Svemir se beskonacno shiri vec milijardama godina, po teoriji Velikog praska. Kako je to moguce? A shto ne bi bilo moguce?
Jesi gledao sve one dokumentarce na temu shirenja svemira, tamne materije i energije, pa i nauchnici to jedva mogu da pojme.
Naravno da ti se zamanta kad mislis o tome.
Najvazhnije je u toj prici da se shvati da su prostor i vrijeme neodvojivi. Iz beskrajno guste tachke nevjerovatne temperature se u milijarditom dijelu sekunde stvorio svemir i onda se shirio takvom brzinom da je u iducoj sekundi vec nastalo bogtepita koliko miliona kilometara prostora, i ako je toliko nastalo u sekundi, mozemo li zamisliti koliko je nastalo u tih 13, 14 milijardi godina od postanka svemira? Naravno da ne. Beskonacan je dakle zato sto jos uvijek nastaje, tj. shiri se. Ali, sve su to teorije. Po jednoj se svemir shiri, po drugoj se skuplja. Po jednoj teoriji svemir ce prasnuti na svom kraju, pocijepati se a po drugoj se smrznuti. Ili ce se usukati u onu istu gustu tacku.
Iz nashe perspektive to je sve fascinantno, dovoljno je da pogledash koliko dugo postoji Zemlja, pa kako je nastala, pa uslovi koji su apsolutno savrsheni. Da smo samo malo blizhe Suncu ne bi mogli postojati, i da smo malo dalje isto. Previshe je tu slucajnosti, i onako logichki, postoji visha sila, visha logika koju mi ne razumijemo. Svemir je bez sumnje inteligencija sa I.Q. od 13 milijardi.
S druge strane, nasha svijest je chudo, ona je u jedinstvu sa svemirom, mi smo dio svemira i bukvalno je nashe tijelo sastavljeno od atoma koji su nekada bili dijelovi zvijezda iz nekih dalekih galaksija. Nevjerovatno, neshvatljivo,totalno ludo.
Mi ovdje imamo zakone fizike, ali na drugim krajevima svemira rushe se zakoni fizike. Postoje objekti nevjerovatne temperature, beskrajne gustoce, crne rupe... Kad gledash zvijezdu kako treperi na nebu, zapravo gledash sjaj zvijezde koja je umrla prije nekoliko milijardi godina. Ta zvijezda ne postoji milijardama godina, ali svjetlost tek sad stize do nas. E, to je vrijeme i prostor, tj. beskonacnost.
Vjerujem da mi ovo sve znamo cinjenicno, ali da li nam je zaista jasno? Ne bash. Nauchnicima je to sve malo jasnije nego nama laicima. Ali, ne moramo sve znati. Ne znam ni ja kako radi elektronika, kompjuteri, ali ih koristim. Najvaznije za ljudsku vrstu je dio svemira koji se nas lichno tiche, tj opasnosti od sunchevih oluja i asteroida. I da, ovo je momenat kad treba da ustanemo iz svojih stolica i poklonimo se Svemiru jer je beskonacan.
Da nije, pucale bi nas asteroidchine na dnevnoj bazi.
Ljudi ce izumrijeti relativno brzo, necemo docekati umiranje Sunca jer je to tek za 5 milijardi godina, a vec za milijardu godina na Zemlji ce prosjecna temperatura biti 70 stepeni. Onako laicki, otici cemo kao dinosaurusi, s jacim asteroidom iz prozaicnog razloga sto se covjecanstvo zadeveralo ratovima medju se, umjesto da razvija svemirsku odbranu od meteora. Nije pitanje da li nego kad, ovo nije tema, medjutim kad god razmisljam o svemiru prvo mi je ovo na pameti, eto juce je bila 102. godisnjica Sibirskog meteora, a cinjenica da je pao bash na Sibir, jedino mjesto gdje je i mogao pasti a da ne ubije nikoga, je po meni jedan jaci dokaz da ima Boga.
Da je pao na nas, ne bi nas bili anektirali u AU, garant. Malo crnomonolitnog humora.
I da, Jupiter nije dzabe bio bog kod starih naroda. Naucnici tvrde da gro asteroida koji jure ka Zemlji spucaju u Jupiter koji je nash shtit. Uvijek sam se pitala cemu druge planete kad su nenaseljene, a ovo je odgovor.
Dakle, summa summarum - Zashto je svemir beskonachan, nemam pojma, a nemam pojma ni zasto su moji postovi beskonachni....
Neograniceno vrijeme, prostor, materija i duh.
Vidish, ja sad mogu zavrsiti post, a mogu pisati josh dugo, jer naprosto mogu. Nije samo svemir beskrajan, sve je beskrajno, ako tako pogledash, a onda sve postaje i moguce - nasha svijest, reinkarnacija, zivot poslije smrti, duhovna bica, sve je to jedno veliko kreativno sazimanje svemira. Beskrajne su mogucnosti, je li tako? Ti i ja smo mogli ispasti na milijarde nacina, i to je naucno dokazano. Ti si pobijedio milijardu mogucih osoba kad si se rodio. Kao neka svijest koja se mora ispoljiti, toliko je jaka, bukvalno se spusti odozgo u tijelo. Tu dolazim do vaznijeg pitanja od beskonacnosti - sta je nistavilo?
Mene recimo najvise to zanima. Gdje smo recimo, mi bili 1908.? I 1926.? Je li to isto gdje cemo biti 2099.? Ukoliko je nishtavilo zaista to, koja je onda svrha svega, itd. Tvoja svijest, moja svijest su jedina mjera stvari za nas. Ako je neko zivio npr. Merilin Monro, 1926.-1962. gdje je njena svijest svih ostalih milijardi godina i tu i tamo gdje joj je bila pamet i u toku zivota?
Vjerujem da se pretvaramo u nesto drugo, potpuno ne mozhemo ispariti. Ako smo davno nekad bili dijelovi zvijezda, onda smo mozda i nekad ubuduce nesto drugo. Ili, uz prostor i vrijeme se iz jedne tacke rasirila i svjesnost, pa se rascjepkala. Kao sto se stvorilo milijardu galaksija i planeta i ljudi i zivotinja, tako se stvorilo i nebrojeno mnogo svjesnosti. Energija ne nestaje, samo mijenja oblik.
E, sad fakat zavrsavam, dok sam josh pri svijesti od silnog filozofiranja.
Sta je bilo prije ovog svemira, josh na to da ti odgovorim.
Pa neki drugi svemir, jashta. Shta mi znamo, i ta beskonacno gusta tacka se mozda skupljala i sirila i prije. To je vec neutvrdljivo. Kad svemu tome dodash mogucnosti paralelnih univerzuma, crvotochine a la one kroz koje pichi Jodie Foster u Kontaktu, i realne opcije da smo u Matrixu ovog ili onog tipa, a ne znamo, da kraj nas prolaze duhovna bica, a ne znamo, bash kao shto ni zivotinje nisu svjesne ljudi, znaci, kad dodas sve beskrajne moguce opcije u analizu, i josh tona onoga o chemu necu da ne odem josh off topic, dobijesh jasnu sliku koja se mozhe izraziti u jednoj prostoj recenici Znam da nishta ne znam.
Ali, salu na stranu, covjek je spreman pojmiti onoliko koliko pusti svoj um da se razmashe. Tijelo je ograniceno, um nije. Intuitivno, moguce je i da smo kroz sve te silne godine nabadanja raznoraznih teorija uboli i pravu istinu, ali ne znamo, jer koristimo samo mali dio uma. Ako um stigne evoluirati u vishu svjesnost, ljudi ce pojmiti vishe svega. Neke promjene se vec ocituju, ljudi danas znaju vishe nego sve prethodne generacije zajedno. A sinkroniciteti su podivljali, nije ni to slucajno.
al' meni je ova reklama super
