17. Maj i impresije...

[breviar]

ovaj post ce biti vise ispusni ventil, ali i ako se bude razvila neka pristojna tema bit ce korisno,
mozda i da se meni objasne neke stvari.

u ovih petnaest minuta, koliko imam vremena pauze, ispisat cu impresije jutrosnjeg i jucerasnjeg
dana.
jucer se u tim nekim susretima, razgovorima sa ljudima, raznim jezicima, raznim lokacijama grada -
konacno susrecem sa potencijalnim saradnikom, i jako cijenim njegov rad. poznamo se preko nekih
dragih ljudi.
upitam ga sto ima sa osobom koju poznamo, jer nije mi se vise javljala. kazao je da je imala neprilike
u Sarajevu zbog svoje homosexualne sklonosti, i da je bila fizicki napadnuta, i da je bila na urgentnom
odjelu.
zastanem. racunam.
racunam kada bi to moglo biti, pa dobijem rezultat da smo se vidjeli par nedjelja
poslije tog dogadjaja, a da mi nikada doticna osoba nije kazala.
u nekom iznenadjenju priznam mojem sagovorniku da mi to nikada nije kazala nasa draga osoba...
vjerovatno zbog dostojanstva. ponosa?
kako god....

jutros u toku jednog sastanka (trenutno sam u jednom dalekom, i velikom, ludom gradu) sa kolegicom,
pred kraj opisem - ne taj dogadjaj - vec opisem kako me malo sve to brine. cudi.
iako, mogu reci: bas me briga!

jucer je bila tema povodom 17. Maja. na zalost, bila je zakljucana. bili su neki neukusni komentari,
i poredjenja u smislu da homofob nije ako neko ima otpor prema homosexualcu? (interpretiram potpuno
bespredmetan komentar. prosto je objectless zvucalo, da je tesko i zapamtiti i razumjeti smisao.)
jeste, homofobija je kada sasvim slucajno degutantno i nehumano dodaju razni pridjevi - kao fekalija i tome
slicno?
dogod se ciljano vrijedja - ta osoba ocito ima unutarnji otpor, ako smijem reci, problem u sebi, sa sobom.
a to je ono sto zna biti opasno, i otuzno. mada, ne krivim te osobe.
kako se negdje u onoj knjizi Veliki Getsbi spominje: "Whenever you feel like criticizing any one...just remember that all the people in this world haven't had the advantages that you've had."
- F. Scott Fitzgerald, The Great Gatsby, Ch. 1 (uzgred, ovo je skinuto malocas s googlea. mada Fitzgeralda imam
u malom prstu.)

tako da, ne mogu osudjivati one koji su ispisivali, sto su ispisivali. jer, ko zna... sto je u njihovim zivotima.

okej!
i tako... nastavljam dalje s monologom koji govorim svojem sagovorniku, pod ovim oblacima berlinskim,
kako mislim da to nije uredu. nije uredu da neko bilo kakav pritisak vrsi na nekoga.
takodjer misao me prati da znam kako su zene sa burkom jako diskriminirane cak i u Sarajevu.
postoje one "openminded" osobe koje ih prijeko i upadljivo gledaju, da daju tim "nindzama" do znanja
da nisu 'dobrodosli', ili da se ne slazu sa njima...
meni i takav odnos nije ljudski.
mislim, to su njihovi zivotu - ja ionako imam svoj. sto sada trebam? da ih mlatim?

ne znam...
moj sagovornik mi pomaze, i govori da cu uvijek zivjeti negdje drugdje, pa...
neka nastavim dalje sa svojim zivotom.

naravno, ne brine me ovo mnogo - ali, ipak mi je jako zao...
zao mi je sto uvijek cu gledati da stvarno budem negdje drugdje.

idem dalje. imam drugi sastanak!

ostajte dobro!