sve m' se cini. U svemu, pa i u ispoljavanju vjerskih osjecanja... i to iz jednog veoma prakticnog razloga : kad god covjek uzvikne, nije se uspio ni okrenuti - a Bog dragi ga prisili da shapce.
... pa se onda zdravorazumski odlucis za neki umjeren ton.
Lijepo receno , upravo tako. Samo rijetko ko zeli to da shvati, svako najde neki razlog da mu bude izgovor, osim da rijesenje pronalazi u samom sebi.
... pa ipak, polako s ljudima. Iskustvo dolazi s vremenom.
Prema kur'anskoj antropologiji, čovjek nije biće kojem je mjera, poznavanje mjere, umjerenost data, kao jedna od samorazumljivih karakteristika njegova bitka. Čovjek je, prema Kur'anu, biće koje prenagljuje, prelazi granice, trči ka ekstremima (''Čovjek i proklinje i blagosilje; čovjek je doista nagao'', sura El-Isra, 11)...
Dakle, mjera mu nije data, ona mu je zadata. Tako je jedna od vodilja čovjeka ka njegovoj čovječnosti, ustvari, pronalazak mjere, otkriće sredine. Nasuprot tome, prekoračivanje granica, u bilo kom segmentu ljudskog života (duhovnom, duševnom, fizičkom, socijalnom...), vodi nekoj vrsti raščovječenja čovjeka, vodi ga nečemu što nije njegova bit, usmjeravajući ga na neku sasvim novu bit.
Latinska riječ ''ratio'' znači, prvobitno, mjeru. Svakim gubljenjem mjere, svakim gubljenjem ratia, čovjek se udaljava od razuma koji ga najviše i određuje u ovom pojavnom svijetu. Svjedocimo smo da, kada čovjek počne gubiti vezu sa razumom, dakle kada počne djelovati ekstremno, on počinje gubiti i svoje unutarprirodno mjesto i položaj, kao i društveni, socijalni. Jer i u samoj Prirodi postoji Mjera koja svako njeno kršenje kažnjava, na svoj način.
Kur'anski ajet, kojeg sam citirao, nam pokazuje prirodno stanje svakog čovjeka, čovjeka kao takvog: on i voli i mrzi, on i proklinje i blagosilja. Svaki čovjek koji bi rekao da mu je mržnja strana, izigravajući dobru dušu sa kreditom da kritikuje druge, taj laže. Mi, podjednako, imamo sposobnost i ljubavi i mržnje. I onda nam Kur'an, u nastavku ajeta, pojašnjava kako mi ne znamo izaći na kraj sa tim, kako znamo pretjerati i u ljubavi i u mržnji. Zato mnogi ne mogu da shvate onaj savjet koji veli: ''Ne mrzi svog neprijatelja previše, jer ti sutra može postati prijatelj, ali i ne voli previše prijatelja jer ti može sutra postati neprijatelj''. Onaj, koji ne traga za mjerom, uvijek će to naučiti na teži način.
Može se, kada je riječ o vjernicima koji ''tuše'', govoriti nadugo i naširoko. Ja bih se poslužio samo jednim primjerom, a primjeri koje najviše volim su kur'anski primjeri. Naime, majka Musa, alejhi-selam, je znala da će njeno, tek rođeno dijete, biti ubijeno od strane faraonovih vojnika, po zapovjedi samog faraona. Božanskim nadahnućem usmjerena, ona svoje dijete stavlja u košaricu koju pušta da pluta rijekom Nil, punom krokodila i raznih opasnosti. U jednom trenu njeno srce se ispuni zebnjom i strepnjom i ona htjede da to ne učini. Allah veli kako je tada njeno srce učvrstio u vjerovanju, da bi bila od vjernica, i ona je, ipak, pustila košaricu da otpluta niz Nil.
Naime, iz prevelike majčinske ljubavi i brige, Musaova majka je mogla ne pustiti svoje čedo niz rijeku, ali tada bi ga sigurno čekala smrt - faraonova vojska bi ga našla i preklala. Da se majka Musaova uzdala samo u svoje emocije, samo u svoju ogromnu ljubav koja nije mogla tek tako pustiti dijete kroz krokodile i ostale opsanosti - ta ljubav ne bi spasila njeno čedo i ubili bi ga. Valjalo je, dakle, postupiti drukčije.
Ovo sam naveo zbog vjernika, kako je i pisalo u uvodnom tekstu, jer će me vjernici i razumjeti, da se ne kaže odmah: ''Kakav je to Bog koji tjera majku da pusti svoje dijete''. itsl.
Ovaj sam slučaj naveo da vidimo kako pretjeranost u nekoj emociji, u nekom ushitu ili strahu, mogu biti pogubne po nas, po ono do čega držimo, ma koliko mi to ne željeli. Tako neki vjernici, zapljusnuti vjerskim osjećajima, ne znaju da se snađu, ne znaju da izađu na kraj sa tim, ne znaju da to kanališu na ispravan način pronalazeći mjeru. Tada dolazi do disperzije njihovih vjerskih osjećaja i oni počinju da taj svoj ushit prenose i na one oko sebe, na različte načine, kao što i Sunce svoje zrake baca na sve strane. Za osobe iz njihove okoline, koje jednostavne nemaju takve osjećaje za vjerske istine, tada nastaje ''tušenje''. A i ljubav Musaove majke, da nije malo pustila svoje dijete, bi ''utušila'' njeno čedo, ma koliko ona ne željela upravo to. Posljedice bi bile pogubne.
Tako su i posljedice onih vjernika, koji ne znaju kako slijediti Muhammeda, alejhi-selam, a koji je bio Uswetun Haseneh(Najljepši uzor), pogubne po ljude oko njih, jer ih mogu otjerati od vjere ili učiniti da je otvoreno zamrze, a krajnošću se postiže druga krajnost. I bez obzira koliko neki vjernik bio iskren u svom djelovanju, bilo riječju, bilo djelom, prema nekome za koga želi da okusi slast vjere, kao što je iskrena bila i Musaova majka, neka se ne čudi neželjenom razultatu.
mada sam ja malo nezrelo (i neumjereno) napisao svoj prethodni post o seksu (mada bi se dalo o tome još razglabati ), arzuhal, kao i obično, čista desetka za pogađanje suštine stvari....
sad mi pada na pamet, ali sada za ozbiljno, mislim da je dopušteno jedino u znanju (pameti) biti neumjeren.
empaticna85 wrote:Hvala ti mnogo, super nadopuna na ovu temu, jest da izgleda malo duze za procitati, ali je zapravo jako sazeto i jasno. Ko bude zelio shvatit ce sve, a za ostale - nije u nasoj moci . Zato sam i postavila temu, da vidim da li se ljudi uopste preispituju kuda ih vodi njihovo ponasanje, trude li se naci mjeru u svemu, izgraditi neki zivotni balans. Kada citaju, je li aktivno ili pasivno citanje , aktivno je naravno ako se procitano sprovodi u praksi - a to i jest bit vjere, nauke... .
@arzuhalov post izgleda malo duzi za procitati? Pa ljudi jestel' ikad uzeli kakvu knjigu u ruke, ne daj boze?
empaticna85 wrote:...covjekovo znanje je ograniceno, ni ono nije neumjereno. Covjek zna onoliko koliko mu treba, jer je Allah/Bog jedini sveznajuci, tako da covjek i da zeli biti neumjeren u znanju - ne moze
Pa naravno da je i vise nego ograniceno ljudima kojima ni na pamet ne pada procitati nista duze i smislenije od dnevnog horoskopa i crne hronike iz Havaza. I naravno, opravdavajuci svoju kako lijenost tako i svoju nepismenost, neinformiranost, ignorantnost, itd. nicim drugim do bozijom voljom. Savrseno!
Arzuhal wrote:
Dakle, mjera mu nije data, ona mu je zadata. Tako je jedna od vodilja čovjeka ka njegovoj čovječnosti, ustvari, pronalazak mjere, otkriće sredine. Nasuprot tome, prekoračivanje granica, u bilo kom segmentu ljudskog života (duhovnom, duševnom, fizičkom, socijalnom...), vodi nekoj vrsti raščovječenja čovjeka, vodi ga nečemu što nije njegova bit, usmjeravajući ga na neku sasvim novu bit.
Latinska riječ ''ratio'' znači, prvobitno, mjeru. Svakim gubljenjem mjere, svakim gubljenjem ratia, čovjek se udaljava od razuma koji ga najviše i određuje u ovom pojavnom svijetu. Svjedocimo smo da, kada čovjek počne gubiti vezu sa razumom, dakle kada počne djelovati ekstremno, on počinje gubiti i svoje unutarprirodno mjesto i položaj, kao i društveni, socijalni. Jer i u samoj Prirodi postoji Mjera koja svako njeno kršenje kažnjava, na svoj način.
Umjerenost je cesto pracena opstim mediokritetom i konformizmom. Veliki umjetnici i naucnici itd. nikad nisu bili umjereni u onome sto su radili. Najveca dostignuca ljudskih civilizacija su rezultat pretjerivanja vise nego rezultat umjerenosti
Arzuhal wrote:
Dakle, mjera mu nije data, ona mu je zadata. Tako je jedna od vodilja čovjeka ka njegovoj čovječnosti, ustvari, pronalazak mjere, otkriće sredine. Nasuprot tome, prekoračivanje granica, u bilo kom segmentu ljudskog života (duhovnom, duševnom, fizičkom, socijalnom...), vodi nekoj vrsti raščovječenja čovjeka, vodi ga nečemu što nije njegova bit, usmjeravajući ga na neku sasvim novu bit.
Latinska riječ ''ratio'' znači, prvobitno, mjeru. Svakim gubljenjem mjere, svakim gubljenjem ratia, čovjek se udaljava od razuma koji ga najviše i određuje u ovom pojavnom svijetu. Svjedocimo smo da, kada čovjek počne gubiti vezu sa razumom, dakle kada počne djelovati ekstremno, on počinje gubiti i svoje unutarprirodno mjesto i položaj, kao i društveni, socijalni. Jer i u samoj Prirodi postoji Mjera koja svako njeno kršenje kažnjava, na svoj način.
Umjerenost je cesto pracena opstim mediokritetom i konformizmom. Veliki umjetnici i naucnici itd. nikad nisu bili umjereni u onome sto su radili. Najveca dostignuca ljudskih civilizacija su rezultat pretjerivanja vise nego rezultat umjerenosti
Mislim da se ovdje misli na umjerenost u emocijama..
Dostići vrhunac u nekom zanimanju ( da se tako izrazim ) mislim da nije svrha teme, niti se Islam naravno protivi tome..
Biti bolji je smisao života..
Arzuhal wrote:
Dakle, mjera mu nije data, ona mu je zadata. Tako je jedna od vodilja čovjeka ka njegovoj čovječnosti, ustvari, pronalazak mjere, otkriće sredine. Nasuprot tome, prekoračivanje granica, u bilo kom segmentu ljudskog života (duhovnom, duševnom, fizičkom, socijalnom...), vodi nekoj vrsti raščovječenja čovjeka, vodi ga nečemu što nije njegova bit, usmjeravajući ga na neku sasvim novu bit.
Latinska riječ ''ratio'' znači, prvobitno, mjeru. Svakim gubljenjem mjere, svakim gubljenjem ratia, čovjek se udaljava od razuma koji ga najviše i određuje u ovom pojavnom svijetu. Svjedocimo smo da, kada čovjek počne gubiti vezu sa razumom, dakle kada počne djelovati ekstremno, on počinje gubiti i svoje unutarprirodno mjesto i položaj, kao i društveni, socijalni. Jer i u samoj Prirodi postoji Mjera koja svako njeno kršenje kažnjava, na svoj način.
Umjerenost je cesto pracena opstim mediokritetom i konformizmom. Veliki umjetnici i naucnici itd. nikad nisu bili umjereni u onome sto su radili. Najveca dostignuca ljudskih civilizacija su rezultat pretjerivanja vise nego rezultat umjerenosti
Mislim da se ovdje misli na umjerenost u emocijama..
Dostići vrhunac u nekom zanimanju ( da se tako izrazim ) mislim da nije svrha teme, niti se Islam naravno protivi tome..
Biti bolji je smisao života..
Tako je. Uvodni, tematski post i govori o ''neumjerenosti'' vjernika pri njihovim ''nastupima'' koji ''tuše'' druge ljude. Zato tu stvar treba analizirat tako.
Jer, nije ovdje riječ o ''prosječnosti'', nego ''umjerenosti'' u postupcima
Abu FEED el-Castro wrote: samim tim sto im zeli dobro. Dok im zeli dobro na dobro ih upucuje, od zla odvraca. |
Divno bi bilo da se objasni pojam DOBRA na koje dušebrižnici upućuju.Npr....šljakeru koji čitavog dana radi sanjajući pivu koju će u sumrak popiti gledajući na tv-pinku neki srpski drmoguz,njemu su vjerovatno ta piva i ta mačka koja vrti guzicom najveće DOBRO koje mu se može desiti i koje on sebi može priuštiti.
Of korz,dušebrižnicima koji propagiraju DOBRO pri tome najčešće apsolutno zanemarujući vrijeme i mjesto i profil objekta njihovog dušebrižništva, i piva i pjevaljka su ZLO, i često će mu pokušati nametnuti svoju verziju DOBRA,bez i najmanje želje da mu ponude bilo kakvu opipljivu alternativu,osim pukog citiranja ''riječi gospoda'',koje su oni naučili jer ih financira tetkica iz Seattle-a,ili brat pekar iz Munchena,pa imaju vremena za štrebanje ajeta i hadisa,bez da zagrnu rukave pa se uvuku u šljakersku kožu(čast izuzecima).
Za mene je,kada uzmem u obzir okolinu u kojoj živim i ljude sa kojima sam u kontaktu nenametanje privatne ideologije ključ umjerenosti i što više ja ne želim da namećem drugima svoje duhovne poglede na život(materijalni su posebna priča),utoliko više prezirem svakog ko mi na bahat način pokušava nametnuti svoje.
, ili se meni pricinjava u ove sitne sate ili ti nisi dobro ni procitao temu 
i odmah mi lakse bi 
U svemu, pa i u ispoljavanju vjerskih osjecanja... i to iz jednog veoma prakticnog razloga : kad god covjek 
. Zato sam i postavila temu, da vidim da li se ljudi uopste preispituju kuda ih vodi njihovo ponasanje, trude li se naci mjeru u svemu, izgraditi neki zivotni balans. Kada citaju, je li aktivno ili pasivno citanje 
.