Forum Klix.ba

Prije nekoliko dana, zaustavi me policija na Stupskoj cesti. Prekršaj k’o kuća, priznajem – preko pune linije se prestrojio u lijevu, izlaznu traku. A sve nešto kontam da sam oprezan vozač. Oprezniji, u svakom pogledu, od te mase ljutitih vozača koji jurcaju i pretiču po pet auta odjednom i uopšte upravljaju automobilom mimo svake logike. Ali hajde. Policajac mi odmah naloži da pređem u njihov automobil, u kojem je sjedio još jedan policajac. Pitaju me za moju američku vozačku, i ja sa dozom poznate zebnje odgovaram da sam se nedavno vratio iz Amerike. Znam šta slijedi. I naravno, onaj vokalniji od njih tu počinje da deklamuje: koliko bi mogle biti kazne za prekrsaje koje sam počinio – kažem prekršaje, jer se ispostavilo i kao prekršaj to što moju nesretnu američku vozačku nisam zamijenio na vrijeme – od sto do tristo, od pedeset do dvjesto, od jedan do šest mjeseci zabrane upravljanja motornim vozilom itakodalje. Ja šutim i mudro klimam glavom. Potom stiže ključno pitanje, koje je, ovaj put, začudo bilo poprilično domišljato: Znaš li ti kako stvari hodaju kod nas ovdje?

Tip je majstor insinuacije, kontam. Pitanje je dovoljno bezlično da bi imalo nepobitno značenje, ali i dovoljno određeno da bi bilo jasno šta znači. Tip nije neoštrouman. Praviti se budala i ne skontati pitanje vjerovatno ne bi prošlo. Odlučujem da pokažem zube i, po receptu legendarnog Kuma, ustanovim ima li tip muda.

Znam, kažem mu. Vi meni sada odrežete kaznu, koju ja platim u bilo kojoj pošti na teritoriji Bosne i Hercegovine, ili me pustite, uz strogo upozorenje. Srednja opcija, mislim, ne postoji.

Tip se okreće sa prednjeg sjedišta i strelja me pogledom dobrih pet sekundi. Zatekao sam ga. Sad vjerovatno konta jesam li budala pa ne shvatam ili sam stvarno spreman platiti punu kaznu, onako iz puke tvrdoglavosti. To što mu uzvraćam drzak pogled i što usput palim cigaru bez pitanja(i oni puše) trebalo bi prvu varijantu isključiti kao malo vjerovatnu.

On se okreće prema svom kolegi, koji sjedi i puši. Izmjenjuju brz pogled, sada svjesni da stanka u konverzaciji postaje preduga; kolega se vrpolji u sjedištu, gasi napola popušenu cigaru. Suvozač glasnogovornik onda kaže, U redu, možeš da ideš. Ali, slijedeći put kad te zaustavimo, plaćaš nam piće.

Slijedeći put vas vodim u City Pub, kažem im dok izlazim napolje. Kad bi pogledi mogli da ubijaju, vjerovatno bi pao pogođen u leđa prije nego sam stigao do svog auta. Siguran sam da će moje ime velikim slovima zapisati u svoju crnu knjigu.

Gore navedeni scenarij se desio, s nekim estetskim izmjenama, već pet puta za ovih desetak mjeseci koje sam proveo u Bosni. Svaki put sam izbjegao plaćanje kazne, mada moram da potcrtam da mi izbjegavanje plaćanja kazne uopšte nije cilj. Ono što odbijam je da plaćam policajce da ne rade svoj posao, a pogotovo da učestvujem u toj igri insinuacija i nejasnih aluzija koje bih ja, kao, trebao da razumijem. Jasno mi je kako se “stvari rade kod nas,” ali ne vidim nijednog razloga da dotični fenomen prihvatim kao normalan. Samo jednom me zaustavio policajac (ovaj put zbog ugašenih svjetala) koji je od početka do kraja bio potpuno profesionalan: učtivo me pozdravio, objasnio zašto me zaustavio, i bez ikakvog dvoumljenja mi napisao kaznu. Ja mu se umal’ ne zahvalih.

Ali, da budem pošten, nisu samo policajci ti koji hvataju prečice. Istu pojavu primjećujem skoro gdje god da pogledam. Iznuđivanje i primanje mita je samo jedan od načina, jedna od manifestacija pomenutog nacionalnog afiniteta ka traženju prečica. Mi smo narod koji obožava prečice. Ako se treba u bolnicu, opšte je prihvaćeno da se nađe “veza” koja će “pogurati malo” i kojoj je diskretno ostavi bijela koverta na stolu, kako bi stvari tekle putem kojim inače trebaju da teku i kako se ne bi desili slučajni previdi u vidu zaboravljanja njihovog pacijenta a našeg člana porodice kojem je hitno potrebna njega (Ili, gore, zaboravljanja hirurških makaza u njegovom stomaku.) Ako u firmi osvane upražnjeno radno mjesto, normalan postupak je da se prvo nađe neko “naš,” pa tek onda objavi besmisleni konkurs. A ako si na drugom kraju te jednačine i tražiš posao, normalno je da se vidi zna li se “neko” ko bi mogao “pogurati stvar.” Bijela koverta se, dakako, i ovdje podrazumijeva. Čuo sam da se za mjesto medicinske sestre na koševskoj bolnici ovih dana plaća od deset do petnaest hiljada maraka. Normalno je kupiti ljekarska uvjerenja s kojim će se otići na “ljekarsku komisiju” kojoj se ostavi bijela koverta kako bi oni ustanovili da postoje zakonske pretpostavke za sticanje invaliditeta, koji će potom da donosi par stotina maraka mjesečno. Znam porodicu u kojoj su svi “invalidi,” – otac, majka, dva sina i kćerka. Stariji od sinova je bio sa mnom u jedinici i nikad nije bio ranjen. Mlađi je bio premlad da bi bio u vojsci. Sestra je šišala raju, za konzerve i cigare. Svi imaju invalidsku penziju. Ali, evo gdje stvar postaje nepodnošljiva: vijest o reviziji dotičnih penzija majka porodice primila je sa najiskrenijim moralnim gnušanjem: A znali su nam pare uzet, pizda li im materina bezobrazna! Od poštenog svijeta pare kradu!

Šta ovo sve govori o nama kao ljudima, ne želim ni da pokušam da zaključim. Žalimo se na sistem i pokvarene političare, ali proizilazi da se mi ne žalimo zbog toga što je sistem nepošten ili političari korumpirani, nego što od toga mi nemamo nekakve fajde. Gore spomenuta žena nije imala ništa protiv sistema kad je kupovala sebi penziju za pet hiljada maraka. Sad se žali na nanešenu joj nepravdu. Znam tipa, inteligentog, sjajnog studenta koji je nekoć imao manje-više socijalističke poglede na svijet. Nedavno se probio u sam vrh političke scene i od tada dijametralno promijenio i mišljenje i ponašanje. Preko noći čovjek postao zakleti desničar i “legalista” kako to sebi sad objašnjava. Jedno vrijeme sam se čudio, ali sad mislim da shvatam: u sistemu koji počiva na zaobilaženjima zakona i raznim drugim prečicama, drugačije, moralnije ponašanje bilo bi nelogično. Prosto bi bolo oči. Ili, kako mi je to saopštio jedan moj poznanik, u ovoj si državi prinuđen da nekog zajebeš da ne bi sam ostao zajeban. Otiđi u bolnicu bez bijele koverte i shvatićeš zašto.

aldin vuk wrote: Svi imaju invalidsku penziju. Ali, evo gdje stvar postaje nepodnošljiva: vijest o reviziji dotičnih penzija majka porodice primila je sa najiskrenijim moralnim gnušanjem: A znali su nam pare uzet, pizda li im materina bezobrazna! Od poštenog svijeta pare kradu!

Gore spomenuta žena nije imala ništa protiv sistema kad je kupovala sebi penziju za pet hiljada maraka. Sad se žali na nanešenu joj nepravdu. Preko noći čovjek postao zakleti desničar i “legalista” kako to sebi sad objašnjava. Jedno vrijeme sam se čudio, ali sad mislim da shvatam: u sistemu koji počiva na zaobilaženjima zakona i raznim drugim prečicama, drugačije, moralnije ponašanje bilo bi nelogično. Prosto bi bolo oči. Ili, kako mi je to saopštio jedan moj poznanik, u ovoj si državi prinuđen da nekog zajebeš da ne bi sam ostao zajeban. Otiđi u bolnicu bez bijele koverte i shvatićeš zašto.

I u mojoj porodici, svi primamo naknade za onesposobljenost (invalidnina) i tudju njegu. Nismo ništa ''preko veze'' ili putem najinteligentnije rakete, zemljak - zemljaku, fočak - fočaku, sandžak - sandžaku, ostvarili. Nismo mi krivi što je tamo neko ''kupio'' invalidsku penziju. Nisu invalidi kompaktna cjelina, pa da simulante denuncijraju nadležnim, ne žive invalidi zajedno, niti borave u istom dijelu grada, pa da znaju sve jedni o drugima. Postoje nadležni za to da razotkriju sve, i podmićenog i podmititelja. Obojica krše zakon, čine krivično djelo.
Znam da u Hrvatskoj postoji fingirano podmićivanje, pa sve snime, i ton, i sliku kao dokaze za suda. Zašto naša policija, tužitelji i sudovi nemaju takve ovlasti? Otpočela istraga u Tuzli protiv nekoliko ljekara što su namještali RVI nalaze, pa ništa, ušutjeli se i novinari, nema vijesti koja slijedi iza te vijesti o tuzlanskim istragama. Ne bih novinare da optužujem za ovaj slučaj, ali činjenica je da je vijest bila da je uTuzli otvorena istraga protiv nekoliko ljekara i ništa dalje.

Nisam upratio vijest koja govori o ovom slučaju, a slijedila bi prethodnu o otvorenoj istrazi.

Sve u svemu, do politike je. Političari su na vlasti, a vlast se mijenja legalnom revolucijom-izborima.

Ruka mu se osušila dabgd-a ko ne potroši tih petnaest minuta da glasa na izborima u oktobru, i to da glasa protiv!
Sve izbore do sada odlučili su oni koji ''nemaju za koga glasati'', te nisu ni dolazili na izborna mjesta Tako su svoje glasove proslijedili pobjednicima!

Da su, barem svoje listiće načinili nevažećim, pa da u obračunu postotaka osvojene vlasti bude manji postotak pobjednicima.

Na prošlim lokalnim izborima u mojoj opštini SDA je više osvojila glasova, nego svi ostali zajedno, samo zahvaljujući onim što ''nemaju za koga glasati'', pa ni ne dolaze do izbornog mjesta, najčešće, neka osnovna škola. Izlaznost bila nešto veća od 50%.

Na nos mu duša izašla ko ne glasa protiv ili ko ne dodje do izbornog mjesta, pa svoje listiće, barem, načini nevažećim u oktobru!

aldin vuk wrote:Prije nekoliko dana, zaustavi me policija na Stupskoj cesti. Prekršaj k’o kuća, priznajem – preko pune linije se prestrojio u lijevu, izlaznu traku. A sve nešto kontam da sam oprezan vozač. Oprezniji, u svakom pogledu, od te mase ljutitih vozača koji jurcaju i pretiču po pet auta odjednom i uopšte upravljaju automobilom mimo svake logike. Ali hajde. Policajac mi odmah naloži da pređem u njihov automobil, u kojem je sjedio još jedan policajac. Pitaju me za moju američku vozačku, i ja sa dozom poznate zebnje odgovaram da sam se nedavno vratio iz Amerike. Znam šta slijedi. I naravno, onaj vokalniji od njih tu počinje da deklamuje: koliko bi mogle biti kazne za prekrsaje koje sam počinio – kažem prekršaje, jer se ispostavilo i kao prekršaj to što moju nesretnu američku vozačku nisam zamijenio na vrijeme – od sto do tristo, od pedeset do dvjesto, od jedan do šest mjeseci zabrane upravljanja motornim vozilom itakodalje. Ja šutim i mudro klimam glavom. Potom stiže ključno pitanje, koje je, ovaj put, začudo bilo poprilično domišljato: Znaš li ti kako stvari hodaju kod nas ovdje?

Tip je majstor insinuacije, kontam. Pitanje je dovoljno bezlično da bi imalo nepobitno značenje, ali i dovoljno određeno da bi bilo jasno šta znači. Tip nije neoštrouman. Praviti se budala i ne skontati pitanje vjerovatno ne bi prošlo. Odlučujem da pokažem zube i, po receptu legendarnog Kuma, ustanovim ima li tip muda.

Znam, kažem mu. Vi meni sada odrežete kaznu, koju ja platim u bilo kojoj pošti na teritoriji Bosne i Hercegovine, ili me pustite, uz strogo upozorenje. Srednja opcija, mislim, ne postoji.

Tip se okreće sa prednjeg sjedišta i strelja me pogledom dobrih pet sekundi. Zatekao sam ga. Sad vjerovatno konta jesam li budala pa ne shvatam ili sam stvarno spreman platiti punu kaznu, onako iz puke tvrdoglavosti. To što mu uzvraćam drzak pogled i što usput palim cigaru bez pitanja(i oni puše) trebalo bi prvu varijantu isključiti kao malo vjerovatnu.

On se okreće prema svom kolegi, koji sjedi i puši. Izmjenjuju brz pogled, sada svjesni da stanka u konverzaciji postaje preduga; kolega se vrpolji u sjedištu, gasi napola popušenu cigaru. Suvozač glasnogovornik onda kaže, U redu, možeš da ideš. Ali, slijedeći put kad te zaustavimo, plaćaš nam piće.

Slijedeći put vas vodim u City Pub, kažem im dok izlazim napolje. Kad bi pogledi mogli da ubijaju, vjerovatno bi pao pogođen u leđa prije nego sam stigao do svog auta. Siguran sam da će moje ime velikim slovima zapisati u svoju crnu knjigu.

Gore navedeni scenarij se desio, s nekim estetskim izmjenama, već pet puta za ovih desetak mjeseci koje sam proveo u Bosni. Svaki put sam izbjegao plaćanje kazne, mada moram da potcrtam da mi izbjegavanje plaćanja kazne uopšte nije cilj. Ono što odbijam je da plaćam policajce da ne rade svoj posao, a pogotovo da učestvujem u toj igri insinuacija i nejasnih aluzija koje bih ja, kao, trebao da razumijem. Jasno mi je kako se “stvari rade kod nas,” ali ne vidim nijednog razloga da dotični fenomen prihvatim kao normalan. Samo jednom me zaustavio policajac (ovaj put zbog ugašenih svjetala) koji je od početka do kraja bio potpuno profesionalan: učtivo me pozdravio, objasnio zašto me zaustavio, i bez ikakvog dvoumljenja mi napisao kaznu. Ja mu se umal’ ne zahvalih.

Ali, da budem pošten, nisu samo policajci ti koji hvataju prečice. Istu pojavu primjećujem skoro gdje god da pogledam. Iznuđivanje i primanje mita je samo jedan od načina, jedna od manifestacija pomenutog nacionalnog afiniteta ka traženju prečica. Mi smo narod koji obožava prečice. Ako se treba u bolnicu, opšte je prihvaćeno da se nađe “veza” koja će “pogurati malo” i kojoj je diskretno ostavi bijela koverta na stolu, kako bi stvari tekle putem kojim inače trebaju da teku i kako se ne bi desili slučajni previdi u vidu zaboravljanja njihovog pacijenta a našeg člana porodice kojem je hitno potrebna njega (Ili, gore, zaboravljanja hirurških makaza u njegovom stomaku.) Ako u firmi osvane upražnjeno radno mjesto, normalan postupak je da se prvo nađe neko “naš,” pa tek onda objavi besmisleni konkurs. A ako si na drugom kraju te jednačine i tražiš posao, normalno je da se vidi zna li se “neko” ko bi mogao “pogurati stvar.” Bijela koverta se, dakako, i ovdje podrazumijeva. Čuo sam da se za mjesto medicinske sestre na koševskoj bolnici ovih dana plaća od deset do petnaest hiljada maraka. Normalno je kupiti ljekarska uvjerenja s kojim će se otići na “ljekarsku komisiju” kojoj se ostavi bijela koverta kako bi oni ustanovili da postoje zakonske pretpostavke za sticanje invaliditeta, koji će potom da donosi par stotina maraka mjesečno. Znam porodicu u kojoj su svi “invalidi,” – otac, majka, dva sina i kćerka. Stariji od sinova je bio sa mnom u jedinici i nikad nije bio ranjen. Mlađi je bio premlad da bi bio u vojsci. Sestra je šišala raju, za konzerve i cigare. Svi imaju invalidsku penziju. Ali, evo gdje stvar postaje nepodnošljiva: vijest o reviziji dotičnih penzija majka porodice primila je sa najiskrenijim moralnim gnušanjem: A znali su nam pare uzet, pizda li im materina bezobrazna! Od poštenog svijeta pare kradu!

Šta ovo sve govori o nama kao ljudima, ne želim ni da pokušam da zaključim. Žalimo se na sistem i pokvarene političare, ali proizilazi da se mi ne žalimo zbog toga što je sistem nepošten ili političari korumpirani, nego što od toga mi nemamo nekakve fajde. Gore spomenuta žena nije imala ništa protiv sistema kad je kupovala sebi penziju za pet hiljada maraka. Sad se žali na nanešenu joj nepravdu. Znam tipa, inteligentog, sjajnog studenta koji je nekoć imao manje-više socijalističke poglede na svijet. Nedavno se probio u sam vrh političke scene i od tada dijametralno promijenio i mišljenje i ponašanje. Preko noći čovjek postao zakleti desničar i “legalista” kako to sebi sad objašnjava. Jedno vrijeme sam se čudio, ali sad mislim da shvatam: u sistemu koji počiva na zaobilaženjima zakona i raznim drugim prečicama, drugačije, moralnije ponašanje bilo bi nelogično. Prosto bi bolo oči. Ili, kako mi je to saopštio jedan moj poznanik, u ovoj si državi prinuđen da nekog zajebeš da ne bi sam ostao zajeban. Otiđi u bolnicu bez bijele koverte i shvatićeš zašto.

Aferim,care... ....da nije zalosno,bilo bi smjesno....svi su se nasli barem u jednoj od ovih tvojih cinjenica.....mama mi je lezala u bolnici i svi znamo "kako to ide"....ja pripremila bijelu "drugaricu",ali je doktor bio "posten",pa rekao:"ja nisam ko ostali,al nisam ni bolji-dodjite u subotu,ako prezivi do tad,"razgovaracemo"!!"
Na zalost-nismo razgovarali!

mi smo ga pop*****

komi wrote:mi smo ga pop*****

odličan post!
i u pravu si - pošteno ponašanje jeste nelogično i bode u oči u ovom sistemu. medjutim: šta nam preostaje poslije te pesimistične konstatacije? da šutimo, trpimo i dalje? da se kolektivno bacimo s balkona jer nema nade za bolju budućnost? dobro si rekao: svako psuje dršavu i sistem, ali je malo ko spreman svojim ponašanjem "platiti cijenu" stvaranja neke minimalne i zdrave baze.. "jbg, svi to rade, ako hoćeš da preživiš moraš". a bukvalno svako neku štelu negdje ima - i koristi je. dobrovoljno finansiramo jedan čitav subsistem. svaka čast za postupak s policijom, da je češće takvih, bila bi manja i "potražnja" s druge strane..

Sa jednog turističkog foruma:

Andy_WFC, Watford UK wrote:I got pulled over by the police in Sarajevo last summer for some mysterious traffic offence (had a car with Split plates on it).

I had to get out and into the police car with the officer, who spoke almost no English. He drew a diagram of what I'd done wrong (apparently crossed the line in the middle of the road) and wanted 50 Euros. He then knocked it down to 30 as he saw I had 2 kids in the car. Luckily I'd read that this is not uncommon and the best way to deal with it is be polite and to play the dumb tourist, which I did. It's mostly for them to get a bit of beer money.

Through my limited Bosnian I told them that I was English and didn't understand them. In the end he got quite fed up with the language barrier and we settled on 10 euros, which was a bit easier to put up with. I said thanks and got out the car.

All quite amusing in the end, but I was very glad I'd read about it in advance.

Poslao sam ovo KMUP-u na podstranici na kojoj se mogu datimishljenja i sugestije gradjana.

bolje da nista ne komentarisem, ali ovaj prvi post kao da sam ja pisao. Samo ne znam koliko dugo je doticni u Sarajevu, i siguran sam da ce se i njegov stav ubrzo promijeniti. Mi smo jednostavno, takvi. I mesara moras poznavati, da ti ne podvali, a kamoli nesto drugo. A jednu stvar znam, onog trenutka kad ga ljudi (nisu to u stvari ljudi, to je stoka, fukara) pocnu ismijavati sto je "levat" ce i on poceti placati mito i "prilagoditi" se. To je tako. A ako si moze priustiti sve to, pocne i uzivati u cinjenici da kupi drota za petaka (evra). Zalosno, ali je tako.
Da li ce se promijeniti nekad?
hmmm. Ne znam, sumnjam. Mozda.

"Znam, kažem mu. Vi meni sada odrežete kaznu, koju ja platim u bilo kojoj pošti na teritoriji Bosne i Hercegovine, ili me pustite, uz strogo upozorenje. Srednja opcija, mislim, ne postoji".

Mislim da ti po zakonu nema pravo naplatiti kaznu ukoliko imas "strane" papire- moras pred sudiju za prekrsaje. Ukoliko ti naplati,nekom drugom prilikom, obavezno trazi da ti daju dokaz o uplati.

Zivim van matice, ali te pojave koje su, nazalost, opsteprisutne u tkivu bh drustva, ni u uredjenijim zemljama nisu nepoznanice, samo je to kod nas, pogotovo sto smo vrlo mala sredina, veoma izrazajno i, sto je najzalosnije, prevazilazi svaku mjeru.

PipiDugaDevetka wrote:Sa jednog turističkog foruma:

Andy_WFC, Watford UK wrote:I got pulled over by the police in Sarajevo last summer for some mysterious traffic offence (had a car with Split plates on it).

I had to get out and into the police car with the officer, who spoke almost no English. He drew a diagram of what I'd done wrong (apparently crossed the line in the middle of the road) and wanted 50 Euros. He then knocked it down to 30 as he saw I had 2 kids in the car. Luckily I'd read that this is not uncommon and the best way to deal with it is be polite and to play the dumb tourist, which I did. It's mostly for them to get a bit of beer money.

Through my limited Bosnian I told them that I was English and didn't understand them. In the end he got quite fed up with the language barrier and we settled on 10 euros, which was a bit easier to put up with. I said thanks and got out the car.

All quite amusing in the end, but I was very glad I'd read about it in advance.

Poslao sam ovo KMUP-u na podstranici na kojoj se mogu datimishljenja i sugestije gradjana.

gdje ovo nadje

specifikacija wrote:"Znam, kažem mu. Vi meni sada odrežete kaznu, koju ja platim u bilo kojoj pošti na teritoriji Bosne i Hercegovine, ili me pustite, uz strogo upozorenje. Srednja opcija, mislim, ne postoji".

Mislim da ti po zakonu nema pravo naplatiti kaznu ukoliko imas "strane" papire- moras pred sudiju za prekrsaje. Ukoliko ti naplati,nekom drugom prilikom, obavezno trazi da ti daju dokaz o uplati.

Zivim van matice, ali te pojave koje su, nazalost, opsteprisutne u tkivu bh drustva, ni u uredjenijim zemljama nisu nepoznanice, samo je to kod nas, pogotovo sto smo vrlo mala sredina, veoma izrazajno i, sto je najzalosnije, prevazilazi svaku mjeru.

Za ovo podebljano, jel to znaci vode te ljudi licno njemu ili ti daju papir da se moras pojaviti - mozel pojasnjenje...


A neznam opet u kojoj sredini ti zivis, ali sto se tice amera prosto sumnjam da njima mozes sta ispod ruke... nekazem da nema sad neki koji su upetljani u kakve mafije al koliki je to broj u odonosu na cijelinu.

Static-x,

Nisam upoznat sa detaljima,znam samo da nemaju pravo da ti naplate kaznu ( ako me nisu lagali), ali mislim da te oni vode kod prekrsajnog, ili pak uzimaju tvoje podatke, dobijes kaznu koju kasnije placas kod XY, zaista ne znam.

Zivim u Fr., i tvrdim da se ovdje puno toga cudnog desava, ali ipak postoji ZAKONI, koji se sprovode, sto nije slucaj kod nas. Interesantno je da mnogobrojna bh dijaspora, sirom svijeta, bez obzira odakle doticni poticu,itekako postuju zakone zemlja u kojima zive, redovno placaju sve dadzbine drzavi, sl. Zasto se kod nas svi drugacije ponasaju????

Mi smo izuzetno mala drzava, pa drustvo koje je brojacno kao predgradje NY, nije tesko organizovati, ali izgleda da je kod nas sve pomalo naopako.

hajd, i nije sve tako crno.. jel vako nesh kod nas moguce?

http://www.sarajevo-x.com/svijet/globus ... /100422117

(p.s. e sad kad mi neko naleti sa slicnim slucajem kod nas, pa da se sHebem skroz )

Pa, imamo more, poplavu nekompetentnih koji odlučuju o nama i našim životima
ANITA Carpon = Ramiz Džaferović

Ja pohđao kurs engleskog jezika odmah poslije rata, pa našao na onaj besplatni što su u učionicu ulazi u čarapama, nikako u cipelama. Kad, ja tamo, a ono medjutim, jedna kursistica pita predavačicu: Možete li na tabli pisati štampanim slovima, a ne pisanim.Kao teže joj idu, pa ne zna pročitati sa table. Ja vjerujem da je ta kursistica sada zaposlena u ministarstvu kod Alkalaja.

"Dotični" je ovdje već deset mjeseci. Prije toga, u Americi proveo jedanaest godina. Na komentar da ću se prilagoditi stvarno ne znam šta da kažem. Volio bih biti do kraja tvrdokoran i reći, e neću vala, pa nek ide sve u p.m., ali se bojim da, ipak, nisam toliko lud. Ali svejedno još uvijek vjerujem da je bolje da mi pokušavamo mijenjati njih (policajce, doktore, itd) nego oni nas.
Slušajte ljudi, ovo mi se desilo već pet puta. I s te finansijske strane, odbijanje mita je opravdano. Da sam im dao svakom po 30 maraka, došlo bi me skuplje. Tako da svima preporučujem: recite im, slobodno vi pišite kaznu, i stavite i svoje ime tu dole, da znam sudiji reći ko me zaustavio. I većina njih neće smijeti odrezati kaznu, budući da si im stavio do znanja da si lud i da ćeš da laješ. Oni tu imaju puno više da izgube. Jednom kad zatraže pare, oni su kompromitovani i oni to znaju. Odatle ta igra namigivanja i aludiranja koju nerijetko igraju.
A pazite ovo. Jednom sam putovao sa grupom Bosanaca iz USA, na tri leta i tri aerodroma bio s njima. Ljudi se ponašali manje-više normalno, stajali u redu, nisu galamili i to. Čim smo sletili na sarajevski aerodrom, oni počeli da se trkaju ko će prije do carinika, kao krdo ovaca. Nevjerovatno.
Još jedan kuriozitet. Bosanci su mahom najbolji radnici u USA. Ispada da mi i trebamo nekog da nam visi nad glavom kako bi bili disciplinovani...
Žalosno.

Pa znas kakav je narod, gdje zna da moze tu ce i da proba. Radili bi nasi iste stvari i po americi koje su naucili po Bosni ali vamo ima zakon za sve pa kad jednom nabelajis nes vise. Nakon nekog vremena izdresiraju te pa ih slusas. Opet bosanac ko bosanac pokusace svoje poteze ma gdje bio, slusao sad od raje da su znali na crvenom svjetlu ako je iza njih kakav starac ili baba ubace u rikverc pa ih raspale. A posto je zakon da ako te udare sa zada uvjek je njihova krivica, tako da su neduzni starci i babe ispastale...

Respect ovom ko je otvorio temu...na žalost, sve je to naša sumorna & surova realnost.
Ja se svaki dan susrećem sa nekim od oblika mita....korupcije....čega već.
Prvo sam se nervirala što ja ispit spremam 6 mjeseci a osoba sa jednom ganglijom ga položi iz prve (kasnije saznam - štela), pa onda došlo vrijeme da se traži posao (štele rade li rade....ja nisam htjela iz principa da podmićujem nikoga jer ne mogu sebi pljuvati u facu i indirektno priznati da ne vrijedim dovoljno da bi mi neko regularno dao posao), zatim našao se i posao....e tek sad vidim svega i svačega......
Ne znam, al rješenje nemam. Najžalosnije je što su ljudi takva pravila igre prihvatili kao normalna....

aldin vuk wrote:"Dotični" je ovdje već deset mjeseci. Prije toga, u Americi proveo jedanaest godina. Na komentar da ću se prilagoditi stvarno ne znam šta da kažem. Volio bih biti do kraja tvrdokoran i reći, e neću vala, pa nek ide sve u p.m., ali se bojim da, ipak, nisam toliko lud. Ali svejedno još uvijek vjerujem da je bolje da mi pokušavamo mijenjati njih (policajce, doktore, itd) nego oni nas.
Slušajte ljudi, ovo mi se desilo već pet puta. I s te finansijske strane, odbijanje mita je opravdano. Da sam im dao svakom po 30 maraka, došlo bi me skuplje. Tako da svima preporučujem: recite im, slobodno vi pišite kaznu, i stavite i svoje ime tu dole, da znam sudiji reći ko me zaustavio. I većina njih neće smijeti odrezati kaznu, budući da si im stavio do znanja da si lud i da ćeš da laješ. Oni tu imaju puno više da izgube. Jednom kad zatraže pare, oni su kompromitovani i oni to znaju. Odatle ta igra namigivanja i aludiranja koju nerijetko igraju.
A pazite ovo. Jednom sam putovao sa grupom Bosanaca iz USA, na tri leta i tri aerodroma bio s njima. Ljudi se ponašali manje-više normalno, stajali u redu, nisu galamili i to. Čim smo sletili na sarajevski aerodrom, oni počeli da se trkaju ko će prije do carinika, kao krdo ovaca. Nevjerovatno.
Još jedan kuriozitet. Bosanci su mahom najbolji radnici u USA. Ispada da mi i trebamo nekog da nam visi nad glavom kako bi bili disciplinovani...
Žalosno.

Mislim da si ti u svemu ovom napravio samo jednu gresku - vratio se u BiH. Nasu je drzavu najbolje voljeti sa sigurne udaljenosti.
Jednostavno ne postoje granice do kojih su pojedinci spremni devalvirati sve ljudske vrijednosti zbog sitne finansijske dobiti. I to se nece promijeniti jako dugo, bar ne za nasih zivota.

Drustvene i sve ostale norme u postojecoj BiH su izgradili polupismeni vozaci kamiona i propali socrealisticki politicari. I naravno da takav sistem prepoznaje i prihvata jedino korupciju i nepotizam.

I to vrijedi za sve segmente zivota. Pogledaj na sta lice nase najcitanije novine, televizije, skolstvo, zdravstvo, knjige uvozimo iz Hrvatske i Srbije, nemamo vlastiti jezik jer ga nema ko definirati i njegovati....

Al zato mudrih, pametnih, skolovanih, elokventnih, postenih politicara na svakom koraku. Na kom god nivou hoces. Drzavnom, entitetskom, kantonalnom, gradskom, prigradskom, mahalskom.... A najveci je paradoks da oni zaista misle da ih mi gledamo i slusamo s divljenjem i znacajem koji zasluzuju....

Biggy wrote:

aldin vuk wrote:"Dotični" je ovdje već deset mjeseci. Prije toga, u Americi proveo jedanaest godina. Na komentar da ću se prilagoditi stvarno ne znam šta da kažem. Volio bih biti do kraja tvrdokoran i reći, e neću vala, pa nek ide sve u p.m., ali se bojim da, ipak, nisam toliko lud. Ali svejedno još uvijek vjerujem da je bolje da mi pokušavamo mijenjati njih (policajce, doktore, itd) nego oni nas.
Slušajte ljudi, ovo mi se desilo već pet puta. I s te finansijske strane, odbijanje mita je opravdano. Da sam im dao svakom po 30 maraka, došlo bi me skuplje. Tako da svima preporučujem: recite im, slobodno vi pišite kaznu, i stavite i svoje ime tu dole, da znam sudiji reći ko me zaustavio. I većina njih neće smijeti odrezati kaznu, budući da si im stavio do znanja da si lud i da ćeš da laješ. Oni tu imaju puno više da izgube. Jednom kad zatraže pare, oni su kompromitovani i oni to znaju. Odatle ta igra namigivanja i aludiranja koju nerijetko igraju.
A pazite ovo. Jednom sam putovao sa grupom Bosanaca iz USA, na tri leta i tri aerodroma bio s njima. Ljudi se ponašali manje-više normalno, stajali u redu, nisu galamili i to. Čim smo sletili na sarajevski aerodrom, oni počeli da se trkaju ko će prije do carinika, kao krdo ovaca. Nevjerovatno.
Još jedan kuriozitet. Bosanci su mahom najbolji radnici u USA. Ispada da mi i trebamo nekog da nam visi nad glavom kako bi bili disciplinovani...
Žalosno.

Mislim da si ti u svemu ovom napravio samo jednu gresku - vratio se u BiH. Nasu je drzavu najbolje voljeti sa sigurne udaljenosti.
Jednostavno ne postoje granice do kojih su pojedinci spremni devalvirati sve ljudske vrijednosti zbog sitne finansijske dobiti. I to se nece promijeniti jako dugo, bar ne za nasih zivota.

Drustvene i sve ostale norme u postojecoj BiH su izgradili polupismeni vozaci kamiona i propali socrealisticki politicari. I naravno da takav sistem prepoznaje i prihvata jedino korupciju i nepotizam.

I to vrijedi za sve segmente zivota. Pogledaj na sta lice nase najcitanije novine, televizije, skolstvo, zdravstvo, knjige uvozimo iz Hrvatske i Srbije, nemamo vlastiti jezik jer ga nema ko definirati i njegovati....

Al zato mudrih, pametnih, skolovanih, elokventnih, postenih politicara na svakom koraku. Na kom god nivou hoces. Drzavnom, entitetskom, kantonalnom, gradskom, prigradskom, mahalskom.... A najveci je paradoks da oni zaista misle da ih mi gledamo i slusamo s divljenjem i znacajem koji zasluzuju....

Biggy, u pravu si. S tim što bih dodao da je našu državu jedino moguće voljeti s bezbjedne udaljenosti...

"A najveci je paradoks da oni zaista misle da ih mi gledamo i slusamo s divljenjem i znacajem koji zasluzuju...."

za mene je najveći problem što on misli da mu ja vjerujem, u prevodu posmatra te kao budalu

vozač wrote:"A najveci je paradoks da oni zaista misle da ih mi gledamo i slusamo s divljenjem i znacajem koji zasluzuju...."

za mene je najveći problem što on misli da mu ja vjerujem, u prevodu posmatra te kao budalu

@vozaču, jarane,
Izborni rezultati su suprotni tvojim zaključcima.

Napraviti dijete i glasati, moze svaka dalaBu!
Pametniji su previše popuštali, pa sada ga šepu!