Forum Klix.ba

Posted: **25/04/2010 04:30**

Iako se radi o relativno malom fizickom funkcionalnom gubitku za vecinu ljudi, pretpostavljam da je mentalni izazov vezan uz amputaciju prsta na ruci daleko veci.

Nazalost, taj psihicki aspekt je uglavnom vezan uz druge ljude i njihove reakcije. Zbog toga ovu temu smatram izuzetno zanimljivom.

Stoga, molim i one koji su izgubili prst ili dva i one koji su se sreli s ljudima kojima nedostaje pokoji prst da daju svoj komentar ili misljenje. Molim da se suzdrzite od komentara tipa "kako je covjeku bez obje noge?" ili komentara koji se odnose na to kako se treba ponasati. Pitanja ispod su konkretna, odnose se na spomenuti mali nedostatak, na Vas licno, i molim za iskrenost. Drago bi mi bilo dobiti nekoliko ozbiljnih komentara/razmisljanja, jer cu ovu temu mozda pokusati pretociti u pripremu za ozbiljnu studijsku anketu.

Od ljudi kojima je amputiran prst ili dva volio bih cuti:
- kako se nose sa svojim malim hendikepom, gubitkom prsta
- jesu li bili zadovoljni ophodjenjem lijecnika
- faze prilagodbe (i fizicke i mentalne)
- pokusavaju li uvijek ili samo ponekad sakriti nedostatak (ruka u dzepu i slicno) i osjecaju li se nesigurno zbog toga
- kako ljudi reagiraju kada primijete da vam nedostaje prst
- jesu li iz prve ruke iskusili diskriminaciju (npr. pri zaposljavanju, ophodjenju...)
- !!! neugodne reakcije koje su Vas pogodile
- kakve vrste pitanja Vam postavljaju, a koja su vezana uz nedostatak prsta? kako se osjecate tada? da li rado odgovarate ili Vam je neugodno? da li mozda izmisljate price o tome kako ste izgubili prst?

Od ljudi koji su se sreli s osobama kojima nedostaje prst (ali i onih koji se mogu postaviti u situaciju "sta bi bilo kad bi bilo") volio bih saznati:
- kakva je bila vasa reakcija kad ste primijetili da nekome nedostaje prst (sta ste pomislili u tom trenutku)
- kakvog utjecaja neciji nedostatak prsta ima u pogledu ophodjenja prema toj osobi (npr. predrasude)
- da li bi cinjenica da momku ili djevojci nedostaje prst imala utjecaja na vasu zelju da bolje upoznate tu osobu ili, posebno u slucaju mladjih ljudi, biste li odbacili mogucnost flerta, odnosno kasnijeg zabavljanja s tom osobom
- hipoteticki, sta biste mislili o zubaru kojem nedostaje prst? biste li dopustili da vam radi nesto u ustima?
- usudjujete li se, barem one koje bolje upoznate, postavljati pitanja vezana uz neciji nedostatak prsta, ili biste se osjecali neugodno (ako je odgovor neugodno, zbog cega?)?

Od ljudi sa svim prstima na broju volio bih cuti:
- kako pretpostavljate da biste se osjecali u slucaju da izgubite prst?
- mislite li da bi ljudi oko Vas to prihvatili bolje od Vas?
- da li bi to moglo utjecati na vas posao ili bilo sta cime se bavite? na koji nacin?
- mislite li da bi bilo pozeljno da aparatus drzavnog zdravstvenog osiguranja omoguci, ljudima koji to zele, pomoc psihologa?

u slucaju da ne zelite javno iznijeti svoja misljenja, molim za PM. isto tako, ako zelite javno reci "nesto vise", a ne zelite da se to objavi pod vasim korisnickim imenom, posaljite PM i recite, a ja mogu pod navodnicima (bez uredjivanja teksta), objaviti vase misljenje bez navodjenja vaseg korisnickog imena.

hvala na iskrenosti!!!!

Posted: **25/04/2010 10:40**

a teme uz tipkanje

-da upoznam nekog takvog - pa vjerovatno bi kroz po sata il ranije

pitala - "kako se to desilo" i vise me ne bi kopkalo - vremenom bi prestala zamjecivat
skroz nebitan detalj - cak cini osobu specificnom - pogotovo ako ima nek super pricu uz to

ovako gledano - podnjela bi gubitak prsta - jednog - a ovi dalje vec bi mi falili za stosta

vjerovatno bi u nekim depresivnim danima razmisljala o tome - i volila zimu radi rukavica

al na kraju skonats da je to tako mali detalj - lako mozes imat ebeno masnu kosu - losu kozu - i kolko oces neestetskih detalja - tako da - svemu se da prilagodit

Posted: **25/04/2010 13:00**

Posted: **25/04/2010 16:20**

Ja se srećem svakodnevno sa jednom finom tetom bez kažiprsta. Žena nije kriva za to, rat je učinio svoje. Reakcije velike nisam imala, ali je to zato što sam već znala da se to desilo. Što se ophođenja tiče, veoma je draga osoba, pričljiva, susretljiva i zanimljiva. Priča jezikom ne prstom, svakako.
Što se momka tiče, to ne znam, mislim da ne bih ostavila momka samo zato što je, ne daj bože, izgubio prst.
Zubar.. hm... to je teže pitanje. Ne zbog prsta, nego zato što nemam nekog velikog povjerenja u zubare bez obzira na broj prstiju. A i valjda zubar ima dovoljno mogućnosti da stavi vještački.
A to zadnje pitanje... meni nije ništa neugodno pitati.

Posted: **25/04/2010 23:16**

ne znam, ja imam dvije osobe u familiji bez prsta (u jednom slucaju palac, u drugom kaziprst) i meni to skroz oke, valjda navikla.

Posted: **25/04/2010 23:28**

nutty wrote:Iako se radi o relativno malom fizickom funkcionalnom gubitku za vecinu ljudi, pretpostavljam da je mentalni izazov vezan uz amputaciju prsta na ruci daleko veci.

Nazalost, taj psihicki aspekt je uglavnom vezan uz druge ljude i njihove reakcije. Zbog toga ovu temu smatram izuzetno zanimljivom.

Stoga, molim i one koji su izgubili prst ili dva i one koji su se sreli s ljudima kojima nedostaje pokoji prst da daju svoj komentar ili misljenje. Molim da se suzdrzite od komentara tipa "kako je covjeku bez obje noge?" ili komentara koji se odnose na to kako se treba ponasati. Pitanja ispod su konkretna, odnose se na spomenuti mali nedostatak, na Vas licno, i molim za iskrenost. Drago bi mi bilo dobiti nekoliko ozbiljnih komentara/razmisljanja, jer cu ovu temu mozda pokusati pretociti u pripremu za ozbiljnu studijsku anketu.

Od ljudi kojima je amputiran prst ili dva volio bih cuti:
- kako se nose sa svojim malim hendikepom, gubitkom prsta
- jesu li bili zadovoljni ophodjenjem lijecnika
- faze prilagodbe (i fizicke i mentalne)
- pokusavaju li uvijek ili samo ponekad sakriti nedostatak (ruka u dzepu i slicno) i osjecaju li se nesigurno zbog toga
- kako ljudi reagiraju kada primijete da vam nedostaje prst
- jesu li iz prve ruke iskusili diskriminaciju (npr. pri zaposljavanju, ophodjenju...)
- !!! neugodne reakcije koje su Vas pogodile
- kakve vrste pitanja Vam postavljaju, a koja su vezana uz nedostatak prsta? kako se osjecate tada? da li rado odgovarate ili Vam je neugodno? da li mozda izmisljate price o tome kako ste izgubili prst?

Od ljudi koji su se sreli s osobama kojima nedostaje prst (ali i onih koji se mogu postaviti u situaciju "sta bi bilo kad bi bilo") volio bih saznati:
- kakva je bila vasa reakcija kad ste primijetili da nekome nedostaje prst (sta ste pomislili u tom trenutku)
- kakvog utjecaja neciji nedostatak prsta ima u pogledu ophodjenja prema toj osobi (npr. predrasude)
- da li bi cinjenica da momku ili djevojci nedostaje prst imala utjecaja na vasu zelju da bolje upoznate tu osobu ili, posebno u slucaju mladjih ljudi, biste li odbacili mogucnost flerta, odnosno kasnijeg zabavljanja s tom osobom
- hipoteticki, sta biste mislili o zubaru kojem nedostaje prst? biste li dopustili da vam radi nesto u ustima?
- usudjujete li se, barem one koje bolje upoznate, postavljati pitanja vezana uz neciji nedostatak prsta, ili biste se osjecali neugodno (ako je odgovor neugodno, zbog cega?)?

Od ljudi sa svim prstima na broju volio bih cuti:
- kako pretpostavljate da biste se osjecali u slucaju da izgubite prst?
- mislite li da bi ljudi oko Vas to prihvatili bolje od Vas?
- da li bi to moglo utjecati na vas posao ili bilo sta cime se bavite? na koji nacin?
- mislite li da bi bilo pozeljno da aparatus drzavnog zdravstvenog osiguranja omoguci, ljudima koji to zele, pomoc psihologa?

u slucaju da ne zelite javno iznijeti svoja misljenja, molim za PM. isto tako, ako zelite javno reci "nesto vise", a ne zelite da se to objavi pod vasim korisnickim imenom, posaljite PM i recite, a ja mogu pod navodnicima (bez uredjivanja teksta), objaviti vase misljenje bez navodjenja vaseg korisnickog imena.

hvala na iskrenosti!!!!

Nek' ona ima dobro lice i zadnjicu, da je malo vitkija, ili viša: a prst je najmanji problem; noga je već nešto drugo, mada ima i tu na n-tu primjerâ da se noga zanemari; ali mislim da je poanta tvoga posta prst

- tako da se treba koncentrirati na ruku, jer prije prijenavedenih karakteristika ženu prilično dobro intuitivno možeš procijeniti i po ruci i preostalim prstima na njoj.
Ne brini ti ništa: samo neka ona ne ide u dijasporu, neka ostane ovdje, nek' zadovolji ostale kvalitete, ostalo joj ja obezbjeđujem...

Posted: **26/04/2010 16:08**

Slican post sam postavio na jos nekoliko foruma. Zanimljivo je u kolikoj mjeri je ovo tabu tema, pogotovo ako se trazi ozbiljan i iskren odgovor (pogledajte prosjecan brojcani odnos citanja/odgovora).
Odgovori poput ovih objavljenih su jako ohrabrujuci. Medjutim, dobio sam nekoliko privatnih poruka, obavio nekoliko telefonskih poziva, provjera navoda, istrazivanje... malo je reci da sam zabrinut...
Dva ili tri slucaja smatram jako bitnima. Jedan je usko vezan uz temu i ovdje ga navodim. Druga dva cu pokusati objaviti veceras (vise su vezana uz lijecnicke „malpractices“, koje jos moram potvrditi).
Jedan Banjalucanin mi je ostavio broj telefona. Nazvao sam ga. Iako mi je uz svoju pricu dao sve podatke koji su potrebni za potvrdu izjava, i on i osobe koje su vezane uz njegovu pricu traze anonimnost pri objavi. Tuzna prica slijedi.
U to vijeme B. je imao 25 godina. Vec tri godine je kao konobar radio za jedan poznati gradski restoran. Gazda mu je obecao (a poznat je po ispunjavanju obecanja) da ce ga do kraja ljeta prijaviti na sve drzavne doprinose. Medjutim, desila se nezgoda i doktori nisu uspjeli spasiti posljednju kost u njegovom desnom kaziprstu. U to vrijeme B. bio uvjeren da ce sve biti OK. Vec drugi dan nakon amputacije gazdi je javio da je spreman nastaviti raditi. Gazda mu je rekao da „odmori“ barem jos jednu sedmicu. Kad su B. skinuti konci (deset dana nakon nezgode), i nakon sto su otpale preostale kraste (jos tri dana), otisao je do gazde. Gazda je bio jako direktan i rekao mu da konobari moraju imati „uredne“ ruke, da ne moze sebi priustiti „predrasude gostiju“ i da ne zeli da B. nastavi raditi kao konobar. B. ga je zamolio da radi za sankom ili u kuhinji, ali gazda mu je rekao da vec ionako ima previse ljudi (pomocu imena restorana uspio sam stupiti u kontakt s vlasnikom koji je nevoljko potvrdio cijelu pricu).
B. je poceo traziti posao. Svaki razgovor (bilo da se javio povodom oglasa ili samoinicijativno), zavrsavao je odbijanjem. Neki su se usudili reci mu i da je previse kvalificiran da radi u njihovom kaficu nakon rada u poznatom restoranu.
Istovremeno, bio je zarucen vec godinu dana (ovaj dio price jos nisam uspio potvrditi). Iako ga je zarucnica drukcije tretirala od trenutka nezgode, dva mjeseca kasnije je sve kulminiralo. Rekla mu je u lice da ima nagon za povracanje svaki put kad vidi njegov prst, da ne zeli da je on dodiruje tim prstom, a pogotovo da ne zeli jesti nesto sto je on prstom mozda dotaknuo. Rekla je da ga voli, ali da ne moze preci preko toga.
B. je prodao auto kako bi mogao nastaviti placati svoje podstanarstvo. Medjutim, novaca je nestalo, posla nije mogao dobiti i bio je prisiljen vratiti se roditeljima. Roditelji su mu mogli priustiti hranu i to je to. Prestao je pusiti, jer se novaca za cigarete nije imalo. Prestao je izlaziti, jer nije imao obraza dopustiti prijateljima da ga caste svaki put. Brzo su ga zaboravili.
Tri godine kasnije, danas, uglavnom je zatvoren u cetiri zida, udebljao se 20 kg i nema pozitivno gledanje na buducnost.

Obavio sam istrazivanje vezano uz nabavku kozmeticke proteze za prst. Nasa ih drzavna osiguranja ne pokrivaju (cak ni u slucaju ugroze sposobnosti za rad). Kod nas se ne rade. Stupio sam u kontakt s nekoliko od malobrojnih kompanija koje izradjuju kozmeticke proteze (npr. Dermatos i Alatheia). Uglavnom, trosak same izrade proteze, bez troskova putovanja je izmedju 2500 i 8000 dolara, u Europi (Holandija) jedna kompanija je potvrdila trosak od 3800 eura, a Otto Bock (koji nudi najman je estetski prihvatljive proteze za prste) procijenio je trosak na 1,5-2,5 hiljade eura (nase poslovnice te kompanije ne rade kozmeticke proteze).

Isto tako, moram donekle pokusati shvatiti i razloge gazde od B. Jednom prilikom sam se s poznanicom sastao u kaficu London na Ciglanama. Tada je tamo radio konobar kojem je nedostajao mali prst i dio prstenjaka. Poznanica nije dotakla naruceno pice i rekla mi je zbog cega joj se gadi. Iako sam u tom kaficu i prije cesto znao „obavljati“ brze sastanke s poznanicima, tek tad sam primijetio fizicki nedostatak konobara.

Dakle, iako se radi o zanemarivom gubitku (10-30 grama) koji za vecinu profesija (pa i za muzicare i astronaute, primjeri: Jerry Garcia, Deke Slayton, Django Reinhardt, Tommi Iomi, ili glumci, primjer Daryl Hannah) nema nekog ozbiljnog funkcionalnog gubitka (ako se eventualno dodijeli, radi se o fizickom invaliditetu od oko 2 posto), pitanje je zasto ovakvo nesto moze imati tako katastrofalan utjecaj na neciji zivot (u navedenom slucaju, B. se ne moze preorijentirati na fizicke poslove, jer ima srcanu manu – ali, zasto bi zbog nedostatka malog dijela prsta bio osudjen na istovarivanje kamiona?)?

Jedan od komentara ovdje se odnosio na druge „nedostatke“ poput masne kose. Iako to smatram popravljivim, zar osoba kojoj fali prst zasluzuje „poseban“ tretman (bilo negativan ili pozitivan)? Zasto vecina ljudi s ovom vrstom „nedostatka“ nije persirana (kada pogledaju ruke, ljudi prelaze s „vi“ na „ti“ – dokazano!)? Zasto im ljudi namecu komplekse (bio sam svjedok kad se u razgovoru o djevojci kojoj samo nokat fali reklo „to je ona bez prsta“, iako bi meni bilo puno jasnije i prihvatljivije da se objasni o kome se radi pomocu drugih karakteristika – bila je izrazito crvenokosa, simpaticno pjegava, stalno nasmijana i nosila samo licno sivanu odjecu – dakle, ako nekom fali nokat, prije ce ga zapamtiti – tu pada u vodu teorija da ljudi ne obracaju paznju na nedostatak, cak i djelica, prsta na ruci).

Jasno mi je da se za ovu vrstu istrazivanja ne mogu primijeniti misljenja iskljucivo s internetskih foruma, jer ipak se radi (da li je ovo moja predrasuda?) o osvjestenijim, tolerantnijim, obrazovanijim i mnogo suosjecajnijim ljudima (internetska prisutnost nije mjerilo opće populacije). Svima nam je jasno „kako se treba“ ponasati i, cak i ovdje, Lako je osobi koja ima drukcije misljenje, za koje pretpostavlja da ce biti osudjivana, ignorirati ovakav post i radije ne dati odgovor (konkretno, znam da je pomenuta osoba kojoj se gadilo pice od konobara u kaficu London, procitala ovaj post, jer mi ga je telefonom prokomentirala – da, gospodjice, sad znas ko ga je postavio, i za tvoju informaciju, ti se meni gadis, jer je u svakom jelu koje si mi posluzila bilo stranih tijela, poput dlaka s tvoje izblajhane kose!!!).

isto tako, statistika je jasna, vise je nego sigurno da medju osobama koje su procitale post ima barem nekoliko ljudi kojima nedostaje prst ili dio prsta. volio bih cuti i njihovo misljenje (bilo javnim odgovorom ili privatno).

pozdrav do veceras ili sutra.

Posted: **26/04/2010 21:03**

Posted: **26/04/2010 21:16**

Poslom sam vezana za rad sa ljudima, i kroz kancelariju mi prođe dnevno jako puno njih,između ostalog i ljudi bez jednog ili dva prsta, s pola prsta itd.Pruže mi ruku , ja istu primim,kao i od bilo kojeg drugog čovjeka. Naprosto nije mi bitan fizički nedostatak ili da mi se kako neko reče "gadi". Pobogu gadi mi se samo ljudska površnost i sebičnost, ostalo sve lako svarim.I nije mi jednom kolega s posla (nedostaje mu palac) dodao čašu vode.
Nikad nikoga od njih nisam pitala kako je ostao bez prsta,mada neke često susrećem, ne zato što me ne zanima (svi smo mi radoznali) naprosto ne želim tim osobama buditi loša sjećanja. Ako dođem u priliku da mi sami kažu rado ću ih saslušati.
Taj slučaj koji si ti naveo je tužan ali dečku kojem se nesreća dogodila zamjeram jer je dozvolio da ga pojedinci bez imalo suosjećanja izdvoje od ostatka svijeta.Nisu svi ljudi isti. Razumijem i očit problem i sve nesretne okolnosti ali se trebao nastaviti boriti,suviše je mlad da odustaje. Prvo je trebao pokušati tražiti posao konobara na drugim mjestima, 10, 20 odbijanja možda bi ga neko i zaposlio, pa ako i nebi , potražiti drugu vrstu posla,ko zna, možda bi u tome bio bolji nego u ugostiteljstvu. A ta njegova djevojka...pa nemam riječi...to je spodoba a ne osoba.

Ono što sam htjela reći je da me baš boli briga da li neko ima fizičku manu sve dok je taj neko čovjek prema ljudima oko sebe. Takve ću ljude rado imati u svom životu. Toliko.

Posted: **27/04/2010 23:12**

nevjerojatno..nutty citam tvoje postove i naprosto mi je tesko povjerovati da zivimo (jos uvijek) u svijetu gdje su takve predrasude i osjecanja prisutne.
i stvarno je zalosno

a ja..nemam nikog bliskog sa hendikepom, susrecem se sa dosta ljudi, pa tako neki od njih nemaju sve dijelove tijela. fotograf sam i zamjecujem detalje. ne pitam. nema potrebe. ne osjecam se neugodno. vise se ponekad bojim da bi se osoba s kojom sam mogla osjecati neugodno zbog moje (skrivene) fascinacije raznim oblicima i pokretima (da se razumijemo - bilo kakvim, nevezano za gubitak ili ne prsta..)

kad si pitao kako mi gledamo na ljude koji nemaju prst, pomislih "pa boze, kao da pita kako se odnosimo prema ljudima koji nemaju zub umnjak".

Posted: **28/04/2010 11:30**

Posted: **28/04/2010 18:33**

Prolaznik wrote:Kad si spomenula nedostatak zuba, e to je meni jako gnusno. Kad vidim nekoga sa krnjacima, crnim rupama umjesto zuba ide mi na povraćanje. To je odraz njegove oralne (i ostale) higijene. Razumijem da malo ko ima sve svoje zube. Nemm ih ni ja ali zar je problem napraviti plombu, navlaku, most?

Ma meni je više uredu vidjeti nekog bez ijednog zuba u glavi, al' da fino stoje desni, a ne neki krnjaci, ili crne rupe, kao što kažeš :S Izvinite za offtopic.

Posted: **28/04/2010 19:01**

like always...you are missing the point

Posted: **28/04/2010 20:51**

Primjecujem detalje pa bih sigurno i nedostatak prsta primjetila. Ne bi mi bilo neobicno a osjecaj gadjenja mi nikad nije ni pao na pamet. Moj otac nije imao mali prst na lijevoj ruci. Izgubio ga je kao dijete. I nije mi se gadilo.

Posted: **28/04/2010 20:58**

znam jednog lika koji je izgubio prst ko djete - iskreno nisam ni primjetila (nisam mu buljila u ruke) vec mi je sam obratio paznju i rekao...no zatim nista mi to nije znachilo - lik je drustven i sa prstom i bez prsta... a ochi kakve imaaaa...

Posted: **28/04/2010 23:44**

Zaista ne znam o kakvu bi ti studiju izvodio ali osjecam da je pitanje poprilicno glupe. Al , dobro odgovoricu buduci da imam bliskih osoba sa tim nazovimo hendikepom iako ga licno ne smatram. Eto do sada imas jedan podatak bitan za studiju. U nekoliko recenica pokusacu ti objasniti kakve je nedostatke imala ta osoba.

Osoba na jednoj ruci nije imala pola kaziprsta i malo vise od pola srednjeg prsta.Bez prstiju je ostala na radnom mjestu. Naravno pretpostavaljam da je osoba u pocetku imala psihicke poteskoce o prihvatanju takovog stanja da nikada nece vise imati ta dva prsta. Po meni ova psihicka opterecenja su normalna jer skoro pa svi ljudi za vece sitnice nego sto je ova nabace takvu depru da je to nepodnosljivo ne samo za njih vec i za okolinu.

Osoba je kasnije postajala svijesna i prihvatila je takvu situaciju sto je najnormalnije.
Znam da nikada nije imala problema na poslu zbog nedostatka prstiju. To govori da na bilo koji nacin nije bila diskriminisana. Naucila je normalno da zivi , radi , i koristi se ostatkom prstiju. U jednom od razgovora moglo se primjetiti da pomenuta osoba uopste "ne osjeca" da nema djelove prstiju. Mislim da se nema vise sta reci.Osim poruka osobama koje su suocene sa ovakvom situacijom. Nastaviti zivjeti , dici glavu i krenuti naprijed uvjek postoji gore od goreg. Eto drug bice mi drago ako napravis studiju o ovoj temi ...

Posted: **24/01/2012 16:59**

ejj, ljudi, meni baš treba neka pomoć za živjeti dalje.. ovak: kad sam bila mala (3god.) sam slomila prst, ili bolje rečeno otrgnula palac desne ruke spuštajući se na tobogan.

i doktori su pokušali taj prst vratiti na mjesto no nisu mogli jer je sve bilo otrgnuto i nisu ga mogli spojiti s ostatkom, uglavnom ostalo mi je pola prsta i tim se nosim već 19 god. i jako teško... sve što sam starija mi je teže iz dana u dan.. svakodnevno ga moram sakrivati od ljudi, i negdje u podsvjesti mi je to..da ga netko ne vidi iz okoline, drugih, jer znam da bi im to bilo čudno i privlačila bi im pozornost s tim što zaista ne želim.. kako se s tom rukom ne koristim,ugl.pišem s njom i to tako da sa lijevom rukom sakrijem palac da netko ne vidi, stalno mi je ruka u djepu ugl.sakrivena.inače studiram i svakodnevno sam s ljudima u okolini i jako se teško nosim s tim..i kod upoznavanje bojeći se da će neko skužiti da nemam prst. inače živim u stud.domu, tako da sam imala neke neugodnosti s tim kod upoznavanja, nakon čega sam se osjećaja jako jadno i tužno, jer to što mi se dogodilo nisam uopće ja kriva ,nego se to dogodilo iz nepažnje,( držala sam se s strane tobogana i tako ga otrgnula).

Kako sve obavljam s lijevom rukom, i ona mi je malo otečena, ručni zglob, jer sve s njom radim...ugl. nitko ne zna kako mi je, i kako se teško nosim s tim..jer mi je neugodno i među prijateljima moram skivati i zato sam najopuštenija kad sam sama. dok sam bila mlađa nisam na to toliko gledala, al odkako sam počela studirati sve mi je teže, pa čak i pred vlasitim roditeljima, kad jedemo, gosti dođu a gdje tek pred nekim drugim.često sam bila u mislim da si okončam život zbog toga, jer imam osjećaj da me nitko neće zaposliti, da se neću vjenčati zbog toga nedostatka.. Stoga, ako netko ima neki koristan savjet, potporu ili nešto bilo šta neka mi se javi...jer me to jako muči i često zbog toga plačem al šta je tu je..ne mogu ništa poduzeti... Zahvaljujem

Posted: **24/01/2012 17:21**

Jooj brineta, baš si me rastužila

Jedino zbog čega ti treba da se sekiraš jeste kako završiti faks i naći posao i to ne kao neko sa tim uslovno rečeno nedostatkom, nego kao neko ko recimo nema štelu.To su pravi problemi. Ili eventualno hoćeš li imati problem da nešto obaviš zbog tog nedostatka. Svako ko bi to vidio kao neki tvoj hendikep je glupan, jer se to svakom može desiti. Za ostalo, nemaš nikakvog razloga da se stidiš. Neko nema prst, a nekom fali daska u glavi i kreten je po prirodi. Šta je bolje?

Oni iole normalni će to i ako primijete ili pitati i preći preko toga, ili ne pitati nego se ponašati najnormalnije. Ko te zbog toga bude drugačiej gledao, ne treba ni da te gleda, kontaš? Samo uživaj u svemu što voliš i druži se sa ljudima s kojim ti je fino, ostalo će doći na svoje

Posted: **24/01/2012 17:38**

brineta- wrote:ejj, ljudi, meni baš treba neka pomoć za živjeti dalje.. ovak: kad sam bila mala (3god.) sam slomila prst, ili bolje rečeno otrgnula palac desne ruke spuštajući se na tobogan. i doktori su pokušali taj prst vratiti na mjesto no nisu mogli jer je sve bilo otrgnuto i nisu ga mogli spojiti s ostatkom, uglavnom ostalo mi je pola prsta i tim se nosim već 19 god. i jako teško... sve što sam starija mi je teže iz dana u dan.. svakodnevno ga moram sakrivati od ljudi, i negdje u podsvjesti mi je to..da ga netko ne vidi iz okoline, drugih, jer znam da bi im to bilo čudno i privlačila bi im pozornost s tim što zaista ne želim.. kako se s tom rukom ne koristim,ugl.pišem s njom i to tako da sa lijevom rukom sakrijem palac da netko ne vidi, stalno mi je ruka u djepu ugl.sakrivena.inače studiram i svakodnevno sam s ljudima u okolini i jako se teško nosim s tim..i kod upoznavanje bojeći se da će neko skužiti da nemam prst. inače živim u stud.domu, tako da sam imala neke neugodnosti s tim kod upoznavanja, nakon čega sam se osjećaja jako jadno i tužno, jer to što mi se dogodilo nisam uopće ja kriva ,nego se to dogodilo iz nepažnje,( držala sam se s strane tobogana i tako ga otrgnula). Kako sve obavljam s lijevom rukom, i ona mi je malo otečena, ručni zglob, jer sve s njom radim...ugl. nitko ne zna kako mi je, i kako se teško nosim s tim..jer mi je neugodno i među prijateljima moram skivati i zato sam najopuštenija kad sam sama. dok sam bila mlađa nisam na to toliko gledala, al odkako sam počela studirati sve mi je teže, pa čak i pred vlasitim roditeljima, kad jedemo, gosti dođu a gdje tek pred nekim drugim.često sam bila u mislim da si okončam život zbog toga, jer imam osjećaj da me nitko neće zaposliti, da se neću vjenčati zbog toga nedostatka.. Stoga, ako netko ima neki koristan savjet, potporu ili nešto bilo šta neka mi se javi...jer me to jako muči i često zbog toga plačem al šta je tu je..ne mogu ništa poduzeti... Zahvaljujem

Daj zezas? Pa nije to nikakav hendikep uopste, nedostaje ti palac. Pa sta sad, to uopce nije velika stvar. Recimo da sam te ja nekad upoznao nikad ne bi posmilio da si nesto maje vrijedna ili manje sposobna ili da si neki frik samo zato jer nemas palac. Bi li primjetio da nemas palac? Bi vjerovatno.
Bi li mi to nesto predstavljalo? Ne bi sigurno.
Zato nemas potrebu da se osjecas manje vrijednom ili da cak uradis sebi nesto lose kako si navela. Hoces li sresti mozda nekog ko ce te mozda i zezati? Hoces, vjerovatno, svakakvih ljudi ima pa i takvih koji jedva cekaju da nekog provociraju. Hoces li mozda doci u neku situaciju koja bi mogla biti nezgodna? Hoces. Al to je zivot, nista vise, nasmjesi se i hajde dalje.
Ti trebas samo psihicki da ojacas i da se naucis nositi s tim. Vjerujem da imas mnogo bitnijih obiljezja i kvaliteta koje definisu tvoju osobnost. Ne dopusti da te takva stvar sputava u zivotu.
Posebno je besmisleno da svoj zivot i svoje samopouzdanje baziras na misljenju drugih ljudi. Budi svoja, nosi to sto imas i zivi zivot. Nemoj da cujem da si depresivna da places ili da cak ne zelis da zivis, naci cu te i izruziti dobro!

Posted: **24/01/2012 17:42**

hvala najljepša na savjetima Julianna..

znam da ima i gorih stvari, ali nezz stvarno što da radim i kako da se ponašam, kad ne mogu biti opuštena,stalno se osjećam nesigurno zbog toga. fax ću ja završiti zadnja sam godina i to će još malo i biti gotovo. a onda tko šta kako će biti. Ima svakakih ljudi, s maloumnim (kad tako moram reći) razmišljanjima itd. i kad sam polagala vozački ispit preko ljeta osjećala sam se nelagodno kad me ostali kandidati gledaju kako vozim... ma sve mi je jadno i najrađe bi da mi se nešto dogodi i da se riješim te patnje... jer sve što mi je dalje mi je teže! i kome da se jadam i pričam o tome- nikome, samoj sebi, plaćući i bježajući od ljudi jer mi je neugodno o tome s nekim i pričati. pozz!

Posted: **24/01/2012 17:45**

brineta- wrote:hvala najljepša na savjetima Julianna.. znam da ima i gorih stvari, ali nezz stvarno što da radim i kako da se ponašam, kad ne mogu biti opuštena,stalno se osjećam nesigurno zbog toga. fax ću ja završiti zadnja sam godina i to će još malo i biti gotovo. a onda tko šta kako će biti. Ima svakakih ljudi, s maloumnim (kad tako moram reći) razmišljanjima itd. i kad sam polagala vozački ispit preko ljeta osjećala sam se nelagodno kad me ostali kandidati gledaju kako vozim... ma sve mi je jadno i najrađe bi da mi se nešto dogodi i da se riješim te patnje... jer sve što mi je dalje mi je teže! i kome da se jadam i pričam o tome- nikome, samoj sebi, plaćući i bježajući od ljudi jer mi je neugodno o tome s nekim i pričati. pozz!

Vjeruj mi da to ti sebi predstavljas puno gore nego sto stvarno jeste, posebno to kako te ljudi gledaju.
Koji ljudi, ko su oni, sta ti predstavljaju. Nista.

Posted: **24/01/2012 17:45**

@brineta, nemoj biti tako tuzna, nije to nikakav nedostatak, tako je kako je, i nije to tako strasno kako se tebi sada cini.
Imala sam jednog druga dok sam isla u srednju skolu, cesto smo kafe pili. I ode on u vojsku, i tako smo slali jedno drugom pisma (tad niko nije imao internet ni mobitel). I posla on meni svoju sliku, na njoj drzi neku flasu (slika je sa derneka naravno), kad na slici...ja vidim on nema prsta

Uglavnom, fakat sam se druzila s njim, al uopste nisam primjetila da mu fali dvije trecine jednog prsta. Al fakat nisam. Nisam povrsna uopste. Jednostavno mi je taj momak bio toliko drag da to mozda cak i podsvjesno nisam ni primjecivala.
A on je bio jedan opusten momak, bez ikakvih kompleksa, i raja su ga pravo gotivila.

Pomisli samo na to da ima gorih stvari. Pomisli na probleme ljudi koji imaju neku neizljecivu bolest, pomisli na njihovu muku i budi sretna sto si zdrava.
Vjerovatno si nekad naletila na nekog majmuna koji je mozda nesto prokomentarisao, pa si sebi u glavi napravila problem veci nego sto ustvari jeste.

Samo glavu gore, ne daj da te to sekira. Ima puno gorih stvari u zivotu.
Ako pokusas da to ignorises, da se opustis, vidjet ces da ce ljudi to prihvatati normalno. Nemoj da zbog nekih kretena sebi zagorcavas zivot. Ljudi osjete da si napeta i da ti je to problem, pa onda postaje gore.

Ne vidim ni jedan jedini razlog zbog kojeg ti ne bi mogla naci posao. Niti postoji razlog zbog kojeg bi trebala ostati sama. Kad naletis na momka koji ce da se zaljubi u tebe, i ti u njega, cisto sumnjam da ce ga jedan prst sprijeciti da bude s tobom

Posted: **24/01/2012 17:46**

brineta- wrote:hvala najljepša na savjetima. znam da ima i gorih stvari, ali nezz stvarno što da radim i kako da se ponašam, kad ne mogu biti opuštena,stalno se osjećam nesigurno zbog toga. fax ću ja završiti zadnja sam godina i to će još malo i biti gotovo. a onda tko šta kako će biti. Ima svakakih ljudi, s maloumnim (kad tako moram reći) razmišljanjima itd. i kad sam polagala vozački ispit preko ljeta osjećala sam se nelagodno kad me ostali kandidati gledaju kako vozim... ma sve mi je jadno i najrađe bi da mi se nešto dogodi i da se riješim te patnje... jer sve što mi je dalje mi je teže! i kome da se jadam i pričam o tome- nikome, samoj sebi, plaćući i bježajući od ljudi jer mi je neugodno o tome s nekim i pričati. pozz!

Posted: **24/01/2012 17:52**

puno mi znače vaši savjeti, i vaša razmišljanja! Hvala vam puno!!

Posted: **24/01/2012 17:53**

Preseliš u Drvar, Bosanski Petrovac, Skender Vakuf, Donji Vakuf ili neki sličan grad čija se ekonomija zasniva na eksploataciji šume i pilanama. Tamo ako ovo sa slike pokažeš u kafani konobar ti donese pet piva...

Forum Klix.ba

Gubitak prsta

#1 Gubitak prsta

#2 Re: Gubitak prsta

#3 Re: Gubitak prsta

#4 Re: Gubitak prsta

#5 Re: Gubitak prsta

#6 Re: Gubitak prsta

#7 Re: Gubitak prsta

#8 Re: Gubitak prsta

#9 Re: Gubitak prsta

#10 Re: Gubitak prsta

#11 Re: Gubitak prsta

#12 Re: Gubitak prsta

#13 Re: Gubitak prsta

#14 Re: Gubitak prsta

#15 Re: Gubitak prsta

#16 Re: Gubitak prsta

#17 Re: Gubitak prsta

#18 Re: Gubitak prsta

#19 Re: Gubitak prsta

#20 Re: Gubitak prsta

#21 Re: Gubitak prsta

#22 Re: Gubitak prsta

#23 Re: Gubitak prsta

#24 Re: Gubitak prsta

#25 Re: Gubitak prsta