Sjetih se stihova pjesme grupe "Mjesecari", koju su pjevali u ratu: "Nebom stupa, nebom lupa moja generacija, jedan po jedan sresecemo se svi..."
Tuzna sam sto je umro Edo Mulahalilovic, iako ga nisam licno poznavala. Tuzna sam jer umiru mladi ljudi, umjesto da zive zivot. Tuzna sam stona KC leze mladi ljudi izmedju 30 i 40 godina, koji su dozivjeli mozdane udare i infarkte. Abudlah Sidran je rekao: "Sada umiru oni koji su prezivjeli rat..." Otudjili smo se, postali bahati, nervozni, ljuti. Znam da zivot nije idealan, ali pitam se hoce li proci bar jedan dan bez sekiracije i stresa, mislim da je zivot prekratak da bi ga trosili na nebitne stvari.
#2 Re: Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
Posted: 02/07/2010 17:23
by sakop
slažem se da život ne treba trošiti na nebitne stvari i da previse mladih ljudi rano odlazi s ovog svijeta
RIP swvima njima
#3 Re: Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
Posted: 02/07/2010 17:52
by PipiDugaDevetka
Odbranili su nas mladi koji su imali dvadesetak godina te 1992.g.
Znači, generacije koje su rodjene 1969. do 1975.g.
Sada te generacije umiru ne znam ni sam kako i zbog čega.
Praznina generacijska postoji, a posljedice rata se prenose i na mladje koji dolaze.
#4 Re: Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
Posted: 06/07/2010 10:47
by uvjek dobar gost
.... Umiremo lagano, tiho, bez pompe, bez zastava, bez ceremonija.... akomulirana nesreća i neizvjesnost... koje traju dvije decenije... ubile bi i nabildanije, zdravije i vitalnije... jeli smo smeće, slušali smo smeće i nadali se boljem.... bolje ne dolazi samo !
Dosta mojih poznanika je danas negdje drugo, neki su pod zemljom a neki daleko .... mogu samo reći da zajebano je !
#5 Re: Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
Posted: 07/07/2010 12:20
by all star
Isto kao što je naša generacija,mladost 1992-1995 odlazila i nestajala tiho u vihoru rata,tako i sada nestaju tiho i ulaze u legendu...recimo samo da Bog uzima dobre duše prije vremena i neka im je vječiti rahmet i slava...nestaje jedna generacija koja je trebala da bude na vrhu,u stvarnost je i bila...
#6 Re: Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
Posted: 07/07/2010 12:46
by Alhemicarkaa
"Spašen je taj prvi pogođeni, svi su drugi večni taoci košmara" Dj.B.
Koliko puta mi ovaj stih prođe kroz glavu, gledam svoju generaciju i vidim dezorijentisane ljude koji imitiraju život. Kao da smo jednom nogom zapeli u nekoj crnoj rupi, a drugom se uporno trudimo da idemo velikim koacima naprijed, mi živimo, ali sve nekako na pola, radimo nešto za što smo ili prekvalifikovani ili uopće ne radimo, poneko dobije i dijete, neko se oženi ili uda, i nešto nastavlja raditi... Lažemo i sebe i druge da je sve super, ali kao da nešto čekamo, a ni sami ne znamo šta...
#7 Re: Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
Posted: 07/07/2010 13:28
by uvjek dobar gost
Alhemicarkaa wrote:"Spašen je taj prvi pogođeni, svi su drugi večni taoci košmara" Dj.B.
Koliko puta mi ovaj stih prođe kroz glavu, gledam svoju generaciju i vidim dezorijentisane ljude koji imitiraju život. Kao da smo jednom nogom zapeli u nekoj crnoj rupi, a drugom se uporno trudimo da idemo velikim koacima naprijed, mi živimo, ali sve nekako na pola, radimo nešto za što smo ili prekvalifikovani ili uopće ne radimo, poneko dobije i dijete, neko se oženi ili uda, i nešto nastavlja raditi... Lažemo i sebe i druge da je sve super, ali kao da nešto čekamo, a ni sami ne znamo šta...
..... baš tako... a godine lete.. li lete... kad okrenem se.. samo znam da mi fale svi ti ljudi da svako od njih sa sobom odnio je dio mene.. neko pod zemlju a neko iz zemlje..
#8 Re: Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
Posted: 07/07/2010 14:13
by therrarrius
... u tisini i neznanju... kao da bili niti nismo... a stope u blatu gradskih padina jos se osusile nisu.
#9 Re: Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
Posted: 13/07/2010 09:05
by pshhh
swirl wrote:Sjetih se stihova pjesme grupe "Mjesecari", koju su pjevali u ratu: "Nebom stupa, nebom lupa moja generacija, jedan po jedan sresecemo se svi..."
Tuzna sam sto je umro Edo Mulahalilovic, iako ga nisam licno poznavala. Tuzna sam jer umiru mladi ljudi, umjesto da zive zivot. Tuzna sam stona KC leze mladi ljudi izmedju 30 i 40 godina, koji su dozivjeli mozdane udare i infarkte. Abudlah Sidran je rekao: "Sada umiru oni koji su prezivjeli rat..." Otudjili smo se, postali bahati, nervozni, ljuti. Znam da zivot nije idealan, ali pitam se hoce li proci bar jedan dan bez sekiracije i stresa, mislim da je zivot prekratak da bi ga trosili na nebitne stvari.
ja bih rekao brakom stupa brakom lupa moja generacija
za sada
#11 Re: Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
Posted: 13/07/2010 09:21
by pshhh
komi wrote:ja bih rekao brakom stupa brakom lupa moja generacija
za sada
Najvaznije je drustvo i okruzenje ...
Nakon rata sam trazio raju koja ce me nasmijati i oraspoloziti a maksimalno sam izbjegavao one koji su pokusavali da mi pucaju neke crnjake ...
Ne kontam neke momke koji zadnjih desetak godina izlaze u istom drustvu skoro svako vece i jedan drugom pricaju neke crnjake, bistre politiku, svi su im lopovi a niko od njih ne radi nista, bar da zavrsi studij ako nista drugo.
Odmah sam napustao takvo drustvo i nasao bih nekog ko je odvaljen ali u pozitivnom smislu ko ce me nasmijati pa me tako pitaju kako mozes sa njim on je ''cvaka, nije dobar''. Cuj ''cvaka'' cuj molim te ''nije dobar'' a jesi li ti dobar koji si zadnje desetljece izlazio i druzio se sa istom rajom i pucali jedni drugima crnjake?
#12 Re: Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
Posted: 10/10/2023 18:44
by Truba
jest dobra ova pjesma
evo je slusam na ASK iskoci pjesma blast from the past
ono je trenutak genijalnosti jednog sumnjivog uma
pjesma za vjecnost
bijeli konvoji oteli dragu
jarani na zadnjim stranicama novina
uz sviraj mi sviraj brate i milica vukasinovica
najjaca ratna pjesma
: 
