#1 Demokratska Hrvatska na zapadu slaba Srbija na istoku
Posted: 17/04/2010 11:05
Nemam sta novo da dodam za Josipovica o kojem se pisalo na drugoj temi osim da se pridruzim pohvalama i iskoristim njegovu izbornu pobjedu i skorasnje hodocascenje Ahmica da ukazem na jednu drugu stvar. Ucinio je historijski korak koji moze donijeti dobra i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kazem moze a ne hoce, jer i dalje postoje u Hrvatskoj politicke strukture koje nalaze za nuzno da brane Tudjmana te time peru sebe od sramne ratne uloge. Ali oni ce na historijski otpad ubrzo a Hrvatska se okrece nekim drugim, humanijim tokovima, sto dalje od Franjinih pustolovina po Bosni.
Zelim da naglasim ovdje mudrost i vizionarstvo rahmetli Alije Izetbegovica kad je izjavio da za jaku i stabilnu BiH treba da se desavaju dva simultana procesa: demokratizacija Hrvatske na zapadu i slabljenje Srbije na istoku. Sjecam se ko danas kad su ga neka pisakarala napala zbog toga (cini mi se u Oslobodjenju i/ili Danima), ko biva haman zaman, povuci potegni zasto mora slaba srbija zasto ne demokratska. Demokratija nije samo glasanje, demokratija je trend i ideja koja nuzno u sebe inkorporira humanost, postivanja manjina (ili zajednica), postivanje politickog pluraliteta itd. U suprotnom demokratija postaje svojom sopstvenom zrtvom te promovira jednoumlje kao sto je to bio slucaj u prijeratnoj Njemackoj gdje je "deomkratska" svijest dovela naciste na vlast (to se inace naziva electorialism).
Srbija je pokazala nesposobnost da se oslobodi duhova proslosti te je ostala zrtva nazadne i retrogradne ideologije cetnistva. Al nije Srbija sama kriva za tu nesposobnost. Srbiju je samo TOTALNI PORAZ mogao razoruzati njene ideologije iskljucivosti i teritorijalnih aspiracija medjutim taj poraz ona nikada nije dozivjela te je ostala ko ranjena zvijer, oporavljajuci se i cekajuci nove historijske prilike za ostvarivanje svojih ciljeva.
Sa Hravatskom je drugacije. Nakon drugog svjetskog rata Hrvatska je ponijela teret nacistickog poraza zbog svoje kolaboracije a Titova Jugoslavija se 1945. kroz jedan brutalan proces zvani Bleiburg rijesila svih "nepozeljenih" elemenata u hravatskom narodu (uporedimo ovo sa generalnom amnestijom koja je data cetnicima raznim integrisanjem cetnickih vojski od poraza u Bosni 43. pa do 45. gdje tito nije mogao sebi priustiti da cetnicke "saveznike" kazni na nacin kako je to ucinio sa NDH-ovcima cineci na zalost u tom procesu i neprikosnovene zlocine prema masi nevinih ljudi). Posto je fasizam tesko iskorijeniti Hrvatska je nastavila flertovati s ustastvom i definitivno ga ozivjela za vrijeme Tudjmana ali je isti pretrpio jos jedan poraz a Tudjmanovo kumovanje s Milosevicem, zrtvovanje posavskih Hrvata, istodobni rat i saradnja sa Srbijom itd u konacnici je dovelo do realizacije da se ne moze praviti Veilka Hrvatska preko ledja Bosne i Bosnjaka. Hrvatska je shvatila i prihvatila Bosnu i Hercegovinu kao nedjeljivu teritoriju koja usput cini i jaku poledjinu Hrvatskoj "kifli" koja bez BiH ne bi izdrzala ni pet dana cetnicke opsade. Otuda je Hrvatska nakon rata primorana da izabere drugi put tj put demokratizacije, regionalne saradnje i na kraju put EU. Otuda i ovaj trend liberalizacije jednog nivoa vlasti Tudjman-Mesic-Josipovic a nema sumnje da ce se nastaviti u buducnosti i da ce sve vise obuhvatati i zakonodavnu vlast.
Ono sto ce ostati trajna muka i borba za Bosnu i Hercegovinu je cinjenica da kolko god Hrvatska postaje deomkratska tolko Srbije ne postaje slaba. Srbija na zalost jaca. Na zalost, jer njenim ekonomskim i politickim jacanjem jacaju lagano i stare ideoloske nakane i zriju sada jos u povoljnijim uslovima nego za vrijeme Jugoslavije gdje je kolko tolko ultranacionalizam morao da se drzi po strani, u kuci, na sijelima... Danas, ideje velike srbije se mirno sire univerzitetima, djeca u skolama uce o srpskoj slavi koja se gradila i treba da se gradi kroz hegemoniju. Srbija ulazi lagano u evropsku uniju, integririra se, a oni koji vjeruju da ce euroatlanske integracije nuzno pacificirati Srbiju i otrgnuti je njenih aspiracija treba samo da se sjete Njemacke s kraja devetnaestog stoljeca i ideoloskog nemira koji je razarao germanski duh cije rusilacke politike su u dva navrata nesmetano zaobisle medjunarodne sisteme tog vremena i ucestvovale u kreiranju dva svjetska rata. Steta sto liberalna Evropa tog vremena nije za ozbiljno shvatila “nenormalnog” Friedrich Nietzsche-a kada je u Ecce Homo i drugim esejima opisivao taj nemirni germanski duh koji ce donijeti samo nerede u buducnost, nego je nastavila hvaliti mudrost svijeta zasnovanog na pricipima Adama Smitha, prihvatajuci ekonomiju za causa prima svjetskog mira i stabilnosti, zanemarujuci politiku identiteta i rastuce nacionalne tenzije te time gurajuci politiku u cijelosti u podjarmljen, sekundaran polozaj. Takva orijentacija se siri i u Bosni i Hercegovini danas gdje nam se zamazuju oci kako ce svi nasi politcki problemi nestati kada se rijese ekonomski. Mnoge naivcine su vec progutale tu laznu i opasnu ideju.
Srbija je za Balkan ono sto je Njemacka bila za Evropu. Da, imamo UN koji je odavno izgubio egzekutivnu moc kada su regionalni sukobi u pitanju. UN je stvoren da odrzi SVJETSKI a ne regionalni mir u sto smo se uvjerili 92. NATO? NATO je zauzet vaznijim bitkama od ove nase a svijet okom ne bi trepnuo ako bi se Bosna i Hercegovina sutra mirnim putem, sama u sebi urusila i neki njeni dijelovi bili pripojeni Srbiji. Samo da ne bude krvoprolica, to obuzima evropsku i americku politiku prema Balkanu, a kako ce se teritorije podijeliti to je manje bitno (BiH je usput i kreirana na takvim nepremostivim suprostavljenim principima da joj jedino preostaje ili raspad ili integracija). Vidjeli smo to u slucaju Kosova koji se mirnim putem odcijepio od Srbije. Ovdje ne ulazim u pravnu kvalifikaciju tog otcjepljenja, zelim samo da naglasim stav zapada prema dogadjajima te vrste, secesijama/disolucijama.
Zapad zeli stabilnost a ako bosna i hercegovina u buducnosti bude predstavljala faktor nestabilnosti koji se moze rijesiti iskljucivo raspadom, aneksijom, cijepanjem na vise kvazi-drzavica, pa pripajanjem teritorija isl, Evropa nece trepnuti okom da zaustavi takav rasplet. Zato je bitno njegovati tekovine odbrambenog rata u Bosni i Hercegovini jer od NASE SVIJESTI zavisi kakve ce biti buduce generacije ove zemlje i da li ce biti pacifizirane i ubijedjene da je za njih najbolje ako se isele iz zemlje ili ako prepuste istu grabezima sa istoka, ako dozvole da RS postane nedodirljiva. Jer niko ne moze MIRNO dijeliti ovu zemlju ako bosanske patriote to ne dozvole. Tako da sama svijest je jedan od najbitnijih faktora jer nema i ne smije biti raspada ove zemlje. Bosna moze samo sutke pasti ko sto je i pala jednom prije. Ne dozvolimo da nas ubijede i zavedu, “primire” i prevare pa da ostavimo ovu ukletu al nasu guduru zemlje iz koje nemamo kud, nekom preko granice na chejf i vladanje.
Zelim da naglasim ovdje mudrost i vizionarstvo rahmetli Alije Izetbegovica kad je izjavio da za jaku i stabilnu BiH treba da se desavaju dva simultana procesa: demokratizacija Hrvatske na zapadu i slabljenje Srbije na istoku. Sjecam se ko danas kad su ga neka pisakarala napala zbog toga (cini mi se u Oslobodjenju i/ili Danima), ko biva haman zaman, povuci potegni zasto mora slaba srbija zasto ne demokratska. Demokratija nije samo glasanje, demokratija je trend i ideja koja nuzno u sebe inkorporira humanost, postivanja manjina (ili zajednica), postivanje politickog pluraliteta itd. U suprotnom demokratija postaje svojom sopstvenom zrtvom te promovira jednoumlje kao sto je to bio slucaj u prijeratnoj Njemackoj gdje je "deomkratska" svijest dovela naciste na vlast (to se inace naziva electorialism).
Srbija je pokazala nesposobnost da se oslobodi duhova proslosti te je ostala zrtva nazadne i retrogradne ideologije cetnistva. Al nije Srbija sama kriva za tu nesposobnost. Srbiju je samo TOTALNI PORAZ mogao razoruzati njene ideologije iskljucivosti i teritorijalnih aspiracija medjutim taj poraz ona nikada nije dozivjela te je ostala ko ranjena zvijer, oporavljajuci se i cekajuci nove historijske prilike za ostvarivanje svojih ciljeva.
Sa Hravatskom je drugacije. Nakon drugog svjetskog rata Hrvatska je ponijela teret nacistickog poraza zbog svoje kolaboracije a Titova Jugoslavija se 1945. kroz jedan brutalan proces zvani Bleiburg rijesila svih "nepozeljenih" elemenata u hravatskom narodu (uporedimo ovo sa generalnom amnestijom koja je data cetnicima raznim integrisanjem cetnickih vojski od poraza u Bosni 43. pa do 45. gdje tito nije mogao sebi priustiti da cetnicke "saveznike" kazni na nacin kako je to ucinio sa NDH-ovcima cineci na zalost u tom procesu i neprikosnovene zlocine prema masi nevinih ljudi). Posto je fasizam tesko iskorijeniti Hrvatska je nastavila flertovati s ustastvom i definitivno ga ozivjela za vrijeme Tudjmana ali je isti pretrpio jos jedan poraz a Tudjmanovo kumovanje s Milosevicem, zrtvovanje posavskih Hrvata, istodobni rat i saradnja sa Srbijom itd u konacnici je dovelo do realizacije da se ne moze praviti Veilka Hrvatska preko ledja Bosne i Bosnjaka. Hrvatska je shvatila i prihvatila Bosnu i Hercegovinu kao nedjeljivu teritoriju koja usput cini i jaku poledjinu Hrvatskoj "kifli" koja bez BiH ne bi izdrzala ni pet dana cetnicke opsade. Otuda je Hrvatska nakon rata primorana da izabere drugi put tj put demokratizacije, regionalne saradnje i na kraju put EU. Otuda i ovaj trend liberalizacije jednog nivoa vlasti Tudjman-Mesic-Josipovic a nema sumnje da ce se nastaviti u buducnosti i da ce sve vise obuhvatati i zakonodavnu vlast.
Ono sto ce ostati trajna muka i borba za Bosnu i Hercegovinu je cinjenica da kolko god Hrvatska postaje deomkratska tolko Srbije ne postaje slaba. Srbija na zalost jaca. Na zalost, jer njenim ekonomskim i politickim jacanjem jacaju lagano i stare ideoloske nakane i zriju sada jos u povoljnijim uslovima nego za vrijeme Jugoslavije gdje je kolko tolko ultranacionalizam morao da se drzi po strani, u kuci, na sijelima... Danas, ideje velike srbije se mirno sire univerzitetima, djeca u skolama uce o srpskoj slavi koja se gradila i treba da se gradi kroz hegemoniju. Srbija ulazi lagano u evropsku uniju, integririra se, a oni koji vjeruju da ce euroatlanske integracije nuzno pacificirati Srbiju i otrgnuti je njenih aspiracija treba samo da se sjete Njemacke s kraja devetnaestog stoljeca i ideoloskog nemira koji je razarao germanski duh cije rusilacke politike su u dva navrata nesmetano zaobisle medjunarodne sisteme tog vremena i ucestvovale u kreiranju dva svjetska rata. Steta sto liberalna Evropa tog vremena nije za ozbiljno shvatila “nenormalnog” Friedrich Nietzsche-a kada je u Ecce Homo i drugim esejima opisivao taj nemirni germanski duh koji ce donijeti samo nerede u buducnost, nego je nastavila hvaliti mudrost svijeta zasnovanog na pricipima Adama Smitha, prihvatajuci ekonomiju za causa prima svjetskog mira i stabilnosti, zanemarujuci politiku identiteta i rastuce nacionalne tenzije te time gurajuci politiku u cijelosti u podjarmljen, sekundaran polozaj. Takva orijentacija se siri i u Bosni i Hercegovini danas gdje nam se zamazuju oci kako ce svi nasi politcki problemi nestati kada se rijese ekonomski. Mnoge naivcine su vec progutale tu laznu i opasnu ideju.
Srbija je za Balkan ono sto je Njemacka bila za Evropu. Da, imamo UN koji je odavno izgubio egzekutivnu moc kada su regionalni sukobi u pitanju. UN je stvoren da odrzi SVJETSKI a ne regionalni mir u sto smo se uvjerili 92. NATO? NATO je zauzet vaznijim bitkama od ove nase a svijet okom ne bi trepnuo ako bi se Bosna i Hercegovina sutra mirnim putem, sama u sebi urusila i neki njeni dijelovi bili pripojeni Srbiji. Samo da ne bude krvoprolica, to obuzima evropsku i americku politiku prema Balkanu, a kako ce se teritorije podijeliti to je manje bitno (BiH je usput i kreirana na takvim nepremostivim suprostavljenim principima da joj jedino preostaje ili raspad ili integracija). Vidjeli smo to u slucaju Kosova koji se mirnim putem odcijepio od Srbije. Ovdje ne ulazim u pravnu kvalifikaciju tog otcjepljenja, zelim samo da naglasim stav zapada prema dogadjajima te vrste, secesijama/disolucijama.
Zapad zeli stabilnost a ako bosna i hercegovina u buducnosti bude predstavljala faktor nestabilnosti koji se moze rijesiti iskljucivo raspadom, aneksijom, cijepanjem na vise kvazi-drzavica, pa pripajanjem teritorija isl, Evropa nece trepnuti okom da zaustavi takav rasplet. Zato je bitno njegovati tekovine odbrambenog rata u Bosni i Hercegovini jer od NASE SVIJESTI zavisi kakve ce biti buduce generacije ove zemlje i da li ce biti pacifizirane i ubijedjene da je za njih najbolje ako se isele iz zemlje ili ako prepuste istu grabezima sa istoka, ako dozvole da RS postane nedodirljiva. Jer niko ne moze MIRNO dijeliti ovu zemlju ako bosanske patriote to ne dozvole. Tako da sama svijest je jedan od najbitnijih faktora jer nema i ne smije biti raspada ove zemlje. Bosna moze samo sutke pasti ko sto je i pala jednom prije. Ne dozvolimo da nas ubijede i zavedu, “primire” i prevare pa da ostavimo ovu ukletu al nasu guduru zemlje iz koje nemamo kud, nekom preko granice na chejf i vladanje.
