Forum Klix.ba

Gdje se tacno nalazi grob Mese Selimovica,i ima li ko slike? je li u Beogradu imao dzenazu ili?

Na Novom Groblju u Beogradu, u Aleji zaslužnih građana. Koliko znam, sahranjen bez hodža, popova i salvi topova.

Covjek se preselio u Beograd, izjasnio se kao Srbin i da mu se klanja dzenaza

S obzirom kako Sarajevo tretira svoje umjetnike uopste me ne cudi njegova odluka, a zna se sta su uradili njegovom bratu.

mesha je zivio u pogano vrijeme.
kada je velikosrpska megalomanija bila na svom vrhuncu.
njemu je bio izbor da se opredjeli srbinom, ili da ne proda nijednu knjigu.

a covjek mora jesti

Stoti rodjendan pisca "romana XX veka"- Meše Selimovića

http://www.glassrbije.org/info/index.ph ... &Itemid=58

Edin H. wrote:Covjek se preselio u Beograd, izjasnio se kao Srbin i da mu se klanja dzenaza

S obzirom kako Sarajevo tretira svoje umjetnike uopste me ne cudi njegova odluka, a zna se sta su uradili njegovom bratu.

A kao nije moguće bitii Srbin i musliman u isto vrijeme?

Kao što xyz napisa pogan vakat bio. Kad nešto skontam taj vakat i do danas traje. Kao tada i danas je bitnije da li opredjeljen, a to šta i kako radiš je u drugom planu.

Živ je i živjeće dovijeka!

lerdi wrote:
A kao nije moguće bitii Srbin i musliman u isto vrijeme?

ako potices iz bih, ta rechenica je uvrijeda.
barem sto se mene tice,. mogao bi to meni u lice samo jednom reci.

Iz Novosti


Brat platio glavom

U LETO 1944. godine, u ustaničkom Birču, popaljenom i opustošenom, formiran je Prosvetni odsek Inicijativnog narodnooslobodilačkog odbora za istočnu Bosnu od tri člana: Meša Selimović, Veso Jovanović i Milka Čaldarević, a zajedno sa Ismetom Mujezinovićem, Vojom Dimitrijevićem, Nenadom Petrovićem, Dušanom Blagojevićem, Vesom Jovanovićem i Mladenom Čaldarevićem, član je redakcije ”Front slobode”.
Dolazi decembar 1944. i oslobođenje Tuzle. Mešin pet godina stariji brat Šefkija, do rata ekonom u tuzlanskoj bolnici, pošten i čestit čovek, postavljen je za rukovodioca Odseka za raspolaganje zaplenjenom neprijateljskom imovinom. Među zaplenjenim stvarima nalazio se i jedan “solidan kućni nameštaj”. Kako je Šefkija očekivao dolazak svoje žene, Dese, rođene Krasojević, medicinske sestre, a kuća im je bila potpuno opljačkana, smatrao je da ima pravo da je namesti. Uzeo je najpotrebnije komade nameštaja i za to je saznao štab Trećeg korpusa.
Komandant Vlado Popović zatražio je da se “zbog pljačke narodne imovine, Šefkija Selimović uhapsi”. Naređenje je izvršeno, ali - šta dalje preduzeti? Posle konsultacije sa Cvijetinom Mijatovićem, sekretarom Oblasnog komiteta KPJ, odlučeno je da se uzme u obzir da potiče iz ugledne partizanske porodice i da bi najveća kazna bila raščinjavanje i slanje u jedinicu, kao običnog vojnika. Šefkija je prošao glavnom ulicom u Tuzli, neki borci su ga videli na slobodi i odmah su protestovali u štabu Korpusa. Nastale su ponovo konsultacije i odlučeno je da se Šefkija Selimović preda vojnom sudu.
Osuđen je na smrt zato što je uzeo krevet, ormar, stolicu i još neke sitnice.
Bratu Meši iz zatvora je poručio, pred streljanje, da je nevin.
Nikad se nije saznalo gde je i kada streljan i sahranjen.
Treći brat Teufik, koji je bio u najužem rukovodstvu, znao je za bratovljevu dramu, ali nije mogao da utiče na njen tok. Bio je, istina, kažu savremenici, sasvim drugačiji od ostale braće: silnik, bahat, na oca.
Meša je došao kod Omera Gluhića, komandanta Tuzle, prijatelja iz predratnih dana, i zaplakao: “Streljan je Šefkija...” Bila je to užasna noć. Vremenom će ova trauma - streljanje brata - postati ono duhovno i moralno jezgro od koga je satkan jedan od najvećih naših posleratnih romana - knjiga o ljubavi i mržnji, dogmi i životu - “Derviš i smrt”.
Streljanje Šefkije Selimovića pogodilo je i mnoge Tuzlake. Jer, streljan je u isto vreme kada su likvidirane bande ustaša i četnika. A Tuzlaci su ga smatrali za čestitog čoveka i odanog borca. Njegova smrt opteretiće celu porodicu Selimović. Mnogi Tuzlaci smatrali su da su Teufik i Mehmed mogli da ga spasu...
Šefkijina žena Desa, kada je došla u Tuzlu i saznala za njegovu smrt, napustila je grad zauvek i nastanila se u Sarajevu.
Meša je ubrzo premešten u Beograd za načelnika Odeljenja za publikacije Komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Zabeležio je: “Ja sam prešao Drinu u dobru dok su meci zviždali...” Rodila mu se ćerka Slobodanka, 22. juna 1945. godine.

Drama porodice

Majka Paša se, posle Šekijine smrti, sasvim povukla u kuću i avliju. Satima je sedela i pušila, gledajući negde u daljinu i ne zboreći. Na Teufika se ljudi žale da se u službi bezbednosti ponaša
obesno - “kao drumski razbojnik”.
Početkom leta 1945. godine Meša u Beogradu, igrom slučaja, upoznaje Daroslavu Darku Božić, 23-godišnju kćerku Živorada Božića, divizijskog đenerala bivše jugoslovenske vojske, uoči Drugog svetskog rata komandanta Bosanske divizije oblasti u Sarajevu.
- Zaljubio sam se - govorio je prijateljima.
Sve češće napušta ženu i ćerku. Darkin muž, mladi oficir, za koga se uoči rata udala, negde je u zarobljeništvu i od njega nije bilo ni glasa. Meša, pak, kako je govorio, nije mogao život dalje zamislit bez Darke.
Brat Teufik drži u Tuzli vatrene govore o novoj vlasti, na skupovima i konferencijama i o Meši se govori sa uvažavanjem i poštovanjem. Izabrali su ga u Odbor za “temeljitiji pristup planskom razvitku fiskulture”.
Kada je rekao ženi da je napušta, “osećao se kriv, ali nepokolebljiv”. Bilo je kasno veče kada je izašao sa svojim stvarima i krenuo niz ulicu, a supruga ga je pratila “u kućnoj haljini i papučama, iako je padala kiša”, molila da se vrati... Iz Francuske ulice odselio se na Karaburmu, kod Darke.

jedva čekam da pročitam od njega Tvrđavu
dugo sam živio u mraku stoga nisam od njega pročitao ništa

elem ja bitku vodim s ljudima objašnjavajući da hrvat može biti hrvat i govoriti bosanskim/srpskim pa me šikaniraju

mogu misliti kakva se bitka vodi oko toga ko je meša zaista

lerdi wrote:

Edin H. wrote:Covjek se preselio u Beograd, izjasnio se kao Srbin i da mu se klanja dzenaza

S obzirom kako Sarajevo tretira svoje umjetnike uopste me ne cudi njegova odluka, a zna se sta su uradili njegovom bratu.

A kao nije moguće bitii Srbin i musliman u isto vrijeme?

Kao što xyz napisa pogan vakat bio. Kad nešto skontam taj vakat i do danas traje. Kao tada i danas je bitnije da li opredjeljen, a to šta i kako radiš je u drugom planu.

Ne moze i jare i pare... Komunista covjek bio, nije imao nikakve veze sa islamom... Mada to samo Bog moze znati...

Edin H. wrote:Covjek se preselio u Beograd, izjasnio se kao Srbin i da mu se klanja dzenaza .

Izjasnio se kao Srbin islamske vjere. Informisi se.

Kao član Predsedništva Srpske akademije nauka i umetnosti, ostavlja Akademiji svoj duhovni testament u kojem, pored ostalog, zapisuje:

„Potičem iz muslimanske porodice, iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kojem takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika… Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja, Sremca, Borisava Stankovića, Kočića, Ive Andrića, a svoje najdublje srodstvo s njima nemam potrebe da dokazujem."

" Ja sam srpski pisac muhamedanske vere.”

Knjizevni analiticari u Bosni i Hercegovini:

Paradoks sitaucije je vjerovatno najbolje izrazio Alija Isakovic, koji je primijetio da je ironično što najveći srpski roman 20. vijeka počinje islamskim vjerskim očitovanjem, Bismillom . Selimović ostaje piscem paradoksa: bošnjačko islamski autor koji nije zbog vjersko-civilizacijske tematike i promišljanja o sudbini muslimana u Bosni mogao biti apsorbiran u srpski književni korpus u cijelosti, i tamo istovremeno “žulja” kao strano tijelo i koristan je kao sredstvo političko-nacionalne propagande. U bošnjačkoj književnosti, kojoj vidljivo pripada po najvrednijim djelima, jedan je od glavnih prikazivača nacionalne sudbine, no njegovo iskreno srpsko kulturno i nacionalno opredijeljenje čini ga, u dobrom dijelu pisanoga djela, teško prihvatljivim autorom. Budućnost će reći svoje, no, za sada, Selimović je neosporno veliki srpski pisac.

BiH-x wrote:

Edin H. wrote:Covjek se preselio u Beograd, izjasnio se kao Srbin i da mu se klanja dzenaza .

Izjasnio se kao Srbin islamske vjere. Informisi se.

Od kada se to komunistima klanja dzenaza, hajde skontaj malo

xyz101 wrote:mesha je zivio u pogano vrijeme.
kada je velikosrpska megalomanija bila na svom vrhuncu.
njemu je bio izbor da se opredjeli srbinom, ili da ne proda nijednu knjigu.

a covjek mora jesti

Hebemu misha de odluci se kad je "velikosrpska megalomanija" bila na vrhuncu, u kraljevini, u SFRJ, il' sada ...il' je to konstanta za vjek vjekova..... kontam da ce najednom iskrsnuti nova etapa razvoja zemlje zvana srbozoik

Inace pokojni Selimovic se izjasnio kako se izjasnio, da se naslutiti nesto iz memoara "Sjecanja", bio je veliki pisac bez obzira kako se izjasnjavao ili osjecao...a to je valjda najvaznije.

sanabe wrote: Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje.

Ova k'o ona Baleseviceva.."jer, jos sam suvise mlad da mislim o grobu, a vec sam suvise star da brojim zvezde"

felipe kajetano wrote:
Hebemu misha de odluci se kad je "velikosrpska megalomanija" bila na vrhuncu, u kraljevini, u SFRJ, il' sada ...il' je to konstanta za vjek vjekova..... kontam da ce najednom iskrsnuti nova etapa razvoja zemlje zvana srbozoik
.

velikosrpska megalomanija ( prisvajanja svih slavena pod plast srboizma) imala je svoj vrhunac pri kraju I svetskog rata i nastavila se u komunistickoj jugoslaviji.
umrla je u porazu sredinom devedesetih.
mesa selimovic (kao i ivo andric) su bez sumnje genijalni umjetnici (pisci)
ali to ih ne pravi manjim produktem velikosrpske demagogije iz njihovog vremena.

sanabe wrote:Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće.
Selimović

Moze li se ikako naslov teme promjeniti u Mesa Selimovic?

Ispari se otvarac zaista ineteresantne teme theTruePath

E i da cujem da srbin ne moze biti musliman......

ma da izvinete` zaprdim mu i njemu i njegovom porijeklu i i njegovom izjasnjavanju. dobra literatura bez daljnjega ali imal ko kavih ideja za buducnost.... haa?

I ovdje prebrojavanje krvnih zrnaca.

Meša nije bio musliman, bio je ateista, barem na kraju svog života. To je isticao često u intervjuima koje je davao za novine, a njih možete naći kao zasebnu knjigu u bilo kojoj kolekciji Mešinih djela.

donBeton wrote:Meša nije bio musliman, bio je ateista, barem na kraju svog života. To je isticao često u intervjuima koje je davao za novine, a njih možete naći kao zasebnu knjigu u bilo kojoj kolekciji Mešinih djela.

a to znaci kad prevedes sa srpskog,,,, "prodao vjeru za veceru"

i to bukvalno!

ladyblue18 wrote:I ovdje prebrojavanje krvnih zrnaca.

Moraš shvatiti da je jezik politička kategorija jer je stub postojanja jedne nacije, a književnici koji stvaraju na nekom jeziku su stub tog jezika. Kao takvi, njima će uvijek biti manipulisano.
Ali zato se treba odreagovati u pravcu istine i pravednosti. Meša je prevelik umjetnik i imao je ogroman značaj za svijet i čovječanstvo da bi se bilo nepošteno prema njemu. On je jasno rekao da je Srbin i da stvara na srpskom jeziku te pripada srpskoj književnosti. Štaviše, književno stvaralaštvo u BiH nije smatrao zasebnom kategorijom nego geografskom odrednicom i kao takvu nije priznavao postojanje neke bh književnosti. Stoga, nema nikakvog razloga nazor ga uguravati u bošnjačku i književnost bosanskog jezika. To jednostavno nije u redu prema tako velikoj ličnosti. A radi se redovno, sam sam ulazio u nekoliko takvih diskusija.
Svaki bi čovjek trebao biti sretan što je svijet imao takvog umjetnika, i svaki Balkanac što je imao umjetnika koji je apsolutno bio u toku svih tadašnjih evropskih i svjetskih književnih i filozofskih struja i pisao egzistencijalističke romane onda kada se egzistencijalizam još nije do kraja ni formirao. Al, đaba, naši narodi inače imaju taj poremećaj da ne mogu cijeniti "anam njihovo" već moraju prisvojiti i posjedovati ako već prihvataju.

Fenomen je to, Mesa Selimovic zajedno sa Dzemom Bijedicem - oni su bili vrhu najblizi i najuspjesniji bosanski muslimani na jugo-sceni nekad i ikad. A opus je iako na razlicitim kolosijecima vrlo da kazem slican.

U tadasnje vrijeme - imati grandiozno djelo, zapoceti ga Bismillom - za to je trebalo prvo imati jaja, politicku pozadinu, a onda se potruditi biti medju najvecim srbima u srba - da bi uspio. To je vise nego ocito
Nazalost krvna zrnca koja mlada dama gore pominje su pobrojana i naplacena preko izbagerisanih kostiju kao racun za veliko neznanje i neshvatanje i nadanja u merhamet kojeg nije bilo niti ce biti....

U to vrijeme nazalost i nije bilo opcije da se covjek izrazi kako zeli nego je se biralo Hrvat ili Srbin, pricalo se na srpskohrvatskom jeziku u BIH, Sloveniji, Kosovu itd......

Ako mi je izbogcega drago sto se raspala Jugoslavija to je onda to.

A moj licni zakljucak je da Mesa Selimovic, da bi bio uspjesan a da zadrzi svoju intimu, morao biti paradigma jednog muslimana kakav je "moguc" bio u tadasnjem a ocito i u danasnjem okruzenju. Muslimani u Bosni i Hercegovini koja je dio "zapadnog svijeta" geografski, rasno i teritorijalno, ocito i politicki, jedino invertivno-subverzivno intimno sa samima sobom, mogu da budu i da se osjecaju pripadnicima islamske vjere prihvatajuci rezone, politicka nacela, nacionalne predznake i ostale nazalost nametnute arsine podneblja u kojem zive.

Takav je bio i rahmetli Dzemal Bijedic, a to je sa vrlo slicnim background-om bio i Mesa Selimovic i ocito da od najvecih bosnjaka muslimani Bosne i Hercegovine poruku nisu primili i nista naucili, ako bar iz njihovih djela .....