#9 Re: "Selefizam" ili "Sufizam"
Posted: 17/05/2010 07:31
by Brave_lion
O muzici i muzickim instrumentima
DOKAZ DA SMO MNOGI DALEKO OD SLIJEDNJENJA HANEFI MEZHEBA I SUNNETA,misljenja ponkeih alima nemogu biti ispred rijeci Poslanik,ashaba i naseg alima Ebu Hanife te ostale trojice..Muzika i muzički instrumenti su jedni od harama za koje se slabo zna među ljudima da su islamom strogo zabranjeni i da su to jedni od haram postupaka i djela! Da je to tako, možemo shvatiti i vidjeti iz sljedećih šerijatskih tekstova, kako ajeta tako i sahih i pritvrđenih hadisa, kao i iz stavova brojnih islamskih učenjaka po ovom pitanju. Pogledajmo šta se sve o tome kaže:
Kur'an:
Allah dž.š., kaže: "Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis), da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna." (Lukman, 6.)
Imam Taberi rhm., u komentaru dijela ajeta: "Koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)" – navodi sljedeće predaje:
Se'id b. Džubejr rhm., prenosi od Ibnu Abbasa r.a., da je u komentaru dijela ajeta: "Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)" – rekao: Pjesma i tome slično.
Ebul-Sahba' je upitao Ibnu Mes'uda r.a., o značenju ajeta: "Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)" – pa je rekao: Muzika.
Ebu Zabjan prenosi od svoga oca a on od Džabira r.a., da je u komentaru dijela ajeta: "Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)" – rekao: Muzika i njeno slušanje.
Sunnet:
Abdurrahman b. Ganem el-Eš'ari kaže: Pričao mi je Ebu 'Amir el-Eš'ari r.a. – a nije me slagao: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: "U mom ummetu biće ljudi koji će dozvoljavati blud, svilu, alkohol i me'azif - muzičke instrumente..." (Sahihul-Buhari, br.5268.; Sahih Ibnu Hibban, br.6754.)
Hafiz Ibnul-Hadžer el-Askelani rhm., kaže: "Me'azif su instrumenti, dok Kurtubi prenosi od Dževherija da je me'azif – pjesma (el-gina'), dok u njegovom Sahihu stoji da je me'azif – sredstva za razonodu. Neki kažu da je me'azif – zvukovi instrumenata, a u Dimjatijevoj Havašiji stoji: me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti." (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/55.)
Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže: "Imam Ebu Hanife je jedan od najstrožijih imama što se muzike tiče i njegov mezheb je jedan od najstrožijih mezheba po ovom pitanju. Hanefijski učenjaci su na bezbroj mjesta izjavljivali da je zabranjeno slušati muziku kako frule tako i defove, i da je to grijeh u rangu fiska zbog kojeg se odbija svjedočenje na sudu od strane osobe koja se time bavi, a neki su dodali i to da je naslađivanje muzikom nevjerstvo! Dodaju: Čovjek se mora potruditi da ne sluša muziku ako pored nje prolazi ili mu je u susjedstvu." (Pogledaj: 'Avnul-Ma'abud, 13/186.)
Imam Ebul-'Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: "Me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti, kako nam to opisuje djelo el-Nihaja, dok u djelu el-Kamus stoji da su me'azif – instrumenti poput 'uda i tanbura." (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/378.)
Imam Abdur-Re'uf el-Menavi rhm., kaže: "Me'azif su defovi." (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.774., 1/409.)
Ostale predaje:
Ali b. Ebi Talib r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Kada se moj ummet počne baviti sa sljedećih 15 stvari zapašće u belaje i iskušenja. Bi rečeno, koje su to stvari o Allahov Poslaniče? On reče: Kad se monopol uspostavi nad ratnim plijenom, i kada emanet i povjereništvo postane ratnim plijenom, i kada davanje zekata bude muka, i kada čovjek bude pokoran svojoj ženi a nepokoran svojoj majci, dobar prema svome prijatelju a loš prema svome ocu, i kada se glasovi počnu dizati u džamijama, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada neki čovjek bude čašćavan zbog straha od njegova šerra, i kada se počne piti alkohol i oblačiti svila, i kada se budu nabavljale pjevačice i me'azif/muzika, i kada zadnje generacije muslimana budu proklinjale prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar ili propadanje u zemlju ili deformaciju (tijela i duše)!" (Sunen Tirmizi, br.2210.)
Ebu Hurejre r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Kada se nad ratnim plijenom uspostavi monopol, i kada emaneti i povjereništva postanu ratnim plijenom, a zekat mukom, i bude se učilo a ne radi vjere, i kada čovjek bude pokoran prema svojoj ženi a nepokoran prema svojoj majci, i približi sebi svoga druga a udalji svoga oca, i kada se glasovi budu podizali u džamijama, i kada pleme bude predvodio najgriješniji od njih, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada čovjek bude čašćavan iz straha od njegova šerra, i kada se pojave pjevačice i me'azif/muzika, i kada se počne ispijati alkohol, i kada zadnje generacije muslimana počnu proklinjati prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar i zemljotres i propadanje u zemlju i gađanje iz vazduha i razna čuda, koja će nailaziti jedno za drugim, poput ogrlice koja pukne pa zrna, sve jedno za drugim, počnu ispadati!" (Sunen Tirmizi, br.2211.)
Ebu Malik el-Eš'ari r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ljudi iz mog ummeta će ispijati alkohol i nazivaće ga drugim imenima; iznad glava će im biti muzika/me'azif, i pjevačice – Allah će ih u zemlju utjerati! Od njih će praviti majmune i svinje!" (Sunen Ibnu Madždže, br.4020.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je da unišćavam frule i muzičke instrumente (berabit i me'azif), i kipove koji su se obožavali u džahilijjetu! I kunem se Allahovom veličinom neć Njegov rob popiti čašu alkohola a da neće biti, istom takom, napojen iz džehenemskih vrela, ne bitno jeli jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno; i čovjek neće dati jednu čašu alkohola djetetu a da neće biti, istom takvom, napojen iz džehenemskog vrela ne bitno jeli jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno. Neće čovjek ostaviti čašu alkohola iz straha od Mene a da ga neću napojiti sa džennetskog vrela." (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22272.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je moj Gospodar da uništavam muzičke instrumente (me'azif), i frule (mezamir), i kipove (evsan), i krst (sulb), i džahilijetske stvari..." (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22361.)
Omer b. el-Hattab r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Zarada od pjevačice je suht/haram, i njeno pjevanje je haram, i gledanje u nju je haram, i zarada od nje je poput zarade od pseta, a zarada stečena od prodaje pseta je haram. Meso koje je odgojeno na haramu džehennemska vatra ga je najpreča!" (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.87.)
Sehl b. Sa'ad r.a., kaže: Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: "Pred smak svijeta pojaviće se propadanje u zemlju, gađanje iz nebesa i deformacija. Bi rečeno: Kada će se to pojaviti, o Allahov Poslaniče? Reče: Kada se pojavi muzika (me'azif), pjevačice i kada se ohalali alkohol!" (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.5810.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Čovjek neće podići glas svoj pjevajući a da mu Allah dž.š., ne pošalje dva šejtana koji će mu sjesti na ramena, i cupkati svojim petama po njegovim prsima sve dok ne prestane pjevati!" (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.7825.)
Abdullah b. Mes'ud r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Od predznaka Sudnjeg Dana jeste pojava muzike i pijenje alkohola!" (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.10556.)
Abdullah b. Abbas r.a., kaže: "Allahov Poslanik s.a.w.s., je oharamio šest stvari: alkohol, kocku i muzičke instrumente (me'azif, mezamir, defovi i kuba)." (Taberani, el-Mu'udžem el-Evset, br.7388.)
Ibnu Sabit r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "U mom ummetu će biti propadanja u zemlju, deformacije i gađanja iz nebesa! Rekoše: O, Allahov Poslaniče, hoće li oni svjedočiti šehadet: da nema drugog boga osim Allaha (la ilahe illalah)? Reče: Da, ali će me'azif/muzika, alkohol i svila uzeti maha!" (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, 37545.)
Nafi' kaže: "Abdullah ibnu Omer r.a., je čuo jednog čovjeka kako svira frulu, pa začepi svoje uši prstima, i malo se udalji s puta. Reče mi: O Nafi', čuješ li ti šta? Rekoh: Ne. On izvadi prste iz svojih ušiju, pa reče: Bio sam jedne prilike sa Poslanikom s.a.w.s., i kada je čuo frulu i on je začepio svoje uši!" (Sunen Ebi Davud, br.4924.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20786.)
Ebu Hašim el-Kufi prenosi da je Ibnu Abbas r.a., rekao: "Deff je haram, me'azif/instrumenti su haram, kuba/instrument, je haram, i frula je haram!" (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20789.)
Abdurrahman b. Jezid prenosi da je Abdullah b. Mes'ud r.a., rekao: "Pjesma urađa licemjerstvom u ljudskom srcu isto kao što voda urađa plodom, a zikr urađa imanom u srcu isto kao što voda urađa plodom." (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20796.)
Abdulah b. Dinar rhm., kaže: "Abdullah b. Omer r.a., je prosao pored jedne omanje robinje koja je pjevala, pa reče: Da je šejtan ikoga ostavio ostavio bi nju!" (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20798.)
Ubejdullah b. Omer r.a., kaže: Jedan čovjek je upitao Kasim b. Muhammeda o pjesmi, pa mu on reče: Zabranjujem ti to, i mrsko mi je. Ovaj čovjek reče: Jel' to pjesma haram? Kasim b. Muhammed reče: Bratiću moj, ako je Alah dž.š., odvojio istinu od neistine – u koju skupinu bi onda spadala pjesma? (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20800.)
Ebu Osman el-Lejsi prenosi da je Jezid b. el-Velid el-Nakid rekao: "O Emevije, dobro se čuvajte pjesme i muzike jer ona umanjuje stid, pojačava strasti, obara ljudskost, zamjenjuje alkohol i proizvodi isto što proizvodi i alkohol. Ako se baš morate baviti pjesmom i muzikom onda je udaljite od vaših žena jer pjesma i muzika pozivaju na zinaluk/blud!" (Šu'abul-Iman, br.5180.)
Imam, mufessir el-Alusi rhm., kaže:
"Pjevanje je uhoda srca, kradljivac ljudskosti i razuma, kruži tminama srca i razotkriva njegove tajne. Čovjeka čini zamišljenim i rasplamsava pri njemu pohote, strasti, prostakluk i grubost. Vidjećeš nekog mirnog čovjeka, smirenog i razumnog, na kome se vide znaci imana i znanja, čiji je govor mudrost, a ćutnja ibret i pouka – kada počne slušati muziku razum i stid mu oslabe, ljudskotina i svjetlo mu ponestaje, odaje tajne koje je u sebi krio, i iz svjetla ćutnje i smirenosti prelazi u stanje galame, nesvijesti i tresanja kao da je džin postao. Možda će početi da pljeska rukama i da cupka po zemlji svojim nogama. Isto ovo i još više izaziva i alkohol! Islamska ulema se razilazi po pitanju šeri'atskog statusa pjesme (el-gina').
Imam Ebu Hanife rhm., je bio stava da je muzika haram, a taj njegov stav nam prenose: imam Kadi Ebul-Tajjib, imam Kurtubi, imam Maverdi i imam Kadi Ijad. U djelu el-Tatar-hanijja stoji: Znaj da je pjevanje haram i to po svim religijama! U djelu el-Zijadat stoji: Vasijjet i oporučivanje imetka pjevačima i pjevačicama je haram, kako kod nas tako i kod jevreja i hrišćana! Autori djela el-Hidaja i el-Zehira pjesmu smatraju velikim grijehom. Ovo je njihov stav po pitanju pjevanja mimo dana bajrama i mimo svadbi, a u ovo će spadati i pjevanje savremenih sufija po džamijama kao i dove i zikrovi u stihovima uz mješanje sa novotarima i golobradima. Ovo je čak i gore od običnog pjevanja zbog toga što mu se daje prizvuk ibadeta. Što se tiče samostalnog pjevušenja određenih stihova radi odagnavanja samoće ili na bajramima i svadbama, islamska ulema se razilazi po tom pitanju ali je ispravno da je i to zabranjeno u današnjem vremenu! (kraj) U djelu el-Durr el-Muhtar stoji: "Pjevanje za svoju dušu, radi odagnavanja samoće i usamljenosti je dozvoljeno kod sve uleme kako to stoji u djelu el-'Inaja, što imam el-'Ajni i ostali smatraju sahihom i ispravnim. On kaže: Ako bi u tim stihovima bilo va'aza i mudrosti to je dozvoljeno uz opštu saglasnost svih. Neki od učenjaka su to dozvoljavali samo na svadbama kao i udaranje defa. Neki od učenjaka su dali opštu dozvolu za to, a neki od njih su dali opštu zabranu. (kraj) U djelu el-Bahr i u djelu el-Mezheb stoji općenita zabrana pjevanju što kida svako razilaženje. Spoljašnje razumjevanje traktata iz djela el-Hidaja nas upućuje na to da je pjevanje veliki grijeh (kebira), pa makar to pjevanje bilo lično za svoju dušu, što je i autor djela potvrdio! On kaže: Ne prima se svjedočenje na sudu onome ko sluša muziku ili prisustvuje muzici. (kraj iz djela: el-Durr el-Muhtar)
Imam Ebu Bekr el-Tarsusi rhm., spominje u svome djelu "Tahrimul-Sima'i", sljedeće: Imam Ebu Hanife mrzi pjevanje (el-gina'), i smatra ga grijehom. Ovog su stava kufljani: Sufjan, Hammad, Ibrahim, Ša'abi i ostali. Među njima nema razilaženja po ovom pitanju. Također nema razilaženja ni među basrijama po ovom pitanju tj. da je pjevanje zabranjeno. (kraj)
Imam 'Alejhir-rahmet prenosi od imama Malika rhm., da je i on smatrao pjevanje zabranjenim kao i slušanje pjesama. On je bio stava da ako neki čovjek kupi robinju pa se ispostavi da je ona pjevačica ima obavezu da je vrati prvom vlasniku pošto je kupljena robinja sa mahanom. Kada je imam Malik rhm., bio upitan o pjevanju kojeg neke medinelije praktikuju, rekao je: Time se kod nas bave samo griješnici-fussak!
Da je pjevanje haram – to se bilježi i od velikog broja hanbelija kako nam to spominje komentator djela el-Mukni'a kao i ostali.
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže da je većina hanbelijske uleme na stanovištu da je pjevanje haram.
Od Abdullaha sina imama Ahmeda rhm., se bilježi da je rekao: Pitao sam svoga oca o pjevanju pa mi je rekao: Pjevanje izaziva licemjerstvo u srcu, i ne sviđa mi se! Potom je naveo riječi imama Malika rhm., koji kaže: "Time se kod nas u Medini bave samo griješnici-fussak."
El-Muhasibi, u djelu el-Inša', kaže: Pjevanje je haram poput mrcine.
Imam el-Tarsusi bilježi isto u djelu Edebul-Kada': Imam Šafija rhm., kaže: "Pjevanje je zabranjeno gubljenje vremena koje sliči stvarima koje su batil i neispravne. Ko se bude mnogo bavio pjevanjem ta osoba nije normalna i svjedočenje joj se odbija."
U istom djelu stoji da su dobri poznavaoci mezheba imama Šafije rhm., na stavu da je on smatrao pjevanje haramom, i smatraju neispravnim pripisivanje dozvole pjevanja imamu Šafiji rhm., poput imama Kadi Ebul-Tajjiba, Taberija, šejha Ebu Ishaka, i to u djelu el-Tenbih.
Neki od učenika imama el-Begavija rhm., spominju, u njegovoj knjizi el-Takrib, da je pjevanje haram kao i njegovo slušanje.
Imam Ibnu Salah rhm., kaže u svojim fetvama, nakon poduže priče: "Stoga, slušanje pjesama je haram po idžma'u i konsenzusu sve islamske uleme."
Ono što sam vidio u djelu el-Šerh el-Kebir lil-Džami' el-Sagir od imama Fadila el-Menavija je to da je mezheb imama Šafije po pitanju pjevanja da je ono mekruh-tenzih ako se je sigurno od fitni i smutnji.
U djelu el-Minhadž stoji: "Mekruh je pjevanje bez muzike!"
Imam Zerkeši rhm., kaže: "Instrumenti su svakako haram, a pjevanje ostaje na mekruhu."
Razilaženje uleme po pitanju slušanja muzike je isto poput njihova razilaženja po pitanju pjevanja. Neki su dozvolili slušanje muzike kao i pjevanje, potkrijepljujući svoje mišljenje hadisom kojeg bilježi imam Buharija od Ajše r.a., kada je Poslanik s.a.w.s., slušao pjevanje i sviranje od strane dvije robinje na dan Bajrama.
Dokaz im je u tome što je tu bilo i slušanja i pjevanja i poslanikovog s.a.w.s., negiranja Ebu Bekru r.a., koji je htio sve to da zabrani. U toj predaji je i dokaz tome da je muškarcu dozvoljeno da sluša ženski glas pa makar i ne bila u pitanju lična robinja jer Poslanik s.a.w.s., nije zabranio Ebu Bekru r.a., da sluša njihovo pjevanje. Poslanik je negirao Ebu Bekrovo r.a., negiranje! Robinje su nastavile pjevati sve dok im Ajša r.a., nije rekla da izađu.
Ebu Bekr r.a., je htio zabraniti svojoj ćerki Ajši r.a., takvo postupanje zbog toga što je mislio da se to radi bez znanja Poslanika s.a.w.s., jer ga je našao kako leži pokriven pa je mislio da on spava.
U djelu Fethul-Bari stoji: Neke sufije su na osnovu ovoga hadisa zauzele stav da je pjevanje i slušanje pjesama dozvoljeno bilo ono s muzikom ili bez nje!?
Za obaranje ovakvog stava dovoljan je Ajšin r.a., hadis koji slijedi u narednom poglavlju, kada je rekla Ebu Bekru r.a.: "Nisu to pjevačice!" Imam Kurtubi rhm., kaže: "Nisu one pjevačice" tj. nisu one jedne od onih koje znaju i koje se bave pjevanjem kao profesionalne pjevačice koje su poznate po tome.
Pjevanje ima svoj šeri'atski okvir tj. da je na dan bajrama i svadbenih veselja, jer je Ebu Bekr r.a., mislio da je zabrana pjevanja općenita što je shvatio tek nakon što mu je Poslanik s.a.w.s., na to ukazao. Poslanikovo s.a.w.s., pokrivanje i okretanje glave u stranu nam ukazuje na to da je nebaviti se time bolje i preče. Poslanikova s.a.w.s., praksa nam ukazuje na to da je slušanje pjevanja od strane robinje koja nije naše vlasništvo dozvoljeno ako se je sigurno od zapadanja u fitnu, tako da nam ovaj hadis može poslužiti kao dokaz ovom stavu. (Pogledaj: Tefsir Ruhul-Me'ani, 21/71.)
Burejde r.a., kaže: "Allahov Poslanik s.a.w.s., je pošao u jedan od svojih pohoda, pa, kada se vratio s tog pohoda, jedna crna robinja mu priđe i reče: O Allahov Poslaniče, ja sam se bila zavjetovala – ako te Allah dž.š., vrati iz pohoda živa i zdrava – da ispred tebe udarim u deff i da zapjevam. Poslanik s.a.w.s., joj je reče: Ako si se na to zavjetovala onda udri u deff, a ako nisi onda nemoj. Počela je da udara u deff, nakon čega uđe Ebu Bekr r.a., a ona i dalje udaraše u deff. Zatim uđe Alija r.a., a ona i dalje udaraše u deff. Potom uđe Osman r.a., ona i dalje udaraše u deff. Zatim uđe Omer r.a., kad crnkinja odmah stavi deff pod sobom i sjede na njega. Poslanik s.a.w.s., reče: Šejtan te se plaši o Omere. Dok sam ja sjedio ona je svirala; Ebu Bekr uđe ona udaraše u def, zatim uđe Alija ona i dalje udaraše u deff, a zatim uđe Osman r.a., ona i dalje udaraše u deff. Kada si ti ušao ona je bacila deff!" (Sunen Tirmizi, br.3690.)
Imam el-Halimi rhm., kaže: "Drugačije se udara u deff radi pjevanja a drugačije radi svadbi, a isti je slučaj i sa dobošem, drugačije se udara u doboš radi pjevanja a drugačije radi pokreta vojske ili hadžija ili njihovog stajanja ili radi bajrama što sve nije radi razonode i zabave (lehv). Ono što je namjenjeno razonodi to je zabranjeno, a Allah najbolje zna! Dalje navodi: Ako je udaranje u doboš dozvoljeno onda je dozvoljeno muškarcima, a udaranje u deff je dozvoljeno samo ženama, jer je to njihova praksa, a znamo da je Poslanik s.a.w.s., prokleo muškarce koji oponašaju žene!" (Pogledaj: Šu'abul-Iman, br.5121.)
Enes b. Malik r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Dva glasa su prokleta na dunjaluku i na ahiretu: frula pri ni'imetu i kuknjava pri musibetu!" (Imam Hejsemi, Medžme'ul-Zeva'id, br.4017.; Bezzar)
Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., je rekao: "Alkohol opija krv i tijelo a muzika i pjesma opijaju srce i dušu!" (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 1/493.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
#11 Re: "Selefizam" ili "Sufizam"
Posted: 17/05/2010 07:32
by Brave_lion
O pustanju brade,hanefijski mezheb
Kada je u pitanju puštanje brade islamski učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je puštanje brade legitimno i da je strogo zabranjeno izigravanje ovim sunnetom. (Vidjeti: El-lihjetu fi davil-kitabi ves-sunneh, str, 84.)
Ovom prilikom citirat ćemo mišljenja isključivo hanefijskih autoriteta i iznijeti njihove stavove po pitanju puštanja brade iz najpriznatijih djela hanefijskog fikha, ne ograničavajući se na njen propis, već općenitu utemeljenost ovog propisa u hanefijskom mezhebu:
1.Imam Šemsuddin es-Serhasi (umro 490 god. po H) nakon što je spomenuo da je u bradi ukras muškarca, rekao je: ”Osnova svemu ovome je hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ’Allah ima meleke koji ga slave riječima: Slavljen neka je Allah koji je ukrasio muškarce bradama.’” (Vidjeti: El-Mebsut, 26/72, izdavač: Darul-mearif, 1414, Bejrut)
Na drugom mjestu imam Es-Serhasi kaže: ”U bradi je ljepota (muškarca).” (Vidjeti: El-Mebsut, 11/90)
2.Imam Alauddin el-Kasani (umro 587 god. po H) kaže: ”Brijanje brade tretira se masakriranjem lica, jer je Uzvišeni Allah ukrasio muškarce bradom, kako se prenosi u hadisu: ’Allah ima meleke koji ga slave riječima: Slavljen neka je Allah koji je ukrasio muškarce bradama.’” (Vidjeti: Bedaeus-sanaia, 2/329-330, izdavač: Daru ihjait-turasil-arebi, 1419, Bejrut)
Na drugom mjestu imam El-Kasani kaže: ”Glava i brada predstavljaju najčasnije dijelove tijela. U glavi se nalazi mozak i čula, a brada je od lica, a lice je jedan od najčasnijih dijelova tijela.” (Vidjeti: Bedaeus-sanaia, 2/40)
3.Imam Burhanuddin el-Merginani (umro 593 god. po H) kaže: ”Brijanje kose kada je u pitanju žena predstavlja njeno masakriranje, kao brijanje brade kod muškarca.” (Vidjeti: El-Hidaje, 1/149, izdavač: Daru Ihjait-turasil-arebi, 1415, Bejrut)
4.Imam Kemaluddin b. el-Hummam (umro 681 god. po H) kaže: ”Kada je u pitanju brada sunnet je da bude u dužini šake, a ono što pređe preko dužine šake treba odsjeći ... što se tiče kraćenja brade više od toga (tj. od dužine šake) kao što čine neki zapadnjaci (tj. ljudi sa zapadnog dijela tadašnje islamske države) i muškarci hermafroditi (dvopolci) nije apsolutno niko dozvolio.” (Vidjeti: Šerhu fethil-Kadir, 2/348, izdavač: Darul-fikr, bez godine izdanja, Bejrut)
5.Imam Fahruddin ez-Zejlei (umro 710 god. po H) kaže: ”U bradi je ukras muškarca, kako se navodi u hadisu,” potom je citirao prethodno spomenuto predanje. (Vidjeti: Tebjinul-hakaik, 7/274, izdavač: Darul-kutubil-ilmijjeh, 1420, Bejrut)
6.Imam Bedruddin el-Ajni (umro 855 god. po hidžri) u komentaru hadisa u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje puštanje brade, kaže: ” Puštanje brade znači da dostigne svoju bujnost.” (Vidjeti: Umdetul-kari, 22/46, izdavač: Darul-Fikr, bez godine izdanja, Bejrut)
U drugom djelu imam El-Ajni nakon što je spomenuo prethodno citirane riječi imama El-Merginanija: ”Brijanje kose kada je u pitanju žena predstavlja njeno masakriranje, kao brijanje brade kod muškarca”, kaže: ”Masakriranje je haram, nije dozvoljeno.” (Vidjeti: El-binaje šerhul-hidaje, 4/274, izdavač: Darul-kutubil-ilmijjeh, 1420, Bejrut)
7.Imam Zejnuddin b. Nudžejm (umro 970 god. po hidžri) pojašnjavajući hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje: ”Puštajte brade”, rekao je: ”Puštanje brade znači da dostigne svoju bujnost.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 1/50, izdavač: Darul-marife, bez godine izdanja, Bejrut)
Na drugom mjestu Ibn Nudžejm kaže: ”Sunnet je da brada bude u dužini šake.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 2/302)
Potom je rekao: ”Brijanje brade je masakriranje lica.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 2/382)
8.Imam Ali el-Kari (umro 1014 god. po hidžri) kada je pojašnjavao hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Puštajte brade”, rekao je: ”Puštanje brade znači da dostigne svoju bujnost.” Potom je rekao: ”Brijanje brade danas je simbol mnogih mušrika koji nemaju udjela u vjeri.” (Vidjeti: Merkatul-mefatih, 2/84, izdavač: Darul-kutubil-ilmijjeh, 1422, Bejrut)
Na drugom mjestu imam El-Kari kaže: ”Kinanje (bojanje) brade je sunnet.” (Vidjeti: Merkatul-mefatih, 2/88)
U istom djelu 5/557, Ali el-Kari kada je komentarisao hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje ženi brijanje glave, kaže: ”Brijanje glave ženskoj osobi nije dozvoljeno osim u nuždi, jer se tretira masakriranjem isto kao brijanje brade u pogledu muškarca.”
9.Imam Alauddin el-Haskefi (umro 1088 god. po H) kaže: ”Kada je u pitanju brada sunnet je da bude u dužini šake. Ono što pređe preko šake mora se odsjeći, a što se tiče kraćenja brade više mimo toga (tj. ispod dužine šake) kao što čine neki zapadnjaci i muškarci hermafroditi (dvopolci) nije apsolutno dozvolio niko, a njeno potpuno brijanje je postupak indijskih židova i vatropoklonika.” (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 3/456-457, izdavač: Darul-marife 1420, Bejrut)
10.Imam Ahmed et-Tahtavi (umro 1231 god. po H) kaže: ”Muhammed (učenik Ebu Hanife) prenosi u svome djelu El-âsâr, da je imam Ebu Hanife dozvoljavao kraćenje brade koja pređe dužinu šake.” (Vidjeti: Hašijetut-Tahtavi, str. 526, izdavač: Darul-kutubil-ilmijjeh, 1418, Bejrut)
Na drugom mjestu kaže: ” Sunnet je da brada bude u dužini šake, dok kraćenje mimo toga kao što čine neki zapadnjaci i muškarci dvopolci nije niko dozvolio.” (Vidjeti: Hašijetut-Tahtavi, str. 681)
11.Imam Halil es-Seharenfuri (umro 1346 god. po H) kaže: ”Brijanje brade danas je simbil mnogih mušrika koji nemaju udjela u vjeri i onih koji ih slijede i oponašaju.” (Vidjeti: Bezlul-medžhud, 1/130, izdavač: Darul-kutubil-ilmijjeh, bez godine izdanja, Bejrut)
12.Imam Zafer et-Tehanevi (umro 1394 god. po H) kaže: ”Ako je brada bujna, tada se pere samo njen spoljašnji dio”, potom je naslovio poglavlje: ”Izgled Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, brade.” (Vidjeti: Ialaus-sunen, 1/38-40, izdavač: Darul-kutubil-ilmijjeh, 1418, Bejrut)
Hanefijski učenjaci ne dozvoljavaju, čak, ni brijanje dlaka koje izrastu na vratu muškarca, kako da dozvole brijanje brade?! (Vidjeti: El-fetaval-hindijje, 5/358, Merkatul-mefatih, 8/272 i El-mevsuatul-fikhijje, 35/226).
Dakle, puštanje brade do dužine šake je legitimno kod svih islamskih učenjaka, dok hanefijski pravnici bivaju posebno strogi u tom pogledu što je jasno zaključuje iz prethodno citiranih izjava. Kada bi čovjek živio životom Nuha, alejhisselam, i danonoćno listao djela hanefijskog mezheba (kao i drugih mezheba), neće naći ni jedno jedino slovo u kome se negira ili osuđuje puštanje brade. Naprotiv, jednoglasno potvrđuju legitimnost ovoga propisa i spominju ga samo u pohvalnom kontekstu.
Kada se potvrdi konsenzus učenjaka po određenom pitanju tada je najstrožije zabranjeno oponiranje dotičnom mišljenju, jer je stvarni konsenzus (kao što je primjer s legitimnosti puštanja brade), kod islamskih učenjaka jači argument od pojedinačnih hadisa (osim mutevatir predaja), kako tvrdi imam Šafija. (Vidjeti: Adabuš-Šafii, str. 232 od Ibn-Ebi-Hatima, El-kifaje fi ilmir-rivaje, str. 437, Menakibuš-Šafii, 2/30 od imam Bejhekija, Sijeru ealamin-nubela, 10/20.) Imam El-Kasani el-Hanefi, kaže: ”Ako pojedinačni hadisi oponiraju konsenzusu učenjaka, bivaju odbačeni.” (Vidjeti: Bedaeus-sanaia, 1/218)
Ako čovjek zbog slabosti svoga imana ili nekakvih drugih motiva ne želi pustiti bradu, to je njegov izbor, za koji će biti pitan na Sudnjem danu i morat će ponuditi validno opravdanje. Međutim, ismijavanje s ovim propisom je kranje opasno i najmanje što šerijatski obaveznik traba učiniti u ovom slučaju jeste da šuti, shodno hadisu: ”Ko vjeruje u Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.”
Pise: Mr.Safet Kuduzovic
