#1 Requiem za žive
Posted: 14/07/2010 00:11
Na dan kada je ubijen Denis Mrnjavac mediji, pa onda i kompletna javnost „mudro“ su zaključili da u Bosni i Hercegovini postoji maloljetnička delikvencija.
Dijete je izgubilo život, majka dijete, a nama su mediji 24 h ispirali mozak o njihovom najnovijem otkriću. Ubrzo, kao što znate, došle su i demonstracije što bi u svoj toj tragediji trebala biti i pozitivna stvar. Ja bih ga čak nazvao povremenim trzajem već atrofiranog ili bolje rečeno usnulog društva koje je naviklo stogodišnjom tradicijom da se sve za njega uradi samo ili da uradi neko drugi i po mogućnosti sa strane. Onda su se naši na vlasti sjetili da već jako dugo nemaju gdje smjestiti osuđene maloljetnike koji su često i povratnici u kriminal. Tada je naša javnosti bila zgrožena novom/starom činjenicom. No, ja se jako dobro sjećam i prije nesretnog Denisa Mrnjavca kako mi je otac sav zajapuren pričao da mu je neki dvanaestogodišnjak obio auto te kako ga je naša policija uhvatila za petnaest minuta i da mu je jedan od policajaca rekao da im ne mogu ništa zbog toga što ih nemaju gdje smjestiti. Moj otac ga nije htio tužiti jer će mu taj isti, kada ga puste vjerovatno zapaliti auto.
Nedugo poslije demonstarcija kada svaka vijest postane i previše izlizana da bi smo je spominjali, stiglo je sljedeće ubistvo, isti scenarij, isti akteri(maloljetnici), ponavljaju se i demonstracije, ali na nekom mikro nivo, ni slične onim prethodnim. Javnost je ponovo zgrožena i tada vlast zaista misli da je vrijema da riješi novi/stari problem. Kao, već je vrijeme da pridružimo dispoziciji sankciju. Daj bože!
Neko vrijeme kasnije već je aktuelno novo otkriće naših medija. Pojavilo se huliganstvo! Ubijen je Vedran Puljić vatrenim oružjem i ponovo buka, demonstracije dvadesetčetverosatno ispiranje mozga o „novom otkriću“. I još jedan od onih, koji sebe zove pozicijom, mrtav hladan kaže da bismo trebali iskoristiti smrt nesretnog kako bi izmirili ove i one. Naravno da ne mislim da je dotični imao lošu namjeru, ali imam pravo zapitati se. Šta bi bilo da ,recimo, pogine neki novi nesretnik-ca ispred, recimo, biroa za zapošljavanje, onda bi po dosadašnjoj praksi naša javnost otkrila da postoji nezaposlenost među mladima ili recimo da neko sljedeći pogine od veš mašine sa 11 sprata tada bi se mi dosjetili da ima jako nekulturnih ljudi i da eko policija ne radi svoj posao. Itd, itd.
Naravno da možete predpostaviti da novom tragičnom smrti Tarika Ljubuškića smo otkrili da postoji terorizam u BiH.
Šta reći, osim da ovom dinamikom i načinom rješavanja nekih od prioritetnih stvari kao što su poštivanje ljudskih prava te stvaranja ambijenta u kojem će se čovjek osjećati čovjekom ući ćemo u Evropsku uniju i dobit ćemo himnu kojoj neće biti potrebne riječi jer će svirati Rekvijem.
Dijete je izgubilo život, majka dijete, a nama su mediji 24 h ispirali mozak o njihovom najnovijem otkriću. Ubrzo, kao što znate, došle su i demonstracije što bi u svoj toj tragediji trebala biti i pozitivna stvar. Ja bih ga čak nazvao povremenim trzajem već atrofiranog ili bolje rečeno usnulog društva koje je naviklo stogodišnjom tradicijom da se sve za njega uradi samo ili da uradi neko drugi i po mogućnosti sa strane. Onda su se naši na vlasti sjetili da već jako dugo nemaju gdje smjestiti osuđene maloljetnike koji su često i povratnici u kriminal. Tada je naša javnosti bila zgrožena novom/starom činjenicom. No, ja se jako dobro sjećam i prije nesretnog Denisa Mrnjavca kako mi je otac sav zajapuren pričao da mu je neki dvanaestogodišnjak obio auto te kako ga je naša policija uhvatila za petnaest minuta i da mu je jedan od policajaca rekao da im ne mogu ništa zbog toga što ih nemaju gdje smjestiti. Moj otac ga nije htio tužiti jer će mu taj isti, kada ga puste vjerovatno zapaliti auto.
Nedugo poslije demonstarcija kada svaka vijest postane i previše izlizana da bi smo je spominjali, stiglo je sljedeće ubistvo, isti scenarij, isti akteri(maloljetnici), ponavljaju se i demonstracije, ali na nekom mikro nivo, ni slične onim prethodnim. Javnost je ponovo zgrožena i tada vlast zaista misli da je vrijema da riješi novi/stari problem. Kao, već je vrijeme da pridružimo dispoziciji sankciju. Daj bože!
Neko vrijeme kasnije već je aktuelno novo otkriće naših medija. Pojavilo se huliganstvo! Ubijen je Vedran Puljić vatrenim oružjem i ponovo buka, demonstracije dvadesetčetverosatno ispiranje mozga o „novom otkriću“. I još jedan od onih, koji sebe zove pozicijom, mrtav hladan kaže da bismo trebali iskoristiti smrt nesretnog kako bi izmirili ove i one. Naravno da ne mislim da je dotični imao lošu namjeru, ali imam pravo zapitati se. Šta bi bilo da ,recimo, pogine neki novi nesretnik-ca ispred, recimo, biroa za zapošljavanje, onda bi po dosadašnjoj praksi naša javnost otkrila da postoji nezaposlenost među mladima ili recimo da neko sljedeći pogine od veš mašine sa 11 sprata tada bi se mi dosjetili da ima jako nekulturnih ljudi i da eko policija ne radi svoj posao. Itd, itd.
Naravno da možete predpostaviti da novom tragičnom smrti Tarika Ljubuškića smo otkrili da postoji terorizam u BiH.
Šta reći, osim da ovom dinamikom i načinom rješavanja nekih od prioritetnih stvari kao što su poštivanje ljudskih prava te stvaranja ambijenta u kojem će se čovjek osjećati čovjekom ući ćemo u Evropsku uniju i dobit ćemo himnu kojoj neće biti potrebne riječi jer će svirati Rekvijem.