Forum Klix.ba

Već neko vrijeme, nažalost - razmišljam o osmrtnicama u dnevnim novinama, pa me interesira mišljenje ostalih (usput se ispričavam, ukoliko tema već postoji).

Šta pisati? Kome zapravo dajemo osmrtnice u novinama? Da li da se zna da tugujemo i koliko? Ili na neki način porodici dajemo utjehu pokazujući koliko nas ima koji smo umrlu/og voljeli.

Da li svoju tugu zadržati za sebe i čemu uopće osmrtnice? Na kraju svako ostaje sam sa svojom tugom koja se često ne može pokazati osmrtnicom.

Sebi ili okolini - onome koga nema ne sigurno.... I šta znači da li neko osmrtnicu ili ne?

Ja sam osmrtnice pisala jedno vrijeme i onda prestala... Nekako po meni te osmrtnice samo su neka vrsta podsjetnika osobama koje nisu rodbina o smrti te osobe... A na njoj ja nikada ne mogu napisati koliko zaista sam volila ili volim tu osobu...

Uh nevolim ove teme jer znam da ce me vecina kritikovati ali ipak napisacu svoje misljenje.Jesam da se u dnevnim novinama pojavi osmrtnica kako bi ljudi vidjeli i saznali ko je umro,preselio..... od najuze familije al kad se pocnu redati od ovog od onog pa do firmi punici naseg kolege e kosa mi se dize na glavi.Jos jednom mozda nakon navrsene 1 godine i tu je za mene kraj.Kao sto si i sama rekla tuga i sjecanje ostaje u srcima familije,prijatelja pa i poznanika.
Medjutim kod nas je to dostiglo neki prestiz ako nisi dao u novine nemislis na umrlog....budalastina.Ja licno na taj dan kad se navrsava godisnjica onih koje nosim u srcu ja dam sadaku jer tih 100-njak maraka mi je draze da neka nana,dijete,familja potrosi vec da neko u novinama procita jel tom mom nekom navrsila druga,treca,sedamnaesta godisnjica nakon smrti.

upravo o tome sam i ja razmišljala. kome zapravo ljudi daju osmrtnice i pišu to što pišu u njima. ima zaista degutantnih. a u isto vrijeme ljudi nekada ne mogu da zatome svoj bol i osjećaju potrebu da kažu svijetu da su tog nekog voljeli, da misle na njega, da je postojao.... i onda odu u tu krajnost.

mada ja isto kad vidim osmrtnicu preko čitave stranice - strašno. a s druge strane ljudi te osuđuju ako ne daš osmrtnicu u novine, kao da je to mjerilo koliko se ko koga sjeća.

a ako si poropdici nepoznat, onda je opet druga priča - šta ona/on ima za njim žaliti, ko mu je ona/on bio uopće?

nit bih ikome pisao niti želim da meni neko piše šta

bio živ nisi više i ćao

moderator wrote:

hadzinicasa wrote:Već neko vrijeme, nažalost - razmišljam o osmrtnicama u dnevnim novinama, pa me interesira mišljenje ostalih (usput se ispričavam, ukoliko tema već postoji).

Šta pisati? Kome zapravo dajemo osmrtnice u novinama? Da li da se zna da tugujemo i koliko? Ili na neki način porodici dajemo utjehu pokazujući koliko nas ima koji smo umrlu/og voljeli.

Da li svoju tugu zadržati za sebe i čemu uopće osmrtnice? Na kraju svako ostaje sam sa svojom tugom koja se često ne može pokazati osmrtnicom.

Sebi ili okolini - onome koga nema ne sigurno.... I šta znači da li neko osmrtnicu ili ne?

Danas je godisnjica Mersihi. Svaki mjesec, drugog dana u mjesecu, njena majka pise stihove svojoj jedinici. Ne poznajem majku. Ni kcerku. Ali ih "poznajem" kroz citulje svakog mjeseca. I upravo zbog toga, nesvjesno, imam nekako bolji i blizi odnos sa bliznjima, jer kontam da kad dodje vrijeme za citulje, onda je kasno sjetiti se ljubavi koju nismo pruzili dragim osobama za zivota.
Porodici je utjeha kad se neko sjeti njihovih voljenih, jer fino je kad ne zaboravis nekoga "samo zato sto je umro".

potresno

međutim, ono što je moje pitanje je ovo boldirano - da li samo ako daš osmrtnicu znači da nekoga nisi zaboravio. ako ja svakoga dana 10 puta dnevno pomislim na nekoga koga više nema..... šta znači to što nisam dala osmrtnicu na neki datum?

Sa jedne tačke gledišta, zapravo, žalimo sebe.

Drugačije gledano, u našem tugovanju učestvuje mnogo više ljudi, pa se vrijeme tugovanja skraćuje.

moderator wrote:

hadzinicasa wrote: potresno

međutim, ono što je moje pitanje je ovo boldirano - da li samo ako daš osmrtnicu znači da nekoga nisi zaboravio. ako ja svakoga dana 10 puta dnevno pomislim na nekoga koga više nema..... šta znači to što nisam dala osmrtnicu na neki datum?

Nazalost doslo je takvo vrijeme da ako "avaz nije objavio" to se nije ni desilo, pa ako ne das citulju, zna se rodbina preminulog i naljutiti. Sada postoji i web stranica na kojoj mozete staviti "sjecanje" ili cak obavijest o smrti, jer ljudi svu komunikaciju svode na internet, a licno smatram da je milion puta bolje i korisnije pomoci porodici preminulog nego pisati kitnjaste stihove, kako neko rece, "svekrvi od kolegicine jetrve".

slažem se. i tu se postavlja pitanje zapravo kome i zbog koga uopće dajemo osmrtnice u novine. meni ne treba potvrda u vidu osmrtnice da mislim na nekoga. ali možda porodici treba. iako zaista ima i situacija kada se neko nađe uvrijeđen što je neko napisao nešto u osmrtnici - u smislu bliskosti.

moderator wrote:

PipiDugaDevetka wrote:Sa jedne tačke gledišta, zapravo, žalimo sebe.

Drugačije gledano, u našem tugovanju učestvuje mnogo više ljudi, pa se vrijeme tugovanja skraćuje.

Da, to i religije kazu kao "ne placi za pokojnikom, on je otisao na Bolji svijet", pa ti u stvari places iz sebicnih razloga jer si TI izgubio nekoga a ne zbog tog nekoga.

Da i zapravo želiš da čitav svijet zna da si ti izgubio/la nekoga koga si volio.
Ali imaš ljudi kojima se čini - da se ne pominje umrli - da bi onda zaista i potpuno nestao.

Meni je najbolji bio običaj da se sjećanja obilježavaju poklanjanjem odredjene manje sume novca nekoj ustanovi. Ranije su to bila udruženja slijepih osoba, pa su ta udruženja davala oglas sa prigodnim tekstom.

PipiDugaDevetka wrote:Meni je najbolji bio običaj da se sjećanja obilježavaju poklanjanjem odredjene manje sume novca nekoj ustanovi. Ranije su to bila udruženja slijepih osoba, pa su ta udruženja davala oglas sa prigodnim tekstom.

je ne znam za to. ali znam recimo da porodica nekada napiše da ljudi umjesto cvijeća za sahranu namjeravani iznos uplate nekom dobrotvornom društvu.

...

jeste ali se u jednom trenutku nađeš ucijenjenim i misliš da će nedavanje osmrtnice više povrijediti porodicu, nego što će tebe, odustajanje od tvojih principa....

U principu, ne volim oglase i sjećanja u kojima se davalac oglasa obraća umrlom kao da je živ. Naravno, ima izuzetaka koji mi se svidjaju.

moderator wrote:

PipiDugaDevetka wrote:Sa jedne tačke gledišta, zapravo, žalimo sebe.

Drugačije gledano, u našem tugovanju učestvuje mnogo više ljudi, pa se vrijeme tugovanja skraćuje.

Da, to i religije kazu kao "ne placi za pokojnikom, on je otisao na Bolji svijet", pa ti u stvari places iz sebicnih razloga jer si TI izgubio nekoga a ne zbog tog nekoga.

Upravo tako. Nekakvo drugacije "preradjivanje" bola, svojstveno je onima koji su uspjeli u potiranju ega, na ovaj ili onaj nacin.
Posto to uopste nije ni lako ni jednostavno, vecina ljudi reaguje kako reaguje, te ako je tim ljudima kroz pisanje osmrtnica lakse, bar na trenutak... onda cijela stvar ni posmatrace ne bi trebala toliko iritirati.

Osmrtnice,

znak da osoba nije zaboravljena. Sve dok ima osmrtnica, dok se prouci fatiha, zapali svijeca, dok postoje spomenici, nisani i ta osoba je jos uvijek prisutna u nasim zivotima. Kada toga ne bude, kao da ta osoba nikada nije ni zivjela. Zaborav.

...

Hemel wrote:Osmrtnice,

znak da osoba nije zaboravljena. Sve dok ima osmrtnica, dok se prouci fatiha, zapali svijeca, dok postoje spomenici, nisani i ta osoba je jos uvijek prisutna u nasim zivotima. Kada toga ne bude, kao da ta osoba nikada nije ni zivjela. Zaborav.

nebih se slozila sa tobom mozda kada je u pitanju poznanik,pa mozda i neko iz komsiluka ali familiju roditelje ja nemogu zaboraviti pa bilo osmrtnica,nisana itd..ili nebilo oni su u mom srcu i ja ih se stalno sjecam jer oni su dio mene i mog zivota.

Hemel wrote:Osmrtnice,

znak da osoba nije zaboravljena. Sve dok ima osmrtnica, dok se prouci fatiha, zapali svijeca, dok postoje spomenici, nisani i ta osoba je jos uvijek prisutna u nasim zivotima. Kada toga ne bude, kao da ta osoba nikada nije ni zivjela. Zaborav.

to implicira da ukoliko ne daš osmrtnicu - osoba je zaboravljena. a ne mora uopće biti tako. ti u stvari osmrtnicom DOKAZUJEŠ da misliš na tu osobu. kome je uopće potreban dokaz?

immuno wrote:

Hemel wrote:Osmrtnice,

znak da osoba nije zaboravljena. Sve dok ima osmrtnica, dok se prouci fatiha, zapali svijeca, dok postoje spomenici, nisani i ta osoba je jos uvijek prisutna u nasim zivotima. Kada toga ne bude, kao da ta osoba nikada nije ni zivjela. Zaborav.

nebih se slozila sa tobom mozda kada je u pitanju poznanik,pa mozda i neko iz komsiluka ali familiju roditelje ja nemogu zaboraviti pa bilo osmrtnica,nisana itd..ili nebilo oni su u mom srcu i ja ih se stalno sjecam jer oni su dio mene i mog zivota.

a sta posle tebe...treba sve u zaborav
ne slazem se sa tobom. mrtve drage osobe (roditelje, djedove, pradjedove, komsije, prijatelje, kolege...) treba ih spominjati sto duze. jacinu bola za dragom osobom mi nosimo u srcu ali trebaju i nasa djeca da se sjete djedova i nana.

@hadzinice,

ne treba meni dokaz kako se ja sjecam neke osobe ali i osmrtnica je dio NEzaborava.

p.s. znaci ako nekoga vidis sa rasirenim rukama pored groblja i uci fatihu on dokazuje pred drugima da nekoga nije zaboravio a mozda ta osoba svaki dan i vise puta pomene tu istu umrlu osobu.

obavijest o smrti je ok,u svim dnevnim novinama,uz vrijeme ukopa.

sve poslije,je samo punjenje dzepova gazdama novina,nikakve svrhe..
jedino ukoliko je obavijest o godisnjici na koju ce se odrzati tehvid,polaganje cvijeca il tako nesto..onda mi je ok i poslije da se objavljuje.

doduse nekad neko ostane sam,pa nema kontakta sa okolinom,jedino mu ostaje veza sa tom osobom koje nema vise,pa je donekle razumljivo i takvo ponasanje

ovdje ne govorimo o učenju Fatihe ili obilasku mezara što je intimni čin čovjeka

ovdje govorimo o potrebi objavljivanja osmrtnice i zbog čega bi to bilo važno i da li je važno ako čovjek nekoliko puta na dan pomisli na osobu koje više nema? čemu onda osmrtnica na određeni datum?

Topla voda wrote:obavijest o smrti je ok,u svim dnevnim novinama,uz vrijeme ukopa.

sve poslije,je samo punjenje dzepova gazdama novina,nikakve svrhe..
jedino ukoliko je obavijest o godisnjici na koju ce se odrzati tehvid,polaganje cvijeca il tako nesto..onda mi je ok i poslije da se objavljuje.

doduse nekad neko ostane sam,pa nema kontakta sa okolinom,jedino mu ostaje veza sa tom osobom koje nema vise,pa je donekle razumljivo i takvo ponasanje

da ali kod nas je običaj:
- kad neko umre
- na sedminu
- na četr'esnicu
- na 52 dana (nedavno sam i to vidjela)
- na tri mjeseca
- na šest mjeseci
- na godinu i svaku narednu
a plus kad je nekome drugom iz familije godina, onda se svi pomenu

hadzinicasa wrote:

Topla voda wrote:obavijest o smrti je ok,u svim dnevnim novinama,uz vrijeme ukopa.

sve poslije,je samo punjenje dzepova gazdama novina,nikakve svrhe..
jedino ukoliko je obavijest o godisnjici na koju ce se odrzati tehvid,polaganje cvijeca il tako nesto..onda mi je ok i poslije da se objavljuje.

doduse nekad neko ostane sam,pa nema kontakta sa okolinom,jedino mu ostaje veza sa tom osobom koje nema vise,pa je donekle razumljivo i takvo ponasanje

da ali kod nas je običaj:
- kad neko umre
- na sedminu
- na četr'esnicu
- na 52 dana (nedavno sam i to vidjela)
- na tri mjeseca
- na šest mjeseci
- na godinu i svaku narednu

ja to recimo ne radim,kazem ti..svadjam se sa familijom i ne dozvoljavam da se nakon smrti ista objavi,sem kad je tehvid,pa da se podsjete zene da dodju.
ostalo je bespotrebno trosenje para,bolje je uplatiti nekoj humanitari il dati sirotinji

sve to stoji.

ali čemu smo onda "izmislili" tolike datume? Kome?