Forum Klix.ba

Govoreno je već na ranijim temama o Prvom srpskom ustanku, ali ja bih volio malo čuti o ljudima protiv kojih je podignut. Inače, u dostupnoj literaturi do koje sam došao malo se govori o dahijama. I Ćorovićeva "Istorija Srba" i Vuk Karadžić tek šturo opisuju njihovu kratkotrajnu vladavinu, uglavnom se nešto više zadržavši na "sječi knezova".
Dakle, može li se naći igdje u literaturi, domaćoj ili stranoj, više o njima. Takođe, ako neko nešto zna neka napiše ili citira.
Obično se kao dahije spominju Aganlija, Kučuk Alija, Mula-Jusuf i Fočić Mehmedaga. Zašto baš njih četvorica, zašto ne i Mehmedagin brat Fočić Musaga, ili njihov otac, "starac Fočo od stotinu ljeta"? I taj naziv, "dahije", odakle to? Da li je to bila neka titula kojom su se zvanično imenovali ili tek nadimak koji im je dao narod? Ovo pitam, jer nigdje drugo taj naziv nisam našao, kakvo je njegovo značenje uopšte?
Dalje, ima li ikakvih pisanih tragova o njihovom porijeklu, da li su bili etnički Turci ili slavenski muslimani (tj. danas Bošnjaci)? Vjerovatno prije ovo drugo, kao i većina "Turaka" u tadašnjoj Srbiji. I kako su došli do moći koju su imali? Znam da su 1801. ubili pašu beogradskog, Kara-Mustafa pašu i tako zavladali, a prije toga su bili vođe janjičara. Da li su zaista samo njih četvorica poslije vladali Srbijom, ili je to bio više period bezvlašća i samovolje janjičara, čija su oni u narodu samo personifikacija bili?
Puno pitanja, ali svaka informacija je dobro došla, hvala.

Kucukalici su potomci Kucuk Alije. Tako bar pricaju oni, a i sadasnji Beogradjani, koliko je ta prica stara i osnovana ne znam. Kucukalici su iz Brckog, znam za ove koji su sad Sarajlije.
Beograd se tri i po godine drzao pod opsadom, grad je pao tek u decembru 1806. a tvrdjava Kalemegdan u januaru 1807.godine. Tako-nekako.

sarlo wrote:Kucukalici su potomci Kucuk Alije. Tako bar pricaju oni, a i sadasnji Beogradjani, koliko je ta prica stara i osnovana ne znam. Kucukalici su iz Brckog, znam za ove koji su sad Sarajlije.
Beograd se tri i po godine drzao pod opsadom, grad je pao tek u decembru 1806. a tvrdjava Kalemegdan u januaru 1807.godine. Tako-nekako.

Jeste, ali su dahije pobijene već prve godine ustanka, 1804, u sprezi ustanika i caru odanih Turaka.

Pera Trta wrote:

sarlo wrote:Kucukalici su potomci Kucuk Alije.

Jeste, ali su dahije pobijene već prve godine ustanka, 1804, u sprezi ustanika i caru odanih Turaka.

Cini mi se na Kale Adi su pobijeni. Treba provjeriti u osmanskim, turskim izvorima. Sve sto znam moze se vec procitati na Internetu (i mnogo vise).
Raspitam se kod prijatelja do vikenda.

Hvala ti lijepo.
Za Ada Kale znam, pogubljenje dahija na tom dunavskom ostrvcetu je Zuko Džumhur zanimljivo opisao u svom istoimenom tekstu. Zuko nije bio istoričar, ali je svašta znao, proputovao svijet, mnogo čitao, pa sigurno nije pričao bez veze.
Dakle, vidi može li se šta naći općenito o njima, možda nešto o svakom ponaosob ako ima, jer se obično spominju "u paketu".

Turcizmi u sh. jeziku, Abdulah Škaljić, ''SVJETLOST'' Sarajevo, 1989.g. wrote:Dahija, daija=(tur.)Silnik koji je nedisciplinovan u odnosu na vlast i državne zakone, a tiranin prema narodu. U tom značenju su ovim imenom nazvane janjičarske starješine koji su Srbiji, početkom 19. vijeka, prigrabili vlast u svoje ruke.
tur. =dayi
1. ujak materin brat.
2. ratni junak, heroj.
3. stariji, ugledniji čovjek.
4. janjičarski starješina

.

PipiDugaDevetka wrote:

Turcizmi u sh. jeziku, Abdulah Škaljić, ''SVJETLOST'' Sarajevo, 1989.g. wrote:Dahija, daija=(tur.)Silnik koji je nedisciplinovan u odnosu na vlast i državne zakone, a tiranin prema narodu. U tom značenju su ovim imenom nazvane janjičarske starješine koji su Srbiji, početkom 19. vijeka, prigrabili vlast u svoje ruke.
tur. =dayi
1. ujak materin brat.
2. ratni junak, heroj.
3. stariji, ugledniji čovjek.
4. janjičarski starješina

.

Ispade da "dahija" i "dajdža" imaju isto porijeklo

I na grada svi sedam dahija:
Aganlija i Kučuk-Alija,
I dva brata, dva Fočića mlada,;
Mehmed-aga i šnjime Mus-aga,
Mula Jusuf veliki dahija,
Derviš-aga gracki taindžija,
Starac Fočo od stotine ljeta,

Sjećam se kad je ovo Čkalja recitovao kad je polagao osnovnu školu u "Kamiondžijama".

''Srpskom narodu poklanjamo Sarajevo, najveći srpski grad posle Beograda. To je osveta Turcima za Bunu protiv dahija.''

Da je stisnuo petlju, ova kukavica i đeneral, pa da je sveopšti napad svim sredstvima pokreno, vrlo vjerovatno je da bi i osvojio Sarajevo. ARBiH u tenama je to spriječila, ali pomislih da je moglo biti kao i u prvoj rečenici koju sam IZMISLIO.

Daj da vidimo zašto bih ja to sada ležao u masovnoj grobnici, negdje na Igmanu, da se ostvarilo ovo iz prve izmišljene rečenice?

Neka neko stručan objasni šta se dešavalo prilikom Bune protiv dahija.

PipiDugaDevetka wrote:''Srpskom narodu poklanjamo Sarajevo, najveći srpski grad posle Beograda. To je osveta Turcima za Bunu protiv dahija.''

Da je stisnuo petlju, ova kukavica i đeneral, pa da je sveopšti napad svim sredstvima pokreno, vrlo vjerovatno je da bi i osvojio Sarajevo. ARBiH u tenama je to spriječila, ali pomislih da je moglo biti kao i u prvoj rečenici koju sam IZMISLIO.

Daj da vidimo zašto bih ja to sada ležao u masovnoj grobnici, negdje na Igmanu, da se ostvarilo ovo iz prve izmišljene rečenice?

Neka neko stručan objasni šta se dešavalo prilikom Bune protiv dahija.

Srbija smatra sebe za nezavisnu državu", obznanio je 31. marta 1807. predsjednik Praviteljstvujuščeg sovjeta, prvog srpskog parlamenta, Sima Marković. Bila je to neminovnost koju na kraju neće spriječiti ni slom Prvog srpskog ustanka 1813., a konačno će se realizirati 1878. na Berlinskom kongresu, kada Srbija stiče nezavisnost koju garantiraju velike sile. Pa ipak, u Prvom ustanku, ili "srpskoj revoluciji", kako se u historiografiji ponekad naziva ovaj događaj, sveštenici, trgovci stokom, hajduci i ponešto intelektualaca obrazovanih u Austriji, na čelu s višestrukim odmetnikom Đorđem Petrovićem Karađorđem, uspjeli su položiti temelje modernoj srpskoj naciji i nacionalnoj državi.

Ako uzmemo u obzir različite teorije o nastanku nacije - onu prema kojoj su sve evropske nacije čeda Francuske revolucije (tj. ideala slobode, bratstva i jednakosti), odnosno industrijalizacije u 19. vijeku ili one da vuku korijene iz vremena homogenizacije društava u apsolutističkim monarhijama - mora se priznati da je srpski "slučaj" po mnogočemu specifičan. Međutim, iz kakvog su protoplasta nikli moderna srpska nacija i njen vožd Karađorđe? Odgovara li on romantičnim nacionalističkim predstavama, ili je upravo potvrda teorije američkog sociologa i borca protiv aparthejda Anthonyja W. Marxa da je nacionalno jedinstvo građeno na bazi fanatičnog religijskog ekskluzivizma "nesređen i destruktivan proces, koji je nemoguće u potpunosti kontrolirati".

Hajdučka pamet je mala Ali, da vidimo kako su stvari stajale u slučaju Srba u predustaničkom i prednacionalnom razdoblju. Krajem 18. i 19. stoljeća, dešavanja u evropskom dijelu Osmanskog carstva mogla bi se definirati kao sinergija društvenih nezadovoljstava, degradacija i propadanja. Pokušaj sultana Selima III da reformama "nizami-džedid" (novi poredak, prim. aut.), unese red u propadajuću imperiju, još je više pooštrio međuklasne i međuvjerske sukobe, koje su u Srbiji dodatno pogoršavali austro-turski ratovi. I prije i poslije Svištovskog mira s Austrijom među sandžak-begovima, ajanima i janjičarima vladao je sveopći metež otimanja oko vlasti i moći. Protivnici reformi sukobljavali bi se s državnom vlašću i međusobno, a na svojim stranama često imali cijele vojske hrišćanskih podanika. Jedan od najpoznatijih sukoba bio je onaj odmetnutog vidinskog sandžak-bega Pazvan Oglua i protjeranih janjičara s beogradskim vezirom, u kojem je Karađorđe bio dio vezirovih hrišćanskih odreda. Pri tome upadanje njegove hajdučke družine s austrijskog na osmanski teritorij u vrijeme austro-osmaskog sukoba, te paljevina i pljačka, više nisu predstavljali naročit problem.

Upravo nam ova pojava govori o zametku iz kojeg je iznikla nacija, a u kojem je lojalnost na prvom mjestu bila motivirana materijalnom korišću. Čak je i nacionalistički orijentirani historičar Radoš Ljušić, u svojoj studiji Vožd Karađorđe (Beograd, 2000.) zaključio: "Hajdučka pamet je mala, a hrabrost velika. Hajduci nisu mnogo razmišljali o onome šta rade, pogotovo ne o posledicama... Njih je zanimala pobeda i plen i time su se zadovoljavali. Šta bi trebalo posle toga raditi, nije ih posebno brinulo. Neće se preterati ako se kaže da je hajdučka ideologija bila siromašna... Njihovo razmišljanje o ropstvu i slobodi primitivno je. Oplemeniće ga tek revolucija 1804. U hajdučkoj ideologiji nema državotvorne niti, pošto je bila lišena vizije budućnosti."

Crni Đorđe i Arnautin Fazli-baša Iako je nejasno kako se konfesionalno-nacionalistička etapa klanja i nasilja može nazvati "oplemenjivanjem", potvrdu ovog Ljušićevog navoda nalazimo u jednoj od prvih epizoda iz života mladog Đorđa Petrovića (datum rođenja nesiguran). Kako je u romansiranoj voždovoj biografiji naveo Miljenko Vukićević, mladi i stasiti Karađorđe se nakon ubistva jednog Turčina našao u službi lokalnog obogaćenog kesedžije, "Arnautina" Fazli-baše, koji se pljačkajući trgovce toliko obogatio da je "u Palanci kuću podigao i oženio se". Vukićević ovako prenosi razgovor između Fazli-baše i njegovog mladog "seiza" Đorđa: "'More, Đorđe, bi li ti mene poslušao kada bih ti rekao da ubiješ kakvoga Turčina, koga bih ti ja pokazao, i da li bi me pomagao i branio me ako bi me kakav Turčin napao?' Na to mu Đorđe odgovori: 'Vala, aga, tako mi Boga bih ti pomogao i za tebe poginuo, već samo reci koga pa nemaj brige.' Arnautin je znao koliko je Đorđe odan i veran te mu na to dogovori: 'More, znam ja, Đorđe, da si ti meni veran. Isto tako znam da si dobar nišandžija, jer na koga okreneš pušku, taj neće daleko otići.'"

Arnautin je posve imao pravo, s obzirom da od Đorđeve puške, kako se sada interpretira, iz opravdanih razloga, nije umakao ni njegov rođeni otac. Nastranu oceubistvo, čini se, dakle, da na socijalnim nepravdama, izrabljivanjima i nasiljima ispunjenom Balkanu 18. vijeka, pripadnost određenim konfesionalno-etničkim krugovima nije bila jedina baza solidarnosti. Da je tome tako, svjedoči i kasnije Đorđevo hajdukovanje pod austrijskom zaštitom, kada doduše nije harao "hristjanska" sela, ali je zato u njima prakticirao otmicu djevojaka za članove svoje družine. Historičar Petar Jokić je opisao scenu između Karađorđa i neke babe u vrijeme jedne potjere tokom jednog od njegovih upada na osmansku teritoriju: upitana šta se u selu dešava, ona je odgovorila: "Ta, onaj crni, a ne beli Đorđe, odmetnu se u 'ajduke, pa više zla počini nego Turci, pa njega 'oće da 'vataju." Čestita starica je, treba li napominjati, izgubila glavu.

Transformacija hajduka I sama osnova srpskog ustanka, odnosno transformacija hajduka u ustanike, imala je svoju socijalnu bazu, koja se, dakako, ticala kontrole nad resursima. U Osmanskom carstvu na kraju 18. stoljeća zaoštravali su se sukobi osmanske upravno-zemljišne aristokratije, koja je težila pretvaranju od države danog joj timara (posjeda) u neposredan gospodarski posjed - čifluk ili privatnu svojinu - mulk. U Smederevskom sandžaku, tj. Beogradskom pašaluku se ovom procesu suprotstavljala srpska knežinska samouprava, čije je povlastice fermanima iz 1793./1794. potvrdio reformatorski sultan Selim III. Prema toj uredbi, priznato je pravo Srbima da selima upravljaju knezovi, a nahijama obor-knezovi s pravom da sami ubiru poreze i predaju ih vlastima. Paše Abu Bekir i Hadži Mustafa, zvani i "srpska majka", uspješno su se borili s odmetnutim janjičarima čiji je cilj bio čiflučenje i slamanje srpske samouprave, radi potpunog ovladavanja resursima i što bržeg bogaćenja. Stoga će upravo ubistvo Hadži Mustafe i preuzimanje vlasti od strane četvorice janjičarskih vođa - Alije Kučuka, Aganlije, Mula Jusufa i Mehmed-age Fočića - potpuno preokrenuti situaciju. Novi vladari, koji su se prozvali dahijama, ukinuli su sve sultanske povlastice srpskoj samoupravi, te, doznavši da se sprema sveopći ustanak, dali posjeći 72 srpska kneza. Tih dana su Tatari iz svih krajeva Beogradskog pašaluka hitali u Beograd s odsječenim glavama viđenijih Srba. Ugroženi u svojim pravima, preživjeli knezovi zajedno s hajdučkim harambašama, nadahnuti mističnom propovijedi sveštenika Luke Lazarevića o osveti Kosova, u Orašcu odlučuju da se dignu na ustanak i za vođu biraju, sada već uglednog trgovca, Đorđa Petrovića. Iako su ustanici bili na prvom mjestu nadahnuti junačkim eposom o drevnoj bici i slavi srednjovjekovne feudalne države, motiv njihovog ustanka bio je primarno zaštita prava svoje klase od druge klase koja im je ta prava željela uzurpirati. Ako izuzmemo pravoslavne mistifikacije, to nikako nije mogla biti obnova izgubljene državnosti, budući da slični ekonomski uslovi kao i uzurpirane povlastice nisu postojale u srednjovjekovnoj feudalnoj srpskoj državi. Na kraju krajeva, srednjovjekovna Srbija nije bila država lokalnih kneževa i hajduka. Nije dakle čudno da će se nacionalni program pojaviti tek druge godine ustanka i to od strane "savjetnika", kao što su karlovački mitropolit Stefan Stratimirović, episkop Jovan Jovanović, Dositej Obradović i drugi.

kad Đorđe isiječe Turke... Uspješni ustanak neće donijeti samo pogubljenje tiranskih dahija, već i stvaranje nove i nacionalne države, koja je podrazumijevala i etničko-vjersko čišćenje, zorno opisano u narodnoj epskoj pjesmi Početak bune protiv dahija: A kad Đorđe isiječe Turke/ Isiječe Turke zulumćare,/ Onda Đorđe u gradove uđe/ Što bi Turak' po gradov'ma b'jelim/ Što bi Turak' za sječe, is'ječe/ Za predaje što bi, to predade/ Za krštenja što bi, to iskrsti. Uzalud je učeni Dositej Obradović predlagao da se iz Srbije protjeraju isključivo osmanski feudalci, a da se običnom muslimanskom stanovništvu garantiraju sva građanska prava. Hajdučkom vladajućem sloju, može biti, nije bilo jasno šta su to građanska prava, ali im je svakako bilo jasno koliko vrijedi imovina "poturčenih" Arbanasa i Slavena, među kojima je bio i veliki broj Bošnjaka. Udaranje ideološkog pečata prodavača "vere za večeru" idealno će poslužiti bogaćenju novih vlastodržaca. Iako je, kao što smo vidjeli, smiješna tvrdnja turkofila o čudesnoj toleranciji osmanske države, postupci ustanika ne ostavljaju mjesta bilo kakvom idealizmu. Nema nikakve sumnje da su Karađorđe, Stanoje Glavaš, Vule Ilić Kolarac, Hajduk Veljko, bili mišice postavljanja temelja modernoj srpskoj državnosti, ali to ipak nije razlog da se jedno vrijeme sveopćeg divljaštva, beskrupuloznosti, međusobnog nasilništva, otimačine, mržnje i razdora, i dalje romantičarski vrednuje. Novi pogledi, kako na srpsku tako i na druge južnoslavenske historije, moraju, prema tome, izaći iz okvira naučnih časopisa, okruglih stolova i konferencija i biti prisutniji u printanim i elektronskim medijima dostupnim širem auditoriju. Uostalom, toga su se pothvata već dograbili autori popularne srbijanske trash-serije Crni Gruja.

Konačni cilj bi naravno bio rekonstruiranje postojećih nacija, kako one više ne bi bile bazirane na ciljano konstruiranim antagonizmima. Kako je u svojoj knjizi o njemačkom nacionalnom identitetu nakon holokausta utvrdila Mary Fulbrook: "Nacionalni identitet ne postoji kao esencija za kojom se može težiti, koja se može tražiti ili definirati. To je ljudski konstrukt vidljiv samo onda kada dovoljan broj ljudi vjeruje da je neka od verzija kolektivnog identiteta socijalna realnost, koja se utjelovljuje i prenosi institucijama, zakonima, običajima, vjerovanjima i praksama." Ako današnji njemački identitet nije onaj isti iz 19. vijeka, a pogotovo ne iz nacističke epohe, zbog čega bi srpski, bošnjački ili hrvatski morao biti vezan za srednji vijek ili njegove konstruirane reminiscencije iz 19. vijeka? Da maksimalno pojednostavimo, koliko srpske djece u osnovnoj i srednjoj školi nauči da je vožd Karađorđe porijeklom iz plemena Klimenti, koje je prije miješanja s Vasojevićima, po svemu sudeći, bilo arbanaško? Je li Karađorđe stvorio srpsku naciju ili je nacija "stvorila" njega?

http://www.bhdani.com/default.asp?kat=t ... ekst_rb=13

Vuk Bačanović wrote:Početak bune protiv dahija: A kad Đorđe isiječe Turke/ Isiječe Turke zulumćare,/ Onda Đorđe u gradove uđe/ Što bi Turak' po gradov'ma b'jelim/ Što bi Turak' za sječe, is'ječe/ Za predaje što bi, to predade/ Za krštenja što bi, to iskrsti. Uzalud je učeni Dositej Obradović predlagao da se iz Srbije protjeraju isključivo osmanski feudalci, a da se običnom muslimanskom stanovništvu garantiraju sva građanska prava. Hajdučkom vladajućem sloju, može biti, nije bilo jasno šta su to građanska prava, ali im je svakako bilo jasno koliko vrijedi imovina "poturčenih" Arbanasa i Slavena, među kojima je bio i veliki broj Bošnjaka.

Znači, još jedna GT=genocidna tvorevina?

PipiDugaDevetka wrote:

Vuk Bačanović wrote:Početak bune protiv dahija: A kad Đorđe isiječe Turke/ Isiječe Turke zulumćare,/ Onda Đorđe u gradove uđe/ Što bi Turak' po gradov'ma b'jelim/ Što bi Turak' za sječe, is'ječe/ Za predaje što bi, to predade/ Za krštenja što bi, to iskrsti. Uzalud je učeni Dositej Obradović predlagao da se iz Srbije protjeraju isključivo osmanski feudalci, a da se običnom muslimanskom stanovništvu garantiraju sva građanska prava. Hajdučkom vladajućem sloju, može biti, nije bilo jasno šta su to građanska prava, ali im je svakako bilo jasno koliko vrijedi imovina "poturčenih" Arbanasa i Slavena, među kojima je bio i veliki broj Bošnjaka.

Znači, još jedna GT=genocidna tvorevina?

Ah, vidi, nema u Evropi i na svijetu nacionalne i etno-nacinalne države koja nije nastala bez nekog oblika genocida ili etničkog čišćenja! Takva je priroda svakog nacionalizma, budući da ideologija identiteta, koja oet donosi profit samo nekolicini, interes vladajućih grupa sprovodi kroz kreiranje pristanka na njene materijalne interese, a uz veliku ispomoć školstva, novina itd. Ako psotoji druga dovojno velika grupa, čija bi elita mogla koristiti identitet te velike grupe za manipulaciju kojom bi kontorlisala većinu resursa i time novca, onda je potrebno da jedna od njih enstane ili bude svedena na bezopasan procenat! Tako je to sa nacionalizmom i tako je to sa kapitalizmom, pa je većina muslimana Srbije podijelila sudbinu sa Armenima, šiitima u saudi Arabiji, Palestincima, Turcima u Grčkoj i Grcima u Turskoj itd. itd... u kontekstu Prvog srpskog ustanka muslimansko stanovništvop je bilo stigmatizirano koelktivnom krivicom izdaje vjere pradjeedova, a time i nacije, odnosno za saradnju sa okupatorom, te je, us kladu sa principima nastanka nacionalne države, bilo osuđeno da se asimilira ili ode. Sličnu sudbina je recimo docnije čekala Srbe u NDH .... ali kao što rekoh nacionalizam drugačije ne funkciniše, jer mu je to svrha i namjena!

Energični leptir wrote:

PipiDugaDevetka wrote:

Vuk Bačanović wrote:Početak bune protiv dahija: A kad Đorđe isiječe Turke/ Isiječe Turke zulumćare,/ Onda Đorđe u gradove uđe/ Što bi Turak' po gradov'ma b'jelim/ Što bi Turak' za sječe, is'ječe/ Za predaje što bi, to predade/ Za krštenja što bi, to iskrsti. Uzalud je učeni Dositej Obradović predlagao da se iz Srbije protjeraju isključivo osmanski feudalci, a da se običnom muslimanskom stanovništvu garantiraju sva građanska prava. Hajdučkom vladajućem sloju, može biti, nije bilo jasno šta su to građanska prava, ali im je svakako bilo jasno koliko vrijedi imovina "poturčenih" Arbanasa i Slavena, među kojima je bio i veliki broj Bošnjaka.

Znači, još jedna GT=genocidna tvorevina?

Ah, vidi, nema u Evropi i na svijetu nacionalne i etno-nacinalne države koja nije nastala bez nekog oblika genocida ili etničkog čišćenja! Takva je priroda svakog nacionalizma, budući da ideologija identiteta, koja oet donosi profit samo nekolicini, interes vladajućih grupa sprovodi kroz kreiranje pristanka na njene materijalne interese, a uz veliku ispomoć školstva, novina itd. Ako psotoji druga dovojno velika grupa, čija bi elita mogla koristiti identitet te velike grupe za manipulaciju kojom bi kontorlisala većinu resursa i time novca, onda je potrebno da jedna od njih enstane ili bude svedena na bezopasan procenat! Tako je to sa nacionalizmom i tako je to sa kapitalizmom, pa je većina muslimana Srbije podijelila sudbinu sa Armenima, šiitima u saudi Arabiji, Palestincima, Turcima u Grčkoj i Grcima u Turskoj itd. itd... u kontekstu Prvog srpskog ustanka muslimansko stanovništvop je bilo stigmatizirano koelktivnom krivicom izdaje vjere pradjeedova, a time i nacije, odnosno za saradnju sa okupatorom, te je, us kladu sa principima nastanka nacionalne države, bilo osuđeno da se asimilira ili ode. Sličnu sudbina je recimo docnije čekala Srbe u NDH .... ali kao što rekoh nacionalizam drugačije ne funkciniše, jer mu je to svrha i namjena!

Ne možeš iz današnjeg ugla relativizovati ustanak u Srbiji i taj način tumačiti nešto što se desilo pre 200 godina!
Pa šta si mislio da će se desiti sa muslimanima u Srbiji tada?! , da će ustanici kad pobede ostaviti begove i age koji su zarad sultana vladali i drali kožu sleđa na njihoovj rođenoj zemlji svojim sunarodnicima?!

Ja verujem da se ijedan beg,paša ili bilo koja krtična grupa muslimana u Srbiji prešla na stranu ustanika sve drugačije bilo , međutim nije , jer ne samo da se nisu identifikovali sa hrišćanskom slovenskom rajom?! , nego su ih čak prezirali i sdušno do kraja bili za turski vakat i sultana !!

E kad nema baš nikoga od muslimana da stane na stranu "svog naroda" , onda zaista jesu zaslužili stigmatiziranje jer su sami to ponosno odabrali , jer njima je najveće poniženje da im vlašadija rišćanska vlada bez šerijata i sultana!

Bosanski begovi su najveći bili po tom pitanju , jer tek su oni bili ponosni na stari vakat!

Poređenje sa NDH i Srbe si totalno promašio i ono nema veze , jer je to drugo vreme bilo , em još je u pitanju fašizam od "braće" koja je dobrovoljno ušla u sržavu koju su posle uz pomož nacista srušili i pobili ogroman narod na osnovu rasne i nacionlne inferiornosti!

Ne možeš iz današnjeg ugla relativizovati ustanak u Srbiji i taj način tumačiti nešto što se desilo pre 200 godina!
Pa šta si mislio da će se desiti sa muslimanima u Srbiji tada?! , da će ustanici kad pobede ostaviti begove i age koji su zarad sultana vladali i drali kožu sleđa na njihoovj rođenoj zemlji svojim sunarodnicima?!

Nije problem u agama i begovima kao feudalcima stare vlasti, več običnoj raji koja nije mogla utjecati ni na šta! Zbog čega su obične zanatlije, njihove porodice, žene i djeca morali biti paljeni, klani, ubijani i protjerivani? Da je nova vlast pokazala blagonakonost prema njima, te im ponudila opciju za ostanak, dio bi sigurno ostao!

Ja verujem da se ijedan beg,paša ili bilo koja krtična grupa muslimana u Srbiji prešla na stranu ustanika sve drugačije bilo , međutim nije , jer ne samo da se nisu identifikovali sa hrišćanskom slovenskom rajom?! , nego su ih čak prezirali i sdušno do kraja bili za turski vakat i sultana !!

Na početku ustanka su ustanici djelovali u sadjestvu sa sultanovim trupama, a protiv dahija! Eh, onda su skontali da bi mogli imati vlast samo za sebe, a znamo šta je to podrazumjevalo!

E kad nema baš nikoga od muslimana da stane na stranu "svog naroda" , onda zaista jesu zaslužili stigmatiziranje jer su sami to ponosno odabrali , jer njima je najveće poniženje da im vlašadija rišćanska vlada bez šerijata i sultana!

Nije bilo demokratije pa da se glasa šta ko odabira, ili ne odabira. Poenta je da je običnim ljudima koji su željeli da ostanu pod novom vlašću to trebalo i omogućiti. Ali avaj, valjalo je zadovoljiti pohlepu nove vladajuće klike!

Bosanski begovi su najveći bili po tom pitanju , jer tek su oni bili ponosni na stari vakat!

Jedno su begovi, a drugo je raja!

Poređenje sa NDH i Srbe si totalno promašio i ono nema veze , jer je to drugo vreme bilo , em još je u pitanju fašizam od "braće" koja je dobrovoljno ušla u sržavu koju su posle uz pomož nacista srušili i pobili ogroman narod na osnovu rasne i nacionlne inferiornosti!

Kontekst je različit, ali je patnja svakog nevinog ljudskog bića, stigmatiziranog ne radi određene krivice, već radi nacionalne, vjerske isl pripadnosti ista!

Energični leptir wrote: Nije problem u agama i begovima kao feudalcima stare vlasti, več običnoj raji koja nije mogla utjecati ni na šta! Zbog čega su obične zanatlije, njihove porodice, žene i djeca morali biti paljeni, klani, ubijani i protjerivani? Da je nova vlast pokazala blagonakonost prema njima, te im ponudila opciju za ostanak, dio bi sigurno ostao!

Ja verujem da se ijedan beg,paša ili bilo koja krtična grupa muslimana u Srbiji prešla na stranu ustanika sve drugačije bilo , međutim nije , jer ne samo da se nisu identifikovali sa hrišćanskom slovenskom rajom?! , nego su ih čak prezirali i sdušno do kraja bili za turski vakat i sultana !!

Na početku ustanka su ustanic djelovali u sadjestvu sa sultanovim trupama, a protiv dahija! Eh, onda su skontali da bi mogli imati vlast samo za sebe, a znamo šta je to podrazumjevalo!

E kad nema baš nikoga od muslimana da stane na stranu "svog naroda" , onda zaista jesu zaslužili stigmatiziranje jer su sami to ponosno odabrali , jer njima je najveće poniženje da im vlašadija rišćanska vlada bez šerijata i sultana!

Nije bilo demokratije pa da se glasa šta ko odabira, ili ne odabira. Poenta je da je običnim ljudima koji su željeli da ostanu pod novom vlašću to trebalo i omogućiti. Ali avaj, valjalo je zadovoljiti pohlepu nove vladajuće klike!

Bosanski begovi su najveći bili po tom pitanju , jer tek su oni bili ponosni na stari vakat!

Jedno su begovi, a drugo je raja!

Poređenje sa NDH i Srbe si totalno promašio i ono nema veze , jer je to drugo vreme bilo , em još je u pitanju fašizam od "braće" koja je dobrovoljno ušla u sržavu koju su posle uz pomož nacista srušili i pobili ogroman narod na osnovu rasne i nacionlne inferiornosti!

Kontekst je različit, ali je patnja svakog nevinog ljudskog bića, stigmatiziranog ne radi određene krivice, već radi nacionalne, vjerske isl pripadnosti ista!

Sva ta klanja i paleži i čuda su nažalost bila neminovna čak i da je bilo nekog da im ponudi neku opciju , jer takav jaz između same raje koja je "dočekala svoj vakat" i samih Turaka kako begova tako i svih ostalih koji uz njih živeli i zavisili je bi previše dubok!
Uopšte ne mogu zamisliti da su ostale turske zanatlije i još neki ljudi koji ne odlučuju , jer preveliki jaz koji bio nepremostiv je odavno napravljen , a to je zaslugom samih domaćih muslimana kao vladajućih!
Obostran prezir se odavno ustalio među običnim narodom , i ostalo je nažalost ili jedni ili drugi , treće kao opcija apsolutno nemoguća stvar!

Ova tema nije postavljena da se obradi uzroci i posledice , već da se gleda iz dnevno politčkog ugla , nažalost!

Hrabrene, pročitaj još jednom moj post, pa ćeš vidjeti zašto je postavljena. Nisi ti taj koji će meni imputirati zašto sam postavio temu!
Ti si jedini na ovoj temi koji je vodi u pogrešnom pravcu pravdanjem zločina, o čemu ja nisam ni htio da pričamo.
Prema tome, učtivo te molim da se vratiš temi ili ću biti prinuđen da te prijavim administraciji zbog spamanja.

Dakle, još jednom, tema je o dahijama, znači interesuje me ono što je bilo PRIJE ustanka (i u prvim mjesecima, do smrti dahija).

Pera Trta wrote:Hrabrene, pročitaj još jednom moj post, pa ćeš vidjeti zašto je postavljena. Nisi ti taj koji će meni imputirati zašto sam postavio temu!
Ti si jedini na ovoj temi koji je vodi u pogrešnom pravcu pravdanjem zločina, o čemu ja nisam ni htio da pričamo.
Prema tome, učtivo te molim da se vratiš temi ili ću biti prinuđen da te prijavim administraciji zbog spamanja.

OK , izvinjavam se jer sam se pogrešno izrazio , hteo sam reći u principu da će kad tad doći do toga se gleda iz onoga što sam pomenuo , jer sam se načitao takvih priča kojesu za neverovati!

Neću više ni učestvovati na temi , i opet izvinjavam se!

Sva ta klanja i paleži i čuda su nažalost bila neminovna čak i da je bilo nekog da im ponudi neku opciju , jer takav jaz između same raje koja je "dočekala svoj vakat" i samih Turaka kako begova tako i svih ostalih koji uz njih živeli i zavisili je bi previše dubok!

Jaz uvijek proizvodi onaj ko od tog jaza ima interesa. Primjer Đorđa i njegovog prvog poslodavca nam ukazuje da međusobni donosi među rajom nisu bili tako loši da se nije moglo sarađivati u zajedničkim poslovima, od trgovine do pljačkaša! Da su se glavari drugačije psotavili, onda bi i vakat bio drugačiji! Na kraju krajeva, muslimani su bili prisiljavani da anapuštaju Srbiju i pedesetak godina nakon toga, uprkos ogromnom političkom kapitalu koji je mogla zaraditi da takvo što nije urađeno, prvenstveno u smislu stvaranja zajedničke jugoslovenske države! No beogradska buržoazija je uvijek imala talenta jedino da sve upropasti!

Uopšte ne mogu zamisliti da su ostale turske zanatlije i još neki ljudi koji ne odlučuju , jer preveliki jaz koji bio nepremostiv je odavno napravljen , a to je zaslugom samih domaćih muslimana kao vladajućih!

To što ti ne možeš zamisliti ne znači da nije moglo biti uz ispravnu politiku, a svaki jaz se dao generacijski premostiti!

Obostran prezir se odavno ustalio među običnim narodom , i ostalo je nažalost ili jedni ili drugi , treće kao opcija apsolutno nemoguća stvar!

Tvoje mišljenje bez i jednog argumenta!

Ova tema nije postavljena da se obradi uzroci i posledice , već da se gleda iz dnevno politčkog ugla , nažalost!

To je već drugi par rukava!

Leptire, hvala ti, imaš svoje argumente, ali molio bih te da i ti kažeš nešto o dahijama. Iz opširnog teksta koji si citirao nisam vidio da li se detaljnije pominju (letimično sam ga preletio, umoran sam jako i boli me glava pa nisam sada mogao sve čitati).

Leptir@

Jaz uvijek proizvodi onaj ko od tog jaza ima interesa. Primjer Đorđa i njegovog prvog poslodavca nam ukazuje da međusobni donosi među rajom nisu bili tako loši da se nije moglo sarađivati u zajedničkim poslovima, od trgovine do pljačkaša! Da su se glavari drugačije psotavili, onda bi i vakat bio drugačiji! Na kraju krajeva, muslimani su bili prisiljavani da anapuštaju Srbiju i pedesetak godina nakon toga, uprkos ogromnom političkom kapitalu koji je mogla zaraditi da takvo što nije urađeno, prvenstveno u smislu stvaranja zajedničke jugoslovenske države! No beogradska buržoazija je uvijek imala talenta jedino da sve upropasti!

Ti misliš da je jaz veštački proizveden zarad nekih dnevno političkih razloga trgovaca srpskih i begova i raje?!

Ev jel možeš zamisliti da su napravili kompromis sa nekim turskim zanatlijama,trgovcima pa čak i begovima , šta bi bilo onda?! , pa naravno da bi se stvorila nova struja hajduka i glavara koja bi te iste proglasila za izdajnike tj,sjaši kurta da uzjaše murta!
Uostalom posle oslobođenja i proterivanja Turaka je bilo buna takođe od samih hrišćana!, pa ti vidi šta bi bilo da turske zanatlije i trgovci u to isto vreme beru lovu dok se ovi kolju za vlast!

Ja mislim da sami srpski glavari nisu sebi mogli dozvoliti luksuz da ostave Turke jer ne samo da bi im kad tad nova generacija došla glave proglasivši ih za izdajnike?! , nego što bi time sigurno relativizovali nacionalno buđenje i prihvatanje srpske države , moraš shvatiti bolje to vreme i neprosvećenost i jednih i drugih!
Što se tiče iseljavanja , nije samo uzrok njihovog teškog stanja zbog srpske ustaničke vlasti i kneževa , već i same navike i ponosa za turskim vaktom , uostalom primer je bolji BiH kad je anektirana od AU pa su se selili Turci ne zbog nemogućnosti života već iz svojih tradicionalnih razloga ne htenja življenja bez šerijata među kaurima njihove vlasti!

Ja i dalje tvrdim da nije bilo moguće išta od toga da ostanu muslijmani u Srbiji , a od suživota tek nikako , bez obzira na tvoju dobru volju da tako tumačiš!
Bog nas je prokleo , i tu nema dalje!

Dahije, kabadahije, subaše, hanovi....anyone?
Dakle dok su još Turci (današnji Bošnjaci) bili jaki u Srbiji, o genocidu nad njima molim nekom drugom prilikom. I to me zanima, ali NE NA OVOJ TEMI.
Hvala

Pera Trta wrote:Dahije, kabadahije, subaše, hanovi....anyone?
Dakle dok su još Turci (današnji Bošnjaci) bili jaki u Srbiji, o genocidu nad njima molim nekom drugom prilikom. I to me zanima, ali NE NA OVOJ TEMI.
Hvala

neznam zasto uztrajas toliko na to turci=bosnjaci...to je offtopic
jednostavno,turci su preko dardanela,bosnaci izmedju drine i save
o dahijama cu malo kasnije...sad odoh piti kahvu

HZArnel wrote:

Pera Trta wrote:Dahije, kabadahije, subaše, hanovi....anyone?
Dakle dok su još Turci (današnji Bošnjaci) bili jaki u Srbiji, o genocidu nad njima molim nekom drugom prilikom. I to me zanima, ali NE NA OVOJ TEMI.
Hvala

neznam zasto uztrajas toliko na to turci=bosnjaci...to je offtopic
jednostavno,turci su preko dardanela,bosnaci izmedju drine i save
o dahijama cu malo kasnije...sad odoh piti kahvu

Zato što se svugdje piše da su Turci, što je tada bio uobičajeni naziv. Iako su bili slavenskog porijekla i govorili jezik kojim i ostali, samo se nisu zvali Bošnjacima, pa da izbjegnemo tu zabunu, iako mislim da nam je svima jasno šta se podrazumijevalo pod nazivom "Turci" za sve što se odnosi na taj period u Srbiji i na Balkanu.
I hajde, čekam te kad posrčeš tu kahvu

Pera Trta wrote:

HZArnel wrote:

Pera Trta wrote:Dahije, kabadahije, subaše, hanovi....anyone?
Dakle dok su još Turci (današnji Bošnjaci) bili jaki u Srbiji, o genocidu nad njima molim nekom drugom prilikom. I to me zanima, ali NE NA OVOJ TEMI.
Hvala

neznam zasto uztrajas toliko na to turci=bosnjaci...to je offtopic
jednostavno,turci su preko dardanela,bosnaci izmedju drine i save
o dahijama cu malo kasnije...sad odoh piti kahvu

Zato što se svugdje piše da su Turci, što je tada bio uobičajeni naziv. Iako su bili slavenskog porijekla i govorili jezik kojim i ostali, samo se nisu zvali Bošnjacima, pa da izbjegnemo tu zabunu, iako mislim da nam je svima jasno šta se podrazumijevalo pod nazivom "Turci" za sve što se odnosi na taj period u Srbiji i na Balkanu.
I hajde, čekam te kad posrčeš tu kahvu

eto mene,turci su i tad bili turci...bolje receno osmanlije...a bosnjaci su bili bosnjaci(zbog vjere nas nemozes jednaciti)
e sad dahije...
ono sto svi znamo je da su bili vodje janicaara u begogradskom pasaluku...kad je porta 1798(ako se ne varam)izdala ferman i odbrila povratak janicara (samim tim i dahija u beogradski pasaluk),koji im je bio zabranjen 7 godina...medju janicarima su se istakli 4 covjeka:Aganlija,Alija-Kucuk,Mula Jusuf i Mehmed Foca...koji su zauzeli pasaluk i podijelili ga medjusobno i njima upravljali samovoljno,bez ikakvog pokoravanja porti(poznato je njihovo klanje srpskih knezova) nakon cega izbija prvi srpski ustanak...
moj zakljucak:krivicom dahija i ne mogucnoscu sultanovog nadzora nad dahijama...je srbija postala to sto je danas,samostalna drzava...

a da se navezem na ovo turci=bosanci...kao prvo mogucce samo srpska historija pamti takav naziv za bosance,kao drugo...jesmo bili "drzavljani"(bolje receno stanovnici) Otomanskog imperija,pa moguce zato da je negjde taj naziv upotrijebljen...al isto su bili stanovnici istog carstva i srbi,crnogorci,makedonci,albanci,bugari
sve dalje da govorim,usli bi u veliku debatu...mozda svadju sto svakako nezelim

evo nasao sam jos jednu pjesmu za vas...pa da diskutujemo malo...ja sam sad prezauzet ,al svraticu s vremena na vrijeme da sta kazem pametno...govori o prvom ustanku protiv dahija...i naravno pjesma je subjektivna,ne zaboravite
Bože mili! Čuda velikoga!
Kad se ćaše po zemlji Srbiji,
Po Srbiji zemlji da prevrne
I da druga postane sudija,
Tu knezovi nisu radi kavzi,;
Nit' su radi Turci izjelice,
Al' je rada sirotinja raja,
Koja globa davati ne može,
Ni trpiti Turskoga zuluma;
I radi su Božij ugodnici,;
Jer je krvca iz zemlje provrela,
Zeman doš'o valja vojevati,
Za krst časni krvcu proljevati,
Svaki svoje da pokaje stare.
Nebom sveci staše vojevati;
I prilike različne metati
Viš' Srbije po nebu vedrome;
'Vaku prvu priliku vrgoše:
Od Tripuna do svetoga Ðurđa
Svaku noćcu mesec se vataše,;
Da se Srblji na oružje dižu,
Al' se Srblji dignut' ne smjedoše.
Drugu sveci vrgoše priliku:
Od Ðurđeva do Dmitrova dana
Sve barjaci krvavi idoše;
Viš' Srbije na nebu vedrome,
Da se Srblji na oružje dižu,
Al' se Srblji dignut' ne smjedoše.
Treću sveci vrgoše priliku:
Grom zagrmi na svetoga Savu;
Usred zime, kad mu vreme nije,
Sinu munja na časne verige,
Potrese se zemlja od istoka,
Da se Srblji na oružje dižu,
Al' se Srblji dignut' ne smjedoše.;
A četvrtu vrgoše priliku:
Viš' Srbije na nebu vedrome
Uvati se sunce u proljeće,
U proljeće na svetog Tripuna,
Jedan danak tri puta se vata,;
A tri puta igra na istoku.
To gledaju Turci Bijograci,
I na grada svi sedam dahija:
Aganlija i Kučuk-Alija,
I dva brata, dva Fočića mlada,;
Mehmed-aga i šnjime Mus-aga,
Mula Jusuf veliki dahija,
Derviš-aga gracki taindžija,
Starac Fočo od stotine ljeta,
Sve sedam se sastalo dahija;
Bijogradu na Stambol-kapiji,
Ogrnuli skerletne binjiše,
Suze rone, a prilike glede:
"Ala kardaš! Čudnijeh prilika"
"Ono, joldaš, po nas dobro nije.";
Pa od jada svi sedam dahija
Načiniše od stakla tepsiju,
Zagrabiše vode iz Dunava,
Na Nebojšu kulu iznesoše,
Navrh kule vrgoše tepsiju,;
U tepsiju zv'jezde povataše,
Da gledaju nebeske prilike,
Što će njima biti do pošljetka,
Oko nje se sastaše dahije,
Nad tepsijom lice ogledaše;;
Kad dahije lice ogledaše,
Sve dahije očima viđeše,
Ni na jednom glave ne bijaše.
Kad to viđe sve sedam dahija,
Potegoše nadžak od čelika,;
Te razbiše od stakla tepsiju,
Baciše je niz bijelu kulu,
Niz bijelu kulu u Dunavo,
Od tepsije nek potroška nema,
Pa od jada svi sedam dahija;
Pošetaše brižni neveseli
Niz Nebojšu kulu Jakšićevu,
Odšetaše u kavu veliku,
Pak sjedoše po kavi velikoj,
Sve sjedoše po kavi velikoj,
Sve sjedoše jedan do drugoga,;
Starca Foču vrgli u začelje,
Bijela mu brada do pojasa,
Pak povika sve sedam dahija:
"K nama brže, hodže i 'vaizi!
"Ponesite knjige indžijele,
"Te gledajte, što vam knjige kažu,
"Što će nama biti do pošljetka."
Potekoše hodže i 'vaizi,
Donesoše knjige indžijele;
Knjige glede, grozne suze rone,;
Dahijama ovako govore:
"Turci, braćo, sve sedam dahija"
'Vako nama indžijeli kažu:
"Kad su 'nake bivale prilike
"Viš' Srbije po nebu vedrome,;
"Ev' od onda pet stotin' godina,
"Tad je Srpsko poginulo carstvo,
"Mi smo onda carstvo zadobili,
"I dva vlaška cara pogubili:
"Konstantina nasred Carigrada;
"Ukraj Šarca, ukraj vode ladne,
"I Lazara na polju Kosovu;
"Miloš ubi za Lazu Murata,
"Al' ga dobro Miloš ne potuče,
"Već sve Murat u životu bješe,;
"Dok mi Srpsko carstvo osvojismo,
"Onda sebi vezire doziva:
"Turci braćo, lale i veziri!
"Ja umrijeh, vama dobih carstvo,
"Nego ovo mene poslušajte,;
"Da vam carstvo dugovječno bude:
"Vi nemojte raji gorki biti,
"Veće raji vrlo dobri bud'te;
"Nek je harač petnaest dinari,
"Nek je harač i trideset dinari;;
"Ne iznos'te globa ni poreza,
"Ne iznos'te na raju bijeda;
"Ne dirajte u njihove crkve,
"Ni u zakon, niti u poštenje;
"Ne ćerajte osvete na raji,;
"Što je mene Miloš rasporio,
"To je sreća vojnička don'jela:
"Ne može se carstvo zadobiti,
"Na dušeku sve duvan pušeći;
"Vi nemojte raju razgoniti;
"Po šumama, da od vas zazire,
"Nego paz'te raju k'o sinove,
"Tako će vam dugo biti carstvo;
"Ako l' mene to ne poslušate,
"Već počnete zulum činit' raji,;
"Vi ćet' onda izgubiti carstvo. -
"Car umrije, a mi ostadosmo,
"I mi našeg cara ne slušasmo,
"Već veliki zulum podigosmo:
"Pogazismo njihovo poštenje,;
"Svakojake b'jede iznosismo,
"I grijotu Bogu učinismo,
"Sad su 'nake postale prilike,
"Sad će netko izgubiti carstvo;;
"Ne bojte se kralja ni jednoga,
"Kralj, na cara udariti ne će,
"Niti može kraljevstvo na carstvo,
"Jer je tako od Boga postalo;
"Čuvajte se raje sirotinje;;
"Kad ustane kuka i motika,
"Biće Turkom po Mediji muka,
"U Šamu će kade proplakati,
"Jera će ih raja ucv'jeliti.
"Turci braćo sve sedam dahija!;
"Tako naši indžijeli kažu,
"Da će vaše kuće pogoreti,
"Vi dahije glave pogubiti;
"Iz ognjišta pronić' će vam trava,
"A munare popast' paučina,;
"Ne će imat' ko jezan učiti;
"Kud su naši drumi i kaldrme,
"I kuda su Turci prolazili
"I s konjskijem pločam' zadirali,
"Iz klina će proniknuti trava,;
"Drumovi će poželjet' Turaka,
"A Turaka nigde biti ne će,
"Tako knjige indžijeli kažu."
Kad to čuše svi sedam dahija,
Sve dahije nikom ponikoše,;
I preda se u zemlju poglaše,
S knjigom ne zna niko besjediti,
Ni kako će knjizi odkazati.
Starac Fočo podavio bradu,
Pa je b'jelu sa zubima grize,;
Ni on ne zna s knjigom besjediti,
Već se i on tome poslu čudi;
Ne poniče Fočić Mehmed-aga,
Ne poniče, već junak pokliče:
"Dišer more, hodže i vaizi!;
"Molt'te Boga i jezan učite
"Svaki danak a sve po pet puta,
"Ne brin'te se nama dahijama:
"Dok je nama zdravlja i pameti,
"I dok nam je biogradskog grada,;
"Mi smo kadri upraviti gradom,
"Oko grada sirotinjom rajom.
"Kad kraljevi na nas vojštit' ne će,
"Kako će nam raja dosaditi,
"Kad nas ima u sedam dahija,;
"U svakoga po magaza blaga?
"Kakva blaga? Sve meka dukata,
"A sve pusta blaga ležećega;
"U nas, braćo, četiri dahije,
"Aganlije i Kučuk-Alije,;
"I u mene i Mula-Jusufa,
"U svakoga ima pusta blaga
"Nebrojena po dvije magaze;
"Nas četiri kada ustanemo,
"Ustanemo na noge lagane,;
"A magaze s blagom otvorimo,
"Prosućemo rušpe po kaldrmi,
"Na dukate pokupiti vojsku;
"Nas četiri velike dahije
"Na četvero razd'jeliti vojsku,;
"Na četvero k'o četiri brata,
"Poći ćemo iz našega grda
"Kroz našije sedamn'est nahija,
"Isjeć' ćemo sve Srpske knezove,
"Sve knezove, Srpske poglavice,;
"I kmetove, što su za potrebe,
"I popove Srpske učitelje,
"Samo ludu đecu ostaviti,
"Ludu đecu od sedam godina,
"Pak će ona prava biti raja,;
"I dobro će Turke poslužiti.
"Dok pogubim kneza Palaliju
"Iz lijepa sela Begaljice,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim i Jovana kneza;
"Iz Landova sela malenoga,
"On je paša, a ja sam subaša;
"I Stanoja kneza iz Zeoka,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim Stevu Jakovljeva;
"Iz Lijevča gn'jezda hajdučkoga,
"On je paša, a ja sam subaša;
"I Jovana kneza iz Krsnice.
"Dok pogubim do dva Čarapića
"Iz potoka B'jelog od Avale,;
"Koj' su kadri na Vračar izići,
"U Biograd Turke zatvoriti,
"On je' paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim Crnoga Ðorđija
"Iz Topole sela ponosita,;
"Koji s Bečkim trguje ćesarom,
"On je kadar svu džebanu kupit'
"Od bijela grada Varadina,
"I oružje, što je za potrebe,
"On je kadar na nas zavojštiti,;
"On caruje, a ja subašujem.
"Dok pogubim protopop' Nikolu
"Iz lijepa sela Ritopeka,
On pašuje, a ja subašujem.
"Dok pogubim Ðorđija Guzonju;
"I njegova brata Arsenija
"Iz lijepa sela Željeznika,
"Koj' je kadar Topčider zatvorit':
"Dok pogubim protopopa Marka
"Iz lijepa sela Ostružnice,;
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim do dva igumana,
"Adži-Ðeru i Adži-Ruvima,
"Koji znadu zlato rastapati
"I sa njime sitne knjige pisat',;
"Nas dahije caru opadati,
"Oko sebe raju sjetovati,
"Oni paše, a mi smo subaše.
"Dok pogubim Birčanin-Iliju,
"Obor-kneza ispod Međednika,;
"Evo ima tri godine dana,
"Od kako se vrlo posilio:
"Kudgođ ide, sve kr'ata jaše,
"A drugoga u povodu vodi;
"On buzdovan o unkašu nosi,;
"A brkove pod kalpakom drži,
"On Turčinu ne da u knežinu,
"Kad Turčina u knežini nađe,
"Topuzom mu rebra isprebija,
"A kad Turčin stane umirati,;
"A on viče na svoje hajduke:
""More, sluge! tamo pašče bac'te,
""Ðe mu gavran kosti naći ne će.""
"A kad nama porezu donese,
"Pod oružjem na divan iziđe,;
"Desnu ruku na jatagan metne,
"A lijevom porezu dodaje:
""Mehmed-aga, eto ti poreze,
""Sirotinja te je pozdravila,
""Više tebi davati ne može."";
"Ja porezu započnem brojiti,
"A on na me očima strijelja:
""Mehmed-aga! zar ćeš je brojiti?
""Ta ja sam je jednom izbrojio.""
"A ja više brojiti ne smijem,;
"Već porezu ukraj sebe bacim,
"Jedva čekam, da se skine b'jeda,
"Jer ne mogu da gledam u njega;
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim kneza Grbovića;
"Iz lijepa sela Mratišića,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim i Aleksu kneza
"Iz lijepa sela Brankovine,
"I Jakova brata Aleksina:;
"Car i ćesar kad se zavadiše,
"Kod ćesara obršteri biše,
"I nosiše od zlata kaškete,
"Popl 'jeniše sve Turske palanke,
"Porobiše, vatrom popališe,;
"Car i ćesar kad mir učiniše,
"A oni se caru predadoše.
"I kod cara knezovi postaše,
"Mloge Turke caru opadaše,
"Sedam paša, što su opadnuli,;
"Opadnuli, pa ih pomorili;
"Oni paše, a mi smo subaše.
"Dok pogubim kneza Tavnavskoga,
"Iz Ljutica Stanka obor-kneza;
"Dok pogubim kneza Mačvanskoga,;
"S Bogatića Martinović-Lazu,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim kneza Pocerskoga,
"S Metkovića Ružičić-Mijajla,
"On je paša, a ja sam subaša.;
"Dok zapalim Raču ukraj Drine,
"I pogubim Adži-Melentija,
"Koj' je iš'o preko mora sinjeg,
"Te je vlašku ćabu polazio,
"Pak se uzgred u Stambol svratio,;
"I od cara ferman izlagao
"Za stotinu žutijeh dukata,
"Da vlasima bogomolju gradi,
"Da je gradi za sedam godina,
"Načini je za godinu dana,;
"Evo ima šest godina dana
"Kako zida pokraj ckrve kule,
"A u kule nabavlja džebanu
"I po mraku topove privlači;
"Vidiš, joldaš, da se nečem' nada!;
"Pak ćem' onda zaći kroz nahije,
"Te isjeći sve Srpske kmetove,
"Kako bi nam raja dodijala?"
Sve dahije na noge skočiše,
Memed-agi svi se pokloniše:;
"Fala joldaš, Fočić Memed-aga!
"Tvoja pamet pašovati može,
"Mi ćemo te pašom učiniti,
"Tebe ćemo svagđe poslušati."
Starac Foča poče govoriti:;
"Nuto momka! i nuto pameti!
"S kojom riječi na pašaluk sjede!
"Uzmi sinko, Fočić Mehmed-aga,
"Uzmi slame u bijelu ruku,
"Mani slamom preko vatre žive:;
"Il' ćeš vatru sa tim ugasiti,
"Ili ćeš je većma raspaliti?
"Vi možete, i Bog vam je dao,
"Tako silnu pokupiti vojsku,
"I poć'ćete, sinko, kroz nahije;;
"Jednog kneza prevarit' možete
"I na vjeru njega domamiti;
"Svoju ćete vjeru izgubiti,
"Jednog posjeć', a dva će uteći,
"Dva pos'jeci, četiri odoše,;
"Oni će vam kuće popaliti,
"Vi dahije od njih izginuti.
"Al' vi tako nemojte raditi,
"Nego mene starca poslušajte:
"Ja sam gled'o u našem indžilu,;
"Ovo, piše, dugo biti ne će,
"Nego će se prom'jeniti carstvo,
"Već se, sinko, podobrite raji:
"Od harača raji otpustite,
"Nek je harač, k'o što Murat reče:;
"Prođite se globa i poreza;
"S knezovima vi se pobratite,
"Knezovima ate poklanjajte,
"Kmetovima osrednje paripe,
"S popovima u dosluku bud'te,;
"Ne bi l' i mi uz njih preživljeli,
"Jera naše dugo biti ne će.
"A šo će nam više pusto blago?
"Da meljete, izjest' ne možete."
Al' govori Fočić Memed-aga:;
"Moj babajko, ne slušam te stari."
To izreče, a na noge skoči,
I za njime ostale dahije,
Pak na gradu baciše topove,
Na dukate pokupiše vojsku,;
Nji četiri velike dahije:
Aganlija i Kučuk-Alija,
Mula-Jusuf, Fočić Memed-aga,
Na četvoro razd'jeliše vojsku,
Nji četiri, k'o četiri brata,;
pak na gradu otvoriše vrata,
I odoše s vojskom po teftišu
Kroz njihovih sedamn'est nahija.
Prvog Srpskog kneza prevariše:
Domamiše kneza Palaliju;
I u Grockoj njega pogubiše;
I Stanoja kneza iz Zeoka
Prevariše, pa ga pogubiše
U njegovu dvoru bijelome.
Prevariše Marka Čarapića,;
Prevariše, te ga pogubiše;
I Gagića Janka buljubašu
Iz Boleča sela malenoga;
Pogubiše kneza Teofana
Iz Orašja Smederevske na'je;;
Ta i kneza Petra iz Resave,
Prevariše Mata buljubašu
Iz Lipovca blizu Kragujevca,
Te i njega mlada pogubiše,
Moravcima crkvi dopadoše,;
I tu Adži-Ðera pogubiše,
A Ruvima u grad opremiše,
I u gradu njega pogubiše.
Mehmed-aga u Valjevo dođe:
Grbović se bješe osjetio,;
Pa Grbović na strani pobježe,
I dođe mu obor-knez Aleksa,
I dođe mu Birčanin Ilija,
Obojicu vata Memed-aga,
Bijele im savezao ruke,;
Pa ih vodi na most Kolubari;
A kad viđe obor-knez Aleksa,
Da će Turci oba pogubiti,
Tad on reče Fočić Memed-agi:
"Gospodaru Fočić Mehmed-aga!;
"Pokloni mi život na mejdanu,
"Evo tebi šest kesa blaga."
Memed-aga govori Aleksi:
"Ne mogu te, Aleksa, pustiti,
"Da mi dadeš i sto kesa blaga.";
Al' besjedi Birčanin Ilija:
"Gospodaru, Fočić Mehmed-aga!
"Evo tebi i sto kesa blaga,
"Pokloni mi život na mejdanu."
Veli njemu Fočić Mehmed-aga:;
"Ne budali, Birčanin Ilija!
"Tko bi gorskog upustio vuka?"
Mehmed-aga viknu na dželata
Dželat trže sablju ispod skuta,
Te Iliji odsiječe glavu;;
A Aleksa sjede na ćupriju,
Pa ovako poče govoriti
"Bog ubio svakog rišćanina,
"Koji drži vjeru u Turčinu!
"Ah Jakove, moj rođeni brate!;
"Ti ne drži vjere u Turcima,
"Ðe s' udesiš, udri se s Turcima."
Još Aleksa govoriti šćaše,
Ali dželat govorit' ne dade,
Trže sablju, ods'ječe mu glavu.;
Kada do dva kneza pogiboše
Na ćupriji nasred Kolubare:
Knez Aleksa, Birčanin Ilija;
Adži-Ruvim nasred Beograda,
Jednog dana, a jednoga časa:;
Viš' njih jarko pomrčalo sunce.
Mehmed-aga konaku pohiti,
Ne bi l' još kog Srba zastanuo,
Da još bira đekog da pos'ječe.
Al' kad Srbi žalost opaziše,;
Iz čaršije na mah pobjegoše,
Memed-agi nijedan ne dođe.
Kad to viđe Fočić Memed-aga,
Odmah pozna, do gore uradi,
I odmah se bješe pokajao,;
Al' se veće dockan pokajati,
Već povika dvanaest delija,
I Uzuna svoga kavedžiju:
"Čujete li, moji sokolovi!
"Brzo dobre konje posjednite,;
"Pak trčite u selo Topolu,
"Ne bi l' Crnog pogubili Ðorđa:
"Ako li nam sad uteče Ðorđe,
"Neka znate, dobra biti ne će."
Kad to čuše dvanaest delija,;
Odmah dobre konje posjedoše,
I pred njima Uzun kavedžija,
Otidoše u selo Topolu
U subotu uoči neđelje;
Na osvitak neđelji dođoše;
Prije zore i bijela dana,
I Ðorđijne opkoliše dvore,
Udariše s obadvije strane,
A sa dvije strane povikaše:
"Iziđ' amo, Petroviću Ðorđe!";
Tko će ljuta zmaja prevariti?
Tko li njega spavaćiva naći?
Ðorđe se je junak naučio
Prije zore svagda uraniti,
Umiti se i Bogu moliti,;
I popiti počašu rakije:
Bješe Ðorđe prije uranio
I otiš'o u donje podrume.
Kada viđe oko kuće Turke,
On se njima javiti ne ćede.;
Javi im se mlada Ðorđijnica:
"Da Bog s vama, Turci, noćas bio!
"Što tražite ovđe u to doba?
"Ðorđe sada pred kućom bijaše,
"Tu sad bješe, pak nekud otide,;
"A ja ne znam, kud je otišao."
A to Ðorđe i gleda i sluša.
Kad je Ðorđe izbrojio Turke,
Čašu popi, a pušku potpraši,
Uze dosta praha i olova,;
Pa iziđe svojemu oboru
Među svoji dvanaest čobana;
A kad dođe, čobane izbudi,
I ovako čobanima reče:
"Braćo moja, dvanaest čobana!;
"Ustanite, obor otvorite,
"Iz obora išćerajte svinje,
"Neka idu, kuda kome drago;
"A vi braćo, mene poslušajte,
"I šarene puške potprašite;;
"Ako Bog da, te se ono steče,
"Što sam danas radit' naumio,
"Čestite ću vas sve učiniti,
"Okovati u srebro i zlato,
"A u svilu obuć' i kadivu.";
Svi čobani jedva dočekaše,
Išćeraše svinje iz obora,
Pak šarene puške potprašiše
Na mah oni za Ðorđem pođoše.
Ode Ðorđe pravo svome dvoru,;
A kad Turke s čobanima viđe,
Onda Ðorđe ovako govori:
"Čujete li, dvanaest čobana!
"Svaki jako glajte po Turčina,
"Al' nemojte pušaka metati,;
"Dokle moja najprije ne pukne,
"Ja ću gledat' Uzuna Memeda,
"Viđećete, što ć' od njega biti."
To izreče Petroviću Ðorđe,
Zemlji pade, pušci oganj dade,;
Puče puška, ostat' pusta ne će;
Ðe je gled'o, Ðorđe pogodio,
Mrtav pade Uzun sa kulaša.
Kad to viđe dvanaest čobana,
Na mah puče dvanaest pušaka,;
Mrtvi pade onđe šest Turaka,
Šestorica na konjma pobježe.
Na mah Ðorđe viknu po Topoli,
Te sakupi jošte više društva,
Sve po tragu Turke poćeraše,;
Do Sibnice sela doćeraše,
I tu Turci u han pobjegoše,
Kami majci da ostati mogu!
Tu ih Ðorđe opkoli sa društvom,
Pa on viknu u selo Sibnicu,;
Sibničani svi mu dolećeše;
tu se sasta stotina junaka,
Na mah Srblji hana zapališe,
I trojica Turak' izgorješe,
A trojica pred njih istrčaše,;
I Srbini sva tri pogubiše.
Na sve strane Ðorđe knjige posla
U svih gradskih sedamn'est nahija
Na kmetove selske poglavare:
"Svaki svoga ubijte subašu;;
"Žene, đecu u zbjegove krijte."
Kad to čule Srpske poglavice,
Na mah oni poslušaše Ðorđa:
Svi skočiše na noge lagane,
Pripasaše svijetlo oružje,;
Svaki svoga ubiše subašu,
Žene, đecu u zbjeg odvedoše,
Kad je Ðorđe Srblje uzbunio
I s Turcima veće zavadio,
Onda Ðorđe prođe kroz nahije,;
Pa popali Turske karaule,
I obori turske teferiče,
i udari na Turske palanke,
Sve palanke on Turske popali,
Žensko, muško, sve pod mač udari,;
Teško Srblje s Turcima zavadi.
Turci misle, da je raja šala,
Al' je raja gradovima glava;
Usta raja k'o iz zemlje trava.
U gradove saćeraše Turke;;
Trči Ðorđe od grada do grda,
I građane svagđe dovikuje:
"Čujete li, vi Turci građani!
"Na gradov'ma otvarajte vrata,
"Izmeđ' sebe dajte zulumćare,;
"Ak' hoćete mirni da budete,
"Da gradova caru ne kvarimo:
"Jer ako ih vi dati ne ćete,
"Izmeđ' sebe Turke zulumćare,
"Te gradove raja načinila,;
"Gradila ih po devet godina,
"Kadra ih je za dan oboriti
"I sa carem kavgu zametnuti;
"A kada se s carem zavadimo,
"Da ustane svi sedam kraljeva,;
"Da nas mire, pomirit' nas ne će;
"Bićemo e, more, do jednoga."
Tad građani suze proljevahu,
I Ðorđiji 'vako govorahu:
"Beg Ðorđije, od Srbije glavo!;
"Davaćemo štogod raja ište,
"Ne kvarite carevih gradova,
"Ni sa carem zamećite kavge,
"Mi ćemo Turke zulumćare."
Pa građani ustadoše Turci,;
Na gradov'ma otvoriše vrata
Izmeđ' sebe daju zulumćare,
Zulumćare izjelice Turke,
Predaju ih u Srbinjske ruke.
Bože mili i Bogorodice!;
Kada Srblji dokopaše Turke
Zulumćare u bijele ruke,
Pa ih staše Srblji razvoditi
Preko polja bez svijeh haljina,
Bez ćuraka i bez anterija,;
Bez saruka, u malim kapama,
Bez čizama i bez jemenija,
Gole, bose topuzima tuku:
"More, baša! kam' poreza naša'"
U po polja Ðorđe sablju vadi,;
Zulumćarske odsijeca glave.
A kad Ðorđe isiječe Turke,
Isiječe Turke zulumćare,
Onda Ðorđe u gradove uđe;
Što bi Turak' po gradov'ma b'jelim,;
Što bi Turak za sječe, is'ječe;
Za predaje što bi, to predade;
Za krštenja što bi, to iskrsti.
Kad je Ðorđe Srbijom zavlad'o,
I Srbiju krstom prekrstio,;
I svojijem krilom zakrilio
Od Vidina pak do vode Drine,
Od Kosova te do Biograda,
'Vako Ðorđe Drini govorio:
"Drina vodo! plemenita međo;
"Izmeđ' Bosne i izmeđ' Srbije!
"Naskoro će i to vreme doći,
"Kada ću ja i tebeka preći
"I čestitu Bosnu polaziti."

PS:o pjesmi hocu da cujem subjektivna misljenja...zbog nje sam i dosao na ovu temu...izvolite