KRV nas veže,
Narodnost nije u krvi, već u kulturi i tradiciji, a nacija je moderna sociološka konstrukcija. Oni koji govore o "krvi", kao elementu nacije bili su poznati kao nacisti, ili npr. Biljana Plavšić, čiji su nam rasistički krvoločni ispadi svima poznati.
srednjovjekovni BOŠNJANI su naši DJEDOVI
Čiji "naši"? Ti misliš da je identitet nepromjenjiva stvar! Uostalom, kako ti pouzdano možeš znati da je tvoj askurđel bio baš srednjovjekovni Bošnjanin, da nije imao neki lokalni, nama nepoznati dientitet, da nije doselio - amigracije su bile česte - iz nekog sasvim desetog kraja. (Da se razumijemo ovo se isto odnosi na "krvno" vezane Srbe i Hrvate)
iako su primili od turaka islam, jer nisu htjeli krstu
Ako čitamo turske deftere, koje je ispitao i preveo Nedim Filipović, onda ćemo ustanoviti da je proces islamizacije u Bosni trajao gotovo 100 godina, da su na islam prelazile sve konfesije, a u okolici Sarajeva i i u Zvorničkom sandžaku ogroman broj pravoslavaca postepeno naseljavanih nakon pada srednjeovjekovnog kraljevstva. U tradiciji današnjih Bošnjaka, izvorno nema srednjovjekovne baštine, ona je ucijepljena tek nacionalizmom, tj. kreiranjem identiteta implementiranog kroz školske udžbenike, medije.
, o čemu je plakao posljednji kralj Stepan Tomašević papi, kada je rekao "prokletnici (eto tako je zvao svoj narod) više vole turcima nego krst"
Zapravo je napisao ovo:
Turci su u mojoj kraljevini podigli nekoliko tvrđava
i ljubezni se prema seljacima pokazuju; obećavaju da će
svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne.
Prosti um seljaka ne razumije prijevare te misli da će ona sloboda vazda trajati. Lako da će puk, tim varanjem zaveden, od mene otpast,
ako se ne vidi da sam tvojom vlašću ojačan; ni vlastela nisu se dugo održala u svojim gradovima, ostavljena od seljaka.
Dakle, on piše o tipičnoj taktici slabljenja neprijatelja u srednjem vijeku! Ovdje niej precizirano koje su vjeroispovjesti seljaci kojima Osmanlije nude bolju upravu i da će biti slobodni, ovdje se radi o jednom socijalnom problemu. Kralj je isto tako dobro primijetio da su seljaci naivni i da ne znaju da je to propaganda kako se i pokazalo! Turski izvori, s druge strane, ne pominju nikakvu laku predaju, već da se bosansko stanovništvo u planinama žestoko opiralo Osmanlijama, te da je Mehmed II odveo ogroman broj robova (kao uostalom i na svakom svom pohodu) nazad za Konstantinopolis! Ta priča o dobrohotnim Turcima odavno je istorisjki deplasirana, a temelji se na nekim romantičnim biografijama Mehemda II nastalim 50-80 godina nakon smrti!
i mnogobrojni NEKRŠTENI koji su takođe lako prihvatili islam
Islam se prihvatao baš kao i hrišćanstvo. S jedne strane je utirao put napretku u karijeri, a s druge strane metafizčki razlog običnog čovjeka za prelazak na nešto bio je fakat da su Osmanlije moćne, pa im, prema tome i bog pomaže. Zbog sličnih razloga je recimo i ruski knez Vladimir prešao na hrišćanstvo. Pored dobro-organizirane religije, smatrao je da će mu hrišćanski bog dati da i on ima carstvo slično vizantijskom!