S obzirom da se radi o "parnom organu" u smislu da svaki zdravorođeni čovjek ima dva bubrega, zahvaljujući činjenici da svako od nas može živjeti samo sa jednim, početna teza bi glasila "zašto ga ne prodati, time činimo uslugu bolesnim ljudima a ujedno možemo steći i određenu materijalnu korist pri čemu možemo živjeti i sa ovim jednim", međutim pošto je u pitanju protuprirodni zločin ovdje se može izvući i jedna druga kontrateza koja glasi "ako danas budemo prodavali bubrege, ne treba isključiti mogućnost da ćemo već sutra početi prodavati i oči, ruke, noge, prste... ili bilo šta drugo".
Ljudi koji postavljaju ovakve oglase kao najveći razlog "trajne prodaje dijela sopstvenog tijela" navode besparicu ili težnju ka poboljšanju materijalnog statusa, ali ovdje sada dolazimo do zaključka da čovjek više ne funkcioniše po principima ulaganja korisnog rada sa ciljem ostvarenja novčane dobiti, nego zapravo na principu uništenja dijela sebe sa ciljevima koji se mogu ali i ne moraju ispuniti.
Po nekim statistikama, u USA na listi "čekanja za transplataciju bubrega" svakodnevno se nalazi preko 50.000 ljudi od kojih u prosjeku umire njih sedamnaest, a ovo svakako nije mala i zanemariva brojka koja se ne bi trebala ozbiljnije razmatrati. Kao i u svakoj tuđoj nesreći, i u ovu su uključeni ilegalci koji posjepušuju nabavku (kupovinu i prodaju bubrega) čak i po cijeni od nevjerovatnih "100.000 dolara po komadu", pri čemu je "roba" skuplja ukoliko se nabavlja od mlađih ljudi (osobe od 20-tak do 30-tak godina).
Šta uopšte mislite o prodaji bubrega, ljudima koji se odlučuju na ovakav čin, i eventualnom ozakonjenju prodaje jednog dijela sebe? Zamolio bih da se iz komentara isključi opcija doniranja organa dragim osobama (porodici, prijateljima i sl.), i da se tematika striktno bazira na prodaji organa za novac trećim nepoznatim licima čime se pokušava ostvariti novčana dobit.
Običaj je da autor teme da i svoj komentar pa ću u ovom završnom dijelu ukratko napisati kako bih se radije živ spalio nego uradio bilo šta slično (osim ako u pitanju nisu razlozi za koje sam zamolio da se izostave).
