Najbolji istorijski period za Bosance bez dileme je period od 1995. do danas.
Ne mogu se oteti utisku da pišeš iz neke udobne stolice sina nekog od stranačkih "kontroverznih biznismena", kojima tranzicija nije donijela stečaje, bijedu, masovna otpuštanja, već enormno bogaćenje na pljački društvene imovine.
To je uz sve svoje nedosatke neosporno period u kojem Bosanci imaju svoju suverenu državu u kojoj imaju ravnopravnost, u kojoj vlada demokratja i u kojoj funkcioniše liberalni ekonomski poredak i poštuju se ljudska prava.
Kako se ostvaruje ta ravnopravnost? Ona ravnopravnost na papiru, koja uključuje sina obogaćenog tranzicijskog kriminalca, ili ratnog profitera, koji se obogatio švercujući oružje, drogu ili krao humanitarnu pomoć i sina demobiliziranog borca koji nema novca za školovanje? Je li to ravnpravnost nekog ko može upisati vrhunski privatni fakultet i nekoga ko jedva skuca sto maraka za godinu i pri tome mora raditi da bi se izdržao, jer su mu roditelji izgubili posao prilikom jedne od brojnih privatizavcija, kako bi se inostrani i domaći kapitalisti još više napljačkali i zaradili na radničkoj bijedi. Ako, s druge strane misliš na nacionalnu ravnopravnost, tu iluziju okači mačku o rep. Šta će mi pravo na narodnost, ako su moja klasna prava ugrožena? Kakava je to ravnopravnost, ako nismo u startu jednaki?
Svi drugi periodi uključujući SFRJ u kojoj si za "jebo te Tito" mogao fasovati Golog otoka i kojem nisi mogao imati ni Fiće ako nisi u Partiji nemogu se ni izbliza porediti sa ovim.
Ovo može izjaviti samo neko kome je izvor za historiju tog razdoblja reisul-ulema Cerić. Iako sam ja sada teška komunjara, potječem iz porodice u kojoj NIKO nije bio u partiji. Moj djed i otac su u tom sistemu, bez članstva u partiji, dobili od države stanove i dobre penzije. Deda je vozio princa, a tata golfa. Ujak, koji također nije bio u partiji zaradio je društveni stan za sebe, koji je dobio od društvenog preduzeća. Tvojoj generaciji je gramizvost za bijesnim kolima i gomilom bespotrebnih proizvoda potpuno isparala mozk, a još se furate na neku vjersku etiku. Strahota!
O drugim periodima da i ne govorim. Jedino se neka paralela može povlačiti sa određenim periodima srednjevijekovne Bosne ali imajući u vidu klasni sistem tog vremena šire narodne mase nisu mogle imati ništa slično kao danas. To je istorijska istina a vi jugonostalgičari i revizionisti izvolite dajte argumente. Samo vodite računa da Bosanci danas imaju u privatnom vlasništvu ono što nikada kroz istoriju nisu imali a za vrijeme SFRJ nisu smijeli ni reći da bi volili da imaju.
Danas samo imamo drugačije "feudalce", a zovu se tajkuni, koji ponekad imaju u političarima svoje marionete, tipa Safa-Silajdžić, Selimovići-Lagumdžija, ili objedinjuju tajkunstvo i politički položaj kao Dodik, ili Radončić (u nastajanju). Pri tome većina radnika u njihovim proizvodnim pogonima skapava od bijednih 500 KM, koje su manje-više neredovne! Mogu li oni sebi pruštiti išta i smiju li, pri tome, javno opsovati svoje gazde, pogtovo u kontroliranim medijima kakvi su Dnevni avaz, Oslobođenje, Glas Srpske, Nezavisne novine a evo, odnedavno i Dani???? Šta ćemo s tim totalitarizmom, koji tvoju ideološku podobnost uslovljava golom egzistencijom? Gdje su radnici koji u pivari ili avazu zarađuju NEREDOVINH 400 KM??? Smiju li oni javno izjaviti da im nije dobro u blagostanju njihovog gazde, a da ne budu nogirani s posla? Šta se nedavno dogodilo sa radnicima Seadom Zukićem, Remzijom Ćebićem i Zihnom Herićem, jer su se pobunili, što im je uz bijednih 312 (!!!!!!!), koje zarađuju u ŽGP-u, ZABRANJENO da spavaju na daskama radničog naselja u Vogošći???? Obratili su se medijima i dobili nogu s posla, jer su štetili ugledu preduzeća! Hej, UGLED, preduzeća koje ljudska bića tjera da rade po 10 sati dnevno za 312 KM???? I to je ta tvoja sloboda???? Znaš li kolik je takvih slučajeva ljudi koji žive od 400 KM i moraju se zaduživati jer nemaju od čega živjeti? Tebi je očigledno dobro, pa imaš vemena dokono fantazirati o blagodetima doba Stjepana II, ali bih te vidio da si sin Remzije Čebića, kako bi ti ovaj poredak bio divan i krasan. Ali eto, prolaze Hadži deidnom/svetosavskom/Tomislavovom ulicom, pa bi im valjda trebalo biti lakše!