#1 a gdje su pare???
Posted: 19/06/2010 11:06
SARAJEVO - Istražno povjerenstvo za utvrđivanje trošenja donatorskih sredstava Zastupničkog doma Parlamenta BiH u protekla dva mjeseca uputilo je oko četiri tisuće zahtjeva za provjeru donacija od 1997. godine do danas i rezultati nisu zadovoljavajući, zaključeno je na jučerašnjoj sjednici povjerenstva. “Do sada je dostavljeno oko tisuću odgovora na zahtjeve, koji i dalje pristižu, međutim, vraćeno nam je 256 upita zbog promjene adrese ili gašenja ustanove kojoj je uplaćena donacija. Zbog toga ćemo preko javnog oglasa od tih ustanova tražiti podatke, u suprotnom zadužiti ćemo SIPA-u da provjeri gdje se nalaze osobe koje su primile te donacije. Ne možemo dopustiti da netko uzme donaciju i prestane s radom bez da je opravdao donirana sredstva”, kazao je predsjedatelj povjerenstva Sefer Halilović, te dodao da je povjerenstvo zadužilo Centralnu Banku BiH, preko koje je i najveći broj donacija evidentiran, da dostavi sva saznanja o donacijama koje je BiH dobila od 1997. godine do danas, saznanja o stanju i broju računa otvorenih u stranim bankama od pojedinih institucija iz BiH, kao i svoti novca koja je evidentirana na tim računima za navedeno razdoblje.
CB ne da podatke
Naime, Centralna banka BiH Istražnom povjerenstvu dostavila je samo podatke o donacijama koje su dane banci, uz opravdanje da ova banka upravlja računima nadležnih institucija BiH isključivo na osnovi pisanih naloga i da samo uz njihov pristanak može dati informacije o traženim transakcijama. “Iako podržavamo rad istražnog povjerenstva i ne bježimo od davanja podataka, nismo sigurni koje su to donacije koje su se slijevale na račune institucija BiH. Ti podaci koje traži povjerenstvo moraju se dobiti iz više izvora i za to nam je potrebna njihova dozvola jer se podaci o deponetima ne mogu svakome neovlašteno davati”, istaknula je doguvernerka CB-a BiH Ankica Kolobarić, što je dočekano na nož od članova Istražnog povjerenstva koje ima nadležnost zahtijevati te podatke.
Gdje je nestala arhiva
Od CB-a BiH se traži da ne pravi opstrukciju, da ne otežava posao i da ne dovode ni sebe ni povjerenstvo, odnosno Parlament BiH, u neugodnu situaciju. Također, povjerenstvo je zatražilo od CB-a BiH, koji tvrdi da nije pravni sljedbenik Narodne banke BiH i da nema arhivu od prije 2007. godine, da dostavi informaciju o tome tko je pravni sljedbenik Narodne banke BiH da bi od njih tražili podatke od 1997. do 2007. godine, kao i podatke gdje se nalazi arhiva Narodne banke BiH.
14 ili 7 milijardi maraka
“Ako oni koji su pokrali novac od siromašnih građana BiH ostanu nesankcionirani, to znači da i u budućnosti se mogu događati ovakve stvari i zato je vrlo bitno da ovo povjerenstvo završi započeti posao”, kazao je član povjerenstva Denis Bećirević koji je kazao kako je u BiH, prema nalazima Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, došlo blizu 14 milijardi maraka, da bi se kasnije ta svota smanjila na 7,2 milijarde maraka, što treba dobro provjeriti. Iznio je i neslužbeni podatak da je blizu osam milijardi maraka donacija stiglo i iz islamskih zemalja i da se to treba provjeriti kako bi građani doznali istinu.
Čekaju se podaci od EU-a
“Od Europske unije očekujemo da podnesu bolje izvješće jer način na koji su odgovorili ne ohrabruje, nego nas obeshrabruje, a kada je UN u pitanju, očekujemo da budu konkretni kao što je to uradilo američko Veleposlanstvo koje je za razdoblje do 2001. godine dostavilo sve tražene podatke. Za razdoblje do danas dostavit će ih čim ih dobije iz Washingtona”, rekao je Halilović. Do 2001. godine SAD je BiH donirala milijardu i 570 milijuna dolara. Prema trenutačno dostupnim podacima, institucije Federacije BiH su dobile oko pet milijardi 700 milijuna maraka donacija, a na idućoj sjednici povjerenstvo bi trebalo imati potpune podatke o svim donacijama.
Piše: Lana Rizvanović
Generalova avantura
Piše: Gojko Berić
17/06/10 01:30
Istražna komisija za trošenje međunarodnih donacija, koju je formirao Parlament BiH, a predsjedava joj Sefer Halilović, suočava se sa otvorenim opstrukcijama. Izgleda, nažalost, da će prije biti razriješena misterija puteva kojima jegulje odlaze na mriještenje u Sargaško more i povratka njihovih potomaka tim istim putevima, nego misterija u koju su potonule milijarde KM
Budućnost je uvijek nepoznata, čak i ona najneposrednija. Istorija nas nažalost uči da i one malobrojne proroke niko i ne sluša. Na prvim višestranačkim izborima nakon pada komunizma građani Bosne i Hercegovine nisu glasali za rat, bar ga većina nije željela, a dobili su ga u najkrvavijem obliku. Nisu glasali ni za pljačkaški kapitalizam u kojem će biti prevareni i dovedeni na prosjački štap, a dobili su ga. Cijelu tu zlikovačko-gangstersku priču cinično je sažeo živopisni populist i Tuđmanov general Ljubo Ćesić Rojs, objavivši pučanstvu: "Tko je jamio, jamio". Time je ovaj Hercegovac, nekadašnji vozač autobusa na međunarodnim linijama, izrekao najveću istinu o ratovima u Hrvatskoj i BiH. Oni koji su, poput tog istog Rojsa, bili najglasniji trubači patriotizma, tog "posljednjeg utočišta hulja", najviše su i opljačkali.
Danas je "krivu Drinu" teško ispraviti. Godine prolaze, a mnogi od ljudi koji su "brinuli" o državi pljačkajući je, i dalje su na svojim mjestima. Ili tu negdje. Paradigmatični su bezuspješni pokušaji da se dođe do istine o prilivu i utrošku međunarodnih donacija koje su u našu zemlju stigle nakon rata. Navodno je riječ o više od 40 milijardi KM. Imajući u vidu broj stanovnika jedne i druge zemlje, ova cifra znatno prevazilazi pomoć koju je Zapadna Njemačka dobila u okviru čuvenog Marshallovog plana. Upućeni tvrde da je znatan dio donacija završio u privatnim džepovima. Trenutno se tom tajnom bavi treća po redu Komisija Parlamenta BiH, sa Seferom Halilovićem na čelu. Prva se raspala već na početku posla, jer su se njeni članovi razbježali pred prijetnjama političko-kriminogene mafije, nakon što je u javnost procurila informacija da je nestalo nekih 600 miliona dolara doniranih u kešu. Iako nije uspjela završiti posao do kraja, druga Komisija je dosta toga otkrila, dovoljno da se tužioci bar počešu iza uha, ali je njen izvještaj završio u mračnoj ladici jednog od tadašnjih političkih moćnika.
Sefer Halilović je u ovu avanturu ušao sa vojničkom upornošću i hrabrošću. On je prosto opsjednut potrebom da stvari istjera načistac, dobrim dijelom i zato što je kao ratni komandant ARBiH, o čemu je u više navrata javno govorio, mogao vidjeti u kakvoj su nesrazmjeri opremljenost vojske kojom je komandovao i novac koji je iz islamskih zemalja stizao u Sarajevo. Halilović tvrdi da istinu o sudbini ratnih i poslijeratnih donacija znaju samo dva ili tri čovjeka. Ali, zašto ne kaže njihova imena? Bez njihove identifikacije stvar gubi na uvjerljivosti i doima se tek kao jedan od generalovih predizbornih trikova. Ili, uzmite Harisa Silajdžića. Da li ste ga ikada čuli da, tonom kakvim to čini u nekim drugim prilikama, zahtijeva da se istina o tome konačno utvrdi i objelodani, te da i sam nudi pomoć Istražnoj komisiji?
Nažalost, kao da se sve čini da se sakriju imena glavnih aktera ove pljačke. Mora da su u pitanju krupne ili najkrupnije ribe. Sve u svemu, izgleda da će prije biti razriješena misterija puteva kojima jegulje odlaze na mriještenje u Sargaško more i povratka njihovih potomaka tim istim putevima, nego misterija u koju su potonule milijarde KM. Halilović je ovog utorka, nakon sjednice Komisije, izjavio da se i njegov tim suočava sa otvorenim opstrukcijama. Pritom je prozvao Centralnu banku BiH, optuživši je da izbjegava da Komisiji dostavi tražene podatke. Halilović je zamjerio i Dimitrisu Kourkoulasu, šefu Delegacije EU u BiH, na njegovom činovnički hladnom, skoro pa ravnodušnom odnosu prema ovoj krupnoj stvari, tim više ako se zna da je EU bila najveći donator. Parlament je najviše političko tijelo u državi, on je formirao Istražnu komisiju, Alija Izetbegović je već odavno mrtav, pa nije jasno koga bi to guverner Kemal Kozarić ili viceguvernerka Ankica Kolobarić trebalo da pitaju mogu li Komisiji, zaduženoj da raščisti najveću finansijsku aferu u zemlji, dostaviti raspoložive podatke? Nacionalizam i pljačka vezani su pupčanom vrpcom. Čim je došao na vlast, Hitler je počeo hrabriti aktiviste svoje Nacionalsocijalističke partije da kradu i otimaju, "samo da vas niko ne uhvati". Etnički nacionalizam ugrađen je u sistem u kojem bosanskohercegovačko društvo živi. To je urađeno u Daytonu. Opstrukcija rada pomenute komisije jeste, dakle, sistemska opstrukcija. To se čini bilo u skladu s politikom vlastite stranke, bilo iz oportunizma ili iz običnog kukavičluka. Država koja ima takav kadar, a on je mahom regrutovan od vladajućih nacionalnih stranaka, nikako ne može biti država pravde i zakona, pa makar imala idealan ustav.
Što se tiče gospodina Kourkoulasa, čovjek je u odlasku, u mislima je već u Bruxellesu, gdje ga čeka novo dobro plaćeno mjesto. Grčki diplomata je, kao što znamo, tokom svog mandata u više navrata isticao da su korupcija i organizirani kriminal rak-rana ovog društva. Odlazeći, kao da je to na neki način porekao, praktično obeshrabrivši ljude iz Halilovićevog tima. Ili je sve to samo još jedan dokaz da se EU ovdje i dalje ponaša do podne ovako, a popodne onako.
CB ne da podatke
Naime, Centralna banka BiH Istražnom povjerenstvu dostavila je samo podatke o donacijama koje su dane banci, uz opravdanje da ova banka upravlja računima nadležnih institucija BiH isključivo na osnovi pisanih naloga i da samo uz njihov pristanak može dati informacije o traženim transakcijama. “Iako podržavamo rad istražnog povjerenstva i ne bježimo od davanja podataka, nismo sigurni koje su to donacije koje su se slijevale na račune institucija BiH. Ti podaci koje traži povjerenstvo moraju se dobiti iz više izvora i za to nam je potrebna njihova dozvola jer se podaci o deponetima ne mogu svakome neovlašteno davati”, istaknula je doguvernerka CB-a BiH Ankica Kolobarić, što je dočekano na nož od članova Istražnog povjerenstva koje ima nadležnost zahtijevati te podatke.
Gdje je nestala arhiva
Od CB-a BiH se traži da ne pravi opstrukciju, da ne otežava posao i da ne dovode ni sebe ni povjerenstvo, odnosno Parlament BiH, u neugodnu situaciju. Također, povjerenstvo je zatražilo od CB-a BiH, koji tvrdi da nije pravni sljedbenik Narodne banke BiH i da nema arhivu od prije 2007. godine, da dostavi informaciju o tome tko je pravni sljedbenik Narodne banke BiH da bi od njih tražili podatke od 1997. do 2007. godine, kao i podatke gdje se nalazi arhiva Narodne banke BiH.
14 ili 7 milijardi maraka
“Ako oni koji su pokrali novac od siromašnih građana BiH ostanu nesankcionirani, to znači da i u budućnosti se mogu događati ovakve stvari i zato je vrlo bitno da ovo povjerenstvo završi započeti posao”, kazao je član povjerenstva Denis Bećirević koji je kazao kako je u BiH, prema nalazima Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, došlo blizu 14 milijardi maraka, da bi se kasnije ta svota smanjila na 7,2 milijarde maraka, što treba dobro provjeriti. Iznio je i neslužbeni podatak da je blizu osam milijardi maraka donacija stiglo i iz islamskih zemalja i da se to treba provjeriti kako bi građani doznali istinu.
Čekaju se podaci od EU-a
“Od Europske unije očekujemo da podnesu bolje izvješće jer način na koji su odgovorili ne ohrabruje, nego nas obeshrabruje, a kada je UN u pitanju, očekujemo da budu konkretni kao što je to uradilo američko Veleposlanstvo koje je za razdoblje do 2001. godine dostavilo sve tražene podatke. Za razdoblje do danas dostavit će ih čim ih dobije iz Washingtona”, rekao je Halilović. Do 2001. godine SAD je BiH donirala milijardu i 570 milijuna dolara. Prema trenutačno dostupnim podacima, institucije Federacije BiH su dobile oko pet milijardi 700 milijuna maraka donacija, a na idućoj sjednici povjerenstvo bi trebalo imati potpune podatke o svim donacijama.
Piše: Lana Rizvanović
Generalova avantura
Piše: Gojko Berić
17/06/10 01:30
Istražna komisija za trošenje međunarodnih donacija, koju je formirao Parlament BiH, a predsjedava joj Sefer Halilović, suočava se sa otvorenim opstrukcijama. Izgleda, nažalost, da će prije biti razriješena misterija puteva kojima jegulje odlaze na mriještenje u Sargaško more i povratka njihovih potomaka tim istim putevima, nego misterija u koju su potonule milijarde KM
Budućnost je uvijek nepoznata, čak i ona najneposrednija. Istorija nas nažalost uči da i one malobrojne proroke niko i ne sluša. Na prvim višestranačkim izborima nakon pada komunizma građani Bosne i Hercegovine nisu glasali za rat, bar ga većina nije željela, a dobili su ga u najkrvavijem obliku. Nisu glasali ni za pljačkaški kapitalizam u kojem će biti prevareni i dovedeni na prosjački štap, a dobili su ga. Cijelu tu zlikovačko-gangstersku priču cinično je sažeo živopisni populist i Tuđmanov general Ljubo Ćesić Rojs, objavivši pučanstvu: "Tko je jamio, jamio". Time je ovaj Hercegovac, nekadašnji vozač autobusa na međunarodnim linijama, izrekao najveću istinu o ratovima u Hrvatskoj i BiH. Oni koji su, poput tog istog Rojsa, bili najglasniji trubači patriotizma, tog "posljednjeg utočišta hulja", najviše su i opljačkali.
Danas je "krivu Drinu" teško ispraviti. Godine prolaze, a mnogi od ljudi koji su "brinuli" o državi pljačkajući je, i dalje su na svojim mjestima. Ili tu negdje. Paradigmatični su bezuspješni pokušaji da se dođe do istine o prilivu i utrošku međunarodnih donacija koje su u našu zemlju stigle nakon rata. Navodno je riječ o više od 40 milijardi KM. Imajući u vidu broj stanovnika jedne i druge zemlje, ova cifra znatno prevazilazi pomoć koju je Zapadna Njemačka dobila u okviru čuvenog Marshallovog plana. Upućeni tvrde da je znatan dio donacija završio u privatnim džepovima. Trenutno se tom tajnom bavi treća po redu Komisija Parlamenta BiH, sa Seferom Halilovićem na čelu. Prva se raspala već na početku posla, jer su se njeni članovi razbježali pred prijetnjama političko-kriminogene mafije, nakon što je u javnost procurila informacija da je nestalo nekih 600 miliona dolara doniranih u kešu. Iako nije uspjela završiti posao do kraja, druga Komisija je dosta toga otkrila, dovoljno da se tužioci bar počešu iza uha, ali je njen izvještaj završio u mračnoj ladici jednog od tadašnjih političkih moćnika.
Sefer Halilović je u ovu avanturu ušao sa vojničkom upornošću i hrabrošću. On je prosto opsjednut potrebom da stvari istjera načistac, dobrim dijelom i zato što je kao ratni komandant ARBiH, o čemu je u više navrata javno govorio, mogao vidjeti u kakvoj su nesrazmjeri opremljenost vojske kojom je komandovao i novac koji je iz islamskih zemalja stizao u Sarajevo. Halilović tvrdi da istinu o sudbini ratnih i poslijeratnih donacija znaju samo dva ili tri čovjeka. Ali, zašto ne kaže njihova imena? Bez njihove identifikacije stvar gubi na uvjerljivosti i doima se tek kao jedan od generalovih predizbornih trikova. Ili, uzmite Harisa Silajdžića. Da li ste ga ikada čuli da, tonom kakvim to čini u nekim drugim prilikama, zahtijeva da se istina o tome konačno utvrdi i objelodani, te da i sam nudi pomoć Istražnoj komisiji?
Nažalost, kao da se sve čini da se sakriju imena glavnih aktera ove pljačke. Mora da su u pitanju krupne ili najkrupnije ribe. Sve u svemu, izgleda da će prije biti razriješena misterija puteva kojima jegulje odlaze na mriještenje u Sargaško more i povratka njihovih potomaka tim istim putevima, nego misterija u koju su potonule milijarde KM. Halilović je ovog utorka, nakon sjednice Komisije, izjavio da se i njegov tim suočava sa otvorenim opstrukcijama. Pritom je prozvao Centralnu banku BiH, optuživši je da izbjegava da Komisiji dostavi tražene podatke. Halilović je zamjerio i Dimitrisu Kourkoulasu, šefu Delegacije EU u BiH, na njegovom činovnički hladnom, skoro pa ravnodušnom odnosu prema ovoj krupnoj stvari, tim više ako se zna da je EU bila najveći donator. Parlament je najviše političko tijelo u državi, on je formirao Istražnu komisiju, Alija Izetbegović je već odavno mrtav, pa nije jasno koga bi to guverner Kemal Kozarić ili viceguvernerka Ankica Kolobarić trebalo da pitaju mogu li Komisiji, zaduženoj da raščisti najveću finansijsku aferu u zemlji, dostaviti raspoložive podatke? Nacionalizam i pljačka vezani su pupčanom vrpcom. Čim je došao na vlast, Hitler je počeo hrabriti aktiviste svoje Nacionalsocijalističke partije da kradu i otimaju, "samo da vas niko ne uhvati". Etnički nacionalizam ugrađen je u sistem u kojem bosanskohercegovačko društvo živi. To je urađeno u Daytonu. Opstrukcija rada pomenute komisije jeste, dakle, sistemska opstrukcija. To se čini bilo u skladu s politikom vlastite stranke, bilo iz oportunizma ili iz običnog kukavičluka. Država koja ima takav kadar, a on je mahom regrutovan od vladajućih nacionalnih stranaka, nikako ne može biti država pravde i zakona, pa makar imala idealan ustav.
Što se tiče gospodina Kourkoulasa, čovjek je u odlasku, u mislima je već u Bruxellesu, gdje ga čeka novo dobro plaćeno mjesto. Grčki diplomata je, kao što znamo, tokom svog mandata u više navrata isticao da su korupcija i organizirani kriminal rak-rana ovog društva. Odlazeći, kao da je to na neki način porekao, praktično obeshrabrivši ljude iz Halilovićevog tima. Ili je sve to samo još jedan dokaz da se EU ovdje i dalje ponaša do podne ovako, a popodne onako.
