#1 Rat nakon rata - Dokad ce ovo trajati?
Posted: 22/05/2010 12:18
Rat se zavrsio prije 15 godina, a narod i politika Bosne i Hercegovine jos uvijek ratuje i nalazi se na istim pozicijama kao i prije 15 godina. Promjene na bolje su zaista minimalne, pa ako nastavimo ovakvim tempom, blagostanje necemo vidjet za 100 godina, a mozda ni tada. Sticem utisak da su nam ovi sto sada vladaju, gori dusmani nego oni sto su nas zaljevali krvlju cetri godine (ne zelim da se govori o tom periodu, ko je kriv, ko je poceo... ovu temu zamisljam kao temu buducnosti, a ne proslosti). Nekako je 'lakse' (veliki navodnici) prihvatit da ljudi ginu, gladuju, umiru od izlijecive bolesti, terorisu na poslu (ako ga se dokopaju na razno razne nacine, uglavnom nepostenom procedurom), diskriminisu, ponizavaju,... u ratu nego u miru. Rat je oholo vrijeme, zlocini protiv covjecnosti i ljudskosti su uobicajena pojava... Mir bi trebo biti nesto drugo, to bi trebalo biti vrijeme prosperiteta, napretka i zblizavanja medju ljudima. Kod nas se desava nesto sasvim suprotno. Kod nas se vodi rat 'mirnodobskim metodama'. 'Rat rjecima' traje vec 15 godina i ja ne vidim mir na vidiku, posebno sa ovom politickom garniturom, koja se trudi da zavadi i vlada. Politicari dobijaju izbore na konfrontaciji, 'vjesto' izbjegavajuci zivotna i drustvena pitanja, koja su toliko ugrozena da su sva moguca crvena svjetla vec odavno upaljena. Narodi u BiH se mrze, truju svoju dusu, a politicari koji tu mrznju prouzrokuju, uzivaju na racun nase patnje... Ja zivim u Federaciji, ali poslom odem i u RS i imam kontakte sa nekim ljudima. Ljudi i ovdje i tamo su otrovani mrznjom. Vecina Bosnjaka osjeca muku i negativan naboj na rijec 'Srbin' , ima veliku odbojnost prema religiji koju Srbi praktikuju. Cijeli rat sam ovdje i jako dobro znam o cemu govorim. Ne treba niko nista reci (mada je bilo i rijeci, jako puno), izraz lica dovoljno govri. U RS je situacija jos gora ili je to samo privid, posto tamo nema puno Bosnjaka koji bi se mogli naci uvrjedjeni na neku njihovu pogrdnu rijec. Razlika je u tome sto se u RS mrznja vise ispoljava, dok u Federaciji nesto manje, jer se ne zeli niko direktno uvrjedit. Bosnjaci u vecini slucajeva ne priznaju Srbe kao naciju, govore da su to Bosanci, dok Srbi ne priznaju Bosnjake i govore da su Turci. U ovu pricu se mogu ukljucit i Hrvati, bez ikakve razlike u odnosima. Je l vidite kako sve ovo izgleda bolesno i necivilizacijski? Strasno. Za to vrijeme se politicari druze i igraju sahovsku partiju koja je osudjena na remi. Slavko Jovicic u Teleringu kaze da on sa Silajdzicem ima super odnos, da cesto popiju kafu zajedno. Da li Bosnjak iz Sarajeva pije kafu sa Srbinom iz Banja Luke? Vrlo rado popije, samo ako dodje u priliku da shvati da je to jedan dobar i posten covjek, do cega dolazi vrlo tesko radi pocetni predrasuda koju kreira politika i medijski poslusnici. Politicari i tajkuni se druze i posluju medjusobno, dok se 'obicni' narod truje mrznjom.
Po meni je Bosnjacka politika kljucna za opstanak i pomirenje naroda u BiH. Bosnjaci su vecina (popis ce pokazat da je Bosnjaka nesto malo preko 50%), Bosnjacima je najvise stalo od opstojnosti i cjelovitosti BiH, i zato Bosnjaci trebaju preuzet incijativu u bitnim odlukama za ovu drzavu. Srbi i Hrvati se sa pravom boje Bosnjacke dominacije i zbog toga zaziru od ustavni promjena. Po meni bi Bosnjaci trebali zauzet iskren stav, bez pokusaja (van BiH) da se smanji moc srpski i hrvatski insistucija i samim tim ojacaju drzavne koje su po logici vecine dominantno bosnjacke. Takve stvari se trebaju rjesavat u BiH, u iskrenom razgovoru izmedju predstavnika sva tri naroda. Po meni bosnjacki politicari trebaju prestat sa osporavanjem RS, jer to ne donosi apsolutno nista osim konfrontacije i kocenja svemu pozitivnom sto bi se moglo izrodit u BiH. Bosnjaci trebaju prestat sa preglasavanjem Hrvata u Federaciji i na izborima za predsjednika. Kakvu to poruku salje Hrvatima ili eventualno Srbima ako bi se odrekli RS? Zamislite da se sastanu svi vodeci bosnjacki politicari i daju zajednicku izjavu u kojoj se porucuje RSu da nece biti napadana i blacena po svijetu, u kojoj se Hrvatima porucuje da nece biti preglasavani i da je Komsic odusto od kandidature jer ne zeli da Bosnjaci biraju hrvatskog clana predsjednistva. Takva politika bi morala naic na plodno tlo kod Srba i Hrvata, a ako slucajno nebi naisla, onda bi stranci imali PUNO PRAVO da smjene takve ljude, jer bi onda oni bili dio problema a ne dio rjesenja (sada je politika sva tri naroda dio problema i stranci ne mogu nikog otpisat). Takva politika bi stvorila pozitivnu klimu za ustavne promjene koje bi BiH konacno ucinile normalnom drzavom. Strani investitori bi se ohrabrili i poceli ulagat u BiH. Cijeli svijet bi nas gledo drugim ocima i svi bili bili spremni za pomoc. Takvom politikom i iskrenoscu, bosnjaci bi mogli zahtjevat od RS da promjeni ime i entitetske simbole kao znak dobre volje i postovanja svih gradjana tog entiteta. U takvoj klimi bi se moglo dogovorit revidiranje entitetskog glasanja, da se onemoguci oprsturiranje i destrukcija. Politicari u RS bi u takvoj klimi morali prihvatit deklaraciju o Srebrenici i prihvatit da se datum stradanja obiljezava na drzavnom nivou. Neko mora pocet sa pozitivnim koracima, sto bi, siguran sam, prouzrokovalo lavinu pozitivnosti u cijeloj drzavi. Prvi covjek koji to uradi, on ce biti NAJVECI SIN Bosne i Hercegovine. Nesto tako je pokuso Dragan Cavic, ali se na kraju pokazalo da ta politika nije imala siroku podrsku. Nesto slicno pokusava i Zdravko Krsmanovic, ali ni to nema podrsku. Nesto pokusava i Nasa Stranka, ali ni to nema podrsku. Naci ce se neko ko ce ucinit taj korak, samo se bojim da ne propadne jos jedna generacija djece, koja ce mladost 'prozivit' u ovom bosanskom rezervatu.
Nemam nikakvi iluzija da politiacari koji sada vladaju na prostorima BiH nemaju kapacitet, volju, zelju, moral... da to ucine. Njih ne zanima bolji zivot naroda, oni imaju neke svoje licne interese. Vjerujem da je njima zanimljivo igrat sahovsku partiju, nadmudrivat se u BiH i diljem svijeta, ali nasa mladost nema vremena da saceka kraj njihove prljave igre. Veliko je pitanje da li njima i odgovara uredjena drzava, jer bi u takvoj svi oni bili iza resetaka. Ali, ne zelim da pricam o njima...
Meni su bitniji 'obicni' ljudi od politicara. 'Obicni' ljudi biraju politicare i kreiraju politiku. Dobar narod uvijek iznjedri dobre politicare. Po toj teoriji mi nismo dobri ljudi. Bosnjaci, Srbi i Hrvati su isti narod, istog slavenskog porjekla. Kada vidis covjeka na ulici ne mozes prepoznat sta je po nacionalnosti i na koji se nacin moli bogu. Svi smo mi isti. Monstruma i bolesnika ima u svakom narodu. Ubjedjen sam da Srbi znaju da su Mladic i Karadzic monstrumi, ali to ne zele priznat i velicaju ih iz prkosa, jer ih Bosnjaci i Hrvati napadaju. To dodje kao odbrambeni mehanizam. Postoji 10% ljudi u svakom narodu koji veliciju ekstreme i ubice, ali velika vecina to osudjuje, samo sto nema hrabrosti da to javno pokaze, jer se boje nekog vida odmazde od politiacara i pojedini ekstremni grupica.
Zanima me kako vi vidite rjesenje ove pat pozicije. Po meni imaju dvi opcije... Da se narodi u BiH sami dogovore ili da stranci nametnu neko svoje rjesenje. Sta bi vi zeljeli? Po meni je dogovor izmedju naroda jedino ZDRAVO RJESENJE ZA BUDUCNOST, dok nametanje ima trule temelje, koji ce kad tad popucat... Kad tad ce se naci neki 'idiot' koji ce se pozvat na tu nepravdu i pokusat je ispravit na svoj nacin. Dokle ljudi ovako, dokle?????
Po meni je Bosnjacka politika kljucna za opstanak i pomirenje naroda u BiH. Bosnjaci su vecina (popis ce pokazat da je Bosnjaka nesto malo preko 50%), Bosnjacima je najvise stalo od opstojnosti i cjelovitosti BiH, i zato Bosnjaci trebaju preuzet incijativu u bitnim odlukama za ovu drzavu. Srbi i Hrvati se sa pravom boje Bosnjacke dominacije i zbog toga zaziru od ustavni promjena. Po meni bi Bosnjaci trebali zauzet iskren stav, bez pokusaja (van BiH) da se smanji moc srpski i hrvatski insistucija i samim tim ojacaju drzavne koje su po logici vecine dominantno bosnjacke. Takve stvari se trebaju rjesavat u BiH, u iskrenom razgovoru izmedju predstavnika sva tri naroda. Po meni bosnjacki politicari trebaju prestat sa osporavanjem RS, jer to ne donosi apsolutno nista osim konfrontacije i kocenja svemu pozitivnom sto bi se moglo izrodit u BiH. Bosnjaci trebaju prestat sa preglasavanjem Hrvata u Federaciji i na izborima za predsjednika. Kakvu to poruku salje Hrvatima ili eventualno Srbima ako bi se odrekli RS? Zamislite da se sastanu svi vodeci bosnjacki politicari i daju zajednicku izjavu u kojoj se porucuje RSu da nece biti napadana i blacena po svijetu, u kojoj se Hrvatima porucuje da nece biti preglasavani i da je Komsic odusto od kandidature jer ne zeli da Bosnjaci biraju hrvatskog clana predsjednistva. Takva politika bi morala naic na plodno tlo kod Srba i Hrvata, a ako slucajno nebi naisla, onda bi stranci imali PUNO PRAVO da smjene takve ljude, jer bi onda oni bili dio problema a ne dio rjesenja (sada je politika sva tri naroda dio problema i stranci ne mogu nikog otpisat). Takva politika bi stvorila pozitivnu klimu za ustavne promjene koje bi BiH konacno ucinile normalnom drzavom. Strani investitori bi se ohrabrili i poceli ulagat u BiH. Cijeli svijet bi nas gledo drugim ocima i svi bili bili spremni za pomoc. Takvom politikom i iskrenoscu, bosnjaci bi mogli zahtjevat od RS da promjeni ime i entitetske simbole kao znak dobre volje i postovanja svih gradjana tog entiteta. U takvoj klimi bi se moglo dogovorit revidiranje entitetskog glasanja, da se onemoguci oprsturiranje i destrukcija. Politicari u RS bi u takvoj klimi morali prihvatit deklaraciju o Srebrenici i prihvatit da se datum stradanja obiljezava na drzavnom nivou. Neko mora pocet sa pozitivnim koracima, sto bi, siguran sam, prouzrokovalo lavinu pozitivnosti u cijeloj drzavi. Prvi covjek koji to uradi, on ce biti NAJVECI SIN Bosne i Hercegovine. Nesto tako je pokuso Dragan Cavic, ali se na kraju pokazalo da ta politika nije imala siroku podrsku. Nesto slicno pokusava i Zdravko Krsmanovic, ali ni to nema podrsku. Nesto pokusava i Nasa Stranka, ali ni to nema podrsku. Naci ce se neko ko ce ucinit taj korak, samo se bojim da ne propadne jos jedna generacija djece, koja ce mladost 'prozivit' u ovom bosanskom rezervatu.
Nemam nikakvi iluzija da politiacari koji sada vladaju na prostorima BiH nemaju kapacitet, volju, zelju, moral... da to ucine. Njih ne zanima bolji zivot naroda, oni imaju neke svoje licne interese. Vjerujem da je njima zanimljivo igrat sahovsku partiju, nadmudrivat se u BiH i diljem svijeta, ali nasa mladost nema vremena da saceka kraj njihove prljave igre. Veliko je pitanje da li njima i odgovara uredjena drzava, jer bi u takvoj svi oni bili iza resetaka. Ali, ne zelim da pricam o njima...
Meni su bitniji 'obicni' ljudi od politicara. 'Obicni' ljudi biraju politicare i kreiraju politiku. Dobar narod uvijek iznjedri dobre politicare. Po toj teoriji mi nismo dobri ljudi. Bosnjaci, Srbi i Hrvati su isti narod, istog slavenskog porjekla. Kada vidis covjeka na ulici ne mozes prepoznat sta je po nacionalnosti i na koji se nacin moli bogu. Svi smo mi isti. Monstruma i bolesnika ima u svakom narodu. Ubjedjen sam da Srbi znaju da su Mladic i Karadzic monstrumi, ali to ne zele priznat i velicaju ih iz prkosa, jer ih Bosnjaci i Hrvati napadaju. To dodje kao odbrambeni mehanizam. Postoji 10% ljudi u svakom narodu koji veliciju ekstreme i ubice, ali velika vecina to osudjuje, samo sto nema hrabrosti da to javno pokaze, jer se boje nekog vida odmazde od politiacara i pojedini ekstremni grupica.
Zanima me kako vi vidite rjesenje ove pat pozicije. Po meni imaju dvi opcije... Da se narodi u BiH sami dogovore ili da stranci nametnu neko svoje rjesenje. Sta bi vi zeljeli? Po meni je dogovor izmedju naroda jedino ZDRAVO RJESENJE ZA BUDUCNOST, dok nametanje ima trule temelje, koji ce kad tad popucat... Kad tad ce se naci neki 'idiot' koji ce se pozvat na tu nepravdu i pokusat je ispravit na svoj nacin. Dokle ljudi ovako, dokle?????