medvjed23 wrote:Evo malo dječije filozofije iz Kluba boraca. Jedan od likova kaže da moramo dotaći dno da bi smo bili slobodni. Kaže da moramo sve izgubiti da bi mogli sve raditi (raditi šta god hoćemo). Ja mislim da ima istine u tome. Jer što više stvari imamo veća su i ograničenja naše slobode. Mi ograničavamo našu slobodu zbog straha da ćemo izgubiti ono što imamo. pr. ako neko ima fin posao i platu on će svoje ponašanje podrediti očekivanjima nadređenih da ne bi izgubio to što ima. On mijenja slobodu za pare i za stvari koje kupuje tim parama.
Čemu dati prednost
parama
slobodi
traženju balansa između te dvije krajnosti
ili nečem drugom što meni nije palo na pamet?
svjedok sam da su ,recimo u ratu,ljudi koji su izgubili sve bili spremniji na konacni rizik,ili smrt,kako je sad mozemo kolokvijalno nazvati.
slazem se sa teorijom,mada mislim da je to jasno kao dan,pa da su hollywoodski producenti na tu foru uzeli lovu ,jer je nekako ta prica trendy...al ok,moraju i oni zivjeti od necega..
obicno kad dodjes u situaciju iz koje nema izlaza,boris se kao nikada,zamisli situaciju u kojoj te lavovi natjeraju do litice,naravno da ces se boriti sa lavom koji skoci na tebe ,a iza tebe je ponor,odnosno smrt....
..a nikad to uradio ne bi da ti ne prijeti kraj gole egzistencije,postojanja.
e sad,kakve ovo ima veze?
pa ako gledas situaciju u kojoj izgubis sve,onda ti samo borba ostaje,nisi uljuljan u odrzavanju stanja,jer te stanje ne zadovoljava.
i sta znaci izgubiti sve?
nekome je sve materijalno,nekome neko bice..tako da je i to relativno...al kad osjetis da si na dnu,meni je ok da si tad najsposobniji za borbu,mislim da tako funkcioniramo...jer ispod nema nista,samo kraj..a ako imas imalo ljubavi prema sebi ,boris se da kraj ne nastane
a kakve sad veze ima sloboda,sa borbom za sebe?
mislim da je to to,borba za svoje osjecaje,zelje,nade,motive i slicno...to je sloboda...zelja da radis sto zelis i da budes ono sto zelis ustvari
